Jelena Trifunović

Olivera Lazić 4

Za trajan doprinos razvoju obrazovanja i prosvetnom radu, dugogodišnja direktorica Osnovne škole „Vuk Karadžić“ Olivera Lazić koja je u oktobru prošle godine otišla u zasluženu penziju, nagrađena je visokim gradskim priznanjem „Dr Pavle Kenđelac“. Nagrada joj je uručena na svečanosti povodom obeležavanja Dana grada. U prosveti je radila 32 godine, od kojih je pune dve decenije uspešno vodila kikindsku osnovnu školu koju je i sama pohađala.

-Nakon što sam diplomirala engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sad, najpre sam radila kao prevodilac šest godina. Bio je to lep posao, putovala sam i u Veliku Britaniju , ali oduvek me je privlačila škola i nastava. Bez velikog razmišljanja, jednog dana sam rešila da pozovem sve škole i proverim da li im je potreban profesor engleskog jezika. Prvo sam pozvala OŠ „Vuk Karadžić“ jer sam bila đak te škole. Odgovor je bio potvrdan i nakon susreta sa tadašnjim direktorom Đorđem Mladenovićem, odmah sam počela da radim. Bio je to početak drugog polugodišta 1990. godine- priseća se naša sagovornica u razgovoru za Kikindski portal.

Na mesto direktora škole, došla je sasvim slučajno. Ispred Nastavničkog veća, bila je članica Školskog odbora, a kako tadašnjoj direktorici nije izglasano poverenje, predloženo je da Olivera preuzme rukovodeće mesto, dok se situacija ne reši.

-Izvršili su pritisak da budem v.d. šest meseci, da se prihvatim toga. Brzo se sve odvilo i prihvatila sam. To je bio jul, vreme raspusta. Polako sam krenula da radim taj posao i kada sam shvatila da nešto mogu da uradim i promenim, zavolela ga –priča Lazićeva. Ni danas nema dilemu da je izabrala pravi životni poziv.

-Posao je divan, da sam sad mlada i da treba da odlučim kojim putem da krenem, koji fakultet da upišem, ponovo bih isto izabrala. Bio je lep rad sa decom, saradnja sa kolegama. Škola je bila moj drugi dom. Zaista je privilegija kad čovek radi posao koji voli. Imala sam i veoma dobru saradnju sa kolektivom gde su divni međuljudski odnosi i atmosfera koja mi, moram priznati, nedostaje u penziji- iskrena je Olivera Lazić.

Da je zaista tako, svedoči proteklo, prepravljeno emocijama, obeležavanje dana škole. Oliveri u čast, kolege su snimile kratak film, emitovan tom prilikom, a dirljivoj atmosferi doprineo je i nastup hora „Atendite“ koji vodi dirigentkinja Biljana Jeremić. Jeremićeva je ranije rukovodila horom u školi „Vuk Karadžić“.

-Došla sam kao penzioner prvi put. Nisam ni pretpostavila šta je kolektiv pripremio. Toliko puno emocija, i sad sam uzbuđena i srećna zbog toga. Naš školski hor veoma uspešno, svojevremeno je vodila Biljana Jeremić. Toliko nas je sve uveseljavala u kolektivu, uz pesmu. Učestvovali smo i osvajali priznanja na brojnim festivalima, putovali u Italiju, Belgiju, Češku, Austriju. Bilo je to divno iskustvo za decu i za školu- kaže Lazićeva.

Mera i doslednost pozivu

Iako ne spori da se pozicija prosvetnih radnika promenila proteklih decenija, naša sagovornica ističe da je neophodno ostati dosledan pozivu i profesiji.
-Pronaći ispravan stav, pravi odnos u odeljenskoj zajednici. Profesor treba, do određene mere, da bude strog, ukoliko je pravičan prema svim učenicima. Važna je i saradnja sa roditeljima, i tu treba pronaći pravu meru- napominje.

Škola “Vuk Karadžić” danas broji skoro 400 đaka. Kada su počela da se gase odeljenja po školama, uspeli su da oforme još jedno.

