Култура

Ljilja Markovljev 2

Kako u detetu probuditi „čitalački gen“ pitanje je i problem roditelja, danas možda aktuelnije nego ikada. Međunarodni dan knjige za decu koji se obeležava 2. aprila, prilika je za još jedno podsećanje na to koliko je važno negovati ljubav prema knjizi od malih nogu. I kakve sve to dobrobiti donosi.

– Veoma je važno da se dete sa knjigom upozna od najranijeg detinjstva. Trogodišnje dete je već radoznalo i istražuje, i tada mu treba dati slikovnice,  ili ga upisati u biblioteku. Bibliotekari su obučeni da upute decu kako da koriste slikovnicu, jer ih ima raznovrsnih. Čim se dete navikne na knjigu, ulazi u novi svet i dopunjuje i razvija i svoju maštu. Navikne se da se koristi knjigom – kaže Ljiljana Markovljev, penzionisana dugogodišnja bibliotekarka na Dečijem odeljenju kikindske Narodne biblioteke „Jovan Popović“.

Ona objašnjava da slikovnice pomažu i da dete „pređe“ na knjige iz kojih će, svakako, morati da uči. Neće osetiti da mora da uči ako od najranije mladosti koristi knjigu.

– Roditelji, pri tom, ne treba da primoravaju decu da čitaju enciklopedije, koriste atlase i slično, moraju da znaju da slikovnice nisu knjige za bebe, slikovnice sa slovima su upravo za decu koja su krenula u školu, one ih uveseljavaju. I zato ih treba pustiti da sami biraju. Roditelji mogu da preporuče detetu nešto, ali nikako i da mu nameću, kao što neki od njih to rade.

Postoje različite „taktike“ kako detetu približiti knjigu i navesti je da je zavoli, kaže Ljiljana.

– Ja sam deci davala „tajanstvene knjige“. Rekla bih im: „Ovo nikom nemoj da pokažeš, to je tajna knjiga, samo za tebe, i kad je budeš vratio, daću je nekom drugom“. I to dete uvek obraduje. Takođe, u susretima s decom, prvo pročitam priču, zatim priču odigramo s lutkama, ali uz njihovo učešće. To su interaktivne predstave, ali je to i rad sa knjigom. Deca su radoznala, pametna, i često ih potcenjuju.

Dan knjige za decu – na rođendan pisca

Svetski dan knjige za decu ustanovio je Unesko pre 56 godina, kako bi se deci slala poruka o magiji književnog nadahnuća i važnosti razvijanja ljubavi prema pisanoj reči.

Dan knjige za decu proslavlja se na dan rođenja Hansa Kristijana Andersena, danskog književnika, tvorca bajki i pesama koje su obeležile detinjstvo generacija dece širom sveta.

Radi promocije književnosti za decu, Vlada Švedske ustanovila je priznanje “Astrid Lindgren” u čast autorke “Pipi Duga Čarapa”, koju zovu i malom Nobelovom nagradom.

Srpske nagrade za najbolje knjige za decu

U Srbiji postoji nekoliko nagrada za najbolju dečju knjigu – od najstarije “Neven”, do one sa najmnogobrojnijim žirijem, učenicima svih beogradskih osnovnih škola – “Dositejevo pero”.

Nagrade „Neven“, koje se dodeljuju autorima dela za decu i mlade, na poslednjem konkursu pripale su Jasminki Petrović za knjigu „100 lica stolica“ (najbolje delo iz oblasti beletristike) i Borisu Kuzmanoviću za knjigu „Babaroga“ (najbolje ilustrovano delo). Obe knjige objavljene su u izdanju „Kreativnog centra“.

U oktobru su dodeljene najnovije Nagrade dečije kritike „Dositejevo pero“. Odlukom dečijeg žirija, treće mesto u kategoriji mlađeg uzrasta pripalo je romanu „Baksuz Srećko i njegove nevolje“, Bojana Ljubenovića i ilustratorke Natalije Krstić.

