Култура

Profesor-Madjarev-(3)

Knjiga „Zaboravljene priče“ dr Milana Mađareva, profesora Visoke škole strukovnih studija za obrazovanje vaspitača (VŠSSOV) predstavljena je večeras u biblioteci Škole. Poslednji deo trilogije o Ivanu Isakovu iz Novog Bečeja, za razliku od prva dva dela koja je izdao Banatski kulturni centar, postoji jedino u audio i elektronskom izdanju.

– Bavim se pisanjem kritika, teatrološkim pisanjem, povremeno režiram, i moja prva knjiga priča nastala je dosta kasno, pre pet, šest godina – kaže Mađarev. – Smatrao sam da nisam za pisca, međutim, posle objavljivanja priča u važnim književnim časopisima i mišljenja eminentnih ljudi da to valja, bio sam podstaknut da objavim prvu knjigu – „Priče“.

Uslediće „Nove priče“, a zatim i „Zaboravljene priče“ o kojima je na promociji govorio i Nikola Halai, strukovni master vaspitač, bivši student VŠSSOV.

– Pisac nas vodi kroz zaboravljene kutke života glavnog lika Ivana Isakova i, kao što sam junak knjige kaže: svaka izgubljena priča, posle mnogo lutanja, nađe svog tragača, samo ako on pokaže da mu je i dalje stalo do nje. Zato mislim da ove priče nisu zaboravljene, nego su samo čekale svoje pravo vreme i svoje uživaoce – rekao je Halai.

Studenti Visoke škole čitali su priče profesora Mađareva i publici pružili priliku da se upoznaju sa simpatičnim i neobičnim čovekom Ivanom Isakovim.

Profesor Mađarev predaje dramske i audio-vizuelne umetnosti u Visokoj školi. Na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu magistrirao je na temu kreativna drama i doktorirao s radom „Teatar pokreta Jožefa Nađa“ za koji je dobio Nagradu za teatarsku kritiku i publicistiku „Marko Kovačević“ na 52. MESS-u u Sarajevu 2012. Objavio je i „Kreativnu dramu u Škozorištu“. Sa Marinom Milivojević Mađarev i Ivanom Pravdićem napisao je „Paralelnu istoriju teatra/Alternativni teatar u amaterizmu Srbije 1980-2000. godine“, zatim „Primenjeno pozorište u Vojvodini od 2000. do danas“ i preveo knjigu „Vera u lutku“ Edija Majarona sa slovenačkog jezika. Inicirao je pokretanje impro-scene u Vojvodini 2003. godine. U VŠSSOV vodi Impro-studio.

„Zaboravljene priče“ prvo je njegovo delo u audio i elektronskom izdanju, mada je profesor ostavio mogućnost da dobiju i svoje štampano izdanje.

– Sada je pravo vreme za ovu knjigu jer smatram da mi patimo od neke vrste kolektivne amnezije. Ako se setimo nekih stvari koje su ostale u prošlosti, možda nađemo neki kurs za sadašnjost i za budućnost – rekao je autor.

U međuvremenu, već je najavljeno još jedno predstavljanje Zaboravljenih priča“ – u Mokrinu, u Domu kulture, 9. maja, od 19 sati.

S. V. O.

20240327-201329

Centralna i završna svečanost, posle niza izuzetnih kulturnih programa manifestacije „Dani Dušana Vasiljeva“, održana je večeras u Narodnom pozorištu. Na akademiji su dodeljena književna priznanja i odigran je pozorišni čin „Naš Dušan – čovek peva posle rata“.

Pored dobitnika Gradske književne nagrade „Dušan Vasiljev“ i gimnazijskog međunarodnog literarnog konkursa koji je za temu imao život i delo ovog pisca, svečanosti su prisustvovali gradski čelnici i mnogobrojne zvanice iz drugih gradova.

– U godini u kojoj obeležavamo stogodišnjicu njegove smrti, sve je u znaku Dušana Vasiljeva, cele godine ćemo se prisećati šta je sve učinio pesnik koji je voleo svoju otadžbinu i svoj grad i koji nam je uzor jer je ostavio dubok umetnički trag. Ostavio je dela za buduće naraštaje, iz kojih možemo da učimo kako se voli otadžbina – rekao je gradonačelnik, Nikola Lukač.

