Култура

Stefan 1

Grupa mladih akademskih umetnika rešila je da talenat, znanje i iskustvo ponudi svojim sugrađanima. Umetnička škola „Gusana u Magli“ imaće, za početak, dramsku i likovnu sekciju, kaže osnivač, glumac Stefan Ostojić.

– Otvorili smo upis za prvu generaciju polaznika. U dramskoj sekciji polaznici će učiti sve dramske tehnike – glumu, dramaturgiju i režiju, oslobodiće se straha od javnog nastupa; u likovnoj sekciji učiće se crtanje, slikanje i vajanje. Fokus je na zajedničkom stvaralaštvu, zajedno ćemo smišljati i stvarati, a zatim i prezentovati postignuto. Na kraju ciklusa spajaju se dramska i likovna radionica u stvaranju jednog umetničkog, humanitarnog događaja. Veoma se radujemo što ćemo početi da radimo u našem gradu – kaže Ostojić.

Ostojić će biti mentor u dramskoj sekciji. Diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu na odseku glume, osvojio je brojne nagrade i radio kao mentor na nekoliko internacionalnih kampova. Trenutno igra svoje projekte sa kojima putuje i gradi evropsku karijeru.

Mentori u likovnoj sekciji biće Sonja Beloš, master likovni umetnik – vajar i Nikola Gajić, master likovni umetnik – slikar. Oboje su osnovne studije završili na Akademiji likovnih umetnosti u Trebinju, a zatim i master na FLU u Beogradu, odnosno ALU u Trebinju.

Poziv je otvoren, kako kažu u Školi, za sve od 7 do 107 godina, i polaznici će biti podeljeni u uzrasne grupe. U narednom periodu planirane su i sekcije-radionice solo pevanja i plesa.

Umetnička škola se otvara u prvoj polovini februara, a prijave se primaju do 28. januara na mejl skola@gusaniumagli.rs ili na Instagramu, na @gusaniumagli. U prijavi, pored imena i prezimena, treba napisati i godinu rođenja i za koju radionicu se prijavljujete. Sve informacije mogu se dobiti na istom mejlu, Instagram profilu ili na Fejsbuk stranici „Gusani u magli“.

„Gusani u magli“ su, inače, postojali kao humanitarni teatar koji je Ostojić, kao gimnazijalac, osnovao pre više od deset godina. Tada su, igranjem predstava u dvorištu Narodne biblioteke, članovi Teatra sakupili novac za opremu za Dečije odeljenje kikindske bolnice.

nb jovan popovic

Književna nagrada „Đura Đukanov“ za 2022. godinu biće uručena Oliveri Mitić, spisateljici iz Beograda, u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ u četvrtak, 19. januara, u 18 sati.

Olivera Mitić nagrađena je za rukopis zbirke priča „Samodisciplina“. Žiri je radio u sastavu Jovana Koprivica, Slađana Stamenković i Dragan Babić.

Nagrada koja nosi ime pisca Đure Đukanova ustanovljena je 2005. godine, dodeljuje se za neobjavljenu zbirku pripovedaka autora mlađeg od 35 godina. Laureatu pripada štampanje knjige, a nagrada mu se uručuje na dan rođenja ovog izuzetnog banatskog književnika.

KUD Mokrin

Više od 150 učesnika, od najmlađih do prvog ansambla, nastupilo je na Božićnom koncertu Kulturno-umetničkog društva „Mokrin“ održanom 8. januara u prepunoj velikoj sali Doma kulture. Brojna publika tokom sat i po vremena uživala je u izvedbi božićnih pesama, kao i igrama iz Banata, Bačke, Bele Palanke, Leskovca, Vranjskog polja, Bosilegradskog Krajišta i Kosovskog Pomoravlja.

-Ovo je drugi put da održavamo božićni koncert, u želji da preraste u tradiciju.  Gosti na koncertu bili su folklorni ansambl „Sunce“ iz Subotice i članovi Kulturnog centra „Car Dušan Silni“ iz Feketića.  Iz našeg Kulturno-umetničkog društva, predstavili su se pripremni, izvođački ansambl, dečja pevačka i najmlađa predškolska grupa- kaže za Kikindski portal Nera Kovačev, umetnički rukovodilac KUD „Mokrin“.

Ovo kulturno-umetničko društvo brižljivo i posvećeno negujući tradiciju, igru i pesmu, okuplja više od 180 članova svih dobi- od pet do 75 godina, a u svojoj kulturnoj misiji uživa veliku podršku mesne zajednice kao i grada.