U kategoriji dela za stariji uzrast, priznanja su dobile dve knjige iz edicije „Znamenite Srpkinje iz pera književnica za decu“: prvo mesto pripalo je  ilustrovanoj romansiranoj biografiji „Milunka Savić – heroina nežnog srca“, autorke Slavke Petrović Grujičić i ilustratora Igora Krstića, a drugo mesto ilustrovanoj romansiranoj biografiji „Desanka Maksimović – bajka o čovečici“, Violete Jović i ilustratora Igora Krstića.

I na kraju, ne treba zaboraviti mudre reči engleskog pisca Majkla Morpurga: „Deci treba obezbediti dve stvari – knjige i ohrabrenje da stalno čitaju“.

ena gogić7

Na 13. Međunarodnom muzičkom festivalu „Šareni vokali” održanom u subotu u Somboru, četrnaestogodišnja sugrađanka Ena Gogić osvojila je prvo mesto. Ena je nastupila sa numerom „Glasam za ljubav” čiji su autori Tode Nikoletić i Lado Leš.

Učestvovalo je 18 izvođača iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Festival „Šareni vokali” nastao je 2010. godine u sklopu obeležavanja 140 godina Somborskog pevačkog društva i nagrađuje isključivo dečije talente i njihove vokalne sposobnosti. Namera organizatora bila je da okupi decu soliste i istaknute kompozitore iz regiona, kao i da popularizuje dečije muzičko stvaralaštvo.

Mladoj, talentovanoj Eni predstoje pripreme za muzičko-scensko takmičenje „Srbija u ritmu Evrope” na kom će predstavljati Kikindu.

o grahovcu

Mnogo dragocenih sećanja i emocija pobudilo je večerašnje predstavljanje dve knjige posvećene prof. dr Spasoju Grahovcu (1936-2019), jednom od najvećih kulturnih i prosvetnih radnika u našem gradu. U amfiteatru Visoke škole strukovnih studija za obrazovanje vaspitača predstavljen je „Spomenik prijateljstva“, knjiga koju je priredio prof. dr Jovica Trkulja i „Spasoje Grahovac- život i delo“, autora prof. dr Jovice Trkulje i mr Gordane Đilas.

-Trudim se da odužim dug prema učiteljima i profesorima koji su nam bili duhovni roditelji. Profesor Grahovac je bio moj profesor u Gimnaziji, ostavio je dubok trag u nizu generacija. Ja sam pre nekoliko godina osetio potrebu da uzvratim svoj dug njemu i to sam uspeo tako što smo pripremili ove dve knjige. U knjizi „Spasoje Grahovac –život i delo“, Gordana Đilas je prikazala sve što je on napisao i objavio, to je bibliografija, a ja sam pokušao da prikažem njegov časni životni pedagoški put. Ovo je prilika da se podsetimo njegovog časnog životnog puta, vrlo značajnog dela i barem donekle odužimo dug koji imamo prema jednom od velikana Kikinde- istakao je prof. dr Jovica Trkulja.

Sa izuzetnim poštovanjem i neskrivenim emocijama prema svom profesoru, govorila je Stanislava Hrnjak, jedna od autora knjige i pokrajinska poslanica.

-Profesor Spasoje Grahovac je obeležio moj život od detinjstva pa do studentskih dana, prvi put sa njim sam se srela kao devojčica u četvrtom razredu osnovne škole, a kasnije i u studentskim danima. Spajao je kulturu i obrazovanje, pratio nas i u ADZNM „Gusle“, gde sam sticajem životnih okolnosti provela 15 godina. Znao je da nam pristupi ljudski i profesionalno, kao profesor i kao naš sugrađanin. On je i jedan od najvećih zavičajnih pisaca u našoj sredini. To je naše bogatstvo, ljudi poput njega su primer kako se živi, a kroz dubok trag koji nam je ostavio u amanet sa tim nasleđem treba da upoznajemo mlade naraštaje- rekla je Stanislava Hrnjak.

