Култура

KUD Mokrin 15

KUD „Mokrin“ večeras je, na Uskršnjem godišnjem koncertu, ispunio i scenu i salu Doma kulture u ovom mestu. U programu pod nazivom „Kolo šareno igralo je veselo“ nastupilo je svih 200 članova Društva, od najmlađih, pripremnih grupa, do veterana.

U ime Grada događaju su prisustvovali gradonačelnik Nikola Lukač i članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje, Valentina Mickovski.

– Zasluge za ovako divan rad Društva pripadaju svim članovima i Mokrinčanima. Čestitam vam što čuvate tradiciju i običaje ovog dela naše zemlje i mi vas u tome podržavamo. Vaskršnje svečanosti i Mokrin i Kikindu stvaljaju na mapu sveta – rekao je Lukač.

Podrška kulturi i udruženjima koja se bave očuvanjem tradicije na selima uvek je obezbeđena u lokalnoj samoupravi, rekla je Valentina Mickovski.

– Na taj način pružamo mogućnost deci da nauče nešto o svojoj tradiciji i kulturi. Kulturno-umetničko društvo ima i obrazovni notu i treba kvalitetno da se radi, da se zadrže standardi. Cilj je i zadržati mlade ljude i kroz kulturu ih naučiti životnim veštinama. Smatram da je KUD „Mokrin“ kvalitetno društvo koje se trudi da, kroz pesmu, igru i poeziju, u saradnji sa Mesnom zajednicom, školom i bibliotekom, radi na očuvanju kulturne baštine ovih prostora.

Večerašnjim koncertom Društvo je obeležilo 20 godina postojanja i aktivnog rada u šest folklornih sekcija, dvema pevačkim grupama – dečijoj i ženskoj, recitatorskoj i dramskoj grupi.

– Na koncertu je sublimiran naš celogodišnji rad i večeras ga predstavljamo publici. Imamo zaista impozantan broj članova i trudimo se da im obezbedimo što bolje uslove za rad. Od lokalne samouprave i Mesne zajednice imamo izuzetnu podršku bez koje ne bismo mogli da ostvarimo ovako veliki obim rada – rekao je Živko Ugrenović, predsednik KUD „Mokrin“.

Bogat program obuhvatio je pesme i igre iz čitave Srbije. Praćeni izuzetnim orkestrom, članovi Društva prikazali su, sa mnogo entuzijazma, sve svoje talente. I dokazali da se u Morinu običaji i zajedništvo visoko cene i čuvaju.

 

Narodno_pozorište_Kikinda

Premijera predstave „Oblaci“ odložena je za petak, 28. april. Prvobitno najavljena izvođenja za 20, 21. i 22. april otkazuju se, saopšteno je iz Narodnog pozorišta.

Umesto toga, u utorak, 18. aprila, na repertoaru će biti predstava „Ljubavno pismo“. Druga repertoarska izvođenja do kraja meseca nisu najavljena.

Za predstavu o Dušanu Vasiljevu, „Oblaci“, tekst je napisala Nina Plavanjac, režira je Stevan Bodroža, a lik kikindskog književnika tumači Vladimir Maksimović.

Komad će se igrati na maloj sceni.

kud petar kocic

Folkloraše iz cele Srbije, ali i Crne Gore i Republike Srpske , njih više od šest stotina, okupili su Treći susreti veterana u Ivanjici.

Među kulturno-umetničkim društvima koja su kroz pesmu i igru, na najlepši način, približila tradiciju i običaje našeg naroda bilo je i Kulturno-umetničko društvo „Petar Kočić“ iz Novih Kozaraca.

Dug aplauz i ovacije, kao i pozivi za saradnju koji su usledili, još jednom su potvrdili kvalitetan rad entuzijasta iz novokozaračkog KUD-a. U kategoriji dvadeset ansambala iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore predstavili su se prikazom svadbenih običaja iz okoline Vranja, kaže za Kikindski portal Milan Vašalić, koreograf i umetnički rukovodilac KUD-a.

– Vredno je pomenuti da su članovi ansambla „Petar Kočić“, iako najstariji, pobrali velike simpatije kako učesnika, tako i brojne publike koja je nastup pozdravila ovacijama i gromkim aplauzima. Neposredno nakon nastupa, dobili smo poziv za saradnju i učešće na sličnim festivalima u Užicu i Trebinju. Publika je možda prvi put mogla na sceni da vidi tradicionalno pevanje Vranjanaca, da čuje gajde, vidi običaj brijanja mladoženje i kićenja neveste i svekra. Hvala lokalnoj samopuravi koja je podržala gostovanje u Ivanjici i omogućila KUD-u da predstavi svoje selo i ujedno naš grad- ističe Vašalić.

KUD „Moravica“ iz Ivanjice koji je domaćin folklornih susreta, uputio je poziv Kulturno-umetničkom društvu „Petar Kočić“ da i naredne godine učestvuje na ovom festivalu koji je na ovogodišnjem koncertu za pamćenje okupio kulturno-umetnička društva iz Kraljeva, Kragujevca, Beograda, Novog Sada, Podgorice, Užica, Sevojna, Nove Pazove, Višegrada, Čačka…

 

V_Mickovski

Kako bi se stekla prava slika o stanju kulture na teritoriji Grada, iz lokalne samouprave inicirana je sistemska analiza rada ustanova, institucija, udruženja, društava, svih koji proizvode i plasiraju kulturne programe. Ovo će biti i tačka od koje započinje izrada Strategije razvoja kulture Grada Kikinde za period od 2023. do 2027. godine.

O ovom dokumentu, prioritetima, kandidaturi Kikinde za prestonicu kulture, ali i o stanju u ovoj oblasti, za „Kikindski portal“ govori Valentina Mickovski, članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje.

