Град

tviva

U Ateljeu „Tera“ počeo je 11. festival „Tera Viva“ koji se organizuje u okviru Internacionalnog simpozijuma skulpture u terakoti. Prvi deo programa okupio je decu, a radionice „TeraKids“ ispunile su očekivanja mnogobrojnih posetilaca.

Radionica „Potraga“ zaokupila je nešto starije , a Konstantin Popović (7) objasnio nam je da su učesnici rešavajući zadatke osvajali nagradu.

– Zadaci su vezani za postavljene skulpture i „Teru“. Trebalo je da se pronađu zadate skulpture na mapi, da se docrtaju, prebroje i ostalo. Jako je interesantno i ovo mi je prvi put da učestvujem u nekoj potrazi. Pored toga izabrao sam skulpturu koja mi se najviše dopada i obeležio sam je ljubičastim balonom. Odabrao sam skulpturu životinje jer ih jako volim – pojasnio je Konstantin.

U potrazi je učestvovala i Anđela Knežević (11).

-Interesantan je bio zadatak da prebrojimo ptice od terakote. Jako sam se iznenadila kada sam shvatila da ih ima 162. Zajedno sa svojim drugarima takmičila sam se ko će pre da reši mapu i zadatke koje smo dobili- rekla nam je Anđela.

Saša Bubulj uživala je u pravljenju skulptura od gline u vajarskoj radionici.

– Volim da pravim skulpture od gline. Napravila sam Sneška Belića. Ima nos od šargarepe i ruke od drške od metle. Volim da se igram sa glinom i ovo mi je omiljena radionica – saznali smo od Saše Bubulj.

Učiteljica Desanka Ristić zajedno sa decom realizovala je radionicu „Ljubičasti baloni“. Dvadesetoro dece je učestvovalo je u ovom programu.

– Imali su kreativan zadatak da istražuju skulpture u ateljeu i da svako odabere skulpturu koja mu se najviše dopada. U video formi trebali su da odgovore na pitanje zašto im se baš ta skulptura dopala i kako je nazvali. Video je haštagom postavljen na društvene mreže kao jedan vid promocije „Tere“ – kazala je Desanka Ristić.

Veliko interesovanje izazvalo je i slikanje portreta, radionica Jelene Volkov, jer su deca želela da ponesu uspomenu sa druženja kući.

– Radila sam  portrete i karikature i sama sam iznenađena interesovanjem dece. Portret nije lako naslikati i najvažnija je fokusiranost, brzina, ali i to šta se želi postići portretom – kaže Jelena Volkov.

Radionice su organizovali i Streličarsko udruženje „Apolo“, Tibor Ružić sa origamijem, teatar „Gusani u magli“, bila je tu i radionica fraktala, skulpture od papira koje je sa decom izrađivao Jovan Isakov, slikanje portreta, potraga, grupa „Roj“ imala je prezentaciju muzike kroz istoriju, a tu su bili i „Ljubičasti baloni“. 

Kikinda 60

Na kikindskoj štrafti u najužem centru grada, pre neki dan počeli su radovi na gradnji robne kuće. Ovaj veliki trgovinski objekat podiže preduzeće robnih kuća „Beograd”- objavila je „Komuna” u prvom julskoj broju daleke 1969. godine.

Kako je izvestio lokalni nedeljnik, povodom početka radova, priređena je svečanost kojoj je prisustvovalo više lokalnih društveno-političkih i javnih radnika i predstavnika privrednih preduzeća.

Bila je to 24. robna kuća „Beograd”, a dvanaesta van Beograda.  Puštanje u rad bilo je predviđeno 1. jula 1970. godine.

Nekadašnja Robna kuća Beograd

„Robna kuća biće najlepša i najmodernija koju je preduzeće robnih kuća „Beograd” izgradilo u Vojvodini. Ukupna površina iznosiće 4.130 kvadratnih metara, od čega će se prodajni objekat rasprostirati na 2.330 kvadratnih metara. Biće opremljena najsavremenijom opremom i uređajima, a prodavaće se sve vrste robe. Predstavnik Robnih kuća je rekao da će se ovde zaposliti 130 srednjoškolaca, a otvaranjem robne kuće i lokalna industrija imaće mogućnost za širi plasman robe, naravno pod uslovom da je ona kvalitetna.