Profesor Grahovac je govorio da je izveo na put više od 5.000 studenata i učenika, ali je njegov uticaj bio mnogo veći, napomenula je članica Gradskog veća zadužena za obrazovanje i kulturu Valentina Mickovski.

-Njegova dobrota, profesionalnost kao i akademsko znanje dali su veliki doprinos našem gradu i ponosni smo na to. Naša je obaveza da nastavimo njegovu misiju negovanja vrednosti kao što su dobrota, rodoljublje, poštenje, posvećenost obrazovanju i kulturi- istakla je Mickovski.

Ovo je značajna promocija za Visoku školu strukovnih studija za obrazovanje vaspitača i za grad, i ujedno najava proslave Dana škole 4. aprila, ukazala je dr Angela Mesaroš, direktorica ove obrazovne ustanove.

-Promocija je upriličena zahvaljujući profesoru Trkulji i porodici Grahovac, Branki i Mirku. Profesor Spasoje Grahovac je dao veliki doprinos u oblasti obrazovanja, kulture, sporta. Predavao je srpski jezik i književnost, dugo godina je gradio ovu školu na čemu smo mu zahvalni. Naš je profesor, bio je direktor Pedagoške akademije i zaslužni je građanin. Škola je bila saizdavač obe knjige- istakla je Mesaroš Živkov.

O delu profesora Grahovca govorili su i Marija Tanackov, književnica, književna kritičarka i njegova učenica, Milana Bajkin, bibliotekarka Zavičajnog odeljenja kikindske biblioteke „Jovan Popović“ i Slavoljub Gvozdenović iz Saveza Srba u Rumuniji.

Motivisao đake da zavole literaturu

-Obožavali smo ga, tražio je od nas da čitamo, da koristimo gradsku i školsku biblioteku, književnu kritiku i istoriju- ispričala je Marija Tanackov, književnica i književna kritičarka. – Na lep način nas je stimulisao da sami govorimo o književnim delima, pa i da se posvađamo oko toga da li je Ana Karenjina u pravu ili nije što je tako završila svoj život. Dao nam je podsticaj da shvatimo ozbiljnost literature i kulture, i možda smo, neki od nas, i završili književnost baš zahvaljujući profesoru Grahovcu.

Stipendista Geteovog instituta

Profesor Spasoje Grahovac je diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu 1962. godine. Bio je stipendista Geteovog univerziteta u Strazburu (1960. godine), a u Rusko Selo se vratio zbog smrti oca. Radio je kao profesor i u Ekonomskoj školi (1962-1970) i Gimnaziji (1971-1978).

Dobitnik je niza priznanja, među kojima je Nagrada opštine Kikinda za životno delo koja mu je dodeljena 2013. godine. Počasni je građanin Čeneja.

Spomen bista

Stanislava Hrnjak, jedna od autora knjige i pokrajinska poslanica, iznela je predlog da bi, u čast profesora Grahovca, ukoliko se porodica sa tim saglasi, u holu VŠSSOV trebalo da bude podignuta njegova bista. Inicijativa je propraćena aplauzom.

Bibl_kafane 6

Predavanje na temu „Ispod kafanskih krovova“ održano je večeras u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović”. Na temu hedonizma, odnosno o kafanama kao središtu uživanja, govorila je Olivera Skoko, viši kustos-istoričar umetnosti. Inspiracija za predavanje potekla je od izložbe koju je priredila pod nazivom „Merak mi je…“ u svojoj matičnoj kući, zrenjaninskom Narodnom muzeju.

– Temu hedonizma obrađujem kroz presek umetničkih dela slikara koji su bili inspirisani kafanskim ambijentom. Prva asocijacija za hedonizam nam je kafana – četvrtasti stolovi, karirani stolnjaci, piksle, instrumenti. Kafana izjednačava sve slojeve, to ne smemo zaboraviti. Stevan Aleksić je naslikao „Vesele Banaćane“ koje ljudi često zamenjuju sa „Veselom braćom“ Uroša Predića, ali i jedan i drugi slikar su predstavili taj specifični banatski način uživanja – kaže Olivera Skoko.

