Култура

Slucaj 5

Predstava koju su Kikinđani imali priliku da gledaju večeras na „Kikindskom letu“, na otvorenoj sceni u dvorištu „Kurije“, takođe je stigla iz beogradske „Akademije 28“. Ovoga puta dovela nam je dvoje mladih glumaca, Ivanu Adžić i Ivana Ivanova, kao i barda našeg glumišta, Milenka Pavlova, kikindskoj pozorišnoj publici dobro poznatog iz predstava „Pa izvol’te u Sakule“ i „Kako Banat kroz rodoljublje ide“.

Pavlov je i reditelj predstave „Slučaj nevine udovice“, poznatog dramskog pisca Miloša Nikolića, autora komada koji su, takođe, postavljani u kikindskom pozorištu – „Svetislav i Mileva“ i „Kovači“.

– Ovo je čista komedija, za uživanje – kaže Pavlov. – Vodili smo računa da ne bude jeftinih improvizacija. Sa velikim zadovoljstvom sam ponovo u Kikindi. Kolegama, mladim glumcima sam rekao da je ovde prava, vaspitana pozorišna publika jer Kikinda ima veliko pozorište. Čim smo stigli oduševili su se, kažu da je jako lep grad. Objasnio sam im da je to zato što ovde ljudi vode računa o čistoći, o drveću, o sovama i o konjima, o svemu.

Večerašnje igranje takođe je napunilo dvorište Kurije. Komad sa klasičnim elementima komedije – nesrećnim slučajem tek udata žena ostaje udovica i mora da se izbori sa čak četiri muškarca (sve ih igraju Pavlov i Ivanov) kojima je zanimljiv njen novac, možda je pomalo izgubio u izvođenju na otvorenom prostoru, ali ne i u glumačkoj energiji.

Naredna predstava koja nam stiže iz „Akademije 28“ je „Idealna polovina“ sa, takođe miljenikom publike, Milanom Kalinićem. Izvođenje je zakazano za sutra (subota), za 21 sat.

Tera sporazum

Centar za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“ ostvaruje saradnju sa još jednom visokoškolskom ustanovom. Ove sedmice, u Dekanatu Fakulteta za arhitekturu i prostorno planiranje Univerziteta Politehnika iz Temišvara, Kristijan Blidaru, dekan Fakulteta i Aleksandar Lipovan, direktor CLPU „Tera“, potpisali su sporazum o saradnji dve institucije.

Saradnja će se odvijati u različitim oblicima studentskog programa edukacije i prakse na osnovnim i master studijama u domenu upravljanja kulturnim nasleđem.

U prethodne tri godine, ovo je treći sporazum o saradnji koji je „Tera“ potpisala sa akademskim institucijama iz regiona. Prošle godine potpisani su sporazumi sa Fakultetom likovnih umjetnosti iz Cetinja i sa Akademijom primjenjenih umjetnosti iz Rijeke, dok je sa Akademijom umetnosti iz Novog Sada sporazum o poslovno-tehničkoj saradnji – realizaciji specijalističkih studija potpisan 2019. godine. Do kraja godine planira se potpisivanje sličnih sporazuma sa Polis Univerzitetom iz Tirane, Fakultetom likovnih umetnosti i Fakultetom primenjenih umetnosti iz Beograda, kao i sa Akademijom umjetnosti iz Osijeka.

„Od samog osnivanja Simpozijuma „Tera“ jedan od njegovih prioriteta jeste i aktivna participacija na polju multikulturalizma i interkulturalizma. Međusobno kulturno razumevanje, interkultiralni dijalog i uspešne prakse na polju kulture i umetnosti, značajno doprinose razvoju kulturne diplomatije razvijajući metod “meke moći” kao uspešan instument bilaterane i multilateralne saradnje“, navode u „Teri“ povodom potpisivanja sporazuma sa rumunskim univerzitetom.

KUD Mokrin 2

Članovi KUD „Mokrin“ upravo su se vratili sa festivala u Bugarskoj. Večeras su, na „Kikindskom letu“, nastupili ženska i mlađa pevačka grupa, pripremni i izvođački folklorni ansambl.