Simboličnim puštanjem u rad bagera, potpredsednik opštinske skupštine Slobodan Živić obeležio je početak radova koje je obavljalo preduzeće „Jedinstvo” iz Smederevske Palanke”, izvestila je „Komuna”.

Prvi soliter

Da je tog leta 1969. građevinska sezona u Kikindi bila dinamična, svedoči još jedan tekst objavljen u istom broju lista.

„Počela je gradnja devetospratnice, prvog kikindskog solitera- na uglu ulica Branka Radičevića i Vojvode Putnika. U prizemlju će se nalaziti lokali, a na spratovima stanovi i društvene prostorije”- kratko je zabeleženo uz fotografiju gradilišta.

Prvi automat za sladoled

Listajući staru „Komunu” vest koja nam je takođe privukla pažnju, a verujemo da će biti zanimljiva i vama, tiče se prvog automata za sladoled.

„Kao i mnogi veći gradovi, Kikinda je dobila prvi automat za ekspres sladoled i limunadu. Poslastičar Muharem Nuri kupio je ovaj aparat i postavio ga na uglu kod pijace, odmah ispred novootvorene poslovnice „Putnika”. Kikinđani su pozdravili ovaj potez snalažljivog poslastičara jer vrlo brzo mogu dobiti odličan sladoled i hladnu limunadu”- beleži reporter „Komune”.

Sa čitaocima je podelio i utisak da je ipak, mogla biti pronađena „prigodnija lokacija, jer mnogi sugrađani ne znaju za ekspres sladoled i limunadu”.

 

IMG-b40169e6da01f694d8b26c7209b9023e-V

Gradu Kikindi opredeljeno je 20 miliona dinara za sprovođenje programa energetske sanacije porodičnih kuća i stanova. U prethodne dve godine, tačno 150 sugrađana dobilo je subvencije za ulaganje u energetsku efikasnost, u svojim domovima.

-Ove godine opredeljeno je dva i po puta više novca nego prethodne godine, ukupno 20 miliona dinara – naveo je Nikola Jugin, energetski menadžer, koji je danas potpisao ugovor u Ministrastvu rudarstva i energetike.

Sledeći korak je da lokalne samouprave raspišu konkurs za izbor firmi koje će biti izvođači radova, a onda i za građane. Novina u odobravanju subvencija je to što će građani moći da se prijavljuju tokom cele godine, kao i da će moći da dobiju i do 65 odsto investicije koju planiraju. Dosad je bila praksa da im se odobrava do 50 odsto, dok ostalih 50 odsto, po pola, obezbeđuju lokalne samouprave i Ministarstvo.

Novi programa za energetsku sanaciju porodičnih kuća i stanova trebalo bi da traje pet godina tokom kojih bi, prema očekivanju Ministarstva, oko 50.000 domaćinstava trebalo da dobije subvencije. Građani mogu da dobiju subvencije za zamenu stolarije, izolaciju krovova i zidova, ugradnju efikasnijih kotlova, solarnih kolektora, solarnih panela i toplotnih pumpi.

Prijave će biti moguće tokom cele godine, a građani će moći da dobiju i do 65 odsto investicije koju planiraju. Ministarstvo rudarstva i energetike je saopštilo da su novac za subvencije dobile sve lokalne samouprave koje su se prijavile. Ukupno su opštine i gradovi od Ministarstva dobili 978,3 miliona dinara, dok su oni obezbedili iz sopstvenih budžeta 813,7 miliona dinara, pa će građani imati na raspolaganju 1,79 milijardi dinara.

Veterinarka 1

Nepovoljne vremenske prilike smetaju i životinjama, a prilagođavanje i pažnja vlasnika neophodni su radi zaštite zdravlja kućnih ljubimaca. Pored toga, aktivan je parvo virus, odnosno „mačija“ kuga, koja pogađa samo pse i može da ima i fatalne posledice.

– Klima se menja, svake godine temperature su sve više, što utiče na životinje i pogoduje razvoju različitih bolesti – kaže dr Mirjana Pilipović, specijalista veterinarske medicine iz Veterinarske stanice „Fini-vet“ u Kikindi.

