Култура

Sajam knjiga

Međunarodni beogradski sajam knjiga biće održan od 21. do 29. oktobra na Beogradskom sajmu. Slogan ovogodišnje manifestacije je “Živele knjige”, a zemlja počasni gost je Francuska, najavili su organizatori.

Predsednik odbora Sajma knjiga, dramaturg Dušan Kovačević, rekao je da je za jedan od najposećenijih kulturnih događaja u Srbiji i ove godine interesovanje izdavača i čitalaca izuzetno i može se očekivati poseta za pamćenje.

On je ocenio da će “uprkos raznim katastrofičnim pričama o kraju književnosti”, među sajamskim štandovima biti hiljade posetilaca od sedam do poznih godina, koji će “sa žarom kupovati knjige”.

Koordinatorka projekta, Ljiljana Šoškić, rekla je da će ovogodišnji, 66. sajam, biti duži za jedan dan u odnosu na prethodne, i da će se održavati u halama 1, 2 i 4.

Prema njenim rečima, interesovanje izdavača je veliko, prijavljeno je 400 direktnih izlagača iz zemlje i inostranstva, a lista još nije konačna. Najavila je da će školski dan biti 26. oktobar, dok će porodice moći da uđu uz jednu porodičnu ulaznicu.

Savetnik za kulturu ambasade Francuske i direktor Francuskog instituta Stanislas Pjere je istakaoda je njegova zemlja počastvovana što je gost na najvećoj srpskoj kulturnoj manifestaciji koja okupi i do 200 hialjada posetilaca.

Pjere je istakao da žele da predstave savremenu francusku misao u svim oblicima, posebno književnost, i to u svim žanrovima, od društvenih nauka do knjiga za decu, uključujući stripove i francuske mange, “koji privlače brojnu publiku naročito mladu”.

Prema njegovim rečima, francuski štand na sajmu će imati “pariski šmek, podsetiće na pariski kafe”, jer je želja da posetioce prenesu u Pariz i Francusku, i tu će biti održavani susreti sa srpskim i francuskim književnicima, izdavačima i prevodiocima, uz potpisivanje knjiga.

(Izvor: RTV)

 

tera

Centar za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“ objavio je poziv za podnošenje prijava za učešće na 43. Internacionalnom simpozijumu skulpture u terakoti „Tera“ koji će se održati od 1. do 31. jula 2024. godine.

Simpozijum „Tera“ obuhvata koncepciju i izvođenje umetničkog dela od terakote, koje će biti trajno postavljeno u parku skulptura. Umetnička dela kolekcije su isključivo iz oblasti savremene umetnosti i mogu uključivati: vajarska dela, prostorne instalacije ili druga umetnička dela nastala od gline (u manjoj meri i dogovoru sa organizatorom, dozvoljeni su i drugi materijali).

Više informacija zainteresovani mogu dobiti na sajtu: https://terra.rs/symposium-open-call/

Krajnji rok za podnošenje prijava je 15. novembar 2023. (23:59, CET). Na osnovu podnetih prijava ili direktnog poziva organizatora biće izabrano šest do osam vajara.

Internacionalni simpozijum skulpture u terakoti velikog formata „Tera” osnovao je 1982. godine akademski vajara mr Slobodan Kojić. Od tada se održava svake godine od 1. do 31. jula u Kikindi, u prostoru nekadašnje fabrike crepa – objektu industrijske arhitekture, izgrađenom 1895. godine.

Do sada je na simpozijumu „Terra” učestvovalo oko 250 vajara iz 43 države.

Određen broj skulptura izložen je u javnim prostorima – u legatu čuvenog Internacionalnog bijenala savremene umetnosti u Veneciji, u Tašmajdanskom parku u Beogradu, u zgradi Gradske uprave Kikinda i ispred glavnog ulaza, u parku Opšte bolnice, kao i na gradskom trgu, u neposrednoj blizini galerije.

Ostatak fundusa u javnom prostoru nalazi se u parku skulptura bivše fabrike crepa u kojoj se održava Simpozijum.

