Култура

smart
Odavno u žitištanskoj biblioteci neki gost nije privukao toliku pažnju čitalačke publike. To je nedavno uspelo pesniku iz Banatskog Velikog Sela Radetu Ćosiću. Ovaj stvaralac se u Žitištu  prethodni put predstavio pre dve decenije, a mnogi se i danas sećaju da je tada ostao zapamćen i rado prihvaćen.
Pred više od pedeset poklonika pisane reči, Ćosić je predstavio svoju najnoviju pesničku zbirku  „Čovek to ne može da iskaže”. U pitanju je kompilacijska knjiga sastavljena od najboljih momenata iz prethodne četiri objavljene poetske knjige ovog autora.
Pesme je izabrao i pogovor za knjigu napisao kikindski pesnik i novinar Dragan Pop Dragan (Dragan Batinić), a knjigu je izdao Banatski kulturni centar iz Novog  Miloševa.

O knjizi su, pored autora, govorili umetnik i multiinstumentalista iz Velikog Sela Milan Vašalić, u ime domaćina Robertina Vukelić Šijan, direktorka tamošnje biblioteke, kao i Dušan Milićev i Dragutin Vidačić,  dok su Ćosićeve stihove nadahnuto kazivali Zdenka Trifunjagić i Ervin Gazdag, kulturni poslenici iz Zrenjanina, dok je za gitarsku pratnju bio zadužen još jedan Velikoselac – Marko Stupar.
Ćosić se u književnosti oglašava isključivo kao liričar,  osobenog pesničkog izraza kroz izlomljen i sveden stih, metaforički zgusnutim pesničkim sredstvima. O tome su u svojim osvrtima pisali i Milutin Ž. Pavlov (koji Čoćićevu poeziju naziva suzdržanom), Radivoj Šajtinac (koji ju je označio kao fragmentarnu), Miloš Latinović (egzistencijalističku) i Dragan Batinić (koji je drži za filozofski smirenu).

Te večeri se moglo čuti i od samog Ćosića, kao i od mnogih prisutnih da je upravo Batinić bio na neki način pesnički mentor ne samo ovog pesnika iz Banatskog Velikog Sela, već i niza drugih prisutnih književnih stvaralaca koji su te večeri bili u publici.
Od Milana Vašalića, muiltiinstrumentaliste i Ćosićevog prijatelja mogla se čuti zanimljiva opservacija da je on kao muzičar u mladosti bio fasciniran Džimijem Hendriksom i Džimom Morisonom kao kreativnim stvaraocima, sve dok nije ubrzo uvideo da takvog individualca jake stvaralačke energije ima i u svom mestu, takoreći u komšiluku, u liku Radeta Ćosića. Pritom je napravio i paralelu između sebe i pesnika, naglasivši da su i on i Rade na neki način „džeklondonovske” biografije i da su se u životu bavili i poljoprivredom i pisanjem i  ugostiteljstvom.
Nakon uspešne promocije u Banatskom Velikom Selu, a potom i u Žitištu, uslediće Ćosićeve književne večeri i u Somboru, Novom Sadu, Beogradu.
1706276951701

Nova aktivnost Kulturnog centra biće dramska sekcija. Vodiće je Stefan Ostojić, glumac, a cilj je da se mladima u gradu ponudi još jedan sadržaj za kreativno izražavanje.

-Dramska sekcija počinje 11. februara, a svi zainteresovani detalje mogu pronaći na fejsbuk stranici Kulturnog centra. Audicije neće biti i ko god se pojavi je dobrodošao. Odvojeno će se raditi sa srednjoškolcima, kao i sa osnovcima od petog do osmog razreda. Planirane su i dve predstave, sa svakom grupom po jedna, čije premijere se očekuju krajem aprila, početkom maja. Sada već mogu da kažem da će mlađa grupa izvesti predstavu o Kraljeviću Marku. Starija će raditi na sličnom tekstu jer nam je želja da obe predstave spojimo u jednu koja može da gostuje u druga mesta – istakao je Stefan Ostojić.