– „Kikindsko leto“ je odlična prilika da se i kulturno-umetnička društva iz sela predstave ovdašnjoj publici, da mogu da se vide rezultati našeg godišnjeg rada – kaže predsednik KUD-a, Živko Ugrenović. – Bili smo veoma aktivni ove godine, mnogo toga smo uradili. Na prestižnom Festivalu folklora „Zlatni opanak“ u Valjevu pripremni ansambl i orkestar KUD-a su, u jakoj konkurenciji, zauzeli treće mesto u ukupnom plasmanu. Plasirali smo se i za nastup na Pokrajinskoj smotri folklora u Vrbasu, u septembru.

Mokrinski KUD održao je brojne koncerte u svom mestu, gostovali su na manifestacijama u Zrenjaninu, Sajanu, Aleksandrovu, Iđošu, Varjašu u Rumuniji, i učestvovali na folklornoj radionici u Mataruškoj banji, kao i u emisiji RTS-a, „Šarenica“.

Pored nastupa na manifestacijama u svom mestu, Mokrinčani su i sami organizovali programe: Prolećni pevački koncert i Dečiji festival folklora „Kolo vodi momče, a za njim devojče” sa sedam KUD-ova i oko 200 mališana. Uskršnjim koncertom obeležili su dve decenije od obnove rada.

Večeras su, za Kikinđane, folklorni ansambli izveli igre iz Palanke, Leskovca i Krajišta. Solisti i pevačke grupe bili su izuzetni u izvođenju starih srpskih i patriotskih pesama.

Publika je imala priliku da se uveri da se u ovom Kulturno–umetničkom društvu, koje broji 200 članova u dvema pevačkim i četiri folklorne grupe, radi posvećeno i sa puno ljubavi prema narodnoj muzičkoj i folklornoj tradiciji. Kikinđani će sledeću priliku da uživaju u nastupu članova ovog KUD-a imati na „Danima ludaje, u „Gostinskoj sobi“.

Milena Zivkov

U Narodnom pozorištu počele su probe nove predstave, duodrame „Džepovi puni kamenja“. Svetski poznata crnohumorna drama delo je irske spisateljice i glumice Meri Džons. Režija je poverena mladom reditelju iz Beograda, Rastislavu Ćopiću. U predstavi igraju Nikola Joksimović i Vladimir Maksimović, obojica stalno zaposleni glumci kikindskog pozorišta.

– Dugo smo birali odgovarajući tekst za naš ansambl jer nismo hteli da imamo gostujuće glumce, iz finansijskih i praktičnih razloga. Zaključili smo da se ovaj tekst najviše uklapa u našu trenutnu situaciju. Tekst je odličan, u pitanju je crna komedija i nadamo se da će biti uspešna – kaže za „Kikindski portal“ direktorica Pozorišta, Milena Živkov.

„Džepovi puni kamenja“ igrani su na mnogim pozornicama u svetu. To je priča je o dva mlada čoveka u malom selu u Irskoj, Čarliju i Džejku. Oni čekaju svoju životnu priliku da naprave nešto veliko od svojih života dok se u njihovom mestu snima holivudski film. Komad ipak nije samo tužna komedija o meštanima jednog siromašog sela, fasciniranim holivudskim zvezdama i filmom u kojem statiraju, nego i priča o tome kako se njihove iluzije gube u sudaru sa realnošću“.

Ovu predstavu su, sa uspehom, 12 godina na sceni „Ateljea 212“ igrali Nenad Jezdić i Nebojša Ilić. I rediteljski i glumački veoma je izazovna, ali i zahtevna, jer samo dvojica glumaca igraju 13 likova.

Kako najavljuje direktorica Živkov, planira se da nova premijera, početkom oktobra, otvori sezonu. Takođe, za početak sezone najavljuje i dva gostovanja – pozorišta iz Kraljeva i iz Vinkovaca.