Svečana akademija održana je prvi put, na dan ranog odlaska pesnika, u 24. godini života. Pre uručenja nagrada, obrazloženi su izbori žirija.

Na književni konkurs Grada stigla su čak 152 dela. Nagrada je pripala dr Milanu Miciću, generalnom sekretaru Matice srpske, za knjigu priča „Čudo u Banatu“.

– Budući da je Micić i istoričar, ovde ima dosta istorijskih podataka, i stvarnih ljudi i događaja, ali budući da je i pripovedač, ima i mašte i nadomdeštanja nepoznanica. Knjiga se može čitati i kao hronika Banata, ali i kao priče bazirane čak na čudu i na fantastici, što je veza sa ekspresionističkom bajkom, čuvenim filmom „Čudo u Milanu,“ – obrazložio je potpredsednik žirija, Nenad Đerić, direktor Srpskog narodnog pozorišta. O nagradi su još odlučivali i književnici Radovan Vlahović i Đorđe Pisarev.

Svaki dan je čudo i svaki život je čudo, dodao je dr Milan Micić.

– Radnja je u  epohi Dušana Vasiljeva, posle Velikog rata, kada su promenjene države, postavljene nove granice na području Banata, i stigle nove ideologije. Banat je moj zavičaj, moja inspiracija, a Kikinda je grad sa slikama mog odrastanja i sazrevanja kao čoveka, književnika i istoričara. Za mene je u Banatu najveća inspiracija najčistije i najdublje nebo. Tragovi i znakovi na zemlji i na banatskoj vodi su najgušći – istakao je.

Profesorica književnosti u Gimnaziji, Dubravka Vojvodić, istakla je da su na konkurs pristigli radovi iz Srbije i Rumunije žanrovski veoma šaroliki.

– Izdvojilo se deset radova i među njima priča učenice prvog razreda, Tise Felbab. Na drugom mestu je divna pesma koju je napisala takođe učenica prvog razreda, Petra Pavlović, iz beogradske Filološke gimnazije, a na trećem je poema Filipa Vlaškovića, učenika užičke gimnazije. Nadam se da je ovaj konkurs samo početak nove tradicije u Gimnaziji – istakla je profesorica Vojvodić.

Prva laureatkinja, Tisa Felbab, rekla je da joj je nagrada veoma značajna.

– Prvi put sam se takmičila na ozbiljnijem literarnom konkursu. Čitala sam dosta Vasiljevih dela, idem u gimnaziju koja nosi njegovo ime i sve je to od velike važnosti za mene – naglasila je Tisa. – Moj rad je inspirisan njegovom pesmom iz koje sam uzela jedan stih. Nije bio jednostavno, ali kada sam počela da pišem, reči su se samo izlile i već tada sam znala kako ću rad završiti.

Nakon ceremonije dodele, publika je imala priliku premijerno da gleda pozorišni prikaz života Vasiljeva. U režiji Dragana Ostojića, igrali su Anđela Kiković, Stefan Ostojić i Vladimir Maksimović.

„Naš Dušan – čovek peva posle rata“ je jedinstveno scensko delo koje, objedinjujući više medija, donosi potresnu, ubedljivu, dramatičnu sagu o porodičnim i društvenim  okolnostima pesnika. Jasna, tačna i snažna emocija humaniste, književnika, čoveka Vasiljeva, sa scene je stigla u izvornom, iskonskom obliku, onom koji  prepoznajemo u svakom vremenu i u bilo kojim okolnostima i koja nas, suštinski, čini ljudima. I to je legat Vasiljeva koji baštine Kikinđani.

S. V. O.

micic-3

Među ukupno 152 knjige pristigle na konkurs, žiri  je odlučio da dobitnik prestižnog književnog priznanja „Dušan Vasiljev” bude doktor istorijskih nauka, književnik i publicista Milan Micić, za knjigu „Čudo u Banatu“, čiji je izdavač novosadska Akademska knjiga.

U obrazloženju Odluke se, između ostalog, navodi da je već naslovom jasno da je reč o Banatu kao prostoru koji je nakon Velikog rata ostao podeljen između Jugoslavije i Rumunije, a s druge strane sam prefiks „čudo“ je aluzija na čuveni Felinijev film „Čudo u Milanu“, poznat kao neorealistička bajka. Tako se i Micićeva proza može čitati, jer je bazirana na stvarnosnim događajima i ličnostima, ali je ujedno i bajka, jer deluje nestvarno i prepliću se realno i čudesno.