KUD „Mokrin“ je i mesto gde se stvaraju i neguju prijateljstva, i to ona za ceo život. To potvrđuje i večerašnji doček Srpske nove godine, kada će se, u slavljeničkoj atmosferi u Omladinskom domu, stari članovi pridružiti sadašnjim.

 

(Foto: Sretenović)

 

milana grbić

Kikinđanka i nekadašnja polaznica Regionalnog centra za talente „Dušan Vasiljev” Milana Grbić, višestruka šampionka iz oblasti knjiženosti, krajem prošle godine objavila je prvu knjigu poezije „Karma je veća kučka nego ja”. Knjigu je objavila PPM Enklava, eminentna beogradska izdavačka kuća specijalizovana za savremenu srpsku poeziju. U recenziji, urednici izdanja o njoj govore kao o vibrantnoj tvorevini koju odlikuje jezička energija prožeta humorom i samoironijom, te “priči o mladoj ženi čija se individualnost oblikuje u borbi s tradicijom, ali i kroz sudar kosmopolitskog ukusa i lokalnog humora i temperamenta.

Milana Grbić rođena je 1996. godine, osnovnu školu i gimnaziju završila je u Kikindi, a poznata je i kao dobitnica mnogobrojnih književnih priznanja. Za rukopis knjige kratkih priča „Oko nas more” nagrađena je književnim priznanjem Đura Đukanov (2018) koje dodeljuje kikindska Narodna biblioteka „Jovan Popović”, što je podrazumevalo objavljivanje prve Milanine knjige.

Milana Grbić je diplomirala na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, gde se trenutno nalazi na master studijama.

Daniel 4

Kada se talenat spoji sa upornošću i radom, poznato je, rezultati ne mogu da izostanu. Upravo to se dogodilo Danielu Totu iz Kikinde, mladom glumcu zaposlenom u Novosadskom pozorištu (Újvidéki Színház). Tačnije, Danielu se ništa nije samo dogodilo, on je postigao i ostvario sve što je želeo jer  jednostavno – nije odustao.

– Posle osnovne škole želeo sam da upišem umetničku srednju, tada me je zanimala likovna umetnost, ali to nije bilo  moguće. Tako sam završio elektrotehnički smer u Tehničkoj školi u Kikindi – priča Daniel.

Posle mature, preselio se u Suboticu i zaposlio u automobilskoj industriji, u magacinu fabrike. Činilo se da je sve dalje od svog sna.

– U Subotici je jedan glumac, Bela Kalo, imao dramsku radionicu. Otišao sam i prošao sam prijemni. Na radionici sam shvatio da želim glumom da se bavim profesionalno; zbog ljudi koji su u pozorištu, atmosfere, rada i slobode, i zato što sam se i sam oslobodio. Kao dete sam bio vrlo introvertan, pozorište me je oslobodilo.

Posle dve godine na radionici, Daniel je rešio da ode na prijemni na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.

– Pre odlaska na prijemni, dao sam otkaz u fabrici, toliko sam mrzeo taj posao – priznaje Daniel.

Roditelji su, kaže, bili zabrinuti jer im se nije činilo da je glumački posao siguran i da će mu obezbediti stalne prihode. Međutim, Danielov uspeh umirio je njihove bojazni. Završio je Akademiju, glumu na mađarskom jeziku, u klasi profesora Lasla Šandora. Već na četvrtoj godini povremeno je igrao u Novosadskom pozorištu, a danas je u ovom teatru i zaposlen.

Prošlog septembra premijerno je odigrao svoju monodramu sa kojom je odbranio master-rad – za „Sani Sajds, mrtvački šou“ sam je napisao tekst, a režiju je potpisao sa kolegom iz pozorišta, Atilom Nemetom. Pored ove predstave, koja je sada na repertoaru Novosadskog pozorišta, u toj kući dobio je uloge i u komadima: „Violinista na krovu“, „Crvena poštanska kočija“, „Ričard Treći“, „Nosorog“, „Paravani“ ,“ Bog masakra“, “Tom Sojer”.

– Život mi se sasvim promenio, našao sam svoj put i osećam da sam na dobrom mestu, sa ljudima sa kojima sam hteo da budem. Ima, naravno, i težih momenata u pozorištu, ali radim ono što volim – kaže Daniel.