Voditeljka programa bila je Milana Bajkin, bibliotekar Zavičajnog odeljenja Biblioteke. Ona je podsetila na početke kafanskog života na ovim prostorima.

– Početkom 19. veka vinogradarstvo je bilo jedna od najunosnijih poljoprivrednih grana, U Velikoj Kikindi pod vinogradima je bilo 300 katastarskih jutara, u Mokrinu još više, čak 440. Sa razvojem vinogradarstva i naseljavanjem Velike Kikinde, nastajale su i kafane, bifei, gostione i hoteli. Stecište trgovine bila je Železnička stanica i na njoj su bile čak četiri kafane koje su postojale i posle Drugog svetskog rata – kaže Milana Bajkin. –  Poznata je bila i kafana „Kada“ koja se nalazila na uglu sadašnjih ulica Kralja Petra Prvog i Semlačke. Tu je bila najlepša bašta i pekli su se najlepši ćevapi, dok je hotel „Nacional“ bio stecište aristrokatije. Naš grad je, u to vreme, imao buran kafanski život koji se odvijao do sitnih sati. Svaka kafana imala je svoju „bandu“ sa pevačicom i pevale su se sevdalinke. Hotel „Nacional“ je bio opremljen najboljom kuhinjom i pićima, svirao se džez i igrao američki bilijar. Sobe su bile veoma lepo opremljene, hotel je imao svoju garažu i radionicu. Takođe je bila poznata i kafana „Kod belog krsta“ u kojoj je Đura Jakšić napisao pesmu o Mili.

U večerašnjem programu u Biblioteci atmosferu prošlih vremena dočarali su, muzikom na gitari, Vukašin Bajkin i Stefan Bilić, učenici Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“.

Eđšeg grb

Članovi Dramske scene „Jožef Atila“ KUD „Eđšeg“ pripremili su predstavu „Hiljadita noć“ koju je, po tekstu Đorđa Lebovića, režirao Šandor Kiralj.

– U pitanju je Lebovićeva bajka o dvojici starih prijatelja koji, svakog petka, u povratku kući, pričaju o tome kako da postignu nešto u životu i upišu se u istoriju. U jednom trenutku se dešava čudo, stiže Čarobnjak i stvari se veoma brzo menjaju – kaže reditelj Kiralj.

U predstavi igraju: Anamarija Kiralj kao Pripovedač, Imre Tombac kao Čarobnjak, a dvojicu prijatelja, Hapa i Hepa, tumače Šandor Kiralj i David Čikoš.

Sa predstavom će članovi „Eđšega“ nastupiti na Smotri amaterskih pozorišta vojvođanskih Mađara. Takođe su zakazana igranja u kikindskim selima, Somboru, Tordi, Budimpešti i Galgahevizu u Mađarskoj.

Premijera je zakazana za subotu, 1. april, za 19 sati. Ulaznice se ne naplaćuju, ali je moguće ostaviti dobrovoljni prilog koji se koristi za putovanja članova Dramske scene.

Maksimović_Vasiljev

Aprilski repertoar u Narodnom pozorištu donosi premijeru predstave o Dušanu Vasiljevu. Tekst je namenski napisala Nina Plavanjac, režija je poverena Stevanu Bodroži, a lik kikindskog književnika tumači mladi Vladimir Maksimović

„Oblaci“ će imati čak tri izvođenja: pretpremijeru, u četvrtak, 20. aprila i, naredna dva dana, premijerno izvođenje i prvu reprizu.