Micić, koji je odrastao u obližnjem naselju Vojvoda Stepa, odlično poznaje Banat kao temu svojih istoriografskih, proznih i poetskih knjiga. Autor je više od pedeset knjiga različitih žanrova, ali se dobar deo njegove poetike odnosi upravo na ovo područje.

– Banat je moj zavičaj, grad Kikinda je slika mog odrastanja i sazrevanja kao čoveka, istoričara i književnika. Dobiti Nagradu „Dušan Vasiljev“ na stogodišnjicu njegovog odlaska iz stvarnosti u san – velika je čast i priznanje. Zahvalan sam žiriju koji je prepoznao da moja knjiga diše skladno sa poezijom Dušana Vasiljeva, sa njegovim vremenom i prostorom; zahvalan sam svom izdavaču Akademskoj knjizi, koja je ovoj knjizi dala svoje ime i njegov značaj u srpskom izdavaštvu i srpskoj kulturi, a najviše sam zahvalan svojim banatskim precima, njihovim strepnjama, radostima i strahovima, njihovim nedoumicama i rešenostima koje se u ovoj knjizi pojavljuju u raznim pojavama i događajima, pod stvarnim i izmišljenim imenima – naglašava Micić i dodaje:

– Banat je moj svet. Slike iz detinjstva urezane su doboko uz svakom čoveku, pa i meni. Saznanja o svetu, o smislu, stvaranju, postojanju – dogodila su mi se u Banatu. Sve velike teme u književnosti su u nama i oko nas. Tako je Banat moja tema. Za mene u Banatu su slike neba najdublje i najčistije, a zemlja i voda imaju najviše znakova i tajni- naglašava ovaj stvaralac.

Množina malih banatskih čuda

Milan Micić je rođen u Zrenjaninu 1961. godine. Banat je bio tema i njegovog doktorskog rada „Razvitak novih naselja u Banatu (1920-1941)”. Pored istoriografskog i književnog rada, svojevremeno je Micić kao profesor istorije bio i apsolutni pobednik RTS-ovog istorijskog kviza koji se emitovao devedesetih godina. Radio je i u Pokrajinskom sekretarijatu za kulturu. Danas je generalni sekretar Matice srpske, predsednik Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918 i njihovih potomaka i poštovalaca, član najeminentnijih ovdašnjih književnih udruženja.

– „Čudo u Banatu“ je knjiga priča koja govori o množini malih banatskih čuda, o mnoštvu banatskih života u godinama posle Velikog rata. Jer, svaki dan je čudo i svaki život je čudo. To je vreme nestanka jedne države i nastanka druge; godine crtanja nove banatske granice, pojave novih ideja i ideologija, poput komunizma, nestajanje predratnog poretka i užasne potrošenosti čoveka u Velikom ratu. To je, ujedno, vreme kada je Dušan Vasiljev postavljao pitanje smisla. Iz takvog vremena rađaju se i moje pripovetke, banatski čovek u njima istovremeno ima beskrajno veselje i beskrajni jauk, veliku nadu i veliki očaj, visoko uzdizanje i duboki pad, ali pre svega ima želju da preživi život pun neizvesnosti kada sutrašnji dan nije mirna slika – sumira Micić.

Nemanja Savić

 

Okrugli-sto-DV-(1)

“Dušan Vasiljev i njegovo doba 1914-1918” naziv je okruglog stola, održanog večeras u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“, u okviru programa „Dani Dušana Vasiljeva“ kojim se obeležava tačno jedan vek od prerani smrti velikog kikindskog pesnika.

Na okruglom stolu predstavljen je istorijski kontekst jednog perioda Vasiljevog života, onog koji je, čini se, najviše uticao na njegovo stvaralaštvo: Veliki rat, nestanak Austrougarske, stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, crtanje nove banatske granice, pojava komunizma u Banatu.

