Култура

Muzej Tera jubilej

Muzej „Tera“, u nekadašnjem manježu kikindske kasarne, danas slavi šest godina postojanja. Na čvrstom temelju koji je, pre 42 godine, postavio magistar Slobodan Kojić, osnivač i donedavno direktor Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“, u Muzeju je stvoren hram skulpture od nacionalnog i internacionalnog značaja, rekao je direktor, Aleksandar Lipovan.

– Od osnivanja, ovde je postavka sa 308 umetničkih dela. Te 2017, bio je to presek od 1982, od osnivanja Simpozijuma, do 2016. godine – rekao je Lipovan. – Inače, kompletan fundus „Tere“ čini oko 1.200 skulptura, što je najveća kolekcija terakote na svetu.

Lipovan dodaje da „Tera“ razvija saradnju sa visokoškolskim ustanovama u regionu. Pored već potpisanih sporazuma o saradnji sa umetničkim fakultetima u Novom Sadu, Beogradu, Temišvaru, Rijeci, Osijeku i Tirani, ovog meseca biće ozvaničena buduća saradnja sa još jednom visokoškolskom ustanovom u Temišvaru, Zapadnim univerzitetom.

– Širi se naša priča na prostoru zapadnog Balkana koji vidimo kao jedinstveni kulturni prostor koji može da se diseminira u formalne i neformalne kulturne, generacijske pokrete – rekao je Lipovan.

Koktelu povodom šest godina rada prisustvovao je i gradonačelnik Nikola Lukač sa saradnicima, članovima Gradskog veća, Valentinom Mickovski i Nebojšom Jovanovim.

Grafički i programski urednik „Tere“, Igor Grandić, istakao je izlagačke aktivnosti Centra.

– Možemo da se pohvalimo da, sa samo šestoro zaposlenih, imamo trenutno čak pet izložbi – dve u Muzeju, jednu u Galeriji, stalnu postavku Muzeja i izložbeni prostor u okolini Ateljea, i grafike 12 eminentnih srpskih grafičara u spomen-sobi u Ateljeu – kaže Grandić.

Od početka godine priređene su 22 izložbe, napominju u „Teri“. Takođe, beleži se stalni porast broja posetilaca, godišnje za 20 do 30 odsto – 2022. bilo ih je oko 5,5 hiljada. „Tera“ je obavezna destinacija i za đačke ekskurzije, ali i strance, koji, uglavnom, stižu vikendom, u najvećem broju Rusi i Rumuni.

Roman Srdic (1)

Kikindska izdavačka kuća „Partizanska knjiga“ objavila je novi, peti roman Srđana Srdića, pod naslovom „Autosekcija“.

Urednik izdanja, Ivan Radosavljević, opisuje knjigu kao „zabavnu mimo svakog očekivanja, ispovednu megatiradu u čiji autofikcijski vrtlog, bujicu, pisac uvlači sopstvene lekare, kolege pisce, domaće i strane, tupave kritičare, samuraje i lokalne pse (pa čak i jednog, nesretnog, urednika sa visokim vojnim činom), ne bi li raskrinkao i jasno izložio pogledu i razumevanju (sopstvenom, koliko i čitaočevom) sumorni totalitet svoje situacije”.

Rođen u Kikindi 1977. godine, Srđan Srdić je gotovo dve decenije zaposlen u Gimnaziji „Dušan Vasiljev“, a radi i kao urednik, izdavač, predavač kreativnog čitanja i pisanja, književni kritičar i rukovodilac Regionalnog centra za talente „Dušan Vasiljev“. Dobitnik je brojnih književnih priznanja, a njegove ranije knjige prevedene su na nekoliko evropskih jezika.

Prva promocija romana „Autosekcija“ Srđana Srdića biće održana u sredu, 6. decembra, u beogradskom klubu „Sprat“, s početkom u 20 sati, u okviru proslave osam godina postojanja „Partizanske knjige“.