Prvi repertoarski termin u aprilu rezervisan je za predstavu „Prah“ beogradskog Narodnog pozorišta. Igraju Nataša Ninković i Zoran Cvijanović. Za ovo gostovanje 4. aprila, ostalo je mesta samo za termin od 18 sati. Ulaznice se prodaju na www.tickets.rs i na OMV pumpi.

U petak, 7. aprila, na repertoaru je predstava na maloj sceni „Pa se vidimo u snu“.

“Laža i paralaža” igraće se 11. aprila.

I ovoga puta, poslednji termin u mesecu, 28, dobila je nostalgična komedija  “Ljubavno pismo”.

D_Vasiljev 14

Na prigodnoj svečanosti u svečanoj sali Gradske kuće danas je, ovogodišnjem laureatu Selimiru Raduloviću, uručena Nagrada „Dušan Vasiljev“. Radulović je priznanje dobio za knjigu „U carstvu vetrova aramejskih“.

Na konkurs za Nagradu koju, od 1997. godine, lokalna samouprava dodeljuje za najbolju knjigu napisanu na srpskom jeziku u prethodnoj godini, stigla su 124 rukopisa svih žanrova.

Najveći broj bila su prozna dela, od kojih su, u uži izbor, uvrštena dva romana : „Papir“, Gorana Petrovića i delo Saše Radojčića, „Dečak sa Fanara“, rekao je potpredsednik žirija, književnik dr Zoran Đerić.

– Od pesničkih dela, odmah se izdvojila knjiga Selimira Radulovića, po svemu drukčija od tekuće produkcije jer je religiozna, u pravom smislu. Oslonjena je na Bibliju i na literaturu koja je vezana za istoriju književnosti i za velika imena na koja se poziva, citira ih parafrazira. Pritom, Radulović je, poslednjih dvadesetak godina stekao izuzetnu reputaciju kao pesnik dugih pesama koje ga odvajaju od tekuće produkcije. S druge strane, bliskost koju smo uočili sa poeziojom Dušana Vasiljeva je u tome što su posvećene čoveku i Bogu, to je misao koja je stalno između neba i zemlje, sumnja za sve oko nas i vera koja sve opravdava i nagrađuje. Radulovićeva knjiga je, istovremeno, i stara i nova: vraća se večitim temama i ima sasvim drukčiji pristup onome što smo učili kroz hiljadu godina civilizacije – istakao je Đerić.

Laureat se, u svojoj besedi, takođe osvrnuo na delo pesnika Dušana Vasiljeva.

– Vasiljev je bio dete koje je nestalo sa 24 godine. To vreme je bilo nevreme i liči mi na prva dva desetleća 21. veka . On je pevao kao zreli pesnik, a njegove ključne pesme gradile su nekoliko generacija srpske poezije – podsetio je Radulović. – Iako za života nije imao knjigu poezije, već je bio afirmisan u značajnim časopisima. Zahvalan sam žiriju na nagradi, ona mi pričinjava radost; čovek, makar za trenutak, zna da mu snaga još uvek nije oduzeta.

Nagrada „Dušan Vasiljev“ dodeljuje se na dan njegove smrti, ovoga puta i na dan kada kikindska Gimnazija, koja sa ponosom nosi ime ovog pesnika, obeležava 165 godina trajanja, istakla je zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski.

– Važno je da se sa njegovim delima upoznaju mlade generacije, da vide šta sve čovek može da učini sa 24 godine, kakav trag u vremenu može da ostavi. Nažalost, sve pesme Vasiljeva bile su prožete i tragikom njegovog života i tragikom vremena koja se, na neki način, ciklično ponavlja, možda i u naše vreme. Nagrada je odavno prevazišla lokalni karakter, a o njenom značaju govori i to što su je ponela mnoga značajna imena naše književnosti: Svetislav Basara, David Albahari, Milorad Pavić.

Svečanosti su prisustvovali i ovogodišnji članovi žirija: Radovan Vlahović, predsednik, i Đorđe Pisarev.

Lokalnu samoupravu predstavljali su članovi Gradskog veća – Valentina Mickovski, zadužena za kulturu i obrazovanje, i Ljuban Sredić, zadužen za poljoprivredu i mesne zajednice.

U publici su bili i đaci Gimnazije „Dušan Vasiljev“. U umetničkom delu programa nastupili su nastavnik Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“, Stevan Sredić i učenica Anrea Berenji. Stihove Vasiljeva govorili su Sonja Damjanović, glumica Srpskog narodnog pozorišta i Vladimir Maksimović, glumac kikindskog pozorišta.

Položeni venci na grob pesnika

U prepodnevnim satima, na grob Dušana Vasiljeva na Melinom groblju, vence su položili predstavnici Grada i kikindske gimnazije – Valentina Mickovski i direktorica Mirjana Dražić.

336653544_215649291141344_5835204317922854710_n

Kikindski Kulturni centar od ponedeljka 27. marta biće domaćin četvorodnevnog Francuskog filmskog karavana. Ovaj filmski ciklus posvećen je rediteljkama i obraća se mladoj publici. Reč je najnovijim ostvarenjima francuske kinematografije.

U ponedeljak će gledaoci će biti u prilici da pogledaju film „Zaljubljena Anais”. Anais ima trideset godina i nema dovoljno novca. Ona ima ljubavnika, ali više nije sigurna da ga voli. Upoznaje Danijela, kome se odmah dopada. Ali Danijel živi sa Emili… koja se takođe dopada Anais. Ovo je priča o mladoj ženi koja je nemirna. Takođe je i priča o velikoj želji. Režija: Šarlin Buržoa Take
Igraju: Anais Demustije, Valerija Bruni Tedeski, Deni Podalides.

U utorak je na repertoaru „Beskrajno leto”. Živeti i voleti sa 18 godina, potpuno se prepustiti letnjim čarima, iznenada izgubiti najboljeg prijatelja, shvatiti da ništa ne traje večno, ponovo se roditi. Režija: Emili Osel. Igraju: Agata Talrik, Marsija Gedž-Fežas, Matje Luči

U sredu će biti prikazano ostvarenje „Plejlista”. Sofija ima 28 godina. Volela bi da bude dizajnerka, ali nije pohađala umetničku školu. Takođe bi da pronađe i ljubav svog života, ali je ipak nije lako prepoznati. Niže ljubavna i poslovna iskustva. Prima mnogo udaraca, a zadaje malo: to se zove stasavanje. U mislima joj šeta Danijel Džonstnon koji peva ,,Prava ljubav će vas uvek pronaći’’, ali Sofija se pita da li je to zaista tako. Režija: Nin Antiko. Igraju: Nin Antiko, Mark Sirigas.

Film „Baš me briga” biće prikazan u četvrtak. Kasandra je stjuardesa u lou-kost avio kompaniji i ima 26 godina. Živeći danas za sutra, sastavlja letove i žurke kao da sutra ne postoji, verna svom Tinder nadimku ,,Carpe diem’’. Živi bez veza, u vidu strmoglave jurnjave koja je naizgled zadovoljava, sve dok je nesreća ne primora da se ponovo poveže sa svetom. Hoće li Kasandra moći da se suoči sa zataškanim bolom i vrati se onima koje je ostavila na zemlji? Režija: Emanuel Mar, Žili Lekustr
Igraju: Adel Egzarkopulos, Aleksandar Perije, Mara Taken.

Sve projekcije počinju u 18 časova, a ulaz je besplatan.

 

Čežnja 9

Dragan Ostojić, reditelj iz Kikinde, imao je sinoć u Kuli veoma uspešnu premijeru predstave „Čežnja za super povrćem“. Po tekstu američkog pisca Mjureja Šizgala, slučajni ususret policajke i umetnika otvara složenu ljubavnu priču prepunu komičnih i tragičnih elemenata.

– Živimo u vremenu u kojem su ljudi zbunjeni, nesigurni i nesrećni. Predstava  govori o stvarima koje su osnovne i jednostavne: ljubav, požrtvovanje, istina. Ovo je, takođe, bila prilika da se ponovo otvori mala scena u kulskom pozorištu, gde je blizak kontakt između gledaoca i aktera. Volim da radim sa ansamblom u Kuli jer je ovo pozorište jedna od poslednjih oaza posvećenog pozorišnog amaterizma u Srbiji – rekao je Ostojić posle premijere.

U duo-drami igraju mladi, ali iskusni glumci kulskog pozorišta: Vanja Bogovački i Slobodan Nogavica.

– Iako imamo ogromno iskustvo u ovom pozorištu i u radu sa Draganom, prvi put igramo na maloj sceni, na kojoj moramo da učinimo da nam publika veruje svakog trenutka – kaže Vanja. – Divno je raditi sa Draganom i sa Slobodanom, naša saradnja u pozorištu traje već 18 godina.

Slobodan i Vanja zajedno su odrastali i sazrevali u pozorištu. Puno emocija izazvalo je njihovo sinoćno izvođenje. Na sceni su disali kao jedno.

– Drago mi je što sada, kao odrasli ljudi, možemo da radimo zrele stvari – kaže Slobodan. – Dragan nam je ponovo bio kreativni izvor i stvarno smo uživali i u procesu i na premijeri. Vidim da je uživala i publika. Priča je složena, emotivna, sa obrtima, ponudili smo im bogat program večeras, ali i teme za razmišljanje.

Kulturni centar Kula u sklopu kojeg je i pozorište, u proteklih dvadeset godina je nebrojeno puta režije svojih predstava poverio Draganu Ostojiću. Direktor Kamenko Bertić kaže da je veoma zadovoljan premijerom na maloj sceni.

– Imamo talentovane glumce i hteli smo publiku što više da približimo njihovom glumačkom izrazu i emociji. To najbolje, sa glumcem – amaterom ili profesionalcem, može da uradi Ostojić, jer je rođeni glumac. Rad sa glumcima je najvažniji u pozorištu, taj odnos publika-glumac, tête à tête, čini suštinu teatra – kaže Bertić. – Dugo sam razmišljao o maloj sceni i čuvao sam ovaj tekst koji teško može da se nađe. Sada sam ga dao ljudima za koje sam verovao da će to uraditi kako valja. Bilo je normalno da režira Ostojić jer radi pošteno, emotivno i krajnje profesionalno. Mislim da Narodno pozorište i Kikinda to treba da cene.

Pozorište u Kuli prepoznatljivo je po ozbiljnom i posvećenom radu i veoma dugoj tradiciji. Od osnivanja, 1945. godine, ovenčano je nebrojenim nagradama na najznačajnijim festivalima, državnim, ali i onim u vreme velike Jugoslavije.

Ove godine, 64. put, biće domaćini Republičkog festivala amaterskih pozorišta. pre dve godine ustanovili su i Festival profesionalnih teatara, „Publikum“, na kojem je prošle godine pobedila predstava Narodnog pozorišta iz Kikinde, „Laža i paralaža“.

– Kulsko pozorište nastojaće da gaji formu male scene i mnoge druge pozorišne forme koje ne rade nazovi amateri. Pozorište ili jeste ili nije, bez obzira na to da li je amatersko, profesionalno, akademsko, eksperimentalno – siguran je Bertić.

Posle premijere predstave “Čežnja za super povrćem” u subotu, već naredne večeri Omladinska scena nastupa sa svojom premijerom. Po motivima jednočinki Muze Pavlove, režiju potpisuje Slobodan Nogavica.

Zahvaljujući izuzetnoj predanosti, istrajnosti i talentima koje stalno regrutuje iz svog omladinskog sastava, kao i podršci lokalne samouprave koja to prepoznaje, izvesno je da pozorišnike u ovoj kući i njihovu vernu publiku očekuje još mnogo novih priznanja i radosti igranja.

