Култура

Matija-Francuski-(4)

Matija Francuski, klarinetista, nesuđeni gitarista, Kikinđanin na studijama na Muzičkoj akademiji u Ljubljani, održao je večeras koncert za svoje sugrađane u sali KUD „Eđšeg“.

– Veoma sam počastvovan što imam mogućnost ponovo da sviram u svom rodnom gradu. Ovde sam svirao maturski koncert, zatim kada sam bio na prvoj godini. Nastup je bio planiran i za prošlu godinu, ali nije održan zbog poznatih tragičnih događaja u našoj zemlji – kaže Matija.

Ovaj daroviti muzičar započeo je školovanje u Osnovnoj muzičkoj školi „Slobodan Malbaški“, na odseku gitare i, posle pet godina, rešio da upiše i klarinet, kod nastavnika Marka Ćurčića. Osnovno četvorogodišnje školovanje za ovaj instrument završio je po ubrzanom programu – za godinu dana završavao je dvogodišnji program.

– Taj instrument me je više privukao i više sam se povezao sa njim jer nije kao svi ostali instrumenti, ima jako lep ton, boja zvuka je predivna, od drveta je, što znači da zvuk živi jer je prirodan materijal. Kada sviram, celu dušu ulivam u instrument – priča Matija.

On je student treće, završne godine, u klasi profesora Tadeja Keniga. Posle osnovnih studija, preostaju mu još dve godine mastera, a zatim ima sasvim konkretne planove, ali i želje.

– Možda ću se zaposliti u školi i, nadam se, svirati u orkestrima, mada bi mi najveća želja bila da sa muzikom putujem svetom – iskren je Matija.

Pre koncerta u Kikindi održao je koncert u svojoj srednjoj školi „Isidor Bajić“ u Novom Sadu i, kaže, veoma je zadovoljan nastupom. Za večerašnji koncert imao klavirsku pratnju korepetitora Oskara Ritera, profesora novosadske Akademije umetnosti. Pred brojnom publikom izveo je dela Šumana, Fransea, Beria, Vauda i Kovača, pisana za klavir i klarinet i za solo klarinet.

– Osim Šumana, to su sve kompozitori 20. veka, znači i modernijeg zvuka. Matija izvodi i jedno delo eksperimentalne muzike autora Lučana Beria, kompozitora koji se bavio istraživanjem mogućnosti instrumenta. To su nagli skokovi iz visine u dubinu, iz glasnog u tiho, kompozicije su tehnički veoma zahtevne jer je neophodna posebna tehnika jezika i usta, snaga duvanja i izdržljivost. Njegov profesor je rekao da je, od kada postoji slovenačka akademija, on tek drugi student koji svira delo tog kompozitora. Veoma sam ponosna – rekla je Matijina majka, Eva Francuski Aranjoš, profesor klavira.

Na početku koncerta o Matiji je pričala Margita Detari, direktorica Muzičke škole u Kikindi u kojoj je on pronašao i započeo svoj muzički put. Sudeći po dosadašnjim postignućima, Matiju očekuje ozbiljna umetnička karijera, ali verujemo da će deo nje uvek biti i koncertiranje za njegove Kikinđane koji su mu, i ovoga puta, pružili punu podršku.

S. V. O.

rasin-sesir

Udruženje građana „Raša Popov” iz Mokrina, povodom sedme manifestacije „Dan Raše Popova”, raspisalo je pesnički konkurs na temu „Ne diraj mi snove” . Pravo da  učestvuju imaju učenici osnovnih škola. Uz pesmu je potrebno poslati: ime i prezime učenika, ime predmetnog nastavnika, naziv škole, kontakt telefon i svoj mejl.

Žiri će za pobedničku pesmu dodeliti nagradu „Rašin šešir”, i pored nje dve druge i tri treće nagrade. Pesme je potrebno poslati do 5. juna na ćiriličkom pismu, u fontu Times New Roman, veličina 12 i u Word formatu. Stihove  slati isključivo elektronskim putem na imejl-adresu: danrasepopova@gmail.com.

Nagrađeni učesnici čitaće svoje stihove na završnoj manifestaciji „Dan Raše Popova” u Mokrinu.

IZLLOZBA-1-(2)

Uskršnja izložba mokrinskih autora otvorena je u Galeriji Doma kulture u Mokrinu. Na izložbi, koju je organizovalo udruženje građana „Raša Popov“ su prikazane raznolike forme umetničkog izraza od ulja na platnu, umetničke fotografije do skulptura, dizajna, kao i stripova.