Stefan nagrada

Glumac Stefan Ostojić osvojio je još dva priznanja sa svojom monodramom „Lala“. Na upravo završenom Internacionalnom festivalu „Intef” na Mišaru kod Šapca, na kojoj je nastupilo 12 pozorišnih trupa iz Srbije, BiH i Crne Gore, stručni žiri je „Lalu“ proglasio za najbolju predstavu u studentskoj, odnosno profesionalnoj konkurenciji. Pored toga, žiri učesnika Ostojiću je dodelio nagradu za najbolje glumačko ostvarenje.

– Zadovoljstvo je veliko što su „Lalu“ nagradile kolege, glumci i reditelji i što je publika jako lepo reagovala, bili su oduševljeni. Drago mi je što se „Lala“ uvek poveže sa gledaocima, na bilo kom mestu i što je tih veza sve više – kaže Ostojić.

 

U obrazloženju žirija učesnika, glumac Janko Kovačević je o Ostojićevoj igri napisao:

„Kombinujući klovnovsku igru, pantomimu, neverbalni teatar i elemente komedije del arte, Stefan Ostojić je uspeo da stvori potpuno novo i drugačije scensko iskustvo. Svoj maštovitom, tačnom, veselom igrom, Stefan je oživeo jedan lokalni arhetip – Lalu, a svojom snagom uobrazilje, tačnom i razvijenom tehnikom i velikom posvećenošću stvorio je našeg domaćeg autentičnog Arlekina koji nam vraća radost igre, radost stvaranja i radost pozorišta“.

Iako je od premijere ove klovnovske monodrame u režiji proslavljene francuske rediteljke Li Delong prošlo manje od godinu dana, „Lala“ je osvojio već četiri festivalske nagrade.

Pre priznanja na Mišaru, na prestižnom ART Trema Festu u Rumi Stefan Ostojić dobio je dve nagrade – za najboljeg glumca proglasili su ga i festivalski i žiri publike.

U međuvremenu, Lalinu potragu za Sosom gledala je ponovo publika u Novom Sadu, ali i u Sarajevu. Na jesen, u novoj pozorišnoj sezoni, biće i novih igranja, kaže Ostojić i napominje da će najbliže planirano igranje biti u Novim Kozarcima, u kojima ovaj mladi umetnik upravo započinje još jednu pozorišnu avanturu – stvaranje nove, drukčije i jedinstvene pozorišne scene.

Predstava 2

Kao i uvek kada gostuju pozorišnici iz glavnog grada, i sinoć je publika „Kikindskog leta“ potpuno ispunila gledalište u dvorištu Kurije. Sa komedijom „Pazi s kime spavaš 2“ gostovala je Akademija 28.

– Koncept predstave je specifičan i još neviđen na ovim rostorima jer je tekst sastavljen isključivo od rečenica iz pesama svih muzičkih žanrova. U prvom delu imali smo više šlagera, a sada je odabir pesama iz kojih smo uzimali stihove širi, najviše su zastupljeni eks-ju hitovi, ali ima svega, od treš pesama novokomponovane muzike do lepih stihova Duška Trifunovića, Arsena Dedića, Kornelija Kovača i pesama za decu – kaže Semir Gicić, glumac i reditelj predstave.

Prvi deo, kažu glumci i autori teksta, igra se već osam godina i bliži mu se dvestoto izvođenje. Predstava koju smo sinoć gledali imala je, za dve godine, pedesetak igranja.

Pored Gicića, igraju i Mirka Vasiljević, Elizabeta Đorevska, Nemanja Janičić i Igor Damnjanović. „Akademija 28“ već je gostovala na „Kikindskom letu“, podsetila je Vasiljevićeva.

– Srećni smo kad se vratimo u isto mesto jer to znači da smo ostavili dobar utisak. Ovde nas dočekaju kao svoje i uvek bude mnogo publike. Znam da ćemo se i večeras kući vratiti u boljoj verziji sebe – rekla je Mirka Vasiljević.

IMG_1158

Brojna publika svih generacija, na trgu ispred Gradske kuće, sinoć je uživala u prvom nastupu Policijskog orkestra Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u našem gradu.