(Foto: Tera, zvanični sajt)

Tera Vesna 7

„Gertrude“, skulpture i crteži Vesne Pantelić, slikarke i vajarke sa međunarodnom reputacijom koja je diplomirala na Njujorškoj Nacionalnoj akademiji umetnosti, izloženi su od sinoć u Galeriji „Tera“ na postavci pod nazivom „Ghertrude – Club fortissimo sportisimo“.

– Ranije su moji radovi bili posvećeni istoriji. I onda sam shvatila da ona nije iskrena, da je mitologija prava stvar i prestala sam da radim na istorijske teme – objašnjava Pantelićeva. – Bila sam na simpozijumu u Ženevi i jednog ranog jutra, na Ženevskom jezeru, videla sam nešto, za mene neverovatno – jednu malu sandolinu potpuno utonulu u vodu i na njoj jednu divnu, raskošnu figuru. Ovo me je zapanjilo, pomislila sam kako je upravo to moja poetika jer, kako je moguće da se priroda tako spoji sa čovekom. Upoznajući tu ženu koja se zove Gertruda, ja sam zaista promenila poetiku.

Vesnine Gertrude su sportistkinje jer ona jako voli sport, zato često i crta i vaja i sportiste, sumo rvače, ali i brkate korpulentne mornare u čijim se zagrljajima nađu Gertrude.

Materijal koji koristi je poliester i sve figure su ručno oslikane. Ova umetnica bila je učesnica Simpozijuma u našem gradu 2014. godine. Tada je jednu Gertrudu ostavila Kikindi i ona se nalazi u „Terinom“ muzeju.

– Vesna prikazuje telo žene koja je korpulentna, koja izlazi iz nametnutih standarda kako treba da izgleda poželjno žensko telo i to je, kako je sama rekla, njen protest jer Gertruda je srećna i puna života – rekla je, otvarajući izložbu, Tijana Toševski, kustos-istoričar umetnosti u „Teri“.

Da je Vesna Pantelić i pravi ambasador naše umetnosti u svetu govori i podatak da je njena Gertruda plivačica bila izabrana kao jedna od 110 skulptura sa pet kontinenata za Park skulptura Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine. Izabrana umetnička dela pre toga su, godinu dana, bila izlagana u svim svetskim metropolama.

Na dobro posećenoj svečanosti otvaranja nastupili su učenici Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“: na harmonici – Vuk Vlajkov i Strahinja Pajić, i  Milutin Grubor na gitari. Izložba će trajati do 27. oktobra.

Atendite 4

Devetnaesto izdanje jedinog istoriografsko-arhivističkog časopisa u Banatu, „Atendite“, predstavljeno je večeras u sali Narodnog muzeja. Časopis je, u izdanju kikindskog Istorijskog arhiva počeo da izlazi 2004. godine. Ovogodišnji broj sadrži 15 članaka iz istoriografije, arhivistike, kao i prikaze knjiga.

– Veoma sam ponosan na to što smo zadržali stari koncept po kojem, u svakom broju, imamo nekog novog autora koji prvi put piše za časopis. Ovoga puta je petoro takvih – kaže Srđan Sivčev, v. d. direktor Arhiva. – Imamo i stalni krug autora iz Kikinde, a takođe i eminentne autore, univerzitetske profesore, dekane, doktore nauka, koji već godinama pišu za nas.

Obeležje časopisa je da bude i severnobanatskog i vojvođanskog karaktera. Večeras predstavljeno izdanje nije temat, naglašava Sivčev. Sadrži različite teme, uglavnom iz lokalne istorije.

– Imamo, recimo, članak o natalitetu u Kikindi tokom Prvog svetskog rata, kao i o španskom gripu koji je pogodio i naš grad 1918. i 1919. godine, i koji je napisan za vreme korone da bi se uporedile dve pandemije. Ostoja Vojinović je pisao o Emilu Gavrilu, poznatom delatniku, a Nataša Ivetić o Đačkoj družini Gimnazije – rekao je Sivčev.

Saradnici u ovom broju bili su i Slobodan Bjelica, profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, dr Jovana Kasaš, dr Saša Marković, dekan Pedagoškog fakulteta u Somboru, dr Predrag Vajagić iz Bačke Palanke i dr Milan Micić, generalni sekretar Matice srpske.