Osobenosti škole „Vuk Karadžić“

Dodelom bronzane, srebrne i zlatne čitalačke značke na kraju svake školske godine, đaci se kontinuirano podstiču da čitaju. Zahvaljujući entuzijazmu kolega, unapređen je časopis „Osnovac“ koji je pokrenut još šezdesetih godina. Kvalitet rada potvrđen je i pre nekoliko godina kada je proglašen najboljim školskim časopisom u državi.

Specifičnost škole je i Fond „Velinka Tešin“, koji knjigama nagrađuje učenike za uspehe iz srpskog jezika i književnosti.

-Sedele smo u klupi u osnovnoj školi, zajedno upisale engleski jezik i književnost u Novom Sadu, ali se Velinka, nakon što smo apsolvirali, nažalost, razbolela i preminula. Fond će nastaviti da živi u našoj školi. Za uspešan rad obrazovne institucije važni su njeni uspesi i način na koji se predstavlja u zajednici, ali nikada nisam bila pristalica da se škola pošto-poto pojavljuje u javnosti, već samo kada za to postoje dobri razlozi- otkriva Olivera Lazić u razgovoru za Kikindski portal.

buvljak

Posle tronedeljne praznične pauze, kikindski buvljak ponovo je omiljeno mesto brojnih kupaca u potrazi za raznoraznim potrepštinama. Jutros, već nešto pre šest sati, pristizali su prvi prodavci, kao i prvi potrošači ranoranioci. U ponudi-od igle do lokomotive. Možda ćete pronaći baš ono što tražite i to po veoma povoljnoj ceni, a možda vam se, u raznovrsnom asortimanu, ukaže i neočekivana prilika da pazarite nešto potpuno neplanirano. Cenkanje je dozvoljeno i poželjno.

Prodavci sa kojima smo razgovarali kažu da su uslovi na kikindskom buvljaku odlični- prostran prostor, uređeni i uredni toaleti, restoran za topli napitak i ukusan zalogaj. Po vetrovitoj januarskoj nedelji posećenost je bila osrednja, a može se pretpostaviti da mnogi sugrađani nisu ni znali da je vašar ponovo počeo sa radom.

Jedan od onih koji nam ukazuje na odlične uslove prodaje je Geri Šahin iz Tobe.
-Sve imamo što nam je potrebno, zadovoljan sam. Prodaja, onako, nije loše. Sad je bila pauza zbog praznika- kaže. Drugi prodavac iz Novog Miloševa tvrdi da je promet, ipak, prilično slab jer kad „ode u Novi Sad, roba za tren „plane“”.

Odevni predmeti od 50 dinara pa naviše, jakne za 200 dinara, plišane igračke za 100 dinara, stari gramofon koji su nam nudili za 500 dinara (uveravaju da radi-nismo probali, verujemo na reč), dečji bicikl za 2000 dinara, po toj ceni i zanimljive ukrasne lampe, ali i električni trotineti u kompletu sa potrebnom opremom, stari svega godinu dana za samo 150 evra.

Sve to samo je delić današnje, šarolike ponude na buvljoj pijaci o kojoj svedoči i galerija fotografija (vidi ispod). Obuća, školski pribor, kozmetika, kućni uređaji, posuđe, dečja auto sedišta, slike, dekorativni predmeti, kacige, muzički instrumenti, odevni aksesoari, nakit, satovi, ploče… Ako rado pazarite na ovakvim mestima, onda vam je poznato da nije sve u novcu-potrebno je da se naoružate strpljenjem i upornošću u potrazi za željenim artiklima. Nikad se ne zna sa kakvim interesantnim i neočekivanim pazarom ćete se vratiti kući.

Kako saznaje Portal Kikindski, uskoro sledi jedna novina u radu kikindskog buvljaka. Krajem februara ili početkom marta, u planu je da radi i subotom, a ne isključivo nedeljom kao do sada. Radno vreme buvljaka je, tokom zimskog perioda od 6 sati ujutru, a u letnjoj sezoni od 5 časova. Iako je radno vreme do 15 sati, najkvalitetnija ponuda, logično, prva nađe kupce, pa je bolje buvljak posetiti u prepodnevnim satima. Mada, nikad se ne zna. Možda određena roba čeka baš vas.

