Uskršnja izložba mokrinskih autora otvorena je u Galeriji Doma kulture u Mokrinu. Na izložbi, koju je organizovalo udruženje građana „Raša Popov“ su prikazane raznolike forme umetničkog izraza od ulja na platnu, umetničke fotografije do skulptura, dizajna, kao i stripova.
-Umetnost u Mokrinu nije samo izražavanje veštine, već i izraz duha, dodir muze, snage i istine. U umetnosti se ogleda ljubav prema zavičaju, životu, prema svemu što nas čini ljudima. Kroz radove koje sa ponosom izlažemo na ovoj izložbi provlači se nit koja nas povezuje sa korenom naše postojbine, sa svojom pričom i svojom sudbinom. Ova izložba nije samo galerija slika, fotografija, skulptura, dizajna ili stripova, ona nadrasta sve to i mnogo je više od toga. Ovo je izložba duše Mokrina, izložba njegovih snova, njegovih strahova, njegove radosti, ona zadire u pore njegove duše i otkriva nam suštinu Mokrina – istakao je predsednik UG „Raša Popov“ Živko Ugrenović.
I ovog Vaskrsa sve oči bile su uprte u Mokrin gde je održano 34. Svetsko prvenstvo u tucanju farbanim jajima. Ovogodišnji pobednik je Dušan Radić iz Halmstada u Švedskoj koji je uspeo da odbrani titulu koju je stekao prošle godine. U finalu je bio bolji od Miloša Kovačića iz Mokrina. Treće mesto zauzeo je Ivan Prodanov.
-Rođen sam i odrastao u Mokrinu i ne propuštam Vaskres u rodnom selu. Redovno učestvujem u nadmetanju, a sada sam drugi put osvojio laskavu titulu i veoma sam radostan. Nisam bio preveliki optimista i nadao sam se da ću ući u prva četiri takmičara. Mojoj sreći nema kraja. Jaje je mokrinsko, a kako ga odabiram ne bih da odam. Najvažniji je zvuk koje jaje proizvodi, ali i broj probanih jaja – istakao je vidno uzbuđen sedamdesetogodišnji Radić, inače pravnik u penziji.
Ništa manje uzbudljivo nije bilo ni u finalu juniora. Svetska šampionka u juniorskoj konkurenciji osvojio je sedmogodišnja Dunja Golić koja je pobedila najmlađeg učesnika jednogodišnjeg Đorđa Lazića iz Bijeljine. Treće mesto zauzeo je Matija Ziramov.
-Mama i deda su odabrali pobedničko jaje, a mama Jelena ga je ofarbala. Ovo je moj treći pehar i veoma volim da učestvujem. Takmičiću se i narednih godina – otkrila nam je Dunja.
U Mokrinu, na Varoškom trgu, kao i svake godine okupio se veliki broj domaćina i gostiju, a ovom događaju prisustvovali su i predstavnici grada na čelu sa gradonačelnikom Nikolom Lukačem koji je zajedno sa predsednikom Saveta MZ Goranom Ristićem, uručio pehare pobednicima.
-Svake godine oni koji posete Mokrin uživaju u zanimljivoj manifestaciji koja promoviše prave vrednosti zajedništvo, tradiciju, porodicu. Mesna zajednica potrudi se da organizacija bude odlična, a zajednički ćemo raditi na tome da u narednim godinama privučemo još veći broj posetilaca – rekao je Nikola Lukač.
Goran Ristić dodao je da je Mokrin za Uskrs centar sveta. Sve manifestacije koje se organizuju imaju za cilj promociju Kikinde i Mokrina, ali i da zadrže mlade ljude na selu.
Takmičara je bilo oko dve stotine u obe kategorije iz okruženja i drugih zemalja, potvrdio je glavni sudija Živica Terzić i to iz Novog Sada, Melenaca, Ugljevika, Bijeljine, Kiseljaka, Toronta, Bečeja, Ostojićeva, Sremske Kamenice, Italije, Subotice. Svako pobedničko jaje je presečeno i polovinu je pojeo sudija, a polovinu pobednik.