Ideja Stefana Ostojića je da polaznici istražuju temu, tekst, likove, jer je, kako kaže, uveren da ima dosta mladih koji žele da  se oprobaju na daskama koje život znače. U mnoštvu sadržaja koje nudi ova ustanova kulture naći će se mesta i za glumu, dodao je Marko Markovljev, v.d. direktor KCK.

-Uvideli smo potrebu da mladima u našoj ustanovi ponudimo još jedan kulturni sadržaj. Dramska radionica odnosno teatar okupljaće sve one koji imaju afiniteta ka glumi i scenskom izrazu. Novi kulturni sadržaj koji se proizvede biće namenjen svim sugrađanima. Okupljanja će biti nedeljom u prepodnevnim satima  – kazao je Markovljev.

Stefan Ostojić je mlad i perspektivan glumac i nije mu strano da svoje iskustvo i znanje prenosi na nešto mlađe od njega. Markovljev napominje i da će zajedno sa njim budući članovi sekcije naučiti puno toga, a pre svega steći samopouzdanje u kreativnom izražavanju.

Matic Djoka Radak (5)

Đorđe Radak, jedna od najznačajnijih ličnosti iz istorije grada, upamćen kao veliki srpski dobrotvor, predstavljen je večeras publici u Galeriji „Nova“ Narodnog muzeja, u muzejskom teatru, novoj formi oživljavanja istorijskih ličnosti i događaja.

Multimedijalna izložba o najznačajnijoj ličnosti našeg grada u 19. veku, postavljena je, od prošlog meseca, povodom dva veka od njegovog rođenja. U izložbenom prostoru, zahvaljujući glumcu Slavoljubu Matiću, večeras je Radak izvanredno i sugestivno predstavljen muzejskoj i teatarskoj publici. Matić je, o samom Đorđu, njegovom životu, naravi, postupcima i uspomeni na njega govorio iz trećeg lica, u posebnoj formi epistolarnog kazivanja – ispredanja priče uz pomoć pisanih dokumenata, najčešće pisama.

Materijal za ovaj pozorišni čin pod nazivom „Ja sam Đoka Radak Kikinđanin“ preuzet je iz knjige Vladimira Milankova „Đoka Radak ratoborac i veliki dobrotvor“ u izdanju Istorijskog arhiva Kikinda, kao i iz pisama i novinskih članaka.

– Teško je iz dokumenata napraviti monodramu jer nema dramskog sukoba, pa sam se setio epistolarne dramaturgije – kada se komunicira preko pisama. Ovo je neobičniji način i veoma mi je drago što je Muzej potpuno otvoren za nove forme. Počastvovan sam što sam deo toga – rekao je Matić.

Idejni tvorac i inicijator da se muzejski teatar postavlja ravnopravno sa izložbama je Dragan Kiurski, viši muzejski pedagog koji se kreativnom dramom bavi već dugi niz godina. Do sada je, između ostalog, bio autor inscenacija o Dušanu Vasiljevu i Melaniji Gajski.

– Izložba je samo jedan vid interpretacije nasleđa, kroz eksponate, ali to može i da se dinamizuje na ovaj način – smatra Kiurski. – Zašto bismo samo čitali sa zidova ako možemo određenu ličnost da „imamo“ uživo, da nam priča o svom životu,

Đorđe Radak bio je drugi po veličini dobrotvor Matice srpske u 20. veku. Bio je i pokretač bune aprila 1848. godine i aktivni učesnik revolucije 1848. i 1849. godine. Priča o njemu koju oživljava glumac Slavoljub Matić na muzejskoj sceni u planu je da se predstavi još nekoliko puta u toku trajanja izložbe, do 17. februara. Bez obzira na to da li ste muzejska ili pozorišna publika, preporučujemo da je ne propustite.