(Foto: Vladimir Sretenović)

405876039_2772715779545634_7117821542036958435_n

Predstavom „Fabrika Deda Mraza“ po tekstu Nikoline Đukanović i u izvođenju glumaca Pozorišta „Lane“ otvorena je zimska bajka. Kao i ranijih godina, dvorište jedinog dečijeg pozorišta u ovom delu Banata, okićeno je novogodišnjim ukrasima, svetiljkama, lampama i kod dece je izazvalo veliko interesovanje.

-Tokom decembra, po tradiciji igramo novogodišnji repertoar i naše mališane iz nedelje u nedelju podsećamo da stiže Nova godina. Pored bašte, sala, foaje i sve naše prostorije okićene su i u znaku su predstojećih praznika. Klince i klinceze dočekala su tri Deda Mraza i tri patuljka i kod nas je već počela novogodišnja euforija – istakao je Aleksandar Maletin, direktor i glumac Pozorišta „Lane“.

Svake nedelje u decembru predstava se igrati u dva termina u 17 i  u 19 časova. U ovom pozorištu najavljuju i dve premijere.

 

-Već 10. decembra je premijerno izvođenje predstave „Čarobna kapa Deda Mraza“ za koju sam pisao tekst, dok je režija kolektivna. Ova predstava obići će veći deo naše zemlje, a u komadu su dva patuljka, dobra vila, Deda Mraz i svi oni biće okupirani problemima koje ćemo uz pomoć dece uspešno rešiti. Nedelja, 24. decembar rezervisana je za još jednu premijeru „Vecin novogodišnji kolačić“ po tekstu dramaturga Srpskog narodnog pozorišta Nikoline Đukanović. Tekst je raspevan, ima i dosta pevanja, lepih gegova. Reč je o komediji čija radnja se dešava u veštičinoj kući – saznajemo od našeg sagovornika.

U nedelju 17. decembra je komad „Novogodišnji ukras“, a 31. decembra u 14 sati je doček dečije Nove godine.

 

 

tamara ambasador

Tamara Ristić je i zvanično prva dama elektronske muzike u regionu. Glasovima publike dobila je nagradu „Ambasador“ za najbolji uživo nastup godine u regionu, u oblasti elektronske muzike, koju dodeljuje hrvatski portal klubskascena.hr. Nagrada joj je dodeljena na svečanosti u Klubu „Boogaloo“ u Zagrebu.

– Dodela nagrade je prvenstveno značajna zbog okupljanja cele regionalne scene elektronske muzike, od producenata, DJ-eva, organizatora, do novinara i likovnih umetnika. Neke ljude nisam veoma dugo srela i zaista se stvori neka posebna energija kada se svi nađemo na istom mestu. Veoma sam počastvovana što je moj rad prepoznat i na nivou regionalne scene, naročito jer nemam previše nastupa, u odnosu na period kada sam ih imala i 90 u toku jedne godine. Ipak, sve vreme se trudim na unapređujem svoju produkciju i live izvođenje, te mi je zbog toga vrlo značajno saznanje da postoje ljudi koji to sve vreme prate, prepoznaju, a i vrednuju – rekla je Tamara za naš portal.

Pored Tamare, između ostalih, nagradu „Ambasador“ je, u kategoriji velikog regionalnog festivala, dobio i EXIT, sa kojim je ona već ostvarila saradnju.

– Sledeće što me čeka, verovatno je najznačajnija stvar u oblasti mzičkog izdavaštva – najavljuje Tamara. – Moja nova produkcija, singl „Go For It“ izlazi 7. decembra za izdavačku kuću koju je pokrenuo EXIT festival, „EXIT Soundscape“.

To je bio prirodan nastavak naše saradnje, jer mogu reći da je moj nastup na Dance Areni 2022. godine bio jedan od najinspirativnijih doživljaja, koji me je motivisao da se još više razvijam u svetu elektronske plesne muzike.

Tamara nastupa pod umetničkim imenom Tamara Kezz, i naša je sugrađanka koja već nekoliko godina sa porodicom živi u Ljubljani, a nastupa širom regiona i Evrope.

(Foto: FB stranice Nagrada Ambasador i Tamara Kezz)

370328955_881725646701286_7669885547592351028_n

Ženska pevačka grupa „Melizmi“ promovisala je spot za autorsku pesmu „Ljubim za desetku“. Biljana Mandić, članica ove grupe istakla je da je napravljen iskorak u radu, te da je snimljena prva autorska pesma i spot.

-U pesmi predstavljamo lepotu, ali i turistički potencijal našeg Grada. Pevamo o našoj tradiciji, običajima, gastronomiji i kulturi. Želele smo kroz stihove da dočaramo kako je to kod nas, u  Banatu – pojasnila je Biljana Mandić.

Promociji je prisustvovao gradonačelnik Nikola Lukač koji je jedan od aktera u spotu.

-Bilo mi je zadovoljstvo, ali i čast što sam pozvan da budem deo ove priče. Grad će uvek podržati vaš, ali i rad svih entuzijasta, koji promovišu Kikindu. U lokalnoj samoupravi uvek ćete imati partnera jer se trudite da doprinesete da se za našu sredinu čuje i da se promovišu naši turistički potencijali – rekao je Lukač.

Ženska pevačka grupa „Melizmi“ osnovana je pre 16 godina i do sada je učestvovala na brojnim festivalima u zemlji i inostranstvu.

370212120_2322842724586115_4790577137200066243_n

Završni koncert dečijih ansambala Akademskog društva za negovanje muzike „Gusle“ okupio je na sceni u Narodnom pozorištu oko 200 izvođača od tri do 15 godina. Ono što su naučili predstavili su mnogobrojnoj publici koja je došla da ih podrži, a na scenu su prvi izašli najmlađi koji su pobrali i najviše simpatija.

Teodora Tatomir u „Guslama“ je već osam godina.

-Volim „Gusle“ jer se lepo družimo, puno putujemo i učimo da igramo. Omiljene su mi igre iz Negotina jer su brze i lako sam ih naučila. Za koncert smo se spremali više od mesec dana i publika je prepoznala naš rad i trud – rekla je Teodora.

Milica Militarev igra sedam godina i željno iščekuje svaku probu.

-Volim drugare koje imam u „Guslama“, ali i to što dosta putujemo i upoznajemo kako našu zemlju, tako i strane zemlje. Najviše volim kada nastupamo u Kikindi jer nas tada gledaju našu najmiliji – otkrila nam je Milica.

Tradicionalni koncert pred kraj godine je tradicija i svi su uzbuđeni i radosni zbog nastupa, istakao je umetnički rukovodilac Igor Popov.

-Na jednom mestu okupili smo svu decu koja svakodnevno dolaze u naše društvo i učestvuju u radu mnogobrojnih sekcija. Radimo pet dana u nedelji i deca su raspoređena u više grupa, a ovo je prilika da svi zajedno našim sugrađanima pokažemo šta radimo. Koncert smo morali da podelimo na dva dela kako bi svi mogli da prisustvuju. Naši mali folklorci imali su uspešnu godinu, učestvovali su  velikom broju domaćih  i stranih festivala u Slovačkoj i Bugarskoj. Nadamo se da će i naredna godina biti isto toliko uspešna – rekao je Popov.

Okupljeni su imali priliku da vide i najmlađe članice plesnog studija „Step ap“ koji radi u prostorijama „Gusla“ i koji vodi Tijana Levnajić.

 

-Deo smo „Gusala“ u kojima radimo već tri godine. Na koncertu smo pokazali šta radimo i koliko volimo da plešemo savremeni balet. Naše polaznice su male, ali puno toga znaju – rekla je Tijana Levnajić.

Učestvovale su folklorne grupe „Gusala”, članice dečjih pevačkih grupa,  plesne sekcije, horić „Cvrčak”, tamburaška sekcija.

403892032_844332677697271_7508803937840886986_n

Dobitnik ovogodišnjeg pokrajinskog priznanja „Ferenc Feher”, u oblasti kulture su ADZNM „Gusle“. Nagradu je direktoru Zoranu Petroviću uručio predesednik Pokrajinske vlade Igor Mirović  na Svečanoj akademiji, kojom je obeleženo 105 godina od prisajedinjenja Vojvodine Kraljevini Srbiji.

-Posle još jedne uspešne koncertne i kalendarske godine i uoči godišnjih koncerata „Gusle“ su dobile najviše pokrajinsko priznanje u oblasti kulture. Veoma je značajno jer govori da kvalitetno i uspešno radimo, a da je sve što je iza nas, sve ove godine, i vrednovano. „Gusle“ su na kraju 148. i počinju 149. koncertnu sezonu i ova nagrada biće podstrek da još bolje i kvalitetnije obavljamo svoj posao, čuvamo tradiciju, kulturu i običaje našeg, ali i svih drugih naroda koji žive na ovom prostoru. Muzika i igra su naš prošlost, ali i naša budućnost i pravi način da se predstavimo kao deo kulturne elite našeg naroda – rekao je Zoran Petrović.

Vredno priznanje, društvo osnovano davne 1876. godine, zaslužilo je na osnovu kvalitetnog i kontinuiranog rada, koji se proteže bezmalo vek i po. Neizostavna je kulturno-vaspitna i socijalna uloga, ali i bogata i raznovrsna kulturna delatnost, stoji u obrazloženju komisije.

Članovi izvođačkog folklornog ansambla „Gusala“, u saradnji sa članovima novosadskog Folklornog ansambla “Vila” svečanost povodom važnog datuma u istoriji Vojvodine upotpunili su svojim nastupom.

Podsetimo i da je 25. novembar, dan kada je 1918. godine Velika narodna skupština u Novom Sadu proglasila prisajedinjenje Banata, Bačke i Baranje Kraljevini Srbiji. Odlukom Skupštine Vojvodine 2018. godine ustanovljen je kao datum od pokrajinskog značaja.

Tera Klacik (4)

U Galeriji “Tera” večeras je svečano otvorena izložba pod nazivom „Prostor X“ koju potpisuje slikar, grafičar i multimedijalni umetnik, Jozef Klaćik. Izložena dela govore o univerzalnim vrednostima, istakla je autorova ćerka, takođe akademska umetnica likovnog određenja, Alena Klaćikova.

– Minimalistički pristup prisutan je u njegovom radu poslednjih 15 godina. Dinamikom linija, kosinama u radovima govori o putokazima, smernicama i znakovima koji su nam ukazani. U svetu smo vrlo usmeravani i on te znakove simbolički prikazuje na svoj umetnički način – koliko smo malo slobodni, a koliko je naš životni tok sputan – rekla je Klaćikova.

Apstrakcije sa vrlo konkretnom porukom o pitanjima koja nas sve muče – gde su granice naše slobode i sme li se izvan okvira, Jozef Klaćik obradio je svojim umetničkim pristupom.

– Slika pokušava da izađe iz svog okvira u prostor, traži svoju slobodu. Postoji tu i način da se oblici kombinuju, kao slagalica, u zavisnosti od pravca. Čovek je uvek u potrazi za slobodom, a svaka slika, iako umetnik hoće da je uokviri, teži da izađe i da postoji u tom nevidljivom prostoru – istakao je umetnik.

Jozef Klaćik je rođen u Staroj Pazovi, srednju školu primenjene umetnosti je završio u Novom Sadu. Fakultet likovnih umetnosti upisao je 1971. godine u Bratislavi, gde je stekao titulu magistra. Na Akademiji umetnosti u Novom Sadu je dobio zvanje diplomiranog slikara i profesora likovnog obrazovanja. Izlagao je na oko hiljadu kolektivnih i 30 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i dobitnik je mnogobrojnih priznanja u našoj zemlji i u svetu. Bavio se slikarskom grafikom, fotografijom i multimedijalnom umetnošću, vizuelnom poezijom i poezijom. Živi i radi u Petrovaradinu.

Na izložbi u Kikindi od večeras je dvadesetak njegovih radova – platana sa nadgradnjom, koja će posetiocima biti dostupna do 8. decembra.

Crnjanski (3)

Povodom 130 godina od rođenja jednog od najznačajnijih srpskih književnika, Miloša Crnjanskog, u Narodnoj biblioteci “Jovan Popović” svoju monografsku studiju predstavila je dr Gorana Raičević, profesorka na novosadskom Filozofskom fakultetu. Plod njenog desetogodišnjeg istraživanja je kapitalno delo „Agon i melanholija – život i delo Miloša Crnjanskog“, napisano na 767 strana, za koje je dobila Nagradu „Laza Kostić” Novosadskog sajma, Nagradu Zadužbine Nikolaja Timčenka u Leskovcu i Nagradu „Nikola Milošević” Radio Beograda 2 za najbolju knjigu iz oblasti filozofije, estetike i teorije književnosti i umetnosti.

Izučavanje Crnjanskog profesorke Raičević počelo je sa njenom doktorskom disertacijom „Priroda i značaj esejistike Miloša Crnjanskog“. Kaže da naslov studije sadrži pojmove koji određuju njegov karakter, ali i ličnost.

– U njemu je, u mladosti, bilo tog agona, borbenosti, želje da se kroz umetnost učini velika promena u svetu, pogotovu u njegovom narodu koji je uvek voleo, a sa druge strane bili su i ti periodi melanholije koji su nastupali posle faza borbenosti, i te avangardističke težnje da umetnost ide ispred sveta i da ga vodi. Sam Crnjanski je govorio da je njegov život upropastio njegovu literaturu, da je živeo nesrećno. Desilo se da je, posle Drugog svetskog rata, proveo četvrt veka u dobrovoljnom izgnanstvu u Londonu. Nije verovao da će se to njemu dogoditi, da će dospeti do Londona, a ne da će tamo provesti trećinu životnog veka. Iz ideoloških razloga plašio se da se vrati u posleratnu Jugoslaviju, ali je tamo shvatio, ležeći „hladan kao na pepelu klada“, kako je napisao u „Lamentu nad Beogradom“, da pesnik ne može da živi van svoje domovine i bez svojih čitalaca – kaže profesorka Raičević.

Iako posle rata skoro deset godina nije mogao ništa da napiše, pokušavao je da piše na engleskom, da plasira neke romane, da ih prilagodi za englesku publiku, međutim to nije išlo. Možda je uzrok tome bila reputacija koju je imao u Engleskoj u kojoj nije bio ideološki podoban, mada to nije imalo nikakve veze sa njegovim političkim opredeljenjem, objašnjava autorka.

– Bio je veoma neobičan čovek i nije voleo da se svrstava na neku stranu i tako je, možda, na sebe navlačio gnev i nesimpatiju drugih ljudi. Desilo se da je u Londonu životario sa svojom suprugom i da se, od 1956 godine, kada su u Jugoslaviji ponovo objavljeni njegovi romani „Dnevnik o Čarnojeviću“ i „Seobe“,  on budi i da ponovo piše. Tada nastaju njegova pozna velika dela i romani: Druga knjiga seoba“, „Kod Hiperborejaca“, „Roman o Londonu“, „Lament nad Beogradom“, biseri naše književnosti. To je jedan od retkih slučajeva pozne inspiracije. Kad poredimo, po obimu, koliko je stvorio u starosti sa onim što je stvarao kao mlad čovek, ova kasna dela uveliko premašuju mladalačka – navodi prof. Raičević i dodaje da je, u stvari, htela da pokaže da ne možemo da razumemo dela nekog pisca ako ne znamo njegov život.

Crnjanski je skoro sva svoja dela napisao u autobiografskom „ključu“, ako izuzmemo istorijske romane, mada i u njima prepoznajemo „čoveka Crnjanskog“, kaže autorka.

– Kada je u Parizu, 1921. godine, video taj veseli, radosni Zapad, bio je skoro uvređen jer su ti ljudi zadovoljni i pevaju po ulicama, a njegov tužni narod posle Prvog svetskog rata živi bedno, siromašno, kao i njegovi Rusi, koje je isto tako voleo – bio je veliki panslavista – a tamo se događala i revolucija i veliki građanski rat. To osećanje prepoznajemo u Vuku Isakoviču koji sa svojim jadnim ljudima iz Slavonsko-podunavskog puka putuje na Rajnu da bi se borio za tuđe interese ko zna zašto. Dolazi u Austriju i vidi bogata sela u kojima se okreću jaganjci i prasići i svi pevaju, i on je isto tako uvređen kada vidi razliku između tuđeg veselja i svoje domaće tuge. Uvek sam govorila da je deo inspiracije Crnjanskog kao pesnika, kao pisca, bio u tome da usreći svoj narod, ne da bude srećan samo on sam, nego da to bude čitav njegov narod – zaključuje profesorka Raičević.

Monografska studija „Agon i melanholija – život i delo Miloša Crnjanskog“ izašla je 2021. godine u izdanju „Akademske knjige“ iz Novog Sada. Njeno večerašnje predstavljanje u sklopu obeležavanja 130 godina od rođenja velikog pisca (26. oktobar) u Narodnoj biblioteci bilo je izuzetno dobro posećeno.

395027071_1747290459073609_344206078028681442_n

Nakon brojnih promocija širom Srbije, sugrađanin Veselin Mandarin (21) svoju poeziju predstavio je i u Nemačkoj. Posle Paderborna, gde su upriličene četiri promocije, u avgustu je književne večeri održao u Elsenu, Šlosu i Dortmundu. Njegov prvenac „Večnost je kriva” objavljen je u martu ove godine.

– Tokom jednog od mojih putovanja u Nemačkoj, upoznao sam kolege poreklom iz Srbije, koji se uspešno bave poezijom u Nemačkoj. Uz njihovu podršku, moj rad je predstavljen tamošnjoj publici. Postao sam i član Udruženja pesnika Paderborna koje me je nagradilo pohvalom. Nekoliko primeraka moje zbirke pesama sada se nalazi i u Gradskoj biblioteci u Paderbornu, u delu stranih književnika. Publika u Nemačkoj me je divno prihvatila, svakodnevno su stizale pohvale i čestitke , još uvek sam pod utiscima. U planu su ponovna gostovanja, stekao sam dosta čitalaca i prijatelja. Presrećan sam što sam imao mogućnost da svoj rad, našu Srbiju, Kikindu ali i svoje rodni Iđoš, predstavim u Nemačkoj- ističe Veselin.

Mladi poeta priprema drugu zbirku poezije, a piše i roman. Želi da pruži podršku mladima u borbi protiv nasilja, ali i da doprinese podizanju svesti o značaju kulture i obrazovanja.  U toku je i rad na pozorišnoj predstavi u Kulturno prosvetnom društvu „Milivoj Omorac” u Iđošu. Veselin nastupa na brojnim književnim večerima u Beogradu, a u planu je, otkriva,  i angažman u medijima. Aktivan je i na društvenim mrežama jer želi da svoju poeziju približi što većem broju čitalaca.

– Reakcija ljudi je predivna, srećan sam što razumeju ono što radim, i poruku koju šaljem kroz svoju poeziju. Dobio veliki broj priznanja i pohvala, među njima je i priznanje Udruženja srpskih knjizevnika u Sloveniji, koje je za mene posebno drago. Nakon velikog broja gostovanja na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, moje društvene mreže rastu iz dana u dan i broje veliki broj pratilaca i ljubitelja umetnosti i pisane reči – kaže Veselin.

Mladi poeta od ove jeseni je student kikindske Visoke škole za obrazovanje vaspitača. Prethodno je studije farmacije upisao po želji roditelja, ali svoju budućnost nije video u toj branši. Pored poezije i rada sa decom, njegova velika ljubav je i gluma.

KRIŠOM PISAO PESME

Veselin piše pesme od svoje dvanaeste godine. Da osećanja, misli, želje i strepnje pretvara u stihove, sve do ove godine, nisu znali ni roditelji, sestre, rodbina, drugovi, devojka… Sputavala ga je, priznaje, spoznaja da neće naići na podršku okoline. I tako su se pesme nizale, sveske punile, a Veselin je strljivo čekao pravi trenutak kada će obelodaniti svoje pesme.

error: Content is protected !!