 

IMG-blur

Nemanju Jakšića (38) iz Kosovske Mitrovice u četvorodnevnu posetu Kikindi dovela je košarka. Prijateljstvo trenera Košarkaškog kluba „Centar“ sa sugrađaninom Dejanom Pudarom koji je na čelu kikindskog sportskog centra „Jezero“, dovelo je do saradnje dva kluba i ispisalo novu stranicu kikindskog sporta.

Sa Jakšićem smo razgovarali o košarci, ali i o životu Srba na Kosovu koji je sve teži i neizvesniji.

-Naš klub ceo decembar nije radio jer su bile barikade. Naravno, solidarisali smo se sa narodom koji je na takav način, opravdano, iskazao revolt zbog hapšenja, upadanja kosovskih policajaca, priadnika ROSU. Sva naša deca se plaše. Mi nismo navikli da gledamo oružane formacije Albanaca na severu, to bode oči običnom građaninu, a da ne pričam o deci. Strah je u svima nama. Mi smo sa albanskom stranom dvadeset godina bili u nekoj vrsti statusa kvo i nismo mnogo komunicirali, ali verujte da su oni samo čekali trenutak kada će da upadnu na sever kako bi naplatili sve ono što misle- priča Jakšić za Kikindski.

U Kosovskoj Mitrovici živi sa suprugom koja je iz Prizrena i čija je porodica raseljena. Upoznali su se tokom studiranja. Danas su roditelji dvoje dece- devetogodišnjeg sina i tromesečne bebe. U Mitrovici žive i njegova majka, brat…U gradu u kom je rođen, školovao se, zasnovao porodicu, zaposlio se, pokrenuo školicu košarke koja okuplja više od storinu dece- želi i da ostane.

– Do skoro, verujte da nisam razmišljao o odlasku. Ali sada, kada se sve ovo izdešavalo, dođe do toga da sedneš i razmišljaš. Nije radila škola, nemamo treninge… Ali onda proradi inat, pa nećemo to tako lako da dozvolimo- iskren je Jakšić.

Podseća da je situacija do 2008. bila drugačija. Krenuo je i talas povratka u Mitrovicu. Ali dileme sada nema. Prištinu ne zanima dogovor niti saradnja, a očigledno da im je međunarodna zajednica tutor, kaže.

-Zamislite samo paradoks. Dolaskom kosovskih policajaca na sever, KFOR se postavlja kao da štiti te albanske policajce od naroda. Teško nam je, politiku živimo. Lično nisam izvadio dokumenta takozvanog Kosova, živim samo sa srpskom ličnom kartom, ali svojim autom ne mogu preko mosta, ne mogu da vozim za enklavu. Vozim na KM table. Moje lično mišljenje je da uzimanjem kosovskog dokumenta, dajem legitimitet svemu tome što oni rade. Ne znam kako bih postupio kada bi mi to bilo neophodno zarad porodice, pitanja života i smrti, ne znam kako bih postupio…Ne mogu da osuđujem onoga ko je uzeo. Ljudi koji žive južno od Ibra su ljudi koji su u specifičnoj situaciji. Kosovo se ne brani za jedan dan, to je proces i ako hoćemo da ga odbranimo moramo da budemo spremni možda i na takav korak- kaže Jakšić. Ne krije da su ga pojedini potezi Beograda iznenadili.

-Običan čovek mora da gleda u Beograd. Lično nisam očekivao da će Beograd stati iza odluke ljudi da izađu iz institucija, jer tu je međunarodna zajednica, obaveze prema partnerima, ali je stao. Sad na barikadama Srbi su bili spremni da ih svojim životima brane, jer ta barikada im je predstavljala otklon od kosovskih policajaca, ROSU policajaca. Sad su počeli da prave punkt na Bistrici, to je između Banjske i Leposavića, u samom centru sredine gde žive Srbi. Oni bez pardona sa dugim cevima prave punkt na kome, kažu, kontrolišu saobraćaj, a ponašaju se bahato. Srbi dole razumeju i položaj Beograda i većinskog dela Srbije, ali morate da shvatite i običnog čoveka tamo koji kad izađe iz zgrade vidi naoružanog Albanca koji nikada nije bio tu. Rodom sam iz Zubinog potoka, moji su preci odatle. Iznad mog sela Jasenovika letos su napravili bazu i strateški izabrali poziciju sa koje mogu da upadnu, hapse, maltetiraju narod. Oni su tu napravili bazu, a nikada tu, čak ni okupator 1941. nije imao bazu. Probili su put preko šume, spojili sa Gazivodom. Tu je narod izuzetno zabrinut. Ipak,  živim i radim sa ljudima koji su spremni da istraju- u dahu izgovara Jakšić.