Sezona 2016-17 ORDINACIJA (1)

Kad su mi čestitali rođendan i odlazak u penziju 15. decembra, igrali smo „Ordinaciju”, a kolege su mi priredile malo iznenađenje. Rekao sam im: ja sam tu, ako treba ćeraćemo se još 

Na daskama koje život znače je od davne 1976. godine. Sa više od 2.200 odigranih predstava i 84 premijere, ovdašnjoj publici je dobro znan i rado viđen na sceni, kao i na tv ekranima i filmskom platnu. Petnaestog decembra prošle godine, na svoj 65. rođendan, otišao je u penziju, ali to nikako ne znači njegov raskid ni sa glumom ni sa kikindskim Narodnim pozorištem.

U ovoj teatarskoj kući, ubedljivi je rekorder po broju odigranih predstava. Nadimak Rus nosi od kad zna za sebe- bilo da su za njega u dečačkim danima govorili da je „jak kao Rus” ili da, u igri „gađa kao Rus” jer je toliko precizno pogađao novčiće i palidrvca.

U pozorištu je radio i kao šef tehnike, organizator, kreirao scenografska rešenja.

Kako ste uplovili u glumačke vode? Da li je gluma bila mladalačka želja i ljubav?

– Igrom slučaja, još kao osnovac bavio sam se recitovanjem, a u višim razredima osnovne išao sam i na takmičenja, stigao do republičkog nivoa. Bila je to polazna tačka. Nastavnica srpskohrvatskog Darinka Koledin me je pozvala i dogovorila susret sa meni i danas veoma dragim, dugogodišnjim upravnikom pozorišta Branislavom Šibulom. U mladalačkim danima, gluma je išla zajedno sa sportom, košarkom koju sam voleo i igrao niz godina.

I toliko su vam te „daske koje život znače” prirasle k srcu da više niste ni silazili s njih?

– Ne, osim pauze kada sam bio na odluženju vojnog roka. U knjizi Save Savina zanimljiv podatak je da 10 godina života treba biti u pozorištu za 1000 odigranih predstava.

Hoćete li nastaviti da igrate?

– Hoću. Kad su mi čestitali rođendan i odlazak u penziju 15. decembra, igrali smo „Ordinaciju” tog dana, a kolege su mi priredile malo iznanađenje. Rekao sam im: ja sam tu, ako treba ćeraćemo se još. U stvari sve zavisi od pozorišta, koliko ću biti potreban.

Koja vam je najdraža uloga?

– Glumac ako ozbiljno pristupa svom pozivu, onda bi svaka uloga trebalo da bude draga. Naravno, razlika je u težini i u tome šta zahteva. Ima uloga koje bolje legnu, ili se bolje iznesu na sceni, prihvate od publike. Trudio sam se da, i ako je mala uloga da se zapamti, ostane upečatljiva, da se verno dočara lik koji traži reditelj. Ima predstava sa kojima smo se takmičili sa najboljim pozorištima iz tadašnje Jugoslavije, ali pamtim i uloge iz drugih komada koje su mi takođe ostale urezane u sećanje i drage.  „Ožalošćena porodica” je praktično prelomila da pozorište pređe iz amaterskog u profesionalni status. Naravno, to je i zbog niza predstava koje su prethodile. Potom „Radovan Treći” koji svi pamtimo po Zoranu Radmiloviću, a na našoj sceni je bio postavljen u drugačijem viđenju. Uloga u „Policajcima” takođe je ostala upamćena i nagrađena. Naravno i „Izvol’te u Sakule” sa likom junaka iz Like. Kad smo igrali Sakule u Sakulama, pisac Zoran Petrović mi je poklonio knjigu i u posveti napisao: „Najboljem junaku iz Like, a u mojim Sakulama”. Ostanu zaista lepe i drage uspomene.