Sivčev dodaje i da je Arhiv Ministarstvu kulture podneo zahtev za kategorizaciju časopisa, čime bi on imao nacionalnu odrednicu, autori bi za svoja dela dobijali bodove za stručno usavršavanje, što će, kaže, još više poboljšati kvalitet i motivisati saradnike. Pored toga, jubilarni, 20. broj, biće rebrendiran.

Na promociji, kojoj je prisustvovao i gradonačelnik, Nikola Lukač, pored Sivčeva, govorio je Dragan Beleslić, arhivista i jedan od autora. Časopis je, na predstavljanju, poklanjan prisutnima. Od ponedeljka će, po ceni od 500 dinara,  moći da se kupi u Arhivu, ili pročita, kao i svako od prethodnih 18 izdanja.

Rastislav Copic

Predstava „Džepovi puni kamenja“, novi projekat kikindskog Narodnog pozorišta, ulazi u završne probe pred premijeru, zakazanu za 13. oktobar. Komad režira Rastislav Ćopić iz Apatina, koji je režiju diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi Egona Savina. Ovo mu je treća profesionalna režija, prva u kikindskom pozorištu.

Zašto ste izabrali ovaj tekst?

Dogovor sa upravom Pozorišta bio je da se radi komedija. Sagledavši sve faktore, odabrali smo komad irske spisateljice Meri Džons “Džepovi puni kamenja”. Radnja se dešava u zabačenom irskom gradiću u kome se snima holivudski film. U sukobu filmske ekipe i lokalnog stanovništva, gledaćemo brzu, duhovitu, i na trenutke dirljivu priču o očaranosti i razočaranosti varljivim sjajem filmskog sveta. Najveća specifičnost komada je da sve uloge igraju samo dva glumca.

Da li ovaj komad i na kom planu korespondira sa našom stvarnošću?

Iako u komedijskom ključu, kroz komad se provlače i važne teme sa kojima možemo da se poistovetimo bilo gde – depresija malog grada, suicid, bahatost bogatih i eksploatacija siromašnih, ponositost i prkos malog čoveka i njegovo pravo da sanja velike snove. To je nešto sa čime svako može da se poistoveti, a uspeh ovog komada širom sveta govori o njegovoj univerzalnosti i komunikativnosti.

Kako teče rad na predstavi, da li ste zadovoljni?

Rad je bio intenzivan, ali lep i privodimo ga kraju. Pozorište u budućnosti bi moralo da dobije više podrške i sredstava, ne samo za opstanak, već i za razvitak i umetnički iskorak, jer ljudi koji u njemu rade to zaslužuju.

U predstavi igraju Nikola Joksimović i Vladimir Maksimović. Reditelj Ćopić takođe je, uz Andreu Mek Givern, potpisao i prevod teksta. Dramaturg je Hristina Mitić, autor scenografije i kostima – Dunja Kostić, dok dizajn zvuka radi Boris Mijatović.

Irska glumica i spisateljica Meri Džons je za ovaj tekst 2001. godine dobila nagradu „Lorens Olivije“ za najbolju savremenu komediju.

Duodrama „Džepovi puni kamenja“ će, posle premijernog izvođenja, imati još dva repertoarska termina u oktobru – 17. i 31.

 

Fotografija: Miloš Zvicer

Gusani 2

Umetnička škola Teatra „Gusani u magli“ započinje novi semestar sa mnogo novina. Na „Večeri otvorenih vrata“ sinoć su stare i potencijalne polaznike upoznali sa sadržajem radionica i novim aktivnostima.

Pored časova iz likovne i dramske umetnosti, na kojima je, u prethodnom semestru, bilo više desetina polaznika svih uzrasta, od oktobra će u ponudi Škole biti i časovi pevanja na kojima će mentorka biti Kikinđanka Anja Popadić. Anja je upravo diplomirala na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu,  na odseku za opersko pevanje.

– Časovi će biti individualni i radićemo na popu, roku i na klasici – na tehnici pevanja, interpretaciji, na pojedinačnim kompozicijama, sve dok ne dođemo do nivoa kojim ćemo i polaznici i ja biti zadovoljni – kaže Anja.