Daniel planira da svoju monodramu, u februaru, predstavi i publici u Kikindi, u KUD „Eđšeg“. Za sada, kako kaže, ne planira ništa da menja, sasvim mu je ugodno u umetničkim vodama koje je odabrao i u kojima je uspeo da pokaže talenat i pronađe sebe. Za Danielovu sreću to je sve što je potrebno.

 

Foto: Novosadsko pozorište, autori – Gabor Pongo, Srđan Doroški, Žofi Serda, i privatna kolekcija.

Božićni koncert 7

Koncert božićnih pesama večeras je, u Hramu Svetih Kozme i Damjana u Kikindi održala Ženska pevačka grupa ADZNM „Gusle“. U izuzetno svečanoj pretprazničnoj atmosferi nastupu je prisustvovao veliki broj vernika. Događaj su, u ime lokalne samouprave, podržali predsednik Gradskog parlamenta, Mladen Bogdan, i zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski.

– Ovo je lep uvod u božićne praznike kada se podsećamo svog zadatka da negujemo našu tradiciju i običaje koji su nam ostali od predaka – rekao je Bogdan. – Sutra ćemo svečano uneti badnjak u Gradsku kuću i poželeti sreću i zdravlje svim zaposlenima. Imaćemo badnjak ispred oba hrama u Kikindi, a zatim očekujemo sve sugrađane da dođu da korinđaju u Gradskoj kući, da ih darujemo i poželimo im sreću i zdravlje u novoj godini. Ovo je prilika da se setimo koliko je važno da budemo jedinstveni, da čuvamo jedni druge. Svima želim da ove praznike provedu u miru i blagostanju sa svojim porodicama.

Božićne i koledarske, svetovne i duhovne pesme, „Gusle“ su drugi put izvele u Hramu Svetih Kozme i Damjana, a sama priprema koncerta trajala je godinu dana.

– Pevanju je prethodio istraživački rad, a zatim smo uvežbavali sa grupom. Pesme su u troglasu, četvoroglasu, ima antifonih, to su koledarske i božićne pesme iz čitave Srbije i iz krajeva u kojima žive Srbi – iz Rumunije, BiH i Hrvatske. Takođe, večeras promovišemo treći audio kompakt-disk naše Ženske pevačke grupe i hora „Kornelije Stanković”. Takođe, Muška pevačka grupa je snimila koledarske napeve iz Banata koji se nisu pevali najmanje sto godina i koje smo uradili prema zapisima iz aradske županije, iz 1912. godine – rekao je umetnički rukovodilac „Gusala“ Igor Popov.

Vernicima je o Badnjem danu i Božiću besedio starešina Hrama, protojerej Boban Petrović. On je podsetio na značenje i simbole Badnjeg dana i Božića.

– U starim vremenima, kada korinđaši pokucaju na vrata, gazda je prvo pitao da li znaju Roždestvo. Tek kada bi dokazali da znaju, mogli su da korinđaju – rekao je protojerej Petrović. – Korinđaši su simbol anđela, onih koji su, iznad pećine gde se rodio Hristos, pastirima u polju najavljivali njegovo rođenje božanskim rečima „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir i dobra volja među ljudima“.  Kada vam korinđaši sutra zakucaju na vrata, pružite im bar lepu reč. Božić ima najviše običaja jer je najradosniji praznik. Važno je da sutra naši domovi budu ukrašeni badnjacima i slamom – simbolom jasala u koje je bio položen Bogomladenac Isus.

Protojerej Petrović podsetio je da će sutra, na Badnji dan, svečana povorka sa badnjakom proći ulicama grada. Ispred oba hrama osveštavanje, paljenje i deljenje badnjaka počeće u 15 sati.

Narodno_pozorište_Kikinda

Prvi put u Kikindi, u Narodnom pozorištu, biće izvedena predstava o životu pesnika iz našeg grada, Dušana Vasiljeva. U kikindskom teatru procenjeno je da, kao institucija kulture, imaju obavezu da životu i delu Vasiljeva ukažu pažnju koju zaslužuje, kaže direktorica, Milena Živkov.

– Sa rediteljem Stevanom Bodrožom razgovarala sam o tome koju bismo predstavu mogli da radimo. Čitali smo drame Dušana Vasiljeva i došli na ideju da bi Kikinda trebalo da se oduži ovom velikom, a krajnje zapostavljenom  piscu srpske književnosti. Razgovarali smo o tome da bi mogla da se napravi priča o njegovom životu i stupili smo u kontakt sa dramaturgom Ninom Plavanjac koja je, takođe, bila oduševljena idejom. Biće to, dakle, priča o  životu Dušana Vasiljeva, kroz koju će biti protkana i njegova dela – kaže Živkova.