– Na Vasiljeva je najviše uticao rat jer je na front otišao sa nepunih 17 godina, doživeo traumatična iskustva i smrtno oboleo. Sve je to izuzetno uticalo na ovog mladog čoveka koji je tek počeo da živi, na njega kao ličnosti i na njegovo delo, pre svega na apokaliptično viđenje sveta koje se ispoljava kroz njegovu književnost – rekao je, između ostalog, msr Srđan Sivčev, istoričar, direktor Istorijskog arhiva.

Po povratku sa fronta u Temišvar, angažovao se u srpskoj komandi mesta kao pisar i tumač. Osnovao je „Kolo mladih Srba“ i list „Sloga“. U Beogradu je završio pedagoški kurs i 1920. godine stigao u Čenej koji je tada, u kratkom periodu, pripadao Jugoslaviji. Iste godine oženio se najlepšom Čenejkom, Milojkom Maletić.

– To je, možda, i najplodonosniji period njegovog pesničkog stvaralaštva. Vasiljev je bio u Čeneju, upravo dok je vladala neizvesnost da li će ovo mesto ostati u Kraljevini Rumuniji ili će se pripojiti Kraljevini SHS. U to vreme dolazi do izražaja takozvana klasna borba. Trodnevna Čenejska buna dogodila se upravo 1920. godine. Sve se to odrazilo i na stvaralaštvo Dušana  Vasiljeva – ispričao je Saša Jašin, direktor izdavačke kuće Saveza Srba u Rumuniji.

Dr Jovana Kasaš, istoričarka iz Novog Sada koja je doktorirala na istoriji Banata, fokusirala se na razgraničenje u Banatu nakon Prvog svetskog rata.

– Uglavnom se bavim time kako su to doživeli Srbi u Temišvaru i Banatu – rekla je dr Kasaš. – Posle naleta srpske vojske koja je ušla u Banat i u Temišvar i njenog povlačenja već sledeće, 1919. godine, Temišvar je na Pariskoj mirovnoj konferenciji dodeljen Rumuniji. Dušan Vasiljev je u to vreme živeo u Temišvaru, pomagao je nacionalno buđenje Srba. Kada je prešao u Kikindu, za njim se preselio veliki broj inteligencije, sveštenstva i običnog naroda.

Direktor Biblioteke, Brane Marjanović, istakao je da se program realizuje  zahvaljujući ugovoru Matice srpske i Grada koji će publici doneti još kvalitetnih programa.

Po programu „Dana Dušana Vasiljeva“ sutra je, u Narodnom pozorištu, na programu predstava o njegovom životu „Oblaci“, a u sredu, 27. marta, na istom mestu, održaće se Akademija pod nazivom „Naš Dušan – čovek peva posle rata“, na kojoj će biti i dodeljene književne nagrade Grada i kikindske Gimnazije koja nosi ime ovog velikog pesnika, proznog i dramskog pisca.

S. V. O.

 

Metahuman-post

Virtuelno oživljeni čovek koji je pre deset hiljada godina živeo u Lepenskom Viru produžava svoje „gostovanje“ u Narodnom muzeju do 16. aprila, zbog velikog interesovanja publike, saopšteno je iz ove ustanove.

Instalaciju je, od 9. februara do 16. marta, videlo ukupno 1.886 posetilaca, od čega je bilo 1.075 pojedinačnih poseta. Ukupan broj grupnih poseta je 40 i tada je bilo i dodatnih sadržaja, poput arheološkog filma ili radionice.

Zahvaljujući predusretljivosti Nacionalne platforme “Srbija stvara” i autorke projekta, prof. dr Sofije Stefanović, publika Muzeja će imati priliku da se „druži“ sa praistorijskim čovekom još tri sedmice.

Oblaci plakat

Predstava „Oblaci“ – pseudobiografija i fantazmagorija o Dušanu Vasiljevu, na repertoaru je Narodnog pozorišta u utorak, 26. marta, od 20 sati, kao deo programa „Dani Dušana Vasiljeva“ kojim Grad obeležava sto godina od smrti pesnika.

Za sredu, 27. mart, za 19 sati, takođe u Narodnom pozorištu, zakazane su Svečana akademija pod nazivom “Naš Dušan – čovek peva posle rata“ i dodela književnih nagrada.

Tisa Felbab 2

Gimnazijalka i polaznica Regionalnog centra za talente (RCT) „Dušan Vasiljev“, Tisa Felbab, osvojila je prvu nagradu na književnom konkursu koji je Gimnazija raspisala povodom stogodišnjice sećanja na velikog kikindskog pesnika Dušana Vasiljeva.