Prenosi nam da je veoma ponosan na svoje prijatelje u Srpskom centru Beč koji nesebično pomažu, posebno stanovnike enklava na Kosovu.

-Rodila nam se ideja da u svim sredinama gde žive Srbi na Kosovu osnujemo školice košarke. Takođe, i školicu engleskog i radionicu sportskog novinarstva. Želimo da pokrenemo sportski portal da deca mogu da čitaju o svojim aktivnostima i uspesima. U Srpskom centru Beč su moji prijatelji, pojedini su studirali u Kosovskoj Mitrovici i žele da pomognu. Verujte, oni su plakali dva dana na Kosovu, pogotovo u enklavama. Velika je razlika između severa i juga. Sva pomoć je išla preko naše crkve i Patrijaršije i stigla do onih kojima je najpotrebnija. Stipendiraju dvadesetak đaka u enklavama, pomogli su školi u Cevnici u nabavci opreme, jednoj porodici da renovira kuću…- ističe Jakšić.

Oduševljeni Kikindom

Četvrdeset četvoro dece iz Kosovske Mitrovice, Zvečana i Zubinog Potoka boravilo je u našem gradu od 9. do 13. januara. Dva kluba prijateljstvo su ozvaničila poveljom o bratimljenju, uz namere da se, ukoliko bude moguće, organizuje i uzvratna poseta kikindskih košarkaša.

Školica prerasla u klub

Jakšić radi u banci Poštanska štedionica. Kao dugodišnji košarkaš, pre tri godine pokrenuo je školicu košarke. Pre godinu dana prerasla je klub „Centar“  koji danas broji 110 članova i ima tri takmičarske selekcije. Ljubav prema ovom sportu nasledio je i njegov sin (9).

 

ribolov
U JVP „Vode Vojvodine“ u toku je prodaja ribolovačkih dozvola za 2023. godinu, po istim uslovima i nepromenjenim cenama u odnosu na prošlu godinu. Najveće interesovanje vlada za kupovinu godišnje  dozvole za rekreativni ribolov, koja košta 7.000 dinara i važi na svim vodama na teritoriji Republike Srbije, sem u zaštićenim područjima.
Od ove godine, JVP „Vode Vojvodine“ izdaje i dozvolu za pecanje u Parku prirode „Begečka jama“, pored parkova „Jegrička“ i „Beljanska bara“, gde godišnja dozvola staje 4.000 dinara. Cena dnevne dozvole za ribolov je 1.000 dinara. Za korisnike starije od 65 godina, zatim, žene i lica sa telesnim oštećenjem od 60-80%, godišnja dozvola za rekreativni ribolov se prodaje po ceni od 3.500 dinara. Uz svaku kupljenu dozvolu, rekreativni ribolovci od JVP „Vode Vojvodine“ na poklon dobijaju kalendar, namensku kartu ribarskih područja u Vojvodini i knjižicu za evidenciju ulova.
Srećna srpska nova godina 2023

Svima koji proslavljaju Novu godinu po julijanskom kalendaru portal Kikindski čestita praznik i želi dobro zdravlje, mnogo radosti i uspeha!

Najveći broj sugrađana Srpsku novu godinu dočekao je u krugu porodice, ali ni organizovani dočeci u ugostiteljskim objektima nisu izostali.

Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Mali Božić jer se tada završavaju božićne svečanosti i Svetog Vasilija Velikog. Prema narodnom verovanju, na današnji dan ne treba se svađati, jer će ljude u protivnom cele godine terati baksuz, a u nekim krajevima se smatra da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne sneg ili bude oblačno.