-Umetnost u Mokrinu nije samo izražavanje veštine, već i izraz duha, dodir muze, snage i istine. U umetnosti se ogleda ljubav prema zavičaju, životu, prema svemu što nas čini ljudima. Kroz radove koje sa ponosom izlažemo na ovoj izložbi provlači se nit koja nas povezuje sa korenom naše postojbine, sa svojom pričom i svojom sudbinom. Ova izložba nije samo galerija slika, fotografija, skulptura, dizajna ili stripova, ona nadrasta sve to i mnogo je više od toga. Ovo je izložba duše Mokrina, izložba njegovih snova, njegovih strahova, njegove radosti, ona zadire u pore njegove duše i otkriva nam suštinu Mokrina – istakao je predsednik UG „Raša Popov“ Živko Ugrenović.

Na izložbi su dela Taneta Ibrajtera, Valentine Čavić, Vasike Tenkeša, Dejana Čavića, Duška Ramaija, Emilije Despotov, Zorana Malenčića, Zorana Tenkeša, Zorana Srbljina,Imrea Saboa, Zorana Zrnića, Milana Ramaija, Milana Perića Drakule, Miloša Srbljina, Miroslava Antića, Nikole Čavića, Slobodana Badrljice i Spasoja Kulauzova.

muzej-dom-vojske-(4)

U Galeriji „Nova” otvorena je izložba „Sedam decenija posvećenosti – Galerija Doma Vojske Srbije 1953–2023”. Realizuje se u saradnji Medija centra „Odbrana”, uprave za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane , a izložba je premijerno prikazana u decembru 2023. u Galeriji Doma vojske Srbije, istakla je Jelena Knežević, načelnica pomenute galerije i autorka izložbe.

-Najreprezentativnija dela koja se baštine u našoj zbirci nalaze se na izložbi nastaloj povodom  obeležavanja 70 godina njenog postojanja i rada. Kikinđani će imati priliku da vide dela iz prve polovine 20. veka poput radova Save Šumanovića, Jovana Bjelića, međutim ono što čini okosnicu umetničke zbirke jesu dela nastala na našoj čuvenoj manifestaciji „Narodno oslobodilačka borba u delima likovnih umetnika Jugoslavije“. Ona se skoro dve i po decenije održavala u našoj galeriji i okupljala je vrhunske umetnike sa prostora nekadašnje zemlje – navela je Jelena Knežević.

U galeriji Narodnog muzeja izložene su slike Vlaha Bukovca, Ljube Ivanovića, Marina Tartalje, Mila Milunovića, Koste Hakmana, Jovana Bijelić, Petra Lubarde, Zore Petrović, Milana Konjovića, Peđe Milosavljevića, Miće Popovića i mnogih drugih. Posetioci  mogu da vide i skulpture istaknutih vajara Nandora Glida, Tome Rosandića, Angeline Gatalice, kao i radove primenjenih umetnika Velimira Vukićevića, Borivoja Dedića, Aranke Mojak, Gordane Glid i Vanje Žanko.

-Očekujem da sugrađani izložbu posete ne jednom, nego više puta. Svako može da pronađe delo za sebe. Ujedno ovo je odličan pregled nacionalne istorije umetnosti. Naš cilj i strategija je da bar jednom godišnje imamo izložbe koje gostuju iz većih gradova i koje podrazumevaju saradnju sa većim ustanovama od naše, sa bogatijim fondom. Na taj način pružićemo priliku Kikinđanima da mogu i u svom gradu da vide vredna dela nacionalne umetnosti – rekla je direktorica Narodnog muzeja Lidija Milašinović.

Otvaranju izložbe prisustvovala je i članica Gradskog veća Valentina Mickovski.

-Sigurna sam da će saradnja Galeriji Doma vojske Srbije i kikindskog Narodnog muzeja biti plodonosna. Mogućnosti ima u realizaciji zajedničkih projekata, razmeni znanja, ali i izložbi. Pozivam sugrađane da posete izložbu jer imaju mogućnost da pogledaju originalna dela najznačajnijih slikara i vajara naše zemlje – napomenula je Valentina Mickovski.

Za vizuelni identitet  izložbe pobrinula se Maja Vučković iz Medija centra „Odbrana”, a recenzije potpisuju dr Marijana Mraović iz Vojnog arhiva i dr Katarina Živanović iz Galerije SANU. Izložba će biti otvorena do 6. jula.

