Култура

kud-mokrin-prolecni-koncert-(1)

Kulturno umetničko društvo „Mokrin” organizovalo je „Prolećni pevački koncert“  na kom su, osim domaćina, nastupili Ženska pevačka grupa  KUD-a „Marija Bursać” iz Banatskog Velikog Sela, Ženski hor „Lira” iz Novog Kneževca i VIS „Biseri” iz Velikog Semikluša iz Rumunije.

Prema rečima Vladimira Milovanova, umetničkog rukovodioca Ženske i dečije pevačke grupe KUD-a „Mokrin”, program je bio bogat i raznovrstan program.

-I publika je pevala sa izvođačima, a na samom kraju svi učesnici zajedno su otpevali pesmu „Ovo je Srbija”. To je izazvalo mnoštvo pozitivnih emocija. Iskoristio bih ovu priliku da pozovem publiku da bude sa nama na  „Uskršnjem koncertu”, koji  organizujemo  prvog dana Vaskrsa 5. maja. Tada će učestvovati svi folklorni ansambali i pevačke grupe – istakao je Milovanov.

Grive-kikindske-14

O konjima i konjarima priče upletene u istoriju grada, sa mnoštvom fotografija, donosi, u knjizi „Grive kikindske“, Dragan P. Strajnić, pravnik, poljoprivrednik, privatni preduzetnik, pesnik, muzičar, kompozitor, odgajivač konja. Svoje delo predstavio je večeras u prepunoj sali Kulturnog centra. Članovi Kikindskog konjičkog udruženja „Banat“ čiji je počasni predsednik, priredili su mu iznenađenje i došli po njega sa osam fijakera.

Knjiga je kapitalno delo za istoriju našeg grada, istakao je v. d. direktor Kulturnog centra, izdavača ovog dela, Marko Markovljev.

– Srećan sam i naša ustanova je izuzetno počastvovana. Dragan Strajnić je legenda ovog grada, jedan od pokretača Dana ludaje, čovek koji je učestvovao u svim bitnim događajima u gradu – u izgradnji Sportskog centra, Hotela „Narvik“, Motela „Lovac“, ali, na prvom mestu je ljubitelj konja i mislim da će najviše po tome i ostati prepoznat – rekao je Markovljev. – Knjiga se ne odnosi samo na porodicu Strajnić, već na sve konjarske porodice u našem gradu i na sve koji su se bavili konjima, za šta je neophodna velika ljubav, jer konji su, kako je rekao Strajnić, najbolji čovekovi prijatelji – uvek su bili tu da pomognu, da rade, i on je to lepo opisao i prošarao porodičnom istorijom i sećanjima ljudi koji su učestvovali u stvaranju konjičkog sporta u Kikindi.

U ime lokalne samouprave, promociji je prisustvovala Valentina Mickovski, članica Gradskog veća za kulturu i obrazovanje.

– U ime gradonačelnika, svojih saradnika i svoje ime, čestitam Draganu na inicijativi veoma značajnoj za naš grad jer govori o njegovoj životnoj inspiraciji, o njegovoj strasti prema ovim divnim životinjama, ali i o očuvanju tradicije i kulture naših naroda u Banatu – rekla je Mickovska.

Sam autor napomenuo je da istoriju uzgajanja konja i konjičkog sporta još niko nije obradio.

– Grad ima jako bogatu prošlost i sadašnjost u vezi s konjima i konjičkim sportom. Kako sam i sam konjar, odlučio sam da je saberem i ostavim za buduće generacije. Kikinda je, do šezdesetih godina prošlog veka, imala od pet do sedam hiljada konja kojima se obrađivalo 50 hiljada hektara zemlje. Prva pisana dokumenta o sportu bila su upravo o konjičkom sportu. Svi grofovi sa ovog područja su gajili konje i to je bila stvar prestiža. Čak smo imali prvaka Evrope iz Kikinde, Vodijanera, zeta kikindske porodice Bogdan, one iz koje je, čak 14 godina, bio jedan od najuspešnijih gradonačelnika. Knjigu sam radio više od dve godine jer je trebalo sakupiti 150 fotografija koje datiraju od kraja 19. veka do današnjih dana – ispričao je Strajnić.