-Jaje, da bi učestvovalo u takmičenju mora da bude kokošije, da je farbano i tvrdo kuvano. Nekada je bilo drugih jaja, ali i razne tehnike su primenjivane da bi se uzeo šampionski pehar. Sada toga nema, a ono što raduje je da smo prvi put imali takmičara iz Italije i Zenice koji nemaju veze sa Mokrinom – napomenuo je Terzić.
Svetsko prvenstvo u tucanju farbanim uskršnjim jajima, kao i Vaskršnje svečanosti organizovala je Mesna zajednica Mokrin, uz podršku lokalne samouprave.
U okviru mokrinskih 34. „Vaskršnjih svečanosti”, u organizaciji kikindskog SC „Jezero”, po prvi put, održan je turnir u basketu 3h3, s devet ekipa, a prvoplasirani beogradski Slodes inkasirao je 100.000 dinara i prvi „slot” na velikom finalu Srbije. Drugoplasiranom somborskom Džokeru pripalo je 25.000, a trećeplasiranim kikindskim Lavovima 10.000 dinara.
Turniru su prisustvovali gradonačelnik Kikinde Nikola Lukač, predsednik Skupštine Grada Mladen Bogdan i gradski većnik za sport i omladinu Dragan Pecarski.
– Srbija je višestruki prvak sveta u ovom sportu, a Kikinda želi da bude prepoznatvljiva po organizaciji ovakvih turnira. Ovakvi događaji doprinose promociji sporta, ali i Kikinde i Mokrina – rekao je Lukač.
Goran Ristić, predsednik Saveta MZ Mokrin, dodao je:
– Malo smo se okrenuli i sportskom i takmičarskom duhu. Nadam se da će se ovaj turnir u basketu organizovati u našem selu svake godine.
Direktor SC „Jezero” Dejan Pudar, istakao je:
– Svih devet učesnika bile su izuzetno jake ekipe, a finale zaista jako zanimljivo. Pobednička ekipa je svetski poznata, ali možemo da kažemo da su pobedili sport i košarka što je najvažnije.
Nenad Tanasijević, generalni sekretar Nacionalnog sportskog saveza 3h3 basket, zaključio je:
– U pitanju su ekipe koje igraju turnire najvišeg renomea tako da je bilo privilegija gledati ovaj finalni okršaj.
U OŠ „Vasa Stajić“, u okviru Vaskršnjih svečanosti u Mokrinu, otvorena je izložba dečijih radova i oslikanih jaja na temu Vaskrsa. Više od 30 godina organizuje se likovni konkurs kom se, pored osnovaca, priključe i mališani iz vrtića „Neven“. Najbolji crteži su nagrađeni, a ove godine prvu nagradu u kategoriji predškolaca osvojila Dragana Golić (6), drugu Iva Srbljin (4) i treću Nika Blažić (5).
U kategoriji osnovaca nižih razreda najlepši je bio crtež Slaviše Detki iz IV1, druga je bila Alisa Halilović, učenica I1, a nagrađen je i Miloš Sremčev iz III1 razreda.
U kategoriji od petog do osmog razreda Vaskrs su najlepše dočarali Milica Veskov, učenica V1 razreda, Aleksandar Obadić iz VII1 i Radmila Ristić iz V1.
Dodeljena su i priznanja za najlepše oslikana jaja i to Anđeli Linkin, učenici I2, Milici Tot, učenici III1 i Sari Konculić, učenici VI1 razreda.
Najlepše crteže odabrale su učiteljice škole i nastavnik likovnog vaspitanja koji nisu imali lak zadatak da odaberu najbolje u konkurenciji oko 300 likovnih dela.
Mokrinčani su spremni da dočekaju mnogobrojne gosti koji će ih posetiti u nedelju, na Uskrs, kako bi prisustvovali 34. Svetskom prvenstvu u tucanju farbanim jajima. I ove godine očekuje se oko 200 takmičara u kategoriji juniora i seniora.
-Potraga za najjačim jajetom u Mokrinu počinje već posle Božića. Sada je period kada se obavlja poslednja selekcija. Uvek je naježe odlučiti se za jedno, ali da bude pravo, jaje. Najveća dilema je kada postoje tri ili četiri maltene jednaka jaja. Tada se oslanjamo na osećaj i nadamo se da nismo pogrešili – kaže glavni sudija nadmetanja Živica Terzić i dodaje da nekada kroz ruke prođe i 20.000 jaja dok se ne nađe ono pravo.
Da mokrinsko takmičenje jeste svetsko, potvrđuje veliki broj takmičara koji dolaze iz raznih krajeva sveta, tačnije Mokrinčana koji za uskršnje praznike posete svoje rođake.
-Takmičari iz Republike Srpske postali su domaći, a imamo najavljene i takmičare iz Tuzle koji bi trebalo da dođu prvi put – napominje Terzić.
Kvalifikacije za takmičenje dece u nedelju je u 9.30 sati, a za seniore u 10.30 časova. Finale juniora počinje u 11.30, a seniora u podne. Prijava takmičara je u subotu od 9 do 13 sati i u nedelju pre početka takmičenja.
U okviru 34. Vaskršnjih svečanosti u Mokrinu organizuje se mnoštvo događaja. Po tradiciji na Veliki petak članice udruženja Mokrin farbaće jaja kako se to nekada radilo i predstaviće običaje. Istog dana članovi KUD-a „Mokrin“ i Miloš Srbljin oslikavaće jaje na ulazu u selo, u 17 sati je izložba dečijih likovnih radova, a u 20 časova je izložba likovnih radova mokrinskih autora. Velika subota rezervisana je za turnir u basketu 3X3, ali i za književno veče u Domu kulture.
U nedelju će osim finala, u 17.30 sati biti organizovan Vaskršnji koncert KUD-a „Mokrin“, a od 20 časova na Varoškom trgu nastupa Ivana Selakov.
Predstojeće subote u Mokrinu, u okviru 34. „Vaskršnjih svečanosti”, u organizaciji kikindskog SC „Jezero”, prvi put, biće održan turnir u basketu 3h3, a već sada vlada veliko interesovanje ekipa iz cele Srbije, napominju iz Sportskog centra.
Početak, na Varoškom trgu, planiran je za podne, ali zavisiće od broja prijavljenih ekipa, a prvoplasirana osvojiće 100.000 dinara i prvi „slot” na velikom finalu Srbije, drugoj će pripasti 25.000, a trećeplasiranoj 10.000 dinara. Biće upriličeno i takmičenje u brzom šutiranju „trojki” i zakucavanju.
Uplata za učešće iznosi 5.000 dinara po ekipi, a prijave se mogu obaviti putem interneta na zvaničoj stranici:
Humanitarna organizacija Srbi za Srbepozvala je donatore širom sveta da se priključe njihovoj novoj velikoj akciji s ciljem da se porodici Tot-Dokić iz Mokrina obezbedi novi dom.
Kako navode u HO Srbi za Srbe, ova organizacija postoji od 2005. godine i do sada je pomogla više od 3.300 porodica sa više od 15.500 mališana.
Jurke i žmurke, neke su od igara koje vole Dunja (2), Mihajlo (1), Andrijana i Marko (5), Snežana (7) i Miloš (8). Međutim, osmesi ove divne dečice ostaju u senci teškog života. U senci odrastanja u staroj kući punoj pukotina!
Porodica Tot-Dokić živi u rubnom delu Mokrina. Kuću u kojoj žive faktički čine omanja kuhinja i jedna soba u kojoj spava njih osmoro. Njih osmoro, kako kažu, „umenga se” u tri kreveta!
„Nikad nisam razmišljala da ću tako rano da se udam. Teški uslovi i sudbina su me naterali, pa sam napustila školu i posvetila se majčinstvu. Nažalost, ni ovde nije baš sjajno. Kuća nam je ogroman problem, a najviše se bojim da vlaga ne ostavi posledice na zdravlje moje dece”, priča Vesna koja sa svojih dvadeset i nešto godina već ima šestoro dece.
Mališani su jako lepo vaspitani, dobrota im prosto isijava sa lica i vidi se da se o njima marljivo brine, bez obzira na okolnosti. Na kuću im se naslanja štala u kojoj imaju devet krava.
„Živimo od prodaje mleka, tako da gladni nismo. Volimo to da radimo, kako Nenad i ja, tako i deca. On, naravno, često ide i u nadnicu. Jako je vredan, čak i za neki manji dinar uvek ide da bi naša deca imala. Na socijalnu pomoć i dečiji dodatak nemamo prava jer imamo registrovano poljoprivredno gazdinstvo i prelazimo neki cenzus, bez obzira što imamo šestoro dece i što je kuća takva kakva je. Možda bismo dobili pomoć da sedimo skrštenih ruku”, razočarano je istakla Vesna.
Kupatilo nemaju, pa se kupaju u koritu vodom zagrejanom na šporetu. Po dvoje „odjedared”. Neki prozori su im popucali, pa ih krpe najlonima, a nemaju ni sva vrata u kući.
„Što se tiče higijene, tu nema ne mogu ili bolesna sam. Deca moraju svaki dan da su okupana i da su čisti i sređeni za školu. I rođendane uvek slavimo, ali, nažalost, ovi stariji još nisu zvali drugare iz škole. Nisu mi rekli razlog, ali mislim da je zbog kuće”, dodala je Vesna.
Dok smo vodili razgovor o kući i njihovom životu, primetili smo da deca vole i da crtaju. Na pitanje šta najviše, dobili smo upečatljiv i nimalo začuđujuć odgovor – „kuće”!
„Najviše volim da crtam kuće. Video sam jednu lepu žutu, pa ih zato uvek bojim žutom bojom. Voleo bih da imam takvu. Imamo i malo igračaka, najviše bih voleo da dobijem helikopter”, ispričao nam je osmogodišnji Miloš koji nam je priznao i da ume da im bude hladno zimi.
Upitali smo i sedmogodišnju Snežanu šta bi najviše želela:
„Ja sam Snežana, đak prvak. Volela bih da imam roze sobu i roze barbiku!”
Odgajati decu u ovakvim uslovima sigurno nije lako. Iako se Vesna i Nenad zaista trude da im obezbede osnovno, potrebna im je podrška.
„Borimo se koliko možemo. Svako dete ima neku svoju želju koju se trudimo da im ispunimo, a nekad i ne možemo. Najstariji sin i ćerka bi da imaju svoje sobe, da im moj suprug i ja više ne dosađivamo. To je i moja najveća želja, nemam niti jednu drugu. Samo da imaju svoje sobe, da mogu da pozovu drugare, da mogu da se igraju i da ne preživljavaju sve ono što sam ja, daće Bog. Molim sve dobre ljude koji su u mogućnosti ako žele da pomognu da ispunim želju deci mojoj, a i meni samoj!”
Humanitarna organizacija Srbi za Srbe pozvala je donatore širom sveta da se priključe njihovoj novoj velikoj akciji s ciljem da se porodici Tot-Dokić obezbedi kuća.
– Naša pažnja i podrška potrebniji su im sada više nego ikad jer su nedavno tragičnim slučajem ostali bez sedmog deteta, bebe Mile- ističu iz ove organizacije.
Na ovom linku pogledajte kako možete donirati sredstva za porodicu Tot-Dokić.
Muškarac star 38 godina pretučen je u prepodnevnim satima na ulici u Mokrinu. Kako nam je potvrđeno u Policijskoj upravi u Kikindi u tuči jutros oko 9.30 časova učestvovalo je više punoletnih osoba. Među njima su i dvojica muškaraca odranije poznata policiji.
-Pretučeni muškarac, posle ukazane pomoći i urađene dijagnostike, u Opštoj bolnici, prebačen je u Novi Sad na dalje lečenje. Pacijent je stigao u svesnom stanju i sa povredama koje nisu opasne po život – rekli su nam u Bolnici.
Istraga o tome šta se dogodilo je u toku, a o događaju je obavešteno Osnovno javno tužilaštvo u Kikindi.
Iz Specijalnog rezervata prirode „Pašnjaci velike droplje“ stižu lepe vesti. Posle osam godina, u delu ataru Vaverka u Mokrinu, pojavio se mužjak. Lovci udruženja „Perjanica“, u čijoj nadležnosti je prirodno dobro borbe se za opstanak ove veličanstvene ptice te lovočuvari obilaze, čuvaju gnezda i vode računa o broju i stanju ptica, kaže predsednik udruženja Bogica Božin.
-Na zimovalištu je trenutno osam ženki i od petka, 8. marta, imamo i jednog mužjaka. Nadamo se da mužjak odlučiti da ostane u rezervatu, kako bi u budućnosti imali mlade. Svadbena igra mužjaka počinje sredinom marta ili početkom aprila i traje do početka, odnosno, kraja maja – saznajemo od Božina.
Jedna od najvećih ptica Evrope, velika droplja, smestila se na najočuvanijem i najvećem stepskom području Srbije. Pašnjaci velike droplje su specijalni prirodni rezervat sačinjen od stepskih, slatinskih, livadskih, močvarnih i oraničnih ekosistema, sa retkim biljnim i životinjskim vrstama. Ovo područje je jedino stanište ove ptice u Srbiji i jedno od retkih staništa u Evropi i svetu.
-U saradnji sa Pokrajinskim sekretarijatom za zaštitu životne sredine svake godine na ovom prostoru sejemo biljne kulture koje su potrebne za hranjenje i gnežđenje velikih droplji. Teren redovno održavamo i kosimo i trudimo se da sve prilagodimo ovoj ugroženoj vrsti. Pre tri godine u okviru IPA projekta sa Mađarskom ogradili smo 115 hektara površine na kojima se velike droplje šepure – istakao je naš sagovornik.
Velika droplja je jedna od najkrupnijih ptica naše faune, impozantan mužjak može da dostigne dužinu do 100 centimetara, težinu do 16 kilograma, a raspon krila doseže čak 2,5 metra.
Lovci iz Mokrina konstantno su na terenu i vode računa o prehrani divljači, ali i o njihovoj brojnosti.
Janoš Kihut iz Temerina ne propušta nijedno Svetsko prvenstvo u nadmetanju guskova u Mokrinu. Svake godine iskoristi priliku da domaćinima i gostima ponudi guščiju mast, ali i sušeno meso od pernatih životinja koje sam proizvodi.
-Imamo porodičnu farmu gusaka i već tri decenije smo u ovom poslu. Matično jato koje posedujemo broji 300 komada gusaka i gusana. Sami ležemo guščiće i deo prodajemo, a deo ostavljamo da obnovimo jato na farmi – saznajemo od Kihuta.
Od jedne životinja dobija se pola kilograma masti. Potražnja za ovim narodnim lekom je velika.
-Od Beograda, Kruševca do Subotice, traži se guščija mast. Možemo da prodamo pet puta više u odnosu na ono što proizvedemo. U Beogradu se mast kupuje na veliko. Cena za kilogram je 2.400 dinara – napominje naš sagovornik.
Guščija mast je stari narodni lek, koji se u srpskoj narodnoj medicini najviše koristio za lečenje plućnih bolesti. U nekim delovima sveta i danas se tuberkuloza leči ovom mašću. Guščija mast je odlično pomoćno lekovito sredstvo.
-Posebno je dobra za lečenje upale pluća, ali i u oporavku kod onih koji su preležali ovu bolest. Odlična je i za pušače kojima su pluća od nikotina kao i za kožna oboljenja. Čisti kompletan organizam – saznajemo od Janoša Kihuta.
U ekspanziji zdrave ishrane i meso je sve traženije. Izvor je korisnih elemenata kao što su gvožđe, cink, bakar, mangan, selen, sadrži i kalijum, magnezijum, fosfor, natrijum i kalcijum, ali i mnogih vitamina.
Guske su uvezene iz Mađarske i tovne su. Zahtevne su za odgoj, a kako brzo rastu potreban im je adekvatan prostor gde će boraviti. Retko kada su puštene jer nema čistih izvora vode. Najveći neprijatelj im je, saznajemo od Janoša, voda puna bakterija od koje obole. Zato je iskopao bunar sa kojima ih poji.