A.Đ.

 

Svetski-dan-skulpture

Centar za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“ obeležiće danas (subota, 27. april), u Muzeju u nekadašnjoj kasarni, Svetski dan skulpture. U ovogodišnjem programu su radionice, predavanje, stručna vođenja kroz stalnu postavku Muzeja i muzički program.

U 12.30 i 14.30 počeće stručna vođenja kustosa Tijane Toševski, istoričara umetnosti kroz stalnu postavku Muzeja. Od 13 sati biće upriličena vajarska radionica za penzionere, „Muzej kao predložak”, sa mentorom, vajarom, Igorom Smiljanićem.

Predavanje „Kako napraviti i zagubiti skulpture – lični primeri” održaće Mrđan Bajić, jedan od najznačajnijih srpskih savremenih vajara i učesnika osmog  Simpozijuma „Tera“. Bajić je, prošle godine, na svih pet nivoa Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, imao samostalnu retrospektivnu izložbu „Nepouzdani pripovedač“, koju je posetilo više desetina hiljada ljudi. Njegovo predavanje zakazano je za 16 sati.

Od 18 sati zainteresovani će moći da učestvuju u likovnoj radionici „Večernji akt“ na kojoj će mentori biti vajarka Sonja Beloš i dizajner Filip Bajilo. Program će se završiti di-džej setom Milane Nikić, „Beton i šljokice“.

Međunarodni dan skulpture obeležava se poslednje subote u aprilu radi podizanja svesti, popularizacije, uvažavanja i uživanja u skulpturi.

kud-mokrin-prolecni-koncert-(1)

Kulturno umetničko društvo „Mokrin” organizovalo je „Prolećni pevački koncert“  na kom su, osim domaćina, nastupili Ženska pevačka grupa  KUD-a „Marija Bursać” iz Banatskog Velikog Sela, Ženski hor „Lira” iz Novog Kneževca i VIS „Biseri” iz Velikog Semikluša iz Rumunije.

Prema rečima Vladimira Milovanova, umetničkog rukovodioca Ženske i dečije pevačke grupe KUD-a „Mokrin”, program je bio bogat i raznovrstan program.

-I publika je pevala sa izvođačima, a na samom kraju svi učesnici zajedno su otpevali pesmu „Ovo je Srbija”. To je izazvalo mnoštvo pozitivnih emocija. Iskoristio bih ovu priliku da pozovem publiku da bude sa nama na  „Uskršnjem koncertu”, koji  organizujemo  prvog dana Vaskrsa 5. maja. Tada će učestvovati svi folklorni ansambali i pevačke grupe – istakao je Milovanov.

Grive-kikindske-14

O konjima i konjarima priče upletene u istoriju grada, sa mnoštvom fotografija, donosi, u knjizi „Grive kikindske“, Dragan P. Strajnić, pravnik, poljoprivrednik, privatni preduzetnik, pesnik, muzičar, kompozitor, odgajivač konja. Svoje delo predstavio je večeras u prepunoj sali Kulturnog centra. Članovi Kikindskog konjičkog udruženja „Banat“ čiji je počasni predsednik, priredili su mu iznenađenje i došli po njega sa osam fijakera.

Knjiga je kapitalno delo za istoriju našeg grada, istakao je v. d. direktor Kulturnog centra, izdavača ovog dela, Marko Markovljev.

– Srećan sam i naša ustanova je izuzetno počastvovana. Dragan Strajnić je legenda ovog grada, jedan od pokretača Dana ludaje, čovek koji je učestvovao u svim bitnim događajima u gradu – u izgradnji Sportskog centra, Hotela „Narvik“, Motela „Lovac“, ali, na prvom mestu je ljubitelj konja i mislim da će najviše po tome i ostati prepoznat – rekao je Markovljev. – Knjiga se ne odnosi samo na porodicu Strajnić, već na sve konjarske porodice u našem gradu i na sve koji su se bavili konjima, za šta je neophodna velika ljubav, jer konji su, kako je rekao Strajnić, najbolji čovekovi prijatelji – uvek su bili tu da pomognu, da rade, i on je to lepo opisao i prošarao porodičnom istorijom i sećanjima ljudi koji su učestvovali u stvaranju konjičkog sporta u Kikindi.

U ime lokalne samouprave, promociji je prisustvovala Valentina Mickovski, članica Gradskog veća za kulturu i obrazovanje.