Iako u Kikindi ime Dušana Vasiljeva nose gimnazija i književna nagrada, ovaj pisac, u teatarskom svetu, do danas nije bio zastupljen, što će najavljenu premijeru učiniti svojevrsnom praizvedbom.

Dušan Vasiljev rođen je 1900. u Kikindi i živeo je samo 24 godine. Pisao je pesme, prozu i drame, smatra se jednim od najznačajnijih srpskih ekspresionista. Osnovnu školu pohađao je u Kikindi, a građansku i učiteljsku u Temišvaru, gde mu se porodica preselila 1911. godine. Radio je kao pisar i kao učitelj u Čeneju. Dva puta se priključio vojsci, kada je i oboleo, a ubrzo i umro od bolesti pluća. Sahranjen je na Melinom groblju.

Rad na predstavi o Dušanu Vasiljevu trebalo bi da počne sredinom februara, a premijera je planirana za početak aprila, kaže direktorica i dodaje da je u planu da u predstavi igra samo domaći ansambl. Reditelj Stevan Bodroža već je potpisao jednu režiju u kikindskom teatru – predstave „Laža i paralaža“.

kulturni centar

U Kulturnom centru Kikinda, pored postojećih, veoma uspešnih manifestacija, za 2023. planiraju i sasvim nove sadržaje. Jedan od njih biće program pod nazivom „Kikindi s ljubavlju“.

– Po ugledu na Dane Beograda, mi bismo, u Kikindi, napravili manifestaciju posvećenu našem gradu. Zamisao je da to bude između dva značajna datuma iz istorije Grada – 12. novembra, datuma kada je proglašen Dištrikt i 21. novembra, Dana oslobođenja Kikinde u Prvom svetskom ratu – kaže v. d. direktor Kulturnog centra, Marko Markovljev. – Uključili bismo sve ustanove kulture u gradu, koje bi priredile programe o Kikindi – iz istorije, kulture, umetnosti, da sugrađani imaju priliku da vide, podsete se ili saznaju sve što, možda, ne znaju o svom gradu i ljudima koji su živeli u njemu.

Među brojnim programima i manifestacijama koje Kulturni centar priređuje tokom godine,  posebno se ističe horski festival „Melodianum“ koji je, za samo tri godine, dostigao zavidan internacionalni ugled. Najnoviji program, „Kikindi s ljubavlju“, trebalo bi da bude inicijalna kapisla i za ostale kulturne institucije da, u svojoj oblasti, daju doprinos očuvanju istorije, tradicije, sećanju na ljude koji su, sa istim entuzijazmom stvarali i činili duh ovog grada.

kulturista naslovna

U putopisnom serijalu „Kulturista“ koji nas upoznaje sa prirodnim i kulturno-istorijskim lepotama, Kikinda je, za sada, rekorder sa snimljenih čak sedam epizoda. Autor i voditelj Boško Kozarski u potrazi za istinskim biserima prirodnog i kulturnog nasleđa, otkrio je gledaocima priče o mamutici Kiki, borbi gusana u Mokrinu, „Teri“, sovama, bundevama, čuvarima starih zanata… Kikinda očigledno ima šta da ponudi, a mi se trudimo da to predstavimo, kaže u razgovoru za Kikindski portal Boško Kozarski.

Šta od svega toga posebno preporučiti u Kikindi?

-Internacionalno je zanimljiva „Tera“- muzej, atelje, galerija na otvorenom. To apsolutno ne postoji u glavama domaćih turista, a još ako bi se napravio neki vodič kroz tu priču jer videti umetničko delo je jedno, a čuti priču o tome nešto drugo, mislim da bi to bio dobar dodatni potez da se „Tera“ više afirmiše. Borba gusana je svakako veoma zanimljiva priča – kaže Kozarski.