Druga nagrada pripala je učenici beogradske Filološke gimnazije Petri Pavlović, a treća Filipu Vlaškoviću iz Užičke gimnazije, saopšteno je iz RCT.

Na konkursu koji je bio međunarodnog karaktera, učestvovali su gimnazijalci iz čitave Srbije i iz Temišvara – pristiglo je 59 radova iz 15 gradova.

Odluku o najboljim radovima doneo je žiri u sastavu: Dubravka Vojvodić (predsednica), Nataša Ivetić i Srđan Srdić u ime Gimnazije „Dušan Vasiljev“.  Žiri ukazuje posebno poštovanje kolegama iz beogradske Vojne gimnazije i Valjevske gimnazije, čiji su se učenici istakli brojnošću radova.

Članovi žirija smatraju da je konkurs u potpunosti opravdao svoju svrhu, te da je najmanje deset visokokvalitetnih radova pokazalo da se, i u ovoj generaciji učenika, nalaze oni koji se izdvajaju sopstvenim talentom, ali i razumevanjem značaja koji delo Dušana Vasiljeva ima danas, čitav vek nakon njegove tragične i prerane smrti.

Rad Tise Felbab nedvosmisleno je najuspešniji, i s aspekta promišljenosti, zrelosti, ali i autentične vrste mladalačkog nadahnuća, i žiri je mišljenja da se nagrađena učenica, iako tek u prvoj godini srednje škole, izvesno nalazi na početku veoma ozbiljnog prisustva u srpskoj književnosti, navodi se u obrazloženju žirija.

Nagrade Tisi Felbab, Petri Pavlović i Filipu Vlaškoviću biće dodeljene na Svečanoj akademiji koju Grad Kikinda organizuje povodom stogodišnjice smrti Dušana Vasiljeva, u sredu, 27. marta, od 19 sati, u kikindskom Narodnom pozorištu.

Recitatori-Coka-(2)

Zonska smotra recitatora “Pesniče naroda mog” održana je danas u Čoki.

Na Pokrajinsko takmičenje, koje će se održati od 19. do 21. aprila u Sečnju, iz kikindskih škola, plasirali su se: Dragan Jovanić, učenik OŠ “Ivo Lola Ribar” u Novim Kozarcima, Jovan Stepančev, učenik OŠ “Vasa Stajić” iz Mokrina, i Gordana Ristić, učenica Tehničke škole.

U trima uzrasnim kategorijama na smotri su nastupila 82 recitatora.

7f4cb2fa-5929-45f5-ab52-804582a24d52

Ženska pevačka grupa „Melizmi“ Kulturnog centra premijerno je, u Narodnom pozorištu, izvela muzičko-scensko delo pod nazivom „Na lepinji od ravnice“. Scenski  je osmislio  Dragan Milivojević iz Novog Sada koji se bavi i izradom narodnih nošnji. Na sceni su igrači i pevači predstavili  priču smeštenu na početak 19. veka o dvoje mladih čija je ljubav zabranjena.

-U nastojanju da  se sačuva tradicija i kultura, zajedno sa Ženskom pevačkom grupom „Melizmi“, osmislio sam mjuzikl  čiji je cilj da prikažemo svu multikulturalnost koja krasi Vojvodinu. Prikazani su setva, žetva, radovi pod otvorenim nebom. Pored toga publika je mogla da vidi i običaj „Ravena“ koji se održao jedino u ovoj sredini – istakao je Milivojević.

Koncert je imao i humanitarnu notu. U saradnji sa Crvenim krstom prikupljani su  prilozi za Onkološko odeljenje Bolnice.

-Puni smo pozitivnih utisaka jer je publika podržala našu inicijativu da pomognemo Onkološko odeljenje. Program je izveden na sedam jezika, prikazali smo nošnje i običaje i Mađara, Slovaka, Rusina, Rumuna, što pokazuje našu multikulturalnost i našu ljubav prema tradiciji – rekla je Biljana Mandić iz grupe „Melizmi“.

Koncertu su prisustvovali gradonačelnik Nikola Lukač i članica Gradskog veća Valentina Mickovski.