Običaj je na današnji dan umesiti vasilice, obredni hleb Malog Božića, nazvan po svetom Vasiliju. Takođe, veruje se, da pored bogate trpeze, na ovaj dan u kuću treba uneti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća i ukućani tokom cele godine imali napretka.

KUD Mokrin

Više od 150 učesnika, od najmlađih do prvog ansambla, nastupilo je na Božićnom koncertu Kulturno-umetničkog društva „Mokrin“ održanom 8. januara u prepunoj velikoj sali Doma kulture. Brojna publika tokom sat i po vremena uživala je u izvedbi božićnih pesama, kao i igrama iz Banata, Bačke, Bele Palanke, Leskovca, Vranjskog polja, Bosilegradskog Krajišta i Kosovskog Pomoravlja.

-Ovo je drugi put da održavamo božićni koncert, u želji da preraste u tradiciju.  Gosti na koncertu bili su folklorni ansambl „Sunce“ iz Subotice i članovi Kulturnog centra „Car Dušan Silni“ iz Feketića.  Iz našeg Kulturno-umetničkog društva, predstavili su se pripremni, izvođački ansambl, dečja pevačka i najmlađa predškolska grupa- kaže za Kikindski portal Nera Kovačev, umetnički rukovodilac KUD „Mokrin“.

Ovo kulturno-umetničko društvo brižljivo i posvećeno negujući tradiciju, igru i pesmu, okuplja više od 180 članova svih dobi- od pet do 75 godina, a u svojoj kulturnoj misiji uživa veliku podršku mesne zajednice kao i grada.

KUD „Mokrin“ je i mesto gde se stvaraju i neguju prijateljstva, i to ona za ceo život. To potvrđuje i večerašnji doček Srpske nove godine, kada će se, u slavljeničkoj atmosferi u Omladinskom domu, stari članovi pridružiti sadašnjim.

 

(Foto: Sretenović)

 

Kikinda 2002

Zbog blagih zima i vremenskih prilika više nalik jeseni, koje nas prate već godinama unazad, gotovo da smo i zaboravili kako izgleda Kikinda pod snegom. Zahvaljujući kolegama iz dopisništva Radio televizije Srbije u Kikindi, u prilici smo da se toga podsetimo. Pre tačno 20 godina, 13. januara 2003. godine, kako je zabeležio snimatelj Drago Janković, naš grad bio je okovan snegom. Toga jutra izmereno je čak 24 stepena ispod nule.

Da su zime znale još više da pokažu zube, svedoči podatak da je 23. januara 1963. godine, u našem gradu bilo još hladnije- čak 29,8 stepeni u minusu.

fireworks-ge29be6fc3_1920

Pravoslavna ili Srpska nova godina, dočekuje se 13. januara u ponoć. Prvog dana, 14. januara, pravoslavni vernici obeležavaju krsnu slavu Sveti Vasilije i praznik Mali Božić.

Običaj je da se na sam dan Nove godine jede glava božićne pečenice, a to je najčešće glava jagnjeta ili praseta, a domaćice mese novogodišnju česnicu vasilicu. Prvog dana Nove godine, u nekim krajevima Srbije spaljuju se ostaci badnjaka, a pored vasilica mese se i krofne u koje se, kao i za Božić, stavlja novčić.

Prema verovanjima, pored bogate trpeze, toga dana u kuću treba uneti neku novu stvar kako bi u kući tokom cele godine bilo napretka.

Veliki broj sugrađana, Srpsku Novu godinu dočekaće u svojim domovima, a neki su se, radije, opredelili za provod  uz muziku i piće u ugostiteljskim objektima.

Organizovanog dočeka na gradskom trgu u Kikindi, ni ove godine, neće biti.

Da se okupe u centru sela i proslave praznik, odlučili su u Iđošu. Udruženje žena Iđoš zajedno sa Udruženjem vinara i vinogradara “Šasla” i uz podršku Mesne zajednice u centru sela, kod Doma kulture, organizuje doček Srpske nove godine. Praznično raspoloženje upotpuniće čuvene iđoške krofne, još čuvenija iđoška vina i muzičari.