– To je planski i akcioni dokument koji će nam pomoći da iskristališemo programe koji su u ponudi, a takođe i potrebu za ulaganjem u infrastrukturu u ovoj oblasti. Lokalna samouprava nije obavezna da ima ovakav dokument, ali je Strategija najbolji način da se izdvoje dobre stvari i uoči sve što je potrebno poboljšati. Uspostaviće se prioriteti i znaćemo tačno gde su potrebne promene i ulaganja. Iako ustanove kulture funkcionišu odlično, prijavljuju se na konkurse, dobijaju znatna sredstva od ministarstava i sekretarijata, smatramo da je sada dobro vreme da vidimo šta treba unaprediti.

„Kikindski portal“: Za analizu stanja u ovoj oblasti angažovan je Zavod za proučavanje kulturnog razvitka. U proteklim sedmicama stručnjaci ove ustanove obavili su razgovore sa fokus grupama u ustanovama i udruženjima, direktorima institucija kulture. Šta pokazuju prvi rezultati?

Valentina Mickovski: Najveći problem je nedostatak sadržaja za tinejdžere.  Takođe su anketirani građani i, posebno, mladi ljudi u gradu i selima. Mladi su rekli da im je potrebno mesto na kojem bi mogli da stvaraju, takođe su izrazili želju za bioskopom i trudićemo se da im sve to obezbedimo. Planiramo da  ustanovimo mesto za mlade na kojem će moći da ispolje svoju kreativnost u svim oblastima kulture i umetnosti, gde će moći da stvaraju. Još uvek nemamo konkretno rešenje, ali je činjenica da je to mladima potrebno da bi ostvarili svoj potencijal i da bi se osećali korisnima, da bi se povezivali i imali osećaj pripadnosti, da ni ne požele da odu u kladionicu ili kafić. To je nešto što stvarno nedostaje ovom gradu. Prepoznato je i da saradnja između kulturnih ustanova i obrazovnih institucija mora da se formalizuje, da se shvati ozbiljnije. Kulturni programi moraju se prilagoditi deci i školskom programu. Uz to, najave kulturnih aktivnosti moraju da se prilagode komunikaciji mladih, a to je putem društvenih mreža jer smo od njih čuli da često nisu obavešteni o događaju. Sve naše aktivnosti usmerene su ka tome da sugrađani budu zadovoljni kulturnom ponudom Grada, što znači da je program usklađen sa potrebama i ukusom publike. Strategija razvoja kulture Grada biće završena do 31. jula i biće ponuđena Skupštini na usvajanje. Pre toga, građani će imati priliku da učestvuju u javnoj raspravi o ovom dokumentu u Gradskoj upravi.

„Kikindski portal“: Kikinda će konkurisati za Srpsku prestonicu kulture za 2025. godinu. Koji su naši aduti i šta bi nam to donelo?

V. Mickovski: Pomenuta strategija pomoći će nam i prilikom konkurisanja za prestonicu kulture. Mislim da imamo čime da se ponosimo kada je kultura u pitanju jer svaka od ustanova ima odličnu reputaciju, kako u AP Vojvodini tako i u Ministarstvu. Imamo „Teru“, internacionalno izvrsno pozicioniranu unikatnu ustanovu. Narodni muzej ima projekat za rekonstrukciju u jedan atraktivan i moderan prostor, kakav ne postoji na širem području, što bi moglo da zainteresuje žiri. Takođe, Kulturni centar nudi novi infrastrukturni projekat. Programi koje ćemo ponuditi biće atraktivniji od postojećih. Verujemo da nam ova titula ne bi donela samo oživljavanje kulturnog života grada i podizanje kulture na viši nivo, već bi se kultura povezala i sa ostalim sferama društva. Imaćemo bolju vidljivost, marketing će biti mnogo lakši, verujem da bi turizam procvetao, a takođe i sektor usluga, ugostiteljstvo, ekonomija i investicije. Nije nevažno i da prestonica kulture dobija znatna sredstva od ministarstva. Čak i ako ne uspemo u tome, imaćemo osnov da se prijavljujemo na konkurse u državi i Evropi.

„Kikindski portal“: Kako, kao resorna članica Gradskog veća, ocenjujete kulturni život grada i sela?

V. Mickovski: U razgovoru sa građanima, u intervjuima u fokus-grupama, ustanovili smo da bi bilo poželjno da budemo kreativniji u promociji kulture u selima. Sve kulturne ustanove treba da se približe deci u selima, to će biti u akcionom planu. Na primer, muzej bi mogao da održava kreativne radionice, pozorište bi moglo da gostuje u selima, a „Tera“ bi mogla da održava radionice grnčarstva ili vajarstva u malom – i da ih upozna sa onim što postoji u Kikindi. Uz to, bilo bi poželjno da ustanove kulture međusobno bolje sarađuju, kao i da analiziramo rad udruženja građana. Takođe sam za formalniju saradnju između ustanova kulture i obrazovnih institucija; shvatili smo da neka deca nikada nisu posetila pozorište, ili pak „Teru“. Možda bismo neke nastavne programe mogli da prilagodimo ponudi neke od ustanova. Cilj je da svako dete zna šta Kikinda poseduje, da svake godine bar jednom ode u svaku od ustanova. Važno je to i za sve građane grada i sela jer sami smo najbolji ambasadori svog mesta.

crvenkapa boka

Zahvaljujući uspešnoj saradnji Dečijeg pozorišta „Lane“ i Tetra „Boka“, kikindski mališani su u prilici da uživaju u predstavama ovog lutkarskog pozorišta iz Berlina. Nakon prošlonedeljne predstave „Crvenkapