Etnokamp u organizaciji Akademskog društva za negovanje muzike „Gusle“ završen je u nedelju. Kikinda je 22. put bila domaćin studentima muzičkih akademija i srednjoškolcima muzičkih škola iz Beograda, Novog Sada, Banja Luke, Subotice, Sombora i Visoke škole iz Kikinde. U istraživačkoj stanici folkloristike boravilo je 25 učesnika. Stanislava Đorđević studentkinja je treće godine Akademije umetnosti u Banja Luci na smeru etnomuzikologija.

-Prvi put sam na etno kampu i utisci su odlični. Puno smo naučili, pre svega, nove igre, kao i više o oblasti Pomorišja za koju nisam znala da postoji. Sjajno je što postoji ovakav kamp koji nam omogućava da i praktično primenimo ono što učimo – istakla je Stanislava Đorđević.

Teodora Milić iz Banatskog Karađorđeva završila je srednju muzičku školu, smer gitara i upisala je etnomuzikologiju na novosadskoj Akademiji.
-Iako je bilo pomalo naporno, iskustvo koje sam stekla je veoma važno. Prvi put sam bila na terenu i videla kako to izgleda – napomenula je Teodora Milić.

Dejana Kovačević iz Subotice, završila je treći razred Gimnazije i parlelno pohađa muzičku školu.

-Znanja koja sam stekla su korisna i ona će mi pomoći da se opredelim za dalje školovanje. Ljude koje sam upoznala pamtiću uvek. FENOK je doprineo da prvi put čujem pojedine tradicionalne instrumente – saznali smo od Dejana Kovačević.
Dr Dragica Panić sa muzičke akademije iz Banja Luka, mentor je etno kampa od samog početka, a ove godine komentor je bio umetnički rukovodilac „Gusala“ Igor Popov.
-Temelji koje smo postavili pokazali su se odlični i kamp je nadrastao je sam sebe. Pored očuvanja tradicije, naš cilj bio je povezivanje studenata i akademija u čemu smo uspeli i sada se uključuju i druge zemlje. Pohvalila bih sve zaposlene u „Guslama“ koji već 22 godine predano
rade, a uspeli su i u nameri da se malo kolo uvrsti na Uneskovu nacionalnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa, što je ogroman korak u napretku samog društva. Otvoren je i smer vaspitač za tradicionalne igre, što je na samom početku izgledalo nestvarno. – precizirala je dr Panić – S obzirom da se pibližavamo jubilejima nadam se da će svi uspesi i rezultati biti objedinjeni u monografiji. Ne postoji osoba koja je bila ovde, a da je otišla nezadovoljna, da nije proširila vidike i ponela puno znanja.

Dr Kristina Plaljanin Simić, docent novosadske Akademije umetnosti i prpfesor VŠSSOV u Kikindi napominje da etno kamp ima kontinuitet koji prepoznaju kako studenti, tako i predvači.
-Posetili smo Torak odnosno Begejce u Rumuniji gde su nas ugostili članovi „Lire“, jednog od najstarijih kulturno-umetničkih društava ovog podnevlja. Upoznali smo se sa pevačkom tradicijom, koju čine pesme dojne. Zaigrali smo i igre ardeljanu, vrtitu, a čuli smo i cimbalo. Ovo iskustvo je važno, jer su pojedini studenti prvi put bili na terenu i istraživali u pravom smislu te reči – rekla je Kristina Pljanin Simić.

Muzičke, pevačke i igračke radionice, predvanja eminentnih stručnjaka, univerztetskih profesora iz zemlje i inostranstva iz oblasti etnomuzikologije i etnokoreologije i etnologije, promocije knjige upotpunile su ovogodišnji etno kamp.
























Zorica Despotov je vaspitačica u vrtiću „Neven“ u Mokrinu. Rođena u Mojkovcu, na severu Crne Gore, po završetku Više pedagoške u Kikindi, u Mokrin se, nekako, vratila.
Za prvu zbirku recenziju je napisao poznati pisac za najmlađe, Tode Nikoletić. Da stihovi više ne mogu da čekaju bilo je jasno kad je, nepune dve godine kasnije, 2021, izašla još jedna knjiga poezije za decu, „Skakutavo detinjstvo“.
Poezija Zorice Despotov deo je brojnih zbornika pesama za decu, uz stihove istaknutih savremenih pisaca. Ipak, postoji nešto što je Zorici važnije.
Pesnikinja koju u Mokrinu s ljubavlju nazivaju poetesom i naslednicom Mike i Raše, vaspitačica kojoj deca trče u zagrljaj i kada odavno više nisu u zabavištu, sada se sprema za još jedno ostvarenje svojih želja – priprema knjigu pesama za odrasle, u saradnji sa svojom Emilijom, naravno.