Pre svega, važno je učiniti sve što je potrebno kako bi psi lakše podneli vrućinu. Pod većim rizikom su oni sa crnom, dugom i ućebanom dlakom.

– Ukoliko je pas u dvorištu, treba mu obezbediti hladovinu i čistu vodu koju stalno treba menjati jer psi u vodi i peru šapice i zagade je. Leti imaju smanjen apetit, treba ih hraniti ili rano ujutro ili kasno uveče. Ukoliko im se daje meka, tečna, kuvana hrana, važno je voditi računa o tome da bude u manjim porcijama jer, na ovako visokim temperaturama, takva hrana je već za 15 munuta prepuna bakterija. Pas ovo toleriše do određene granice, a zatim može da dobije upalu creva sa dijarejom, što izaziva veoma ozbiljan gubitak vode. Najbolje je ostavljati suvu hranu u granulama – kaže dr Pilipović.

Ovo se odnosi i na životinje na ulicama, dodaje. Ostavljanje vode je vrlo humano ali je, takođe, treba češće menjati i, najbolje je da to bude u nekoliko manjih posuda jer, ako više životinja pije na istom mestu, to može biti izvor zaraze.

Opasni i često smrtonosni virusi

Kako su, i u ovom periodu, česte zarazne bolesti, veoma je važno da vlasnici znaju kako treba da postupaju da ne bi doveli u rizik i druge životinje. Kada se pojave retke stolice, uvek prvo treba pozvati veterinara radi procene da li je moguće da je u pitanju zarazna bolest. U tom slučaju, veterinar treba da dođe kod obolelog psa, kako on ne bi, prilikom dolaska u ambulantu, urinom i izmetom širio zarazu, objašnjava dr Pilipović.

– Jedna od teških zaraznih bolesti pasa je parvoviroza, i sada je ima, iako je proletos bila izraženija – kaže. – Poznata je kao „mačija kuga“, ali virus napada pse i može da bude koban, posebno kod štenaca. Simptomi su dijareja, povraćanje i dehidratacija. Najgora je neobaveštenost jer ljudi dovode zaraženog psa pešice i šire zarazu. Lečenje je simptomatološko, najvažnije je nadoknaditi tečnost i elektrolite. Kod odraslih pasa može da prođe sa sasvim blagom kliničkom slikom.

Ovaj veoma opasan virus koji se, u čak 70 odsto slučajeva, završava smrtnim ishodom kod štenaca i mladih pasa do godinu i po dana starosti, mogao bi, precizira naša sagovornica, da bude potpuno suzbijen, kada bi vakcinacija bila masovna.

– Tako je i besnilo ovde praktično iskorenjeno masovnom vakcinacijom koja je zakonski obavezna – napominje dr Pilipović. – Kada bi se tako radilo i sa ostalim vakcinama, kada bismo imali više zaštićenih pasa, iskorenili bismo i parvo i još neke teže bolesti.

Ona dodaje da se, svakako, treba konsultovati sa veterinarom i obezbediti psu polivalentnu vakcinu koja se daje jednom godišnje, a zatim na dve godine.

Kada su vakcine u pitanju, za udomitelje je preporuka da, kada uzmu psa sa ulice, obave vakcinaciju i zaštitu kao kada je štene u pitanju. I da se vakcinacija obavlja redovno jer obnavlja imunitet.

Dr Pilipović ukazuje i na, ovde takođe veoma rasprostranjenu bolest – invaziju larve muva.

– Ukoliko pas ima bilo kakvu promenu na koži gnojnog karaktera, ranu od uboda ili čir, na njoj muva može da ostavi svoju larvu. Zatim se pojavljuju crvi koji prave tunele, džepove po koži psa. U ovom periodu, infekcije često izazove i trava „divlje žito“ koja može duboko da prodre u kožu psa, i zato je preporuka da se pas dobro pregleda, posebno njuška, uši, potpazušje, šapice.