Nekoliko hiljada pehara doneli su kikindski konjari u grad, istakao je Strajnić i dodao da danas u ima samo 130 konja, rekreativnih i sportskih, koje poseduju vredni i posvećeni odgajivači. Dodao je da Konjičko udruženje okuplja 30 do 40 aktivnih članova, ali ima i dosta mladih ljudi koji će sačuvati ovaj sport u gradu.

O njegovom delu na promociji su govorili hroničar i publicista Dušan Dejanac i Marija Tanackov, književna kritičarka, a izuzetno zanimljiv program upotpunile su članice Ženske pevačke grupe „Melizmi“ i tamburaši, koji su otvorili program sa jednom od Strajnićevih pesama, „Vojvodino, najmiliji raju“. Sam autor pridružio im se u toku programa sa svojom pesmom – „Kada prođu pedesete“, a još jedno iznenađenje priredili su mu članovi Dečijeg hora Kulturnog centra, „Kikindijanci“, koji su izveli njegovu pesmu „Oj Kikindo od četir frtalja“.

S. V. O.

Birimac-(6)

Velika strast i posvećenje utisci su koje stiče posmatrač fotografija Gorana Birimca, gledajući, okom njegovog objektiva, sve motive koje je zaustavio u vremenu. Izložba samo 35 od 2,5 miliona fotografija, posle Bašaida, u kojem živi, priređena je, od večeras i u Kikindi, u Narodnoj biblioteci.

Birimca su podržali, pre svega, iz Zavičajnog odeljenja, čijem nastojanju da sačuvaju ovdašnje motive, svakako doprinosi i njegov rad.

– Značaj rada Gorana Birimca je u tome što on, na svojim fotografijama, beleži sve što se dešava u Kikindi i okolnim selima: manifestacije, motive, pejzaže jer, ono o čemu se ne piše, ako se slikom ne ovekoveči, neće ostati zabeleženo. Takođe, njegove fotografije prirode utiču na našu svest da moramo da čuvamo ono što nas okružuje – rekla je Milana Bajkin iz Zavičajnog odeljenja, koja je vodila predstavljanje.

Da fotografiše Birimac je počeo pre 15 godina, a da prvi put predstavi svoj rad pristao je, na nagovor prijatelja, tek pre nekoliko meseci, kada je priređena izložba u Bašaidu.

– Počeo sam tako što sam fotografisao svoje selo, park, pa prirodu. Sednem na bicikl i ono što mi je zanimljivo, zabeležim. Mnogo puta se dogodilo da sam fotografisao kuće, delove građevina ili neke motive koji su, zatim, nestali. Slikam prirodu, volim da slikam i životinje, a njih je najteže slikati, posebno divlje. Nekada satima čekam da bih dobio nekoliko fotografija. Posebno volim konje. Sa fijakerijada širom Vojvodine dolazim sa nekoliko hiljada fotografija, od kojih izaberem stotinak – priča Birimac koji je fotografisao i za „Vojvođanski magazin“ sa novinarkom Vesnom Bojić. Sarađuje sa mnogim medijskim kućama, a želja mu je, kaže, da napravi monografiju svog Bašaida.

Umetnički doprinos priči o zadržanim slikama dali su Vukašin i Tadija Bajkin sa odseka za tamburu Muzičke škole, i Željana Radoslava Pribiš, mlada recitatorka iz Mokrina. Poseban gost promocije bio je Nenad Čavić iz Mokrina, organizator Seljačkog partija, čiji je Birimac oficijelni fotograf. Gosti, publika, prijatelji, saradnici i kolege iz „Autoprevoza“ u kojem je zaposlen, ispunili su večeras hol Biblioteke.

