Најновије

Klara Cetkin

Obeležavanje Međunarodnog dana žena svoj začetak ima u protestu radnica u industriji odeće i tekstila, održanom 1857. godine u Njujorku. One su  demonstrirale zbog loših radnih uslova i niskih plata.

Protesti su nastavljeni i narednih godina. U Njujorku je, 1908. godine, 15.000 žena zahtevalo kraće radno vreme, veću platu i pravo glasa.

Ideja da se ustanovi međunarodni praznik potekla je od žene po imenu Klara Cetkin, komunistkinje i borkinje za prava žena koja je ovaj predlog iznela na Međunarodnoj konferenciji žena u Kopenhagenu 1910. godine.ide

Dan žena prvi put je obeležen 1911. u Austriji, Danskoj i Nemačkoj.

Šta žene danas misle o ovom prazniku, odnosno svom položaju u društvu, pitali smo naše sugrađanke.

Stanislava Hrnjak, poslanica u Skupštini AP Vojvodine i poverenica Gradskog odbora SNS

-Žene su oslonac ne samo srpskog društva i porodice, već cele zemlje. Osmi mart je dan koji ima istorijsku simboliku i važno je da to bude dan koji je za svaku damu poseban. Često kažemo da bi svaki dan trebalo da bude Dan žena uzimajući u obzir koliko one ulažu u porodicu, posao, koliko su preduzimljive, koliko su pokretači svega, to se  u svakodnevnom životu da videti. O tome treba da pričamo češće nego jednom godišnje. Ne smemo da zanemarimo ni žene žrtve nasilja, i o tome treba da govorimo značajnije i hrabrije, da zaštitimo žene u svakom smislu. Takođe, da ih izjednačimo u društvu u kontekstu zarada, jer one ulažu daleko veći napor. Posebno žene koje se bave javnim poslom imaju višestruku odgovornost koja se oslanja na dom, prijatelje, roditelje, posao. One ne znaju da budu površne, kada preuzmu na sebe odgovornost, guraju do cilja. I zato mislim da je svaka žena posebna, da je treba podržati, da društvo treba da stane iza njih. Pažnja koja se ženama ukazuje danas jeste obaveza da bismo im pokazali koliko su posebne, ali da se potrudimo svi zajedno da pažnju i nagradu za svoj trud i rad dobijaju i u ostalim danima tokom godine.

Dijana Jakšić Kiurski, zamenica gradonačelnika

Važan mi je ovaj praznik iz više razloga. Treba da istaknemo suštinu i simboliku, a to je, od Roze Luksemburg pa nadalje, borba da se ostvari bolji položaj žena. Upornošću i hrabrošću su se borile za politička i ekonomska prava i slobode, i za puno uvažavanje u društvu. Volim ovaj praznik zato što me je još kao dete asocirao na majku, baku, tetke i uvek je bio u znaku radosti i lepog raspoloženja. Neka i bude u simbolici ruža i cveća, ali zaista se osećala emocija, poklanjate nešto i time izražavate ljubav i poštovanje prema toj osobi. Ali ako i pored borbe za prava žena postoji bilo kakav pokušaj marginalizovanja i osporavanja uloge i značaja žena u društvu, onda svaki takav poklon i obeležavanje praznika je samo ritual i prazna priča. Neka današnji poklon- ruža ili drugi znak pažnje čini srećnom ženu tokom cele godine, to je izraz zahvalnosti, poštovanja i priznanja uloge žena u društvu bez obzira na to da li govorimo o domaćici ili ženi koja se ostvarila u određenom poslu, ili na bilo koji drugi način. Bitno je da se uloga žene poštuje i osvesti, jer je ona velika.

Jasmina Drinjak Malogajski, vaspitačica u Berlinu

– Osmi mart u celoj Nemačkoj je veoma bitan praznik i svi se nekako trude da svoje žene, majke obraduju nekim prigodnim poklonom, izlaskom na večeru, cvećem.. Veliki broj bilborda ima za temu čestitku ženama. Ovde u Berlinu konkretno, to je možda jedan od najvažnijih praznika jer je od pre nekoliko godina uvršten u praznike koji su neradni dani. Po klubovima su organizovane svirke na kojima nastupaju žene,  danas  se igraju tematski stendapovi o ženama-koji predstavljaju ženu kao super heroja, što i jesmo. One koje danas moraju da rade, na platu će dobiti 100%  na dnevnicu jer je državni neradni dan.