-Program koji smo videli doprineće kvalitetu kulturnih sadržaja u našem gradu. Pripreman nekoliko meseci, zajedno sa gostima koji su se predstavili na sceni, oduševio je prisutne. Ovakvi projekti, ali i sve manifestacije i programi koje naš grad ima stavljaju nas na visoku poziciju na kulturnoj mapi Srbije i otvaraju nam vrata da i Kikinda bude prestonica kulture – naveo je gradonačelnik Lukač.

U programu su učestvovali i članovi kulturno- umetničkih društava „Mokrin“ i „Svetozar Marković“ iz Novog sada, orkestar Milenka Martića i Ženska pevačka grupa „Pletenice“ iz Žablja.

A.Đ.

 

 

 

 

 

1711133993275

Izložba „Čitanje Vasiljeva” otvorena u  Galeriji „Nova“ Narodnog muzeja realizovana je u okviru obeležavanja stogodišnjice smrti pesnika Dušana Vasiljeva. Posvećena je kikindskom pesniku ekspresionisti, dramskom i proznom piscu, čoveku koji je preminuo pre sto godina u nepunoj 24. godini.

-Pokušali smo dobijemo odgovor na pitanje kako mi danas čitamo Dušana  Vasiljeva, šta nam danas znače njegova poezija i proza, da li možemo da ga razumemo i da li smo u pravu. To su pitanja na koja, verovatno, nikada nećemo dobiti odgovor, ali možemo da probamo. Dali smo i publici mogućnost da nam kažu šta čitaju u delima Dušana Vasiljeva, a svi posetioci moći će da pročitaju, u originalnom rukopisu, dve njegove priče koje nikada nisu objavljene. Važno je da promovišemo kikindskog pesnika koji se čita i u osnovnim i u srednjim školama i nalazi se i udžbenicima  – istakla je direktorica Narodnog muzeja Lidija Milašinović.

Izložba je realizovana uz podršku pisca Srđana Srdića, a saradnici su bili Nataša Ivetić, profesorka književnosti, Tisa Felbab, Emilija Reljin i Nikolina Ružić, učenice Gimnazije „Dušan Vasiljev“.

-Dušan Vasiljev nije zaboravljen i zapostavljen i nije jedan od autora o kojima se retko govori. Naprotiv, od sređivanja spomenika, objavljivanja sabranih dela, osnivanja regionalnog centra za talente koji nosi ime Dušana Vasiljeva, do dodeljivanja književne nagrade i književnog konkursa koji je raspisala Gimnazija, dali smo doprinos da se njegovo delo ne zaboravi. Kako je Vasiljev, na žalost, život završio u ranoj mladosti, on je ostao večno mlad i sa njim mladi mogu da se identifikuju i razumeju ga na pravi način –  rekao je Srđan Srdić.

Otvaranju izložbe prisustvovale su zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski i članice Gradskog veća Valentina Mickovski i Melita Gombar.

-Naš dug prema ovom pesniku je višestruk i književnom nagradom koju Grad dodeljuje pokušavamo da se odužimo Dušanu Vasiljevu. Na ovaj način činimo da njegovo ime živi u sponi sa svim dosadašnjim laureatima, ali i budućim. Po svom kvalitetu nagrada zaslužuje epitet nacionalnog priznanja. Današnjim mladim, ali i budućim generacijama treba da govorimo o delu Dušana Vasiljeva, koji je tragično, premlad izgubio život i stvarao je svoja dela u surovim uslovima, krajnje bede, siromaštva, bez podrške, bez prisustva majke. I pored svega našao je nadahnuće i snagu da stvori dela koja ostaju – navela je Dijana Jakšić Kiurski.

 

Pomoć izložbi pružili su i Vladimir Maksimović, glumac Narodnog pozorišta Kikinda, kao i Dragana Mladenović, Zvonko Karanović, Lazar Pavlović i Mića Vujičić , dobitnici nagrade „Dušan Vasiljev” u proteklih deset godina.

Vasiljev će ostati upamćen kao autor pesama „Čovek peva posle rata“, „Domovina“, „Plač matere čovekove“, „Suton“. Interesantno je da za života nije objavio nijednu knjigu, a vek kasnije je više nego poznat u čitavoj Srbiji. Izložba je otvorena do 15. aprila.

A.Đ.