Pod dirigentskom palicom Dušana Pokrajčića, izveli su raznovrstan repertoar- od marševa do muzike iz čuvenih domaćih i stranih filmova Nacionalna klasa, Otpisani, Balkan Ekspres, Kum, Džejms Bond…

– Većina članova orkestra je prvi put u Kikindi, oduševljeni smo vašim gradom. Imali smo priliku danas da se odmaramo, a prethodna dva dana smo nastupali u Novom Sadu, na Međunarodnom festivalu duvačkih orkestara. Domaćini su sjajni i mi smo došli spremno da i u vašem gradu priredimo lep koncert. Uvek se potrudimo da prilagodimo repertoar publici i prilici, a sviramo klasičnu, filmsku i zabavnu muziku, kao i starogradsku i evergrin- rekla je načelnica orkestra Jelena Atlagić.

Policijski orkestar čini dvadeset profesionalnih muzičara. Formiran je 2017. godine, i pored nastupa na svim značajnijim događajima u Republici Srpskoj, veći deo njihovih aktivnosti čine koncerti. Celovečernji koncert u našem gradu organizovao je Kulturni centar.

– Ideja o saradnji je nastala tako što je šef našeg orkestra Albert Nađ istovremeno i šef orkestra „23 oktobar” u Novom Sadu, koji je proteklih dana organizovao Međunarodni festival duvačkih orkestara. Samim tim, iskoristili smo priliku da pozovemo orkestar MUP-a Republike Srpske da budu naši gosti i da večeras upriličimo ovako lep muzički događaj. Orkestar je izuzetan, svi su odlični muzičari i dobri ljudi, prijatni, za kratko vreme smo se sprijateljili – istakao je Marko Markovljev, direktor Kulturnog centra.

Sudeći po reakcijama publike, sa nestrpljenjem očekujemo naredni nastup dragih gostiju iz Banja Luke.

 

 

IMG-cd684342e0c146e5154ce47ecf6fcf20-V

Predstavnici udruženja likovnih i književnih stvaralaca „Džev“ iz Banatskog Velikog Sela danas i sutra domaćini su sedmoj  Likovnoj koloniji „Kerkez Dušan – Džev“. Ove godine učestvuje 18 slikara iz  Subotice, Noog Sada, Beograda, Zrenjanina i Kikinde, a među njima je i Šandor Kerekeš, bard subotičkog slikarstva.

-Vrlo je prijatno raditi u Banatskom Velikom Selu, u okruženju jezera „Laguna“. Imam dva razloga što sam već peti put učesnik ove kolonije. Dževa sam poznavao, obojica smo bili studenti novosadske Akademije. Bio je veliki slikar i dobar prijatelj. Druženje sa njim bilo je nezaboravno i uspomena koju imam na njega dovodi me svake godine na koloniju koja se organizuje u njegovu čast – rekao je Šandor Kerekeš.

Ove godine tema je slobodna, a ranijih  je bila arhitektura Banatskog Velikog Sela, u kojoj se prepliću uticaji različitih nacija, koje su i stvarale ovo mesto, napomenuo je Marko Đaković, predsednik udruženja.

– -Ovog puta prepustili smo slikarima da sami odluče šta će slikati. Očekujemo kvalitetne radove jer su veći deo učesnika naši stalni gosti na koloniji. Milan Stašović, akademski slikar naslikaće restoran „Krajina“ u centru selu koji je izgoreo pre nekog vremena. Želimo da ostan trag kako je izgledao nekad – dodao je Đaković.

Po završetku kolonije nastali radovi biće izloženi u Banatskom Velikom Selu, a u oktobru će izložba biti oganizovana u Galeriji Kulturnog centra, kao i u Novom Sadu. U fundusu udruženja ima više od 70 radova, a očekivanja članova su da će se pronaći adekvatan prostor u selu za Galeriju kako bi oni bili izloženi i dostupni široj javnosti.

Ko je bio Džev?