Tatjana Korom, Udruženje žena Kikinde

-Radujem se tom danu zato što su se žene izborile za svoja prava, koja i danas imaju. Udruženje žena Kikinde tradicionalno obeležava taj dan. Mi smo ga proslavile zajedničkim okupljanjem u petak u Restoranu „Belavila“. Kada je o poklonima reč, smatram da nisu važni. Bitna je pažnja i čestitka od srca.

Darinka Maljugić, bibliotekarka

– Za mene je Osmi mart veoma važan, žene su zaboravile zašto ga proslavljaju. Ako smo se borile za ravnopravnost, ne znači da smo sebi samo još natovarile dodatni posao i da treba da imitiramo muškarce, to me jako iritira. Nisam feministkinja, ali jesam za ravnopravnost.

Snežana Popeskov, tehnički sekretar u Narodnom pozorištu

– Ovaj dan se obeležava u znak sećanja na borbu za ženska prava i zato mislim da je veoma značajan. Žena ima poseban senzibilitet i posebno mesto društvu, to ne sme da se zaboravi.

Natalija Bogosavljev, preduzetnica

-Nije mi važan ovaj praznik. Smatram da svakodnevno i prema svima treba da se odnosimo kao prema sebi ravnima i sa poštovanjem jer smo svi ravnopravni.

Jovana Mišković, nastavnica nemačkog jezika u Novom Sadu

-Praznik je značajan da bismo se podsetili da su žene jednako važne, čak i važnije od muškaraca. i da je potrebno da vudu cenjene. Treba podsetiti majke, sestre, žene da su voljene, ali nije loše i da dobiju neki poklon.

Dr Sami 1

Kikindska Opšta bolnica odnedavno ima novog lekara, a Kikinđani novog sugrađanina.

Doktor Sami Hašim je radiolog iz Damaska. Zahvaljujući kolegama i pacijentima, u našem gradu već se oseća kao kod kuće.

Veoma je zadovoljan uslovima za rad i sticanje iskustva u kikindskoj bolnici. Za sada ne planira nove destinacije, štaviše, u izgledu je da će još neke sebi bliske ljude dovesti u naš grad.

Doktora Samija prepoznaćete po osmehu, a odmah zatim po stručnosti, profesionalnosti i izuzetnom odnosu prema pacijentima.

Posetili smo ga na njegovom radnom mestu.

Tisa Felbab 2

Tisa Felbab završava Osnovnu školu „Sveti Sava“ i nosilac je Svetosavske povelje Škole, Vukove diplome i specijalnih diploma iz engleskog jezika i iz hemije. Ova trinaestogodišnjakinja ima i jedinstvenu strast, pomalo neuobičajenu za njenu generaciju. Tisa mnogo voli da čita i već tri godine je književni kritičar Izdavačke kuće „Laguna“.

– Mama je videla da „Laguna“ traži decu da pišu prikaze knjiga. Prva knjiga za koju sam napisala kritiku je „Devojčice uzvraćaju udarac“ Roberta Takariča. Posle nekoliko dana javila mi se urednica i ponudila mi da napišem još jedan prikaz. Tako je sve počelo – priča Tisa.

Urednica, ali i čitaoci, prepoznali su Tisin talenat da izrazi svoje utiske o knjizi. Međutim, ljubav prema pisanoj reči kod ove devojčice razvijala se od najranijeg uzrasta.

– Roditelji su mi čitali knjige kada sam bila mala. Čim sam naučila da čitam, počela sam sama da uzimam knjige iz biblioteke. Mislim da ima dece koja jako vole da čitaju, ali ih je mnogo manje od onih koji ne čitaju uopšte – objašnjava Tisa. – Volim da čitam fantastiku. Nedavno sam završila čitanje serijala „Stakleni presto“, za koji pišem prikaz.

Tisa kaže da će upisati Gimnaziju jer još uvek nije sigurna u to čime će da se bavi. Jedino što je sasvim izvesno, kaže, jeste to da će i dalje pisati književnu kritiku.

– Pored toga što mogu da čitam različite knjige, na taj način i vežbam pisanje i mogu da izrazim svoja osećanja ljudima koje će to zanimati. Nastavnici u školi i drugari mi često priđu i kažu da su pročitali neku od mojih kritika i da im se sviđa, što mi prija. Jave mi se i pisci, što me posebno obraduje. Aleksandra Filipović poklonila mi je svoju knjigu pošto je pročitala moj prikaz njenog romana „O krilima i čudima”. Pisac iz Kikinde, Srđan Tešin, dao mi je svoju knjigu „Luka kaže”, kako bih napisala kritiku o njoj. Posebnu zahvalnost dugujem i Marijani Ljiljak, nastavnici u Školi za mentalnu aritmetiku „BrainOBrain”, koju sam završila pre dve godine.

Uporište Tisine kreativnosti svakako je njena porodica. Ona je i uzor svom mlađem bratu Aljoši koji kaže da sebe u budućnosti vidi kao profesionalnog rukometaša.

Ova mlada književna kritičarka do sada je napisala pedesetak prikaza. Priznaje da bi volela i sama da napiše knjigu. Uz to, voli i da slika, pa je njeno usmerenje ka umetnosti već sada sasvim izvesno.

U svetu pisane reči ili neke druge kreativne stvarnosti, trinaestogodišnja Tisa Felbab uobličava svoju sjajnu budućnost. I sigurnim koracima već stiže do nje.

preduzetnica

Pošta Srbije drugu godinu zaredom organizuje nacionalni nagradni konkurs „100 uspešnih poslovnih žena”, ovoga puta namenjen preduzetnicama iz ruralnih i negradskih područja, čime nastavlja da podržava žensko preduzetništvo i poklanja pažnju unapređenju položaja žena na tržištu rada.

Pod sloganom “Najbolje tek dolazi”, konkurs počinje danas i trajaće do 8. aprila.

Sa ciljem osnaživanja i promocije ženskog preduzetništva širom naše zemlje, ovogodišnji konkurs namenjen je osnivačicama i zakonskim zastupnicama malih preduzeća i udruženja u ruralnim područjima i ostalim negradskim sredinama sa teritorije cele Srbije.

Za 100 najboljih kandidatkinja po oceni stručne Komisije, Pošta Srbije će obezbediti nacionalnu vidljivost njihovog poslovanja kroz besplatan oglasni prostor u više od 1.500 pošta širom Srbije.

Pobednice i njihovo poslovanje će pored predstavljanja u brošuri koja će biti dostupna bez naknade korisnicima poštanskih usluga, kao i u onlajn brošuri, biti predstavljene i na monitorima u poštama, na korporativnom sajtu i zvaničnim profilima Pošte na Instagramu, Fejsbuku, Linkedinu i Youtube kanalu, čime će njihovi biznisi postati vidljiviji i bolje pozicionirani na nacionalnom tržištu roba i usluga.

Kriterijumi za ocenjivanje su, između ostalog, uspešnost prezentovanih poslovnih aktivnosti ili poslovne ideje, nagrade u oblasti poslovanja ili stvaralaštva, društveno-odgovorne aktivnosti.

Detaljne informacije o uslovima konkursa i načinu prijave dostupne su na internet adresi http://preduzetnice.posta.rs, dok je za dodatna pitanja na raspolaganju imejl adresa konkurspreduzetnice@posta.rs.

Učiteljstvo 4

Tribina posvećena 245. godišnjici učiteljstva u Srbiji održana je večeras u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ u Kikindi. Dekan Učiteljskog fakulteta u Somboru, istoričar, prof. dr Saša Marković, prethodno je učestvovao u predstavljanju ove visoke škole srednjoškolcima u Kikindi.

U večernjem programu istaknuta je činjenica da je u Srbiji veoma rano prepoznat značaj prosvetiteljstrva. Prva srpska učiteljska škola, „Norma“, osnovana je 1. maja 1778. godine u Somboru.

– Misija prosvetiteljstva je da spasava i čuva identitet naroda u vremenu bezumlja i digitalizacije – rekao je profesor Marković. – Jedan od najvećih izazova je kako da prosvetiteljstvo i kritičko promišljanje čovek prihvati i da mu školstvo to ponudi. Kroz čitavu istoriju političke elite ovde su, uglavnom, negovale ideju da Srbi budu neobrazovni ili poluobrazovani, kako ne bi ugrožavali vitalne interese onih koji vladaju.

Profitabilni um, ideja o potrošačkom mentalitetu, takođe su suprotstavljeni postepenosti, trezvenom promišljanju i strpljenju, što je veoma važno za mlade, ali i sve manje popularno među njima, ocenio je profesor Marković.

– Prosveta danas ima mnogo manji značaj nego što je to neophodno. Ona je jedini način opstanka jer je najvažnije stvaranje intelektualne i saznajne vrednosti. Ako ne negujemo obrazovanje i ne držimo korak u njegovoj aktuelizaciji, preti opasnost da budemo asimilovani, da izgubimo identitet u globalizaciji. Prosveti treba odrediti mnogo bitniju ulogu u društvu, treba  negovati prosvetne radnike i čuvati njihov status.

Profesor Marković izučava istoriju obrazovanja, ali i političku i istoriju identiteta, kao i kulturu i razvoj političke misli na prostoru Vojvodine.

Autor je 12 monografija i danas je kikindskoj biblioteci na poklon doneo tri svoja dela: „Srpski učitelj u Ugarskoj 1778-1918.“, „Politička biografija Jovana Joce Laloševića“ i „Nacionalno bez odijuma – pogled bez pretenzija“.

učiteljski fakultet

Predstavljanje Pedagoškog fakulteta iz Sombora upriličeno je u Kulturnom centru gde su srednjoškolci imali priliku da se bliže upoznaju sa ovom visokoobrazovnom ustanovom. Fakultet upisuje storinak studenata, a pored postojeća tri smera, u procesu akreditacije je još jedan.

-Pedagoški fakultet u Somboru je najstarija institucija u Srba koja obrazuje učitelje. Tradiciju čuva od 1778. godine- ukazao je dekan fakulteta prof. dr Saša Marković. – Fakultet upisuje učitelje, vaspitače i bibliotekare, a u procesu akreditacije je smer digitalno obrazovanje. Novoizgrađeni dom „Zoran Đinđić“ je odmah pored fakulteta. Upisujemo 70 odsto budžetskih mesta,a za samofinansirajuće studente su najniže školarine u državi i mogu se platiti u ratama. Uslovi za studente su odlični, samo je potreban motiv kod mladih da se opredele za prosvetu. Odlučujući motivi su čovekoljublje i da vole knjige- ukazao je dekan fakulteta prof. dr Saša Marković.

Prisutne je pozdravila i članica Gradskog veća zadužena za obrazovanje i kulturu Valentina Mickovski.

-Učiteljski poziv je, po meni, jedan od najplemenitijih i svako ko ima želju da pozitivno utiče na sistem vrednosti kod dece, trebalo bi da razmotri mogućnosti koje pruža ovaj fakultet. Kikinda će imati znatan odliv učiteljskog kadra. U narednih pet godina, 28 učitelja odlazi u penziju i ovo je mogućnost da mladi upišu fakultet i dobiju siguran posao. Da bismo motivisali mlade da postanu učitelji, razmišljamo i o dodeli posebnih stipendija- napomenula je Mickovski.

kuće na selu

Ministarstvo za brigu o selu nedavno je raspisalo novi javni poziv za dodelu bespovratnih sredstava za kupovinu seoskih kuća za okućnicom. Putem ovog konkursa, seoske kuće na teritoriji Grada Kikinde kupile su 33 porodice. Među sugrađanima koji su putem ovog konkursa rešili stambeno pitanje je i četvoročlana porodica Ostojić iz Novih Kozaraca.

-Živeli smo u zajednici i odlučili da se osamostalimo. Teže je bilo pronaći adekvatnu kuću u selu, loše su bile ponude, ali ova je bila idealna za nas. Sada smo krenuli da je renoviramo. Plan je da se do leta završe radovi i da se uselimo. Iza kuće je bašta gde ćemo posaditi voće- pričaju Lidija (23) i Krstan (30) Ostojić, roditelji dvogodišnje Tare i osmomesečnog Bože.

Članica Gradskog veća zadužena za nacionalne manjine, rodnu ravnopravnost i brigu o porodici Melita Gombar posetila je porodicu Ostojić i istakla da Grad Kikinda učestvuje na konkursu tako što zainteresovanim licima pomaže u prikupljanju dokumentacije i izjavom potvrđuje tačnost podataka koje se odnose na nekretninu.

– Cilj programa je revitalizacija sela i podsticanje mladih da ostanu da žive na selu odnosno da se vraćaju na sela i tu zasnivaju porodice. Koliko se ova mera pokazala uspešnom, svedoče podaci. Putem konkursa, stambeno pitanje u Srbiji rešilo je 5.000 građana, a samo tokom prošle godine prodato je 980 kuća. Pravo učešća na konkursu imaju punoletni državljani do 45 godina starosti- pojedinci, samohrani roditelji, bračni odnosno vanbračni partneri. Važno je da nemaju nepokretnost na svom imenu, osim poljoprivrednog zemljišta, da nemaju dugovanja za porez. Seoske kuće koje se kupuju moraju biti bezbedne i funkcionalne i da zadovoljavaju osnovne uslove za stanovanje. Najviši iznos sredstava koji se dodeljuje je 1,2 miliona dinara -precizirala je Gombar.

 

poljoprivreda (2)

Cene poljoprivrednog zemljišta u Vojvodini beleže rast. Kvalitet zemlje, veličina i položaj parcele- samo su neki od parametara koji utiču na cenu. I dalje su najskuplje oranice na teritoriji Južnobačkog okruga.

Poljoprivredno zemljište na teritoriji Grada Kikinde u 2022. godini prodavano je po cenama od 1.250 evra po hektaru pa do 21.000 evra, koliko je plaćen najskuplji hektar. Prosečna cena iznosila je 8.800 evra.

Približno toliko novca u proseku, trebalo je izdvojiti i za hektar zemlje  u Žitištu (8.500evra), Kovinu (8.700 evra) i Šidu (8.800 evra).

Najviše cene zabeležene su na području opština Stara Pazova, Novi Sad, Bačka Palanka, Bečej, Žabalj, Kula, Odžaci, Ruma, Subotica, Kovačica. Tako se u Staroj Pazovi cena kretala u proseku 15.600 evra- od 3.750 evra, koliko je po hektaru plaćeno najjeftinije poljoprivredno zamljište pa do čak 39.500 evra za hektar.

Prosečna cena oranica u Bačkoj Palanci iznosila je 13.500 evra,  u Bečeju 13.650 evra, u Kuli 12.000 evra, Somboru 9.600 evra, a u Kanjiži 7.150 evra za hektar.

U obližnjem Zrenjaninu, parcele su prodavane do nešto nižim cenama nego u Kikindi- od 1.000 do 17.000 evra po hektaru  odnosno u proseku za 7.650 evra.

Prema podacima RGZ, u odnosu na 2020. godinu, cena poljoprivrednog zemljišta u Severnobanatskom okrugu porasla je u proseku za 15 odsto.

Najskuplje u Kaću

U 2022. godini najskuplji kvadrat poljoprivrednog zemljišta plaćen je u Kaću po ceni od 40 evra za m2 za parcelu površine 52 ara. Najskuplje poljoprivredno zemljište u Srbiji u prošloj godini prometovano je u opštini Čoka po ceni od 2,36 miliona evra za 163 hektara, pokazuju podaci Republičkog geodetskog zavoda.

 

 

 

 

električno vozilo

Za kupovinu novih vozila koja imaju isključivo električni pogon, kao i onih na hibridni pogon, iznosi podrške biće od 250 do 5.000 evra. Cilj državne subvencije je podsticanje ekološki prihvatljivog vida transporta. Subvencije se daju za nabavku mopeda, motocikala, tricikala, četvorocikala, kao i vozila za prevoz najviše devet lica, odnosno teretna do 3,5 tona mase.

Za subvencije mogu da konkurišu pravna lica, preduzetnici i fizička lica, osim taksista koji su već iskoristili subvenciju za obnovu svog voznog parka. Iznosi subvencije su od 250 evra za mopede do 5.000 evra za putničke kombije i manje teretnjake.

Subvencionisana kupovina vozila sprovodi se isplatom iznosa na ime učešća za finansijski lizing za kupovinu novog vozila ili plaćanja dela kupoprodajne cene novog vozila.

Zahtevi za dodelu subvencija podnose se zaključno sa 31. oktobrom. Ministarstvo će dodeljivati subvencije po pristiglim, urednim zahtevima, do visine ukupno raspoloživih sredstava.

 

cigarette-gcde12b937_1920

Predlog nacrta Zakona o zabrani pušenja u zatvorenom prostoru uskoro će se naći pred nadležnima. Njime je predviđena potpuna zabrana pušenja u svim zatvorenim prostorima, a pre svega to se odnosi na restorane i kafiće.

Ministarka zdravlja, prof. dr Danica Grujičić, apelovala je da se Zakonu pruži bezrezervna podrška. Predložila je da se u ugostiteljskim objektima postave detektori za dim čijim aktiviranjem će se naplaćivati kazna od milion dinara.

Naša zemlja, inače, od 2010. godine ima Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu. Ovim zakonom zabranjeno je pušenje u zatvorenom radnom i javnom prostoru i u javnom prevozu, ali su ugostiteljski objekti tada izuzeti.

I danas, 12 godina posle, najava mogućeg novog ograničavanja pušenja, izaziva buru u javnom prostoru i, očekivano, potpuno oprečna mišljenja.

Mi smo proverili šta o mogućoj zabrani pušenja i u kafićima i restoranima misle Kikinđani.