– U ime gradonačelnika, svojih saradnika i svoje ime, čestitam Draganu na inicijativi veoma značajnoj za naš grad jer govori o njegovoj životnoj inspiraciji, o njegovoj strasti prema ovim divnim životinjama, ali i o očuvanju tradicije i kulture naših naroda u Banatu – rekla je Mickovska.

Sam autor napomenuo je da istoriju uzgajanja konja i konjičkog sporta još niko nije obradio.

– Grad ima jako bogatu prošlost i sadašnjost u vezi s konjima i konjičkim sportom. Kako sam i sam konjar, odlučio sam da je saberem i ostavim za buduće generacije. Kikinda je, do šezdesetih godina prošlog veka, imala od pet do sedam hiljada konja kojima se obrađivalo 50 hiljada hektara zemlje. Prva pisana dokumenta o sportu bila su upravo o konjičkom sportu. Svi grofovi sa ovog područja su gajili konje i to je bila stvar prestiža. Čak smo imali prvaka Evrope iz Kikinde, Vodijanera, zeta kikindske porodice Bogdan, one iz koje je, čak 14 godina, bio jedan od najuspešnijih gradonačelnika. Knjigu sam radio više od dve godine jer je trebalo sakupiti 150 fotografija koje datiraju od kraja 19. veka do današnjih dana – ispričao je Strajnić.

Nekoliko hiljada pehara doneli su kikindski konjari u grad, istakao je Strajnić i dodao da danas u ima samo 130 konja, rekreativnih i sportskih, koje poseduju vredni i posvećeni odgajivači. Dodao je da Konjičko udruženje okuplja 30 do 40 aktivnih članova, ali ima i dosta mladih ljudi koji će sačuvati ovaj sport u gradu.

O njegovom delu na promociji su govorili hroničar i publicista Dušan Dejanac i Marija Tanackov, književna kritičarka, a izuzetno zanimljiv program upotpunile su članice Ženske pevačke grupe „Melizmi“ i tamburaši, koji su otvorili program sa jednom od Strajnićevih pesama, „Vojvodino, najmiliji raju“. Sam autor pridružio im se u toku programa sa svojom pesmom – „Kada prođu pedesete“, a još jedno iznenađenje priredili su mu članovi Dečijeg hora Kulturnog centra, „Kikindijanci“, koji su izveli njegovu pesmu „Oj Kikindo od četir frtalja“.

S. V. O.

Birimac-(6)

Velika strast i posvećenje utisci su koje stiče posmatrač fotografija Gorana Birimca, gledajući, okom njegovog objektiva, sve motive koje je zaustavio u vremenu. Izložba samo 35 od 2,5 miliona fotografija, posle Bašaida, u kojem živi, priređena je, od večeras i u Kikindi, u Narodnoj biblioteci.

Birimca su podržali, pre svega, iz Zavičajnog odeljenja, čijem nastojanju da sačuvaju ovdašnje motive, svakako doprinosi i njegov rad.

– Značaj rada Gorana Birimca je u tome što on, na svojim fotografijama, beleži sve što se dešava u Kikindi i okolnim selima: manifestacije, motive, pejzaže jer, ono o čemu se ne piše, ako se slikom ne ovekoveči, neće ostati zabeleženo. Takođe, njegove fotografije prirode utiču na našu svest da moramo da čuvamo ono što nas okružuje – rekla je Milana Bajkin iz Zavičajnog odeljenja, koja je vodila predstavljanje.

Da fotografiše Birimac je počeo pre 15 godina, a da prvi put predstavi svoj rad pristao je, na nagovor prijatelja, tek pre nekoliko meseci, kada je priređena izložba u Bašaidu.

– Počeo sam tako što sam fotografisao svoje selo, park, pa prirodu. Sednem na bicikl i ono što mi je zanimljivo, zabeležim. Mnogo puta se dogodilo da sam fotografisao kuće, delove građevina ili neke motive koji su, zatim, nestali. Slikam prirodu, volim da slikam i životinje, a njih je najteže slikati, posebno divlje. Nekada satima čekam da bih dobio nekoliko fotografija. Posebno volim konje. Sa fijakerijada širom Vojvodine dolazim sa nekoliko hiljada fotografija, od kojih izaberem stotinak – priča Birimac koji je fotografisao i za „Vojvođanski magazin“ sa novinarkom Vesnom Bojić. Sarađuje sa mnogim medijskim kućama, a želja mu je, kaže, da napravi monografiju svog Bašaida.