Sonja Beloš, vajarka, za svoju likovnu radionicu najavljuje novi koncept rada.

– Podeliću likovnu radionicu na eksperimetalnu i na program analitičkog crtanja – objašnjava Sonja. – Eksperimentalne časove započećemo pravljenjem, reciklažom papira na kojem ćemo, zatim, praviti grafike. Istraživaćemo različite tehnike.

Na dramskoj radionici sa polaznicima će se pripremati veliku novogodišnju predstavu, kaže glumac, Stefan Ostojić, jedan od osnivača „Gusana u magli“.

– Svi polaznici, ili bar oni koji to budu želeli, nastupiće u mjuziklu koji ćemo pripremati sa polaznicima radionice pevanja. Probe predstave će se, na početku, odvijati jednom nedeljno po dva sata, a u završnoj fazi i češće – kaže Stefan. – Jedino ograničenje za sve radionice je da svi koji se prijave treba da imaju od 11 do 111 godina. I u prošlom semestru imali smo vrlo različite uzraste i to nas posebno raduje.

Sve radionice Škole počinju u oktobru. Likovna i dramska će se održavati jednom nedeljno po dva sata, dok će časovi pevanja trajati 45 minuta sa svakim polaznikom.

Još jedna lepa vest je da će „Gusani u magli“ od oktobra redovno imati umetnička događanja vikendom. Prvi takav događaj biće nastup Stefana Ostojića sa monodramom „Lala“.

Ovi mladi umetnici očekuju vas u „Kući od perja“ ili „Guščarniku“ u Nemanjinoj 24, sa puno elana i spremni za nove umetničke projekte.

Informacije i prijavljivanje su na brojevima: 069 138 55 68 (za radionicu pevanja), 064 46 16 113 (za likovnu radionicu) i 065 234 35 10 (za dramsku), na mejl gusaniuglima@gmail.com ili na Instagram i Fejsbuk stranici „Gusana u magli“.

Marko Cveticanin 2

Izložba Marka Cvetićanina, slikara iz Banatskog Velikog Sela, otvorena je u Galeriji Kulturnog centra. Tematski nazvana retrospektivom, ona obuhvata i ekspresivno i apstraktno jer slikar, kaže, ne želi da se opredeli za samo jedan pravac.

– Znam sve pravce i stilove, okušao sam se u svakom, ali najviše sam u ekpsresionizmu i apstrakciji. Moja definicija apstraktnog slikarstva je da je ono estetska meditacija prirode bitisanja i igra stvari koje mi nazivamo svetom – kaže Cvetićanin.

Banatska polja, slike tragičnih prizora, stradanje svog naroda, sve je to Cvetićanin pretočio u ulja i akrilne boje na platnu. U poslednje vreme, kako kaže, ima i sve više apstraktnih prizora svemira.

Cvetićanin slika duže od pedeset godina. Radni vek proveo je u Nemačkoj gde je, takođe, imao više samostalnih izložbi. Kao penzioner, nastavljajući svoj umetnički put, učestvuje na kolonijama i izlaže na mnogobrojnim grupnim izložbama u Srbiji, Samostalno je, više puta, izlagao u Kikindi i drugim mestima.

Na otvaranju u Kulturnom centru, gde je izložio tridesetak radova nastalih u proteklih sedam godina, govorili su slikar iz Novih Kozaraca, Braco Azarić i direktor Banatskog kulturnog centra iz Novog Miloševa, pisac, Radovan Vlahović. Izložba će biti otvorena do 1. oktobra.

Cvetićanin se bavi i vajarstvom i kod kuće ima oko 600 radova jer umetnost je, kaže, eliksir njegovog života. I dalje neumorno stvara, slikajući sve što uzburka njegove emocije, u jakoj želji da, na svoj način, ukaže i ispravi nepravde svojim najjačim oružjem – četkicom, bojama i platnom.

mzicka jubilej 4

Jubilej Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“, 70 godina postojanja, koji se obeležava 14. septembra, proslavljen je sa malim zakašnjenjem zbog višednevne manifestacije, „Dana ludaje“. Večeras su, u sali Narodnog muzeja, nastupili nastavnici i bivši učenici Škole, sada srednjoškolci i akademci.