Toplotni udari kod pasa

– Ljudi šetaju pse ne razmišljajući o tome da oni nemaju zaštitu na šapicama i zato dolazi do opekotina, rana i upala. Ako vi ne možete da spustite stopalo na asfalt, nemojte ni psa da šetate – opominje dr Mirjana. – Mnogo pasa dobija  toplotne udare, u takvim slučajevima preterano dahću, dezorijentisani su, imaju gustu pljuvačku, modre desni, prolive i povraćaju, a telesna temperatura raste i do 41 stepena. U takvim slučajevima najbolje pomaže hlađenje infuzijom. Kod kuće, psa treba staviti u hlad, dati mu da pije vodu sobne temperature, a tek posle toga stavljati hladnije obloge.

Nemarnost prema kućnim ljubimcima na visokim temperaturama može da bude  kobna po njih, napominje dr Pilipović.

– U zatvorenom automobilu pas može da ugine u roku od šest minuta. Psa ne treba uopšte na ovim vrućinama ostavljati u automobilu, kao što ga ne treba zatvarati u limene garaže. Stariji psi mogu da dobiju i moždani udar, a štenci brzo da dehidriraju.

Zanimljivo je da su, zbog preteranog rashlađivanja prostorija klima uređajima, u letnjem periodu, više nego zimi, prisutne infekcije gornjih disajnih puteva. Niko ne trpi velike temperaturne šokove, pa ni psi, ukazuje naša sagovornica.

Ona dodaje da, generalno, više problema imaju psi sa pljosnatim ili veoma izduženim njuškama. Pse sa dugom dlakom koja raste, treba ošišati na najkraće kako bi se uočile buve, krpelji i rane, i kako životinja ne bi patila zbog vrućine. Duga dlaka može biti izolacija do izvesne mere, ali u jednom momentu pas se pregreje i može da dođe do toplotnog udara – ističe dr Mirjana Pilipović iz Veterinarske stanice “Fini-vet”.

dusanka porodica

Dušanki Vresk (74) život je doneo mnoga iskušenja, ali sve ih je prebrodila sa osmehom i jakom voljom. Rođena je u Banatskom Velikom Selu i po završetku, tadašnje, Škole za vaspitače, 1971. godine, posao je dobila u Zenici. Rad sa decom ju je ispunjavao, a u gradu u srcu Bosne zaljubila se, udala i postala majka Vladimira i Ivane. Ni slutila nije da će, dvadeset godina kasnije, morati da se bori za sebe i svoje dvoje dece. Pošto je izbio građanski rat u Jugoslaviji, 1992. godine vratila se u rodno selo i postala član tadašnjeg kolektiva „Komune“.

-U to vreme posao me je spasao. Pomogao mi je da se psihički, ali i materijalno oporavim i da školujem dvoje dece – priča Dušanka. – Sedam godina po povratku u Banatsko Veliko Selo zajedno sa decom rešila sam da odem u Ameriku i započnem život od samog početka. Odluka nije bila laka jer je moja porodica bila samo jedna od mnogih izbegličkih koja se našla u stranoj zemlji bez ikog svog.

Sa ćerkom studentkinjom druge godine fakulteta i sinom koji je u to vreme završio višu školu za programere stigla je u Kentaki u mesto Lujvil.

– U početku smo imali izbegličku pomoć, ali smo se brzo snašli. Dobila sam posao u Domu za stare kao asistentkinja medicinske sestre, sin je uspeo da nađe zaposlenje u svojoj struci, a ćerki Ivani, zahvaljujući našem dobrom obrazovanju, priznati su svi ispiti sa farmaceustkog inženjerstva i nastavila je studiranje. Ponovo smo počeli da se kućimo i gradimo novi život u stranoj zemlji – saznajemo od Dušanke. – Od tada je prošlo 25 godina. Radila sam dva posla i to se isplatilo. Deca su se oženila, odnosno udala, i imam tri unuke. Sada sam u zasluženoj penziji i još uvek, kada sama to poželim, radim kao trgovkinja u poznatoj robnoj kući.

Trudi se da svake godine više meseci provodi u rodnom Banatskom Velikom Selu, a tako je i ovog leta.

– Svoju rodnu kuću ne bih dala za čitavu Ameriku. I moja deca i unuke najviše vole da dođu u Srbiju, u naše selo, jer nigde nema takve slobode, druženja i ljudi kao u Srbiji. Tamo, što bi se reklo – preko bare, imamo prijatelje Amerikance i nas iz nekadašnje Jugoslavije sa kojima zajednički proslavljamo sve praznike i ne gledamo ko je koje vere ili nacije. U našem delu Amerike nema srpske, ali postoji grčka crkva koju redovno posećujemo – ističe naša sagovornica.

Dušanka napominje i da će se vratiti onog momenta kada deci ne bude više bila potrebna jer joj je želja da ostatak života provede u mestu iz kog ima najlepše uspomene.

IMG_20230720_095152

Korisnici Centra za pružanje usluga socijalne zaštite i članovi Kikindskog konjičkog kluba imali su druženje u prirodi. Korisnici „Naše kuće“ bili su u prilici da jašu i maze konje, kao i da se provozaju u karucama.

– Za sve nas ovo je divan dan kojeg ćemo se dugo sećati. Pored toga što smo izašli iz svakodnevice upoznaćemo i drugu stranu Kikinde – otkrila nam je korisnica „Naše kuće“ Svetlana Kalinov.– Druženje sa članovima Kikindskog konjičkog kluba, vožnja fijakerom, jahanje konja nam prija, a životinjama smo pružili ljubav koju oni pružaju nama.

Hipoterapija, poseban oblik fizioterapije, značajna je svim korisnicima, istakla je Nikoleta Pavlov, v.d. direktorica Centra za pružanje usluga socijalne zaštite.

– U većim gradovima, u ustanovama poput naše, hipoterapija je redovna terapija. Na nama i članovima Kikindskog konjičkog kluba je da ovakav vid terapije postane redovna praksa za osobe sa invaliditetom– pojasnila je Nikoleta Pavlov. – Ona doprinosi boljem raspoloženju, podizanju sampouzdanja, ali i druženju koje korisnicima puno znači.

Ilija Rađenović, predsednik Kikindskog konjičkog kluba istakao je  da ovaj klub u svom opusu rada ima i terapijsko jahanje.

-Imamo dugogodišnju saradnju sa „Našom kućom“ koju produbljujemo i negujemo ovakvim aktivnostima. Korisnicima su dostupne sve naše usluge i oni ih rado koriste. Oni su naši dragi gosti i naše malo,  njima mnogo znači  – rekao je Rađenović.

Druženju je prisustvovao i predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan.

– Na nama je da pomognemo Centru za pružanje usluga socijalne zaštite da realizuje što više programa za svoje korisnike. Poboljšanje uslova rada „Naše kuće“ i razvijanje novih usluga za naše drugare nam je važno i uvek ćemo podržati nove ideje i inicijative. Dan proveden u prirodi sa najplemenitijim životinjama umnogome će značiti očuvanju funkcionalnosti – dodao je Bogdan.

Na prostoru nekadašnjeg pogona tri fabrike „Toza Marković“, Kikindski konjički klub od kraja maja organizovuje školu jahanja koja je izazvala veliko interesovanje dece i mladih. Trenutno je pedesetak polaznika i poziv da se priključe oni koji žele otvoren je i dalje. Škola radi vikendom i dva dana u toku nedelje.

Vožnja fijakerom turistička atrakcija

Od ovog vikenda, u saradnji sa Turističkom organizacijom,  ponovo će početi vožnje fijakerom centralnim gradskim ulicama. Vožnja će biti dostupna kako Kikinđanima, tako i svim gostima našeg grada,  a uključeni su članovi Kikindskog konjičkog i kluba „Banat“. Kako se prošle godine ova turistička ponuda pokazala kao odličan način da se provede nedeljno poslepodne, uvrštena je i ovog leta. Fijakeri će biti spremni u nedelju u 18 sati u Dositejevoj ulici kod pijace.

IMG_20230719_175707 (1)

Uz tortu i puno malih slavljenika Škola za trudnice proslavila je sedmi rođendan. Nakon što je ova škola najpre funkcionisala u okviru Opšte bolnice, napravljena je desetogodišnja pauza i 2016. godine ponovo je pokrenuta u okviru Patronažne službe Doma zdravlja. Đurđina Vojvodić (27) očekuje prvu bebu, a termin za porođaj je 15. avgusta.

 

-Škola za trudnice najviše mi je pomogla da steknem samopouzdanje, ali i da sebi razjasnim nedoumice u vezi podoja, presvlačenja, kupanja bebe . Upoznala sam se i sa ostalim trudnicama sa kojima sam razmenila iskustva i sigurna sam da ćemo nastaviti druženje i narednih godina – rekla je Đurđina Vojvodić.

Aleksandra Ćazić Kiurski ima devojčicu Krinku i ona je takođe bila deo škole.

-Od samog početka pohađala sam Školu za trudnice i sve što sam saznala i naučila puno mi je pomoglo. Naročito su mi značili saveti koji su se odnosili na dolazak kući sa bebom , šta i kako raditi, na šta obratiti pažnju. Školi želim da dugo radi i brine o budućim majkama – istakla je Aleksandra Ćazić Kiurski.

Škola je podrška trudnicama u psiho-fizičkim pripremama za vreme trudnoće, tokom porođaja, ali i po dolasku beba iz Bolnice i  tokom prvih meseci života novorođenčeta.

-Za ovih sedam godina kroz školu je prošlo više od 1.500 žena. Kada smo počeli na prvom času bilo je tri buduće majke, a sada, na poslednjim časovima, bude i 10, 12 trudnica. – saznajemo od Olivere Vučković Popov, glavne sestre Patronažne službe i koordinatorke Škole za trudnice  – Hvala svim kolegama koji su uključeni u rad škole pored redovno,g posla koji obavljaju svakodnevno.

Proslavu je uveličala Ela Banković Savčuk koja je izvela dečije kompozicije na klaviru, a Dunja Brkin Trifunović  iz Narodne biblioteke „Jovan Popović” promovisala je čitalački klubić.

Škola nema pauzu i svakog meseca pozivaju se nove trudnice da se priključe i kako bi bile  maksimalno spremne za najlepši događaj u životu – dolazak deteta.

Razigrano roditeljstvo

Škola za trudnice deo je i  UNICEF-ovog projketa „Razigrano roditeljstvo“ u koji su uključeni Predškolska ustanova „Dragoljub Udicki“, Centar za socijalni rad, Dom zdravlja i Grad Kikinda.

-Sve službe koje učestvuju u projektu prošle su veći deo obuke i od naredne godine počeće predavanja i radionice u koje će biti uključeni i naši roditelji. Patronažna služba već sprovodi deo projekta putem patronažnih poseta – napomenula je Olivera Vučković Popov.

svinje

U Severnobanatskom upravnom okrugu na snazi su preventivne mere i aktivnosti u cilju sprečavanja širenja afričke kuge na teritoriji našeg okruga. Pojačane su inspekcijske kontrole, pa su tako nedavno nadležni organi reagovali i na pijaci u Ruskom Selu  zaplenili svinjsko meso bez porekla, koje je došlo sa teritorije proglašene visokorizičnom zbog afričke kuge svinja.

Načelnik Severnobanatskog upravnog okruga Miroslav Dučić apelovao je na sugrađane da strogo vode računa gde i kakvo meso kupuju.

-Najbolje bi bilo da se meso i mesne prerađivine  kupuju od registrovanih proizvođača koji imaju sve propisane deklaracije. Na taj način štite svoju porodicu i sebe i izbeći će eventualno širenje zaraze.  – istče Dučić – Nadležne inspekcijske službe pojačanim intenzitetom proveravaju i proveravaće sve subjekte na terenu. Svako nelegalno prometovanje svežeg mesa i proizvoda od mesa podleže krivičnoj i materijalnoj odgovornosti. Posebno će akcenat biti na nepoštovanju Uredbe Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede koja se odnosi na sprečavanje širenja afričke kuge svinja.

 

Pored toga što se ova bolest širu u lokalnim samoupravama u neposrednom okruženju, registrovana je i u Rumuniji blizu granice, te je stoga i Kikinda u potencijalnoj  opasnosti od afričke kuge.  Veterinar Arapad Ač dodaje da svaka tri meseca obavlja aktivan nadzor svinja u individualnim domaćinstvima koja stoku drže u dvorištima kuća.