Dušan Kerkez Džev sedmadesetih godina bio je začetnik kulturnih događaja u Banatskom Velikom Selu. Upisao je likovnu akademiju u Novom Sadu, ali ga je rana smrt sprečila da postane prvi akademski slikar u ovom mestu.

kalabic

Knjiga „Bogdan Kalabić – čovek amaterizma“ u izdanju Banatskog kulturnog centra (BKC) iz Novog Miloševa predstavljena je večeras u „Beloj vili“ u Kikindi. Kroz sabrane prikaze saradnika, sugrađana, umetnika o ovom posvećeniku amaterizmu, pre svega u svom rodnom mestu, Novim Kozarcima, u knjizi se oslikava i vreme entuzijazma i velikog poleta i patriotizma oličenog u bogatom kulturnom životu ovog ali i drugih mesta, kroz decenije.

Predsednik KUD-a „Petar Kočić“, inicijator i organizator kulturnih manifestacija iz različitih oblasti umetnosti, Bogdan Kalabić ostavio je neizbrisiv trag u životima svih koji su odrastali i činili prve korake u kulturnom životu, radu i karijeri upravo u Novim Kozarcima.

„U svakoj sredini kulturni život zavisi ne samo od finansijskih uslova i postojanja kulturnih institucija već i od pojedinaca, njihovog predanog rada, organizacionih sposobnosti, upornosti i bogatstva ideja. Takve ličnosti ne samo da daju značajan doprinos kulturnom prosperitetu svoje sredine već i okupljaju na svom programu rada i druge ljude, umetnike, kulturne pregaoce.

Među takve kulturne radnike spada i Bogdan Kalabić u Novim Kozarcima kraj Kikinde. Odnos prema kulturi on je formirao još u svojoj mladosti i na toj osnovi deluje više decenija. Bitna karakteristika Kalabićevog kulturnog aktivizma je entuzijazam koji on unosi u svoj rad, ali i prenosi na svoje saradnike.

Bogdan Kalabić je mnoge godine svoga života posvetio unapređenju kulturnog nivoa života građana Novih Kozaraca i kikindske komune, a da ga za taj dugi period nikada nije napustila vera u ispravnost te vrste delatnosti, te je ostvario visoke rezultate i stekao ugled izuzetnog kulturnog radnika“ napisao je o Kalabiću 2007. godine književnik, nekadašnji ministar i ambasador Đoko Stojićić, koji je odrastao u Novim Kozarcima.

O Bogdanu Kalabiću na promociji su govorili: slikar Braco Azarić, pesnik Đuro Bucalo, Tanja Nožica, zamenica direktora Kulturnog centra Kikinda, bibliotekar Vlada Dobrijević, Kalabićev brat Slobodan i Nada Kaiš koja je govorila svoju pesmu posvećenu njemu. U ime izdavača obratili su se Radovan Vlahović, književnik i direktor BKC-a i Senka Vlahović, vizuelna umetnica, umetnička direktorka BKC-a. U muzičkom delu programa nastupila je Muška pevačka grupa KUD-a „Petar Kočić“.

Foto: Aleksandar Kurbalija

Veca 1 (2)

Naš sugrađanin, Vjećeslav Berar upravo je objavio svoju četvrtu knjigu proze, „Plišani imaginarijum“, u izdanju novosadskog „Prometeja“.

Počeo je da piše posle srednje škole, ali je godinama, kaže, samo pisao i uništavao napisano, započinjao i odustajao.

– U stvari sam gradio svoj stil, a nisam ni bio svestan toga. Pripremajući se da upišem književnost, išao sam na časove kod profesora književnosti, Spasoja Grahovca – priča Berar. – On mi je zadao da pišem stilske vežbe i oduševio se kako sam to radio. Zatim je počeo da me nagovara da pišem pesme, što se meni nije sviđalo. Prešao sam na prozu i u tome sam se pronašao. Profesor Grahovac me je podstakao da pišem, svideo mu se moj stil, to je bilo na njegovu inicijativu.