– Škola je, za sedam decenija rada, iznedrila mnoge umetnike koji su ostavili trag u muzičkoj umetnosti ne samo grada, nego i šire. Od nastanka, svakih deset godina otvarao se po jedan novi odsek. Danas ih imamo devet i u planu je da imamo i odsek udaraljki, kao i da osnujemo srednju muzičku školu jer mnogo naših učenika odlazi iz Kikinde na dalje školovanje u muzičkoj umetnosti – rekla je direktorica Margita Detari.

Koncertu su, u ime lokalne samouprave, prisustvovali gradonačelnik Nikola Lukač, resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski i pomoćnik gradonačelnika, Šandor Talpai.

– Činjenica da je mnogo kvalitetnih muzičara izašlo iz ove škole značajna je i za grad i ja vam zahvaljujem na tome – rekao je gradonačelnik. – Pružaćemo maksimalnu podršku Školi i u narednom periodu. Hvala vam što učestvujete u kulturnom životu Kikinde i što ne zaboravljate svoju školu i grad koje dostojno reprezentujete.

Muzička škola je veoma značajna za grad, istakla je i Valentina Mickovski.

– Zahvaljujem nastavnicima i učenicima na visokom standardu koji su pokazali i večeras na koncertu i na tome što su uvek deo kulturnih manifestacija u gradu. S obzorom na to da je muzika veoma korisna za razvoj dece, mi, kao lokalna samouprava, smatramo da je to dobar razlog za ulaganje u ovu ustanovu. Stvaranje uslova u skladu sa reputacijom i kvalitetom koji nam je predstavljen i večeras, jeste naš prioritet – kazala je Mickovska.

Jedan od velikih talenata, pijanistkinja svetskog glasa koja je školovanje započela upravo u ovoj muzičkoj školi, Kikinđanka Jasminka Stančul, takođe je prisustvovala koncertu. Posle Srednje muzičke škole u Subotici, studirala je na novosadskoj Akademiji umetnosti. Pošto je osvajila Betovenovu nagradu u Beču, tamo je nastavila školovanje i dalju muzičku karijeru. Danas radi i kao pedagog na akademijama u Beču i u Ljubljani.

– Uvek kada dođem u Kikindu, prođem pored Muzičke škole koja mi je bila druga kuća, i vrate mi se uspomene iz detinjstva. Pokušala sam da se upišem sa šest godina, ali me nisu primili, rekli su mi da sam suviše mala. Majka mi je kupila ksilofon na kojem sam satima vežbala ispod naše breze u Bregalničkoj ulici. Ponovo sam, naredne godine, otišla na prijemni ispit i ponovo su me odbili. Onda je nastavnica solfeđa, Vukica Terzin, insistirala da me prime, iako sam imala samo sedam godina. Prvo sam naučila note, a tek zatim slova – ispričala je Jasminka Stančul.

Danica Boronka, nastavnica klavira u penziji, istakla je značaj muzičkog obrazovanja.

– Ono što učenici steknu u našoj školi je osnova i oni će uvek znati da  prepoznaju kvalitet, bez obzira na to kojom muzikom će se baviti. Školovanje u ovoj umetnosti takođe razvija detetovu ličnost, zahvaljujući individualnom radu koje donosi i mnogo radosti, kada u njemu uspete da probudite ono najbolje – istakla je Boronka.

Muzička škola u Kikindi od nastanka se nalazi u zgradi koja je zadužbina advokata i sudije Kuzmana Rackovića i njegove supruge Ane. Građena je od 1890. do 1895. godine namenski, za potrebe prve Više devojačke škole. Kasnije je u njoj bila Osnovna devojačka škola, pa Državna škola, a od 1953. niža, danas Osnovna muzička škola „Slobodan Malbaški“.

Na samom početku Škola je imala 115 učenika. Vremenom, menjala se i kadrovska struktura. Na početku su predavači bili nastavnici iz osnovnih škola iz Kikinde i drugih gradova. U novijim vremenima sve je više bivših učenika koji se, posle školovanja, vraćaju u svoj grad i u svojoj Muzičkoj školi nove generacije uče ovoj lepoj umetnosti.

Tamara 1

Tamara Ristić, mlada muzičarka iz Kikinde, poznata i pod umetničkim imenom Kezz, predstavila je svoju muziku na Glastonberi festivalu u Velikoj Britaniji krajem juna. Na ovu prestižnu manifestaciju, poznatu i kao „festival na travi“, koji okuplja umetnike iz svih oblasti i oko 200 hiljada posetilaca, otputovala je na poziv organizatora, bila je prva Srpkinja koja je dobila tu priliku i, pored sjajnog nastupa, ostvarila je i novu saradnju.

– Teško je rečima dočarati taj doživljaj – kaže Tamara. – Publika je opuštenija i mnogo ekspresivnija u odnosu na ono na šta smo mi navikli. Stranci jako dobro reaguju na tradicionalne motive koje ja provlačim u svojim pesmama. Imala sam sreću da sam uspela da ostanem pet dana na Festivalu koji je, zapravo, jedna velika farma. Bila sam u ekološkom delu u kojem nije bilo alkohola, piju se samo čajevi i prirodni sokovi i organizuju paneli na temu ekologije. Stalno su se održavale izložbe, instalacije, preformansi, bilo je to jedno veoma lepo izmeštanje iz stvarnosti.

Posle samostalnog nastupa, Tamara se predstavila publici zajedno sa koleginicom iz Turske sa kojom su je spojili upravo organizatori, prepoznavši sličan etno melos.

– Muzičarka Ilaey ima skoro istu postavu kao ja, takođe nastupa sama, ali je njena muzika malo mirnija od moje. Takođe koristi tradicionalne motive i bilo je jako interesantno kada smo spojile naše dve muzičke tradicije. I nama i organizatorima se to jako svidelo i to je i najvažnije što sam ponela sa Festivala. Sada radimo na zajedničkoj pesmi koja će, uskoro, biti objavljena, takođe sam za nju uradila remiks pesme koju je izdala. Verujem da ćemo da nastavimo da sarađujemo i da nastupamo zajedno – zaključuje Tamara.

Ova istoričarka umetnosti veoma rano se opredelila da umetnost sama i stvara. Kombinujući folklorne elemente sa elektro-zvukom, instrumentalno i vokalno, kreira kompozicije koje, na svojim nastupima, dodatno obogaćuje. Uz pomoć elektronike i glasa često nastaje i sasvim novi kolorit.

– Dopada mi se to što, u svakom trenutku mogu da improvizujem, nekada ni sama ne znam u kom smeru će to da ide. Nikada ne koristim pripremljene podloge, uživo radim miks različitih elektronskih elemenata i svog glasa – objašnjava Tamara.

Njen najnoviji album „Elektroizvorika“, inače treće autorsko delo, još uvek promoviše, ali već i priprema, kako kaže, novi projekat. Tamara živi u Sloveniji i, od kada je postala majka malog Josipa, manje nastupa, a više se bavi produkcijom.

Njena kreativnost je široka i neiscrpna, tako da, uskoro, od ove talentovane pesnikinje, muzičarke i producentkinje zasigurno možemo da očekujemo nove i smele projekte koji spajaju naizgled nespojivo. Tamarina umetnost nije samo avangardna, ona stvara potpuno nove umetničke izraze i ona, kao i njena publika, beskrajno uživaju u tome.

smrt čoveka

Ansambl kikindskog pozorišta danas putuje u Priboj, gde će nastupiti na desetom Festivalu „Dani Danila Lazovića“. Na poziv organizatora, u predfestivalskom programu večeras će odigrati predstavu „Smrt čoveka na Balkanu“, pisca i reditelja Miroslava Momčilovića.

Sledeće gostovanje zakazano je za 26. septembar, kada će predstava „Nastojnik“ gostovati u Srpskom pozorištu u Budimpešti.

Sezonu repertoarskog igranja u Kikindi otvoriće vinkovačko pozorište „Joza Ivakić“ sa predstavom „Tri i pol sestre“, u sredu, 4. oktobra, od 20 sati. Cena ulaznice je 400 dinara.