Naredne postavke već su ugovorene u Banatskom Karađorđevu i u Jaši Tomiću. Izložba pod nazivom „Kroz moj objektiv“ biće postavljena u holu Biblioteke do posle praznika. Ostaje vera da će ovaj posmatrač i umetnik uspeti u tome da svoje delo sabere u monografiju, što će pomoći u onome što jeste njegov osnovni motiv – da ovaj svet sada, ostane zabeležen za one koji dolaze posle nas.

S. V. O.

Gordana-Lakovic-Lekic-(5)

Akrilne boje, odlučni potezi i potpuna apstrakcija na belom, delo su Gordane Lekić Laković, po zanimanju učiteljice, po određenu umetnice, odrasle među platnima oca koji od slikarstva nije odustajao. Kao ni ona od svojih apstraktnih formi, zagonetnih, razigranih i vedrih, ali slojevitih i dubokih.

Njena izložba „Umetnost je istina i lepota“ otvorena je večeras u Galeriji Kulturnog centra pred, uprkos lošem vremenu, velikim brojem gostiju i posetilaca.

– Odrasla sam pored oca koji je stalno slikao. Završio je Umetničku školu u Crnoj Gori, zatim je postao profesor odbrane i zaštite, ali slikanje nije zapostavio. Uvek su me privlačila umetnička dela. Počela sam, još kao mala, da slikam sa njim. Sada mi je to svakodnevica – priznaje umetnica.

Ipak, ovo je Gordanina prva izložba jer, kako kaže, nije joj lako da se eksponira. Zato za nju to sada čine njene slike.

– Svaka moja slika je drukčija, svaka je priča za sebe – kaže. – Na ovom području na slikama preovladavaju ravničarski motivi, što pozdravljam, ali ja sam htela nešto drukčije, ja sam drukčija. To sam ja, svako platno govori o meni.

U prilog tome je i rečenica pisca Andre Malroa ispisana na pratećem materijalu izložbe: „Umetnost nije odraz dokolice, ona je teško osvajanje, jedna od odlučujućih odbrana čoveka od sudbine… umetnost je antisudbina“.

Izložbu je otvorila vajarka, profesorka Miroslava Kojić. Slike, 32 platna Gordane Lekić Laković, biće izložena u Galeriji KC naredne tri sedmice.

S. V. O.

439159160-949984207132117-1586054169149430154-n

Članovi mešovitog hora ADZNM „Gusle“  „Kornelije Stanković”, pod dirigentskom palicom Eve Aranjoš Francuski, vratili su se iz Valjeva sa osvojenim prvim mestom u kategoriji kamerni horovi. Festival „Horfest” okupio je 26 horova i održan je sedmi put.

-Posebno mi je drago što je žiri koji je ocenjivao nastupe bio sačinjen od eminentnih i stručnih profesora i dirigenata sa novosadske, beogradske i Muzičke akademije iz Istočnog Sarajeva, Božidar Crnjanski, Vesna Šouc i Rade Radović.  Ušla sam i u najuži krug za najboljeg dirigenta festivala i, kako mi je žiri saopštio, male nijanse su presudile da zauzmem drugo mesto. U malim kamernim horovima svaki član mora da bude uvežban jer se svi čuju i na nama, dirigentima, je da ih uvežbamo. Dobili smo pohvale da smo stilski svaku kompoziciju odlično otpevali, puno emocija, osećanja i dinamike. To nam je svima podstrek da još bolje radimo – istakla je Aranjoš Francuski.

 

Kikindski kamerni hor ima 23 člana i predstavio se duhovnom kompozicijom, kao i kompozicijama Isidora Bajića „Srpski zvuci“, Monike Aslund „Kom“ i meksikanskom poznatom numerom „Lakokarača“.

A.Đ.