Umetnički doprinos priči o zadržanim slikama dali su Vukašin i Tadija Bajkin sa odseka za tamburu Muzičke škole, i Željana Radoslava Pribiš, mlada recitatorka iz Mokrina. Poseban gost promocije bio je Nenad Čavić iz Mokrina, organizator Seljačkog partija, čiji je Birimac oficijelni fotograf. Gosti, publika, prijatelji, saradnici i kolege iz „Autoprevoza“ u kojem je zaposlen, ispunili su večeras hol Biblioteke.

Naredne postavke već su ugovorene u Banatskom Karađorđevu i u Jaši Tomiću. Izložba pod nazivom „Kroz moj objektiv“ biće postavljena u holu Biblioteke do posle praznika. Ostaje vera da će ovaj posmatrač i umetnik uspeti u tome da svoje delo sabere u monografiju, što će pomoći u onome što jeste njegov osnovni motiv – da ovaj svet sada, ostane zabeležen za one koji dolaze posle nas.

S. V. O.

Gordana-Lakovic-Lekic-(5)

Akrilne boje, odlučni potezi i potpuna apstrakcija na belom, delo su Gordane Lekić Laković, po zanimanju učiteljice, po određenu umetnice, odrasle među platnima oca koji od slikarstva nije odustajao. Kao ni ona od svojih apstraktnih formi, zagonetnih, razigranih i vedrih, ali slojevitih i dubokih.

Njena izložba „Umetnost je istina i lepota“ otvorena je večeras u Galeriji Kulturnog centra pred, uprkos lošem vremenu, velikim brojem gostiju i posetilaca.

– Odrasla sam pored oca koji je stalno slikao. Završio je Umetničku školu u Crnoj Gori, zatim je postao profesor odbrane i zaštite, ali slikanje nije zapostavio. Uvek su me privlačila umetnička dela. Počela sam, još kao mala, da slikam sa njim. Sada mi je to svakodnevica – priznaje umetnica.

Ipak, ovo je Gordanina prva izložba jer, kako kaže, nije joj lako da se eksponira. Zato za nju to sada čine njene slike.

– Svaka moja slika je drukčija, svaka je priča za sebe – kaže. – Na ovom području na slikama preovladavaju ravničarski motivi, što pozdravljam, ali ja sam htela nešto drukčije, ja sam drukčija. To sam ja, svako platno govori o meni.

U prilog tome je i rečenica pisca Andre Malroa ispisana na pratećem materijalu izložbe: „Umetnost nije odraz dokolice, ona je teško osvajanje, jedna od odlučujućih odbrana čoveka od sudbine… umetnost je antisudbina“.

Izložbu je otvorila vajarka, profesorka Miroslava Kojić. Slike, 32 platna Gordane Lekić Laković, biće izložena u Galeriji KC naredne tri sedmice.

S. V. O.

439159160-949984207132117-1586054169149430154-n

Članovi mešovitog hora ADZNM „Gusle“  „Kornelije Stanković”, pod dirigentskom palicom Eve Aranjoš Francuski, vratili su se iz Valjeva sa osvojenim prvim mestom u kategoriji kamerni horovi. Festival „Horfest” okupio je 26 horova i održan je sedmi put.

-Posebno mi je drago što je žiri koji je ocenjivao nastupe bio sačinjen od eminentnih i stručnih profesora i dirigenata sa novosadske, beogradske i Muzičke akademije iz Istočnog Sarajeva, Božidar Crnjanski, Vesna Šouc i Rade Radović.  Ušla sam i u najuži krug za najboljeg dirigenta festivala i, kako mi je žiri saopštio, male nijanse su presudile da zauzmem drugo mesto. U malim kamernim horovima svaki član mora da bude uvežban jer se svi čuju i na nama, dirigentima, je da ih uvežbamo. Dobili smo pohvale da smo stilski svaku kompoziciju odlično otpevali, puno emocija, osećanja i dinamike. To nam je svima podstrek da još bolje radimo – istakla je Aranjoš Francuski.

 

Kikindski kamerni hor ima 23 člana i predstavio se duhovnom kompozicijom, kao i kompozicijama Isidora Bajića „Srpski zvuci“, Monike Aslund „Kom“ i meksikanskom poznatom numerom „Lakokarača“.

A.Đ.