Iako su glumcima van Beograda i Novog Sada manje dostupni angažmani na televiziji i na filmu, vi imate niz ostvarenih uloga? Kako je dolazilo do saradnje?

– Imao sam sreću, bez obzira što smo van centara, prilično sam snimao. Producentima i rediteljima jeste jednostavnije da angažuju nekog ko im je bliže. Budeš ispunjen kad žele i traže baš tebe. Sa Goranom Markovićem sam radio „Turneju” i „Falsifikatora”, sa zaista vrhunskom glumačkom ekipom. Pretprošle godine bio sam angažovan u filmu „Džem od kavijara”, prošle je usledio „Mačji krik”. Imao sam lepu epizodnu ulogu i u seriji o Ivi Andriću „Nobelovac”, koja bi na proleće trebalo da krene na RTS-u.

Glumili ste i u serijama „Jesen stiže, dunjo moja”, „Jagodići”, „Šetnja sa lavom”, „Crna svadba” itd. Kakva je razlika glumiti u pozorištu i raditi snimajuće projekte?

– U pozorištu kada se sprema uloga, to traje 35, 40, 45 proba, koliko je potrebno, ali za seriju se dobije uloga i nema toliko vremena da se sa rediteljem priča o tome šta se želi. U najkraćem se to dogovara, na setu se to još može popraviti i to je to. U pozorištu možeš da kreneš od suprotnog, pa da se eventualno reditelj složi da je to bolji put. Na snimanjima se to ne radi, već se ispunjavaju zadaci.

Ko su vam glumački uzori odnosno kog glumca posebno cenite?

– Od svih, najdraži i najbliži mi je bio legendarni Pavle Vujisić. „Čovek iz naroda” koji je sve odigrao sa tolikom prirodnošću. Njegova gluma je zračila neverovatnom lakoćom. To je suština. Nije sve u lepoti, ključ je u prirodnosti. Kamera je oko koje sve vidi i zapaža i tu se ništa ne može sakriti.

Kakva je kikindska publika?

– Meni je veoma draga jer smo toliko godina zajedno. Moj utisak je da većina želi više da ode u pozorište da se nasmeje i zabavi, i takve komade publika rado gleda više puta. Ipak, pozorište mora da ima na repertoaru i predstave takmičarskog karaktera- za selektore i festivale, ali mora se voditi računa i o publici. Malo pozorišta ima predstave koje igra po 50 puta, a mi imamo i one koje smo igrali 100 i 150 puta.

Član ste Saveta Mesne zajednice Nakovo. Šta vas je motivisalo da se angažujete u toj ulozi?

– Prihvatio sam da se angažujem kako bismo nešto ostavili deci, pored onoga što Nakovo ima. Bila je potrebe za sportsko-rekreativnim centrom, osim stadiona Poleta, koji je tu odavno. Rešili smo da smetlište na obodu sela očistimo, pošumimo, iskopamo jezero, napravimo sadržaje za decu i ostale meštane. Rekao bih da smo uradili mnogo. Tu je sad jezero, natkrivena terasa, dečije igralište, teren. Nastavljamo dalje.

NAGRADE

Izdvajamo neke od nagrada koje je ovaj kikindski glumac dobio tokom bezmalo pola veka na teatarskoj sceni:

  • Oktobarska nagrada grada Kikinde
  • Nagrada za glumu, u predstavi „Policajci” 1985.god. na 26. Susretima amaterskih pozorišnih društava Vojvodine. Nagrada dodeljena odlukom žirija.
  • Za ulogu Agatona u predstavi „Ožalošćena porodica”, nagrada glumac večeri – odlukom publike i nagrada „Peđa Jovanović” na 36. Festivalu amaterskih pozorišta u Kuli 1994. godine
  • Za istu ulogu (Agaton u predstavi „Ožalošćena porodica), nagrada (glumac večeri – odlukom publike) na 38. Festivalu dramskih amatera Jugoslavije u Vranju 1994.
  • Nagrada za glumu (Radovan u predstavi „Radovan Treći”), odlukom žirija na 47. Susretima profesionalnih pozorišta Vojvodine 1997.