 

Kampus-Tera-(1)

U Atelje u starom Pogonu tri Fabrike crepa stigla je prva grupa studenata – u „Kampusu Tera 2024“ i ove godine stvaraju polaznici akademija iz Cetinja i Beograda, a do polovine maja očekuju se i vajari iz Novog Sada, iz Hrvatske i, prvi put, iz Rumunije i Albanije. Kikindska glina u rukama mladih umetnika već dobija forme koje, kažu, stvaraju sa velikim zadovoljstvom, u prostoru potpuno prilagođenom i opremljenom prema njihovim potrebama.

Adin Rastoder, stručni saradnik u nastavi sa Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja, podseća na dugu tradiciju saradnje dve institucije.

– Od prošle godine imamo i sporazum o saradnji, pa deo nastave koji bi studenti inače radili, izvodimo ovde, u boljim uslovima. Inače su i moji profesori, koji su sada u penziji, dolazili ovde. Magistar Slobodan Kojić, koji je stvorio „Teru“, bio je moj profesor, i saradnja je uspešna zahvaljujući toj neraskidivoj vezi koju je on napravio sa našom akademijom. Nekada sam dolazio kao student, kao učesnik, a sada već i sa studentima. Prezadovoljan sam – vi ste bogati jer imate ovako nešto u svom gradu, ovakvu privilegiju – od muzeja do ateljea, i zavidim vam na tome. Ovde su i ljudi sa ogromnim iskustvom koji pomažu u kompleksnom poslu pravljenja velikih skulptura; imamo tehničku podršku, profesionalne alate, obilje materijala, a pre svega ljudskost koju je u „Teri“ ustanovio vrhunski pedagog, profesor Kojić – naglašava Rastoder.

Sa Rastoderom je stiglo šestoro studenata završne godine ili mastera sa Cetinja. Jovana Vuković ima 23 godine, na prvoj je godini master-studija i njena umetnička radoznalost je u predimenzioniranju običnog.

– Pravim malu plinsku bocu za kafu u velikom formatu. Volim da radim banalne stvari, da uvećam nešto što je malo, da privuče pažnju – objašnjava Jovana. – Oduševljena sam „Terom“, grad je lep, sve mi je ovde prelepo. Samo nisam očekivala da je sve tako ravno, to mi je malo neobično.

Za njenu koleginicu sa klase, Milu Bera, boravak u Kikindi je zapravo povratak detinjstvu jer deo njene porodice potiče upravo odavde.

– Dolazila sam i ranije ovde, a jedna koleginica je na Kampusu bila i prošle godine i s oduševljenjem nam je pričala o „Teri“ – kaže Mila. – Atmosfera je opuštena, ali radna, nema nikakvog pritiska i motivisani smo za rad. Sviđa mi se japanski „jami kavai“ trend, estetski mi je zanimljiv i to mi je inspiracija za ono što stvaram. Potrudiću se da napravim i jedan upotrebni predmet, da ostavim nešto svojim domaćinima jer vidim da je ovde apsolutno sve presvučeno terakotom, što mi se mnogo dopada.

Studenti sa četvrte godine Fakulteta likovnih umetnosti (FLU) u Beogradu, Staša Nikoliš i Nikola Pavković, odlučili su se za velike dimenzije jer, kažu, prvi put imaju mogućnost za to.

– Ova glina ima u sebi peska, grublja je i brže se suši od one sa kojom sam do sada radila, i najbolja je za princip građenja – navodi Staša. – Sviđaju mi se upletene forme, pletenice, ali i dalje istražujem. Mi na Fakultetu kopamo ginu sa brda i pripremamo je. Ovde nam je pripremljena i imamo najbolje uslove.

Nikola Pavković, za to vreme je bio u procesu stvaranja dvostruke skulpture.

– Pravim udvojenu kuću, istražujem koncept individualnosti kod mene i mog brata blizanca koji je, takođe, na FLU. – Rad će biti predstavljen instalaciono – jedna kuća će biti moje veličine – najavio je Nikola.