DUSAN-VASILJEV-2023

Žiri za nagradu „Dušan Vasiljev” u sastavu: Radovan Vlahović, predsednik, dr Zoran Đerić, potpredsednik, i Đorđe Pisarev, član, većinom glasova doneo je odluku da ovo književno priznanje dobije pesnik Selimir Radulović za knjigu „U carstvu vetrova aramejskih” (Laguna, 2022).

Kao i za prethodne, i za ovu Radulovićevu knjigu nam je potrebno poznavanje biblijskog konteksta, prepoznavanje biblijskih priča, likova i događaja iz drevne istorije, navodi se, između ostalog, u obrazloženju žirija.

-Na koricama je indikativan tekst episkopa bačkog dr Irineja, koji svedoči da je Radulović među srpskim piscima najbolji poznavalac monaške i asketske literature, a kao pesnik, on je jedini koji vidi nevidljivo, kroz koprenu vidljivog (uz duhovnike i bogoslove)…Vođeni kroz novu knjigu Selimira Radulovića, „U carstvu vetrova aramejskih”, pravim putokazima i tumačima, stižemo do kraja ovog kratkog zapisa radosni, kao da smo i sami prošli svetogorskim stazama, odslušali monaške pesme. Ove stihove, „odevene u reč, Očevu”, kao da je ispevao stari monah, sedeći ispred svoje isposničke kolibe, pre nego što je nestao, jer je „stvoren za nebo!”- navedeno je u obrazloženju žirija.

Grad Kikinda tradicionalno dodeljuje nagradu „Dušan Vasiljev” za najbolju knjigu na srpskom jeziku u protekloj godini. Na konkurs je pristiglo ukupno 124 naslova.

Nagrada će laureatu biti uručena u ponedeljak 27. marta u svečanoj sali Gradske kuće.

O laureatu

Selimir Radulović (1953, Cetinje) objavio je brojne pesničke knjige: Poslednji, dani (1986), San o praznini (1993), U sjenku ulazim, oče (1995), O tajni rizničara svih suza (2005), Snovi svetog putnika (2009), Pod kišom suza s Patmosa (2012), O pastiru i kamenu sa sedam očiju (2015), Senka osmog eona (2016); knjige izabranih pesama: Po licu noći (1996,1997), Knjiga očeva (2004), Gde Bogu se nadah (2006), Izveštaj iz zemlje živih (2009), Svetlo iz očeve kolibe (2011) i knjige izabranih i novih pesama: S visa sunčanog, strašnog (1999), Kao mirni i svetli vesnik (2008), Pesma s ostrva siročadi (2010), Dah male molitve (2017), Dvanaest (2018), O dukatu sa likom starca (2020), U carstvu vetrova aramejskih (2022).

Za svoj književni rad dobio je Novembarsku povelju Novog Sada, Iskru kulture, Pečat varoši sremsko-karlovačke, Kočićevo pero, Nagradu Proljetnog sajma u Banjaluci, Nagradu Teodor Pavlović, Vukovu nagradu, Nagradu Miodrag Đukić, Nagradu Simo Matavulj, Povelju Morave, Nagradu Knjiga godine Društva književnika Vojvodine, Nagradu Đura Jakšić, Nagradu Despotica Angelina Branković, Nagradu Kondir kosovke devojke, Zmajevu nagradu, Nagradu Laza Kostić, Nagradu Stevan Pešić, Nagradu Milan Bogdanović, Povelju Udruženja književnika Srbije za životno delo i druge nagrade.

Bio je sekretar Pokrajinskog fonda kulture (1990-1992), direktor Kulturnog centra Novog Sada (1992-1997), predsednik Društva književnika Vojvodine (1997-2000), glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće Orfeus (2001-2012), direktor Sterijinog pozorja (2012-2014). Sada je upravnik Biblioteke Matice srpske. Živi u Novom Sadu.

error: Content is protected !!