 

 

Biblioteka 3

Narodna biblioteka „Jovan Popović“ raspisala je nagradni literarni konkurs „Đura Đukanov“. Nagrada se, po propozicijama, dodeljuje za najbolju prvu zbirku priča autora mlađeg od trideset pet godina pisanu na srpskom jeziku, pod uslovom da rukopis prethodno nije bio objavljivan u celosti ili u delovima.

Nagrada podrazumeva štampanje knjige džepnog formata, u tvrdom povezu i tiražu od 350 primeraka. Rok za dostavljanje rukopisa je 30. jun 2024. godine. Rukopis treba dostaviti isključivo u elektronskom formatu na adresu: konkurs_djukanov@kibiblioteka.org.rs, s naznakom „Za literarni konkurs Đura Đukanov“.

Rukopisi moraju da budu potpisani punim imenom i prezimenom i moraju da sadrže informacije o godini rođenja, adresi stanovanja, broju telefona i mejl adresi; ukoliko ne sadrže sve neophodne podatke ili su poslati u neodgovarajućem formatu, neće biti uvršteni u konkurenciju.

U žiriju za dodelu nagrade „Đura Đukanov“ su Jovana Koprivica, Slađana Stamenković i Dragan Babić. Odluku o pobedniku žiri će doneti najkasnije 1. septembra ove godine, a nagrada će laureatu zvanično biti uručena januara. 2025. godine, na dan rođenja Đure Đukanova, značajnog banatskog pisca, godinu dana po raspisivanju konkursa.

Konkurs se raspisuje 20. put, a poslednji laureat je Tijana Katić iz Kragujevca.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U Narodnom pozorištu, u igrajućim terminima sledećeg meseca, publika će imati priliku da gleda sedam domaćih i jednu gostujuću predstavu.

Komad na maloj sceni, „Pa se vidimo u snu“, u režiji Nikole Zavišića, na repertoaru je u petak, 2. februara.

„Smrt čoveka na Balkanu“, komedija mentaliteta koju potpisuje Miroslav Momčilović, takođe na maloj sceni, igraće se u utorak, 6. februara.

U petak, 9, publika će imati priliku da gleda satiričnu komediju „Siroti mali hrčki“ u režiji Marka Đurića. Igraju: Dragan Ostojić, Branislav Knežević, Nikola Joksimović, Branislav Čubrilo Rus i Mihailo Laptošević.

Najnovija predstava kikindskog teatra, „Džepovi puni kamenja“, sa Nikolom Joksimovićem i Vladimirom Maksimovićem, na velikoj sceni na repertoaru je u utorak, 13. februara.

Klasična Sterijino delo, komedija „Laža i paralaža“ na repertoaru je u utorak, 20-og.

Naredni termin, petak 23. februar, donosi nostalgičnu ljubavnu komediju, „Ljubavno pismo“ koju je režirao Dragan Ostojića, a igraju: Branislav Knežević, Mihajlo Laptošević, Gordana Rauški, Ružica Nedin, Vladimir Maksimović, Anđela Kiković, Jovana Berić i Branislav Čubrilo Rus.

U poslednjem februarskom terminu gostuje Narodno pozorište „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina sa komadom Aleksandra Popovića, „Ljubinko i Desanka“, u režiji Milana Neškovića. U predstavi igraju: Milan Kolak, Sara Simović, Ivan Đorđević i Jovan Torački.

Do kraja januara, na repertoaru su još predstave: „Oblaci“ (utorak, 23.), „Ljubavno pismo” (petak, 26.) i „Kovači“ (utorak, 30. januar).

Sve predstave počinju u 20 sati.

„Komuna“ u saradnji sa Pozorištem, za svaku predstavu nagrađuje svoje čitaoce besplatnim ulaznicama. Dobitnici ih mogu preuzeti na biletarnici, na dan igranja, od 18 sati.