Učesnici ovogodišnjeg studijskog programa „Tere“ prvi put će, zahvaljujući novim sporazumima o saradnji, stići i iz Tirane i Temišvara. Sa kolegama sa fakulteta likovnih i primenjenih umetnosti iz Novog Sada, Osijeka i Rijeke, boraviće i stvarati na Kampusu od 7. do 17. maja. Za obe grupe biće održan i master-klas.

„Kampus Tera“, za razliku od Simpozijuma, na kojima učestvuju svršeni likovnjaci i profesori, šansu daje studentima – da ovladaju novim tehnikama, razmene iskustva i stvaraju novu umetničku mrežu, navode u „Teri“.

S. V. O.

prof-dr-Biljana-Jeremic-2
Kao uvod u 11. Horski festival „Slobodan Bursać” koji će biti održan u junu u Zrenjaninu, u tamošnjem Kulturnom centru dirigentkinja kikindskog hora „Atendite” Biljana Jeremić održala je zapaženu tribinu.
Ovo predavanje, kao uvertira za predstojeći Festival, nosilo je naziv „Razvoj, negovanje i opstanak dečijih horova”. Biljana Jeremić je naglasila da je seminar bio namenjen ne samo dirigentima i vaspitačima, nego i širem auditorijumu. Podsetimo, ona je i doktorirala na ovu temu, a u okviru radionice Razvoj, negovanje i opstanak dečjih horova, održala je ekspoze s posebnim osvrtom na pevanje kao proces komunikacije u dečjim horovima.
 Foto: Sretenović
– Od antičkog, Aristotelovog modela komunikacije, do novijeg Šenonovog informatičkog modela, nastaje model izvođenja muzike pevanjem. U okviru datog modela predstavljena je uloga dirigenta u stvaranju i vođenju dečijeg hora. Kroz proces komunikologije kao nauke osobine, uviđamo da je ona komunikacija koja se ostvaruje pevanjem veoma kompleksan proces, gde se poruke prenose u kružnom informatičkom modelu, čija je osnova da i pošaljilac i primalac (u našem slučaju hor, dirigent i publika) razumeju poruku, to jest kompoziciju koja se izvodi – sumirala je Biljana.
Kikindski horu  i orkestar “Attendite”, ukupno broji preko 70 članova. Postoje od 2018. pod okriljem Kulturnog centra i   uspešno reprezentuju naš grad pod dirigentskom palicom dr Biljane Jeremić.
Naša sugrađanka je kao muzički pedagog najpre radila u muzičkoj školi “Slobodan Malbaški”, kao i u osnovnim školama „Petar Kočić” u Nakovu i kikindskoj „Vuk Karadžić”, a danas predaje na Pedagoškom fakultetu u Somboru i Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
Iako hor “Atendite” nema dug staž, impozantan je broj međunarodnih nagrada koje su osvojili. Pomenimo samo zlatne medalje i specijalne nagrada na međunarodnim festivalima u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Turskoj i čitavom nizu domaćih takmičenja. Među najznačajnijim i ujedno najdražim nastupima,  Biljana Jeremić izdvaja onaj kada su bili vokalna podrška primadoni svetskog glasa Jadranki Jovanović na Danima ludaje.
Horu odraslih su se pre dve godine pridružili i najmlađi, na čemu profesorka Jeremić posebno insistira u svom pedagoškom i dirigentskom radu. „Kikindijanci” već imaju niz zapaženih uspeha na mnogim festivalima i smotrama.
N. Savić
1159b339-5866-45e0-a039-74521d69c42d

Članovi Kulturno-umetničkog društva „Izvor“ iz Nakova organizovali s koncert povodm 20 godina postojanja i rada. Učestvovali su izvođački ansambl, pripremni i mlađa dečija grupa. Na sceni su nastupile i dve grupe veterana i nekadašnje članice Ženske pevačke grupe odnosno oni koji su osnovali i tokom prethodne dve decenije bili članovi društva.