-Svima skrećem pažnju da je najvažnije da ne puštaju nikoga kod svinja. Isto tako, od velike važnosti su biosigurnosne mere odnosno dezobarijere, kao i da se svinje ne hrane pomijama. Napominjem da je zabranjeno držati i kupovati svinje koje nisu obeležene markicom. Ukoliko dođe do zaraze država refundira troškove uginuća i uklanjanja svinja obeleženih markicom, a za one koje nemaju markice vlasnik snosi troškove, a rizikuje i krivičnu prijavu. Na teritoriji koju pokrivam, a to su Iđoš i Sajan, 99 odsto svinja je obeleženo i proizvođači se pridržavaju propisanih mera – kazao je Arpad Ač.

 

Afrička kuga svinja u Srbiji, prema poslednjim podacima, registrovana je kod 617 gazdinstava u 26 opština  i potvrđena  je kod 1.083 domaćih svinja, od čega su 491 uginula.

pazzia radovan

Kako bi prikupili novac za pomoć porodici tragično nastradalog Radovana Juračića, u „Pacija“ baru u petak, 21. jula od 22 sata, biće organizovano humanitarno veče. Na ulazu u Bar biće postavljena kutija za priloge za Radovanovu decu.

„Muzika devedesetih, koju ćemo vrteti u petak, isključivo će poslužiti da se svi setimo nekog lepšeg perioda kada smo Radovana viđali u gradu i kada je vodio plesnu školu koju su pohađali mnogi Kikinđani. Voleli bismo da je povod našeg okupljanja lepši, ali kada već nije tako, porodici treba dati do znanja da nisu sami i da još uvek u našem gradu ima ljudi koji su poštovali Raču i koji žele da pomognu u ovim teškim trenucima, navodi se u objavi Kluba „Pacija“.

dabika lubenice (1)

 

U toku je berba domaćeg bostana. Na teritoriji grada malo je proizvođača koji uzgajaju lubenice i dinje, a među njima je sugrađanin Dragan Radnović Dabika. Uzgoj je zahtevan i potreban je svakodnevni rad i nega, a rod najviše zavisi od ćudljivih vremenskih uslova.

-Ove godine lubenice sam zasnova na tri, a dinje na jednom jutru. Uzgajam ranu, srednju i kasnu lubenicu, a posao počinje već početkom marta, kada se proizvodi rasad. Sam ga uzgajam od holandskog semena i već  oko 15. aprila rasad se sadi na njivi i tada imamo najviše posla. Ranu sortu  „krizbi“ počeo sam berem već početkom juna. Berba srednje sorte  „top gan“  i „romerije“ , crne lubenice, je u punom jeku. Ukoliko me vreme posluži kasnu sortu braću u septembru – ističe naš sagovornik.

Proizvodnjom bostana bavi se 15 godina i kako kaže svaka godina je drugačija i svaka je izazov.

-Sunčano i toplo vreme odgovara lubenicama jer tada imaju slast. Svi kupuju i traže slatke lubenice i one koje proizvodim  ispunjavaju uslove kupaca. – napominje Dabika –  Ove godine nismo imali pravo proleće koje je više bilo jesen, tako da prolećno zalivanje nije imalo pravog efekta.

Trenutna cena lubenica je 60 dinara, iako je prodaja počela sa 100 dinara za kilogram.

-Ove godine za 30 do 40 odsto je poskupelo je seme i đubrivo, tako da do kraja sezone neću znati da li sam u minusu, plusu ili pozitivnoj nuli sa proizvodnjom. Makismalno sam uložio u agrotehniku, jer bez pune agrotehnike nema ni roda. Sa druge strane cena kilograma lubenice ostala je ista i očekujem da do kraja sezone bude i 30 dinara za kilogram. Imam redovne kupce koje sam stekao za ovih 15 godina, a snabdevam i markete i piljarnice tako prodaja ide odlično – otkrio nam je Dragan Radnović.

Sa četiri jutra pod bostanom očekuje rod od 30 do 50 tona. Svim kupcima napominje da je najbolje jesti hranu koja se proizvodi u njihovom  kraju jer je ona i najkvalitetnija.

Kako prepoznati slatku lubenicu

Boja lubenice ukazuje na njenu zrelost i uvek  treba birati onu koja ima jako izražene pruge tamnozelene ili svetložute boje. Kuckanje lubenice je takođe popularna provera. Ako zvuči šuplje, znači da ima više vode i da je zrela. Suprotno od toga znači da je kora debela i da lubenica još nije zrela. Uvek birajte lubenice koje su više okrugle nego ovalne.