Kombinacijom istraživanja i turizma, „Kulturista“ je ovekovečio intrigantne i zanimljive putopisne priče. Na pitanje koju bi nam destinaciju, manje poznatu, toplo preporučio, spremno odgovara:

– Selo Dobroselica na Zlatiboru je neotkriveni turistički biser. Tamo se nalazi pećina Prerast koju možete da uđete, nema naplate ulaznica, u kojoj se nalazi reka Ponornica. U selu se nalazi crkva brvnara koja je 2021. godine napunila 200 godina na mestu gde je danas, a preneta je sa druge lokacije u istom selu koja se zove Crkvine. Tu se nalazi manastir sa izuzetnom pričom, jer su na ruševine manastira sa Hilandara došli monasi i pronašli dva ćupa sa zlatom, a od tog zlata je nikao novi manastir na litici reke. U tom selu je najlepši vidikovac, snimano je nekoliko filmova među kojima je i Kusturičin „Život je čudo“.

A da život jeste čudo, neretko spoj naizgled nespojivih kontrasta, svedoče istraživačke avanture „Kulturiste“, među kojima je i priča iz Gornjeg Bičumeta kod Medveđe, gde je nalazište dragog i poludragog kamenja.

-Ljudi tamo žive na ivici egzistencije, a od dragog i poludragog kamenja zidaju štale, bunare, čak i poljske toalete. Juveliri tu masovno dolaze kamionima, kombijima, odnose ono pored puta. Pitao sam meštane zašto to dozvoljavaju, a oni mi kažu pa mi toga imamo koliko hoćeš. Video sam tamo kod čoveka koji čuva pet koza, i od toga i živi, da ima neverovatnu ogradu od tog dragog kamenja. Zamislite koliko bi koštala u Beogradu ili Kikindi…A njemu je to bio jedini materijal pri ruci. Do tog sela sada postoji put, ali nemaju vodovod, bunari su im često prazni, i muče muku sa tim. Lako je da dovuku potrebne količine vode za ljude,ali za stoku je problem.

Emisije ovog serijala emituju se na kanalu „Balkan trip“, a dostupne su i na jutjubu.

-Drago mi je što ljudi gledajući „Kulturistu“ nisu stekli distancu. Prilikom nedavnog snimanja u Kikindi, bili smo na ulici i jedan čovek koji se u radnom odelu vraćao s posla, prišao je i pitao da se slikamo. Volim takve trenutke spontanosti, da me doživljavaju da sam neko tu iz kraja, tako mi i prilaze i obraćaju mi se. To mi je potvrda da radimo pravu stvar.

U radnoj biografiji našeg sagovornika je i produkcija za decu- od emisije „Pop rok kids“ do pozorišnih predstava i sinhronizacije crtanih filmova.

-Pozajmio sam glas Fredu Kremenku, kapetanu Pećinku, raznim crtanim junacima. Bilo mi je zanimljivo da gledam svoju ćerku kad prvi put gleda te crtane filmove. Njoj su favorit bili negativci. Lepa uspomena je i predstava za decu „Minja i tajni agenti“. Pisao sam, režirao i igrao u toj predstavi koja je bila na scenama širom Balkana tri godine. Pored Minje Subote, ja sam bio negativac Zloćko, a Minjini tajni agenti su bili Leontina, Tijana Dapčević i Ivana Negativ. Moj zadatak je bio da deci ukradem zabavu, a Minja se borio protiv mene kvalitetnom dečjom pesmom, dok sam im se ja suprotstavljao nekim treš, turbo folkom…U beogradskoj „Areni“ smo imali preko 10.000 mališana u publici što je nesvakidašnje za dečju pozorišnu predstavu- ispričao je za Kikindski portal Kozarski.

Prestižna priznanja u Moskvi

U konkurenciji 600 projekata za „Kristalni kompas“, nacionalnu nagradu koju dodeljuje Rusko geografsko društvo, „Kulturista“ je osvojio visoko drugo mesto. Priznanje se dodeljuje u različitim kategorijama-za novo geografsko dostignuće, za knjigu, televizijski projekat itd. Nagrada je poznata i kao „geografski Oskar“.

Bili smo u Moskvi na svečanosti dodele nagrada koje je uručio Stiven Sigal. Prvo mesto je pripalo rusko estonskoj koprodukciji za jedan film o ekspediciji. Predstavnik Francuske je jahao konja od Pariza do Moskve, a kraj projekta je bio obnova groblja ruskih carskih konja koju je on finansirao svojim novcem jer je veliki zaljubljenik u konje. Sam ulazak u finale za mene je bio veliko priznanje. Dobili smo prelepu plaketu, impresivni su utisci koje sam poneo. Nisam siguran da li je ovo došlo na vreme ili pre vremena, ipak je to državno priznanje Ruske Federacije- iskren je Kozarski.

U Rusiji je nedavno nagrađen još jednim značajnim priznanjem. Od Ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije „Rosotrudičestva“ dobio je medalju za jačanje mira, prijateljstva i saradnje. Najviše odličje tog ministarstva uručio mu je Jevgenij Primakov.

Posebno zapažen kod publike je i serijal od šest epizoda „Kulturiste“ o Krasnodarskom kraju, istinskom biseru juga Rusije.

(Foto: fejsbuk Boško Kozarski)

 

 

 

Elektroizvorika

Svestrana muzička umetnica, kantautorka, producentkinja, istoričarka umetnosti i pesnikinja Tamara Ristić autentičan talenat iz kog izvire prepoznatljiv umetnički izraz i kreativnu muzičku filozofiju pretočila je u svoj treći album „Elektroizvorika”. Ostaje verna spajanju tradicije i modernog, izvornog i elektronskog zvuka. Poznata pod umetničkim imenom Kezz na sebe je skrenula pažnju intrigantnim scenskim nastupima, nespornom muzikalnošću i iskrenim emocijama.

Da je mlada sugrađanka jedinstvena pojava na domaćoj i regionalnoj muzičkoj sceni čije će stvaralaštvo nastaviti da budi interesovanje publike, bilo je jasno još od prvog singla „Moma” iz 2014. godine, koji je ušao u najuži izbor od tri pesme na konkursu „Vorld mjuzik netvork”. Za Kikindski portal Tamara Kezz govori o svojim razmišljanjima i inspiraciji koje su je vodile tokom stvaranja „Elektroizvorike”.

– Ovo je treći album, koji je idejno vraćanje mom inicijalnom pravcu, ali je tehnički i u formi zvučno ostvarenje svega o čemu sam donedavno samo maštala. Veoma jaka inspiracija su mi bili di-džej i lajv nastupi, na kojima sam spontano ubacivala motive iz tradicionalnih pesama, a reakcije ljudi su me podstakle da te vibracije prenesem u trajne snimke. „Elektroizvorika” je deo mog dugoročnog projekta, promovisanje nasleđa kroz savremeni zvuk. U ovom slučaju, u pitanju je balkansko muzičko nasleđe, koje uključuje srpske, makedonske, romske pesme, kao i po jednu bosansku, bugarsku i albansku, u sinergiji sa elektronikom koja se prostire od eksperimentalnog do klupskog zvuka.

– Težila sam da mladim ljudima koji slušaju elektroniku provučem izvornu muziku, a i obrnuto – onima koji će pesmu pustiti jer je izvorna, da približim elektroniku. Zbog toga je muzika minimalistička, bez drugih instrumenata osim ritma, sintisajzera, glasa i melodike. To najbolje opisuje i sam naziv albuma, za koji znam da neće ostati usamljen na našem podneblju, jer se polako pojavljuju novi izvođači, koji će razvijati ovaj zvuk- podelila je sa nama umetnički doživljaj.

Tamara od pre tri godine živi u Sloveniji. O tome šta joj se posebno tamo sviđa, a šta nedostaje iz rodnog kraja, kaže:

– Uživam u prirodi, volim mir kojim Ljubljana odiše i sadržaje koji su usmereni ka lakšem odgajanju deteta. Pre odlaska sam deset godina živela u Beogradu, a odande mi najviše nedostaje osećaj pripadnosti i trenuci kada bukvalno ne znaš gde bi pre krenuo. Iz rodnog Banata privid usporenog protoka vremena, u kom tek sada znam da uživam. I naravno ljudi, odsvuda, a posebno roditelji kojima sam posvetila album.

Iza mlade umetnice su brojni koncertni i lajv nastupi u zemlji i inostranstvu- nastupa na festivalima, u klubovima, galerijama, letnjim scenama. Komponuje i izvodi muziku za radio, film, izložbe, performanse. Ispunjenje dečjeg sna bio je letošnji nastup na Dens areni Egzit festivala. Prošle godine, svetlost dana ugledala je njena zbirka poezije „Svemirske oči”.

Za Kikindski portal otkriva muzičke planove i želje u Novoj 2023. godini.

-Da se još usavršim u produkciji i više vremena provedem na sceni. Pripremamo za objavljivanje i novu muziku za projekat Tijamara, koji imam sa sestrom. Želim da snimim album za decu koji sam iskomponovala.