-Dve decenije postojanja nije malo i naša želja bila je da ovo veče provedemo sa onima koji su sve ove godine učestvovali u radu društva. Tu je i naša verna publika koja nas prati sve ove godine. Imamo sedamdesetak članova koji kontinuirano rade, a uskoro ćemo ponovo imati oformljenu pevačku grupu – rekla je predsednica KUD-a „Izvor“ Sanja Rokvić.

U okviru proslave jubileja otvorena je i izložba fotografija Sare Vasić.

-Izložila sam 11 fotografija na kojima su ikone. Moj brend je „Sara art“ i umetnošću se bavim od kada znam za sebe i drago mi je što sam uveličala proslavu  20 godina društva – istakla je Sara Vasić.

Koncertu su prisustvovali predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan, zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski i članica Gradskog veća Valentina Mickovski. Bogdan je, obraćajući se okupljenima, preneo pozdrave gradonačelnika Nikole Lukača.

-Njegova i naša poruka je da budemo svi zajedno i složni u ovim izazovnim vremenima. Sve ono što smo učinili za bolji život svih meštana sela biće nastavljeno i u narednom periodu. Želja nam je da se sela podjednako razvijaju i da stanovnici mesnih zajednica imaju sve što im je potrebno za dobar život. Pored toga važno je da očuvamo tradiciju i običaje iz krajeva iz kojih su došli naši preci i zato su nam značajna kulturno-umetnička društva – dodao je Bogdan.

Bogat program upotpunio je film o radu i gostovanjima KUD-a „Izvor“. Uručeno je i 16 zahvalnica najzaslužnijim članovima povodom jubileja.

A.Đ.

 

402323704-775672697931612-629176217433451463-n

Narodna biblioteka „Jovan Popović“ raspisala je nagradni konkurs za najbolji trejler za knjigu izdatu na teritoriji Republike Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Makedonije.

ropozicije su da trejler ne može biti kraći od 30 sekundi i duži od 10 minuta,  mogu da učestvuju autori do 20 godina, jedan može da učestvuje sa najviše dva rada(jedan samostalni i jedan grupni), dok  grupu čini najviše sedam članova. Radove poslati na i-mejl kultura@kibiblioteka.org.rs (koristiti vitransfer)), najkasnije do 15. juna . Obavezno je napisati razred, školu i kontakt telefon i kratak opis trejlera.

Naziv trejlera čine naslov knjige i ime autora odnosno grupe autora trejlera, mora biti u rezoluciji visokog kvaliteta (full HD), autori koji pošalju svoje radove saglasni su da se njihov video objavi ili koristi kasnije u promotivne svrhe. Izabrane knjige mogu biti deo školske lektire, dok  trejleri koji sadrže nepristojan sadržaj ili krše autorska prava biće diskvalifikovani

 

savrsen-partner

Mlada, perspektivna, ali i već nagrađivana rediteljka Tijana Vasić potpisuje režiju komada „Savršeni partner” koji će imati premijeru na Maloj sceni kikindskog pozorišta 17. maja. U podeli su Mina Stojković, Vladimir Maksimović i Marina Vodeničar kojoj je ovo povratnička predstava nakon porodiljskog odsustva.

Marina koja tumači glavu ulogu Tine, kaže da je predstava moderna melodrama sa primesama komedije.

– . To je jedna ambiciozna, mlada žena koja juri za karijerom i jako je opterećena i posvećena poslu, a strašno joj smeta što njen momak nije toliko ambiciozan i zbog toga ga smatra manje vrednim, potcenjuje ga i na kraju odlučuje da ga ostavi kako je ne bi sputavao u njenom napretku. Ali s obzirom na to da ne može, a i nije prirodno, da bude dugo sama, ona odlazi kod jedne žene koja se bavi proizvodnjom avatara, to jest robota koji se kreiraju prema potrebama klijenta. Tako da ona napravi sebi svog robota koji ima osobine za koje ona smatra da njen savršeni partner treba da poseduje. Jedino što je zadržala, to je lik od bivšeg momka- otkriva Marina i dodaje:

– I tu nastaje pravi zaplet. U trenutku kada se susreće sa svojim željama koje joj taj robot ispunjava, to zapravo ispada da nije najbolje za nju i nije ono što bi nju usrećilo. Tako da ovo nije obična komedija i ima dublju poruku, jer tretira trenutak u kojem živimo i savremene trendove kojima svi robujemo -navodi Marina i sumirajući fabulu komada efektno poručuje: „Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari.”

Mina Stojković naglašava da je rad na predstavi jako uzbudljiv jer se bavi aktuelnim temama koje su uvek neiscrpne, a to su pre svega način na koji shvatamo ljubav i pitanje zašto dolazi do otuđenja.

– U ovoj živopisnoj drami ja igram lik Barbare, žene koja u svom životu dolazi do ideje da ženama kreira „savršenog partnera”. Da li će u tome uspeti, videćemo- sumira zagonetno Mina.

Fatalnog i famoznog, realnog, a istovremeno i virtuelnog momka-avatara igra Vladimir Maksimović.

– Taj lik je robot, koji ispunjava želje vlasnice, ali može i da „zabaguje” i da se vrati na fabrička podešavanja, što komplikuje stvari. Tekst mi je prijao na prvo čitanje. Naravno da sam odmah shvatio da je ispred mene izazov sa kakvim se do sada nisam susretao i to je još više u meni probudilo neizdrž da počnemo s probama. Siguran sam da će se predstava dopasti publici, pitka je i duhovita, i bavi se problemima 21. veka – kaže Vladimir.

FUTURISTIČKA LJUBAVNA KOMEDIJA

– Može se reći da je ovo futuristička ljubavna komedija zato što u sebi sadrži bojazan na šta svodimo i u kom smeru razvijamo svoje ljubavne odnose, kroz niz svakodnevnih situacija između savremene žene i ,,savršenog partnera”-  kaže rediteljka Tijana Vasić i dodaje da pisac mnoštvom uverljivih dijaloga ostvaruje puno neočekivanih i efektnih komičnih preokreta, daje ironične primedbe o stereotipima savremenog čoveka i postavlja pitanje da li nova tehnološka rešenja i društvene promene mogu ugroziti tradicionalnu, iskrenu ljubav dvoje ljudi.

BALKAN KOMEDI

Ovo je prvi u nizu projekata u okviru koncepta „Balkan komedi” novog umetničkog direktora, inače bivšeg člana našeg teatra, glumca i profesora na FDU Đorđa Markovića. Plan je da se na scenu postavljaju tekstovi pisaca s područja bivše Jugoslavije koji se bave mentalitetom ljudi tog podneblja, a prva predstava u nizu planiranih je „Savršeni partner” po tekstu Mira Gavrana.

Inače, rediteljka Tijana Vasić je ponovo među Kikinđanima. Do sada je režirala vrlo uspešnu i gledanu predstavu „Kovači” koju, prema vlastitim rečima, pamti po toploj saradnji s kikindskim ansamblom. Sad se uhvatila u koštac sa „Savršenim partnerom” koji je već imao mnogo uspeha u bivšim zapadnim jugoslovenskim republikama, a ovo će biti prva postavka tog komada u Srbiji.

Na jesen nas očekuje još jedna premijera, čiji tekst potpisuje Vladimir Đurđević, a režija će biti poverena Marku Misirači. Naslov je „Kosmaj ol inkluziv”. Opet je u pitanju komedija, a i naredne dve pozorišne sezone biće posvećene ovom žanru i ovdašnjim mentalitetima.

N. Savić