324778856_1639678896469883_8681980875578233987_n

Tri dana zanimljive hemije i muzičkog vremeplova na radionicama u okviru zimskog kampa u Centru za stručno usavršavanje okupili su tridesetak dece uzrasta od šest do 12 godina. Da je kamp ispunio očekivanja mališana, uverili smo se na licu mesta. Marko Pandurov, učenik četvrtog razreda Osnovne škole „Sveti Sava“ pun je utisaka sa hemijske radionice.

-Mnogo mi se svidelo ovde, mnogo toga sam naučio, a nastavnica me pohvalila jer sam neke stvari već znao. Bilo je baš zabavno, voleo bih da dođem i sledeće godine- kaže Marko.

I Dunja Grubiša (9) je dosta novih saznanja stekla na hemijskoj radionici.

-Poneću kući mirišljavu sveću. Mom bratu se više svidela muzička radionica, a meni je ovde zanimljivije.

-Meni se posebno svidelo što smo pravili mirišljave sveće i slajdove-dodaje Tatjana Lisulov (9).

Nastavnica Senka Heldrih kaže da je hemijska radionica približila ovu nauku deci koja hemiju još nemaju u školi.

-Hteli smo da pokažemo deci da hemija nije bauk, da to nisu samo formule i računanja, već da je hemija svuda oko nas i da se sa njom učenici susreću u svakodnevnom životu- kaže Senka Heldrih, nastavnica hemije koja je vodila ovu radionicu u Centru za stručno usavršavanje. -Pravili smo mirisne sveće, sapune, labelo i slajm, a deca su ove poklončiće ponela kućama. Mislim da je radionica ispunila njihova očekivanja.

Multiinstrumentalista i vaspitač Milan Vašalić vodio je muzičku radionicu.

-Prvog dana smo proučavali muzičku genezu, zbog čega nastaje muzika, šta je podstaklo čoveka da stvara i da se muzički izražava, koji je bio prvi instrument. Pričali smo kako je to nauka uticala na muziku, pa danas imamo pregršt instrumenata koji kao podršku imaju struju, softverske programe.

Drugog dana smo izrađivali instrumente. Napravio sam ovaj supersonični audio top, a deca su pravila različite instrumente od stvari iz okruženja, to su kartonske čaše, papiri, reciklažni materijal, plastične i metalne cevi. Trećeg dana smo posetili laboratorije zvuka: „Gusle“ i muzički studio „Maus“. Tamo je bio rokenrol bend, a među članovima benda dečak koji svira citru, tako su na jednom mestu deca videla kako može da se pomiri tradiconalni i moderan zvuk, navodi Vašalić.

 

 

2

Radna grupa, koja je formirana po nalogu ministra unutrašnjih poslova, nastavljajući dalji rad na suzbijanju ilegalnih migracija, u današnjoj akciji, u saradnji sa pripadnicima Policijske uprave u Kikindi i Odredom Žandarmerije u Novom Sadu, pronašla je 182 iregularna migranta na području naseljenih mesta Horgoš i Srpski Krstur, od kojih su dvojica bezbednosno interesantna lica, protiv kojih će biti preduzete mere u skladu sa zakonom.

Tokom akcije, policija je pretragom terena na području Srpskog Krstura pronašla dve automatske puške, 104 komada municije, kao i manju količinu marihuane.

Takođe, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivična dela nedozvoljena trgovina i krijumčarenje ljudi, policija je u saradnji sa Osnovnim javnim tužilaštvom u Senti podnela krivičnu prijavu protiv pedesetogodišnjeg muškarca iz Horgoša, a u saradnji sa Osnovnim javnim tužilaštvom u Kikindi krivičnu prijavu protiv pedesetjednogodišnjeg muškarca iz Đale.

Iregularni migranti, koji nisu bezbednosno interesantni biće prebačeni u Prihvatni centar u Preševu. Policija će, i u narednom periodu, sprovoditi redovne kontrole kretanja i boravka migranata kako bi se očuvala bezbednost i sigurnost svih građana, kao i samih migranata.