Tijana Katic nagrada (1)

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ večeras je održana svečanost sećanja na velikog banatskog prozaistu Đuru Đukanova. Na manifestaciji koja se organizuje na njegov rođendan, uručuje se i nagrada laureatu konkursa koji Biblioteka raspisuje od 2005. godine. Ovogodišnji laureat je dvadesetšestogodišnja ekonomistkinja, Kragujevčanka Tijana Katić.

O najboljem rukopisu autora mlađeg od 35 godina odlučivao je žiri u sastavu Jovana Koprivica, Slađana Stamenković i Dragan Babić. Zbirka priča „Hod po ivici kruga“ Tijane Katić izdvojio se na prvo čitanje, kaže član žirija, Dragan Babić.

– Mi tražimo koherentnost između celine i pojedinačnih priča i upravo to ima Tijanina knjiga. Ovaj rukopis je istakao, pre svega, savremen govor, govor mladih generacija danas, njihov odnos prema tradiciji, i motivski, položaj kruga koji se ponavlja – rekao je Babić.

Tijana Katić je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i zaposlena je u struci. Kako kaže, književnost joj je velika ljubav i veoma joj je posvećena.

Njena kratka priča „Optička iluzija vida“ štampana je 2020. godine u zborniku Službenog glasnika kao jedna od 15 najboljih na konkursu.

– Zbirka je nastajala šest meseci, mada su ove priče u meni mnogo duže. Devet priča povezano je motivom kruga, iako su tematski potpuno različite. Inspirisali su me međuljudski odnosi, porodični i prijateljski. Neformalno, priče su podeljena na dva dela – jedan se bavi svesnim u odnosima, a drugi introspekcijom, poniranjem u sebe. Bavila sam se time do čega pojedinac može da dođe kada želi da sazna nešto više o sebi i iluzijama koje stvaramo u međuljudskim odnosima koje ne bi trebalo da postoje, ali nastaju kada se plašimo da se predstavimo u pravom svetlu – kaže Tijana. – Nagrada mi je veliki motiv i podsticaj za dalje pisanje.

Svečanosti u Biblioteci prisustvovali su, u ime Grada, zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski, Valentina Mickovski, članica Gradskog veća i Bogdan Tasovac, sekretar Sekretarijata za javne službe, udruženja građana i verske službe.

– Ovo je i prilika da se otkriju mladi, talentovani prozni pisci koji mogu da pronađu svoje mesto u književnom stvaralaštvu. Fina, otvorena poetika Đure Đukanova neka bude inspiracija generacijama budućih pisaca – rekla je Dijana Jakšić Kiurski.

Zamenica gradonačelnika uručila je dobitnici plakete, a nagrada se sastoji i od štampanja knjige, džepnog formata, u tiražu od 300 primeraka, u izdanju Biblioteke i „Partizanske knjige“ iz Kikinde.

Tera otvaranje sezone (5)

Novu izložbenu sezonu Centra za likovnu i primenjenu umetnost otvorila je mlada umetnica Katarina Popović, jedna od odabranih na konkursu ove institucije, najavljujući, ujedno, i posebnu pažnju koju će, u svojim aktivnostima, „Tera“ posvetiti stvaraocima mlađih generacija.

U Galeriji „Tera“ na Trgu od večeras su ljubiteljima umetnosti dostupni maštoviti eksponati umetnice iz Beograda – figure i instalacije od različitih materijala, sabrani pod simboličnim nazivom „Balkanske priče“. Umetnica je diplomirala konzervaciju i restauraciju slika i umetničkih dela na papiru na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu na kojem završava doktorske studije.

Slika „Balkanske priče“ po kojoj je izložba dobila naziv, inspirisana je rupama od metaka na fasadama u Mostaru, što je „iskustvo koje je podstaklo povezivanje prošlosti i sadašnjosti, ukazujući na nezaceljene rane i izazove koji su i dalje aktuelni“, navodi umetnica u najavi izložbe.