Iako je već pisao, ali samo za svoje čitaoce, oca i majku, da bi njegova proza bila dostupna i široj čitalačkoj publici, bila mu je neophodna podrška još jednog pisca.

– Roditelji su me podržavali, ali sam još uvek sumnjao u to da treba da objavim knjigu. Onda su oni rekli: Hajde da pozovemo Milutina Ž. Pavlova, književnika, tatinog druga iz detinjstva, neka on kaže svoje mišljenje. Pavlov je rekao da to treba da se objavi i tako sam skupio hrabrost.

Berarovu prvu knjigu proze, „Moto Perpetuo“, objavio je „Prometej“ 2013. godine i ovo delo odmah je nominovano za „Ninovu“ nagradu za najbolju knjigu godine. Priča „U ritmu Marangone“ objavljena je u časopisu „Argus Books Online Magazine“ i u časopisu „Bdenje“, kao i na raznim književnim sajtovima; takođe je uvrštena u antologiju „Reči u vremenu“ i prevedena je na italijanski i engleski jezik.

Sledi zbirka „Varijacije neizrecivog“ 2014. godine, u kojoj se Berar odmah upušta u eksperiment: jednu priču napisao je u 11 varijacija. Zbirke kratke proze „Za šaku snova“ i „Plišani imaginarijum“ pojavljuju se 2022. i 2023. godine, sve u izdanju „Prometeja“, Berarove matične kuće.

– Više mi leži kratka forma, iz tehničkih razloga. Imao sam želju da pišem romane od 200-300 strana i to sam i pokušao, ali sam gubio interesovanje. Shvatio sam da mi kratka forma odgovara jer uspevam da je završim u dahu.

U međuvremenu, Berar se bavio i komponovanjem – objavio je dva albuma autorske instrumentalne muzike: „Fantasma Fortissima“ (2012) i „Fantasma Fortissima II“ (2013). Ljubav prema muzici, bar u stvaranju, zamenjuje fotografijom, kojom se bavi poslednjih godina.

– Sve umetnosti su kao jedna, samo je drukčiji vid izražavanja. Kada pišem, u glavi imam slike, scene iz kojih proističe radnja. Fotografije i pisanje su kompatibilni, imaju paralele na umetničkom nivou.  Inspirišu me umetnost i život, podsvesno i stvari iz života – kaže Berar.

Fotografije je do sada izlagao na samostalnoj izložbi u Galeriji „Tera“ i na više grupnih postavki, od kojih je poslednja, „Vanzemljaci“, nedavno bila izložena u zgradi nekadašnjeg „Radničkog bioskopa“.

Berar živi i stvara u Kikindi koja je, kaže, za njega idealan grad. Odgovara njegovom senzibilitetu, ali u njoj pronalazi i inspiraciju.

– Kikindu volim više od svih ostalih gradova, i za mene je ona izvor inspiracije. Taj stereotip malog grada, to me privlači, posebno u pričama koje za osnovu imaju neku misteriju. Senzibilitet ljudi, atmosfera, sve mi je to veoma zanimljivo. I u filmovima se misterije dešavaju u malim gradovima, sve je nekako dopola skriveno, tišina je i bukvalna i simbolična, a ispod površine je nešto drugo – kaže Berar.

Iako veoma uspešan, ovaj umetnik nije sklon promocijama.

– Nisam planirao promociju ni najnovije knjige. Nema mi to mnogo smisla, dođe 10-15 poznanika, ne vidim neku svrhu – zaključuje.

Ovaj mladi pisac koji se pronašao u fahu priča, kratkih i malo dužih, u tom svetu smelo ispreda narative kombinujući potpuno realističan sled događaja sa opsenama koje nose njegovi junaci, razmaštano i živo, do te mere da je čitalac, ne primenjujući metaforu, u „opasnosti“ da počne da veruje. Da prigrli Berarov svet imaginacije i da, takođe iz svoje svakodnevice, počne da plete mrežu paralelnog doživljaja stvarnosti.

Mašti Vjećeslava Berara teško je odoleti. A nije ni potrebno, jer je to čitav jedan novi svet, često sasvim neophodan.