– Velika mi je čast i zadovoljstvo da svoju prvu samostalnu izložbu imam upravo u Galeriji „Tera“. U bilo kom mediju da se izražavam, moja ideja je da prenesem emociju – to je slučaj i sa ovim radovima, pa i sa zgužvanim limenkama od porcelana – kaže Katarina Popović.

Svečanom otvaranju prisustvovala je i Valentina Mickovski, u Gradskom veću zadužena za kulturu i obrazovanje.

– Početak izložbene sezone uvek je poseban doživljaj, posebno ovoga puta jer je mladoj umetnici ovo prva samostalna izložba, što mi je posebno drago – naglasila je Mickovska. –  Svakog meseca naši sugrađani imaju priliku da uživaju u umetnosti – u ovom prostoru kao i na drugim dvema lokacijama, u Muzeju i u Ateljeu „Tere“.

Na redovni „Terin“ konkurs ove godine prijavilo se 67 kandidata. Za autorsko izlaganje izabrano je njih desetoro, kaže direktor Centra, Aleksandar Lipovan.

– Odabrani umetnici predstaviće savremeno stvaralaštvo naše zemlje, a u planu su i dve izložbe iz našeg fundusa: godišnja izložba Simpozijuma i izložba radova umetnica koje su ovde stvarale u protekle 42 godine. Takođe, priredićemo i izložbu na kojoj ćemo predstaviti jednu nama srodnu instituciju – najavljuje Lipovan. – Novina je da će svaka izložba imati prateći program. Ovde, u Galeriji, održaćemo panel diskusiju koja će se baviti položajem mladih i samostalnih umetnika u našoj zemlji.

Postavka  „Balkanske priče“ biće u „Terinoj“ Galeriji do 27. februara.

Roman Srdic (2)

Roman „Autosekcija” kikindskog pisca Srđana Srdića, našao se u finalu izbora za dodelu
NIN-ove nagrade. U finalu se nalazi se ukupno pet, od prvobitnih 188 romana, a pored romana
Srđana Srdića u izdanju „Partizanske knjige” iz Kikinde, za najznačajnije srpsko književno
priznanje nominovane su i knjige „Pesma o tri sveta” Vladimira Pištala (Agora), „Pakrac” Vladana Marijevića (Laguna), „U zemlji Franje Josifa” Ljubomira Koraćevića (KOV) i „Poslije zabave” Steva Grabovca (Imprimatur).

Roman „Srebrna magla pada” Srđana Srdića je u januaru 2018. već bio deo finalnog izbora kao jedan od pet najboljih romana objavljenih u toku 2017. Ime ovogodišnjeg dobitnika NIN-ove nagrade biće poznato u ponedeljak, 29. januara.

Hodočašće II, 2023., crtež ugljenom na starom platnu, 130 x 40cm IMG_5174 (1)

Rad  slikara Milorada Stepanova, crtež ugljenom na starom platnu, pod nazivom „Hodočašće”  izabran je u selekciji tradicionalne izložbe „Niški crtež“  koja je otvorena  11. i traje do  27. januara u Galeriji savremene likovne umetnosti u  Nišu.

Izložba radova 60 odabranih umetnika postavljena je u reprezentativnom izlagačkom prostoru Niša  „Oficirskom domu”, dok je  ovogodišnja kolektivna izložba posvećena liku i delu Nadežde Petrović, heroine srpske umetnosti XX veka. Delo Nadežde Petrović bilo i sadržaj rada sa studentima, budućim vaspitačima, u okviru predmeta  „Metodičke aktivnosti iz likovnog“ , kao i vannastavne aktivnosti studenata kroz Kreativnu likovnu radionicu Visoke škole strukovnih studija za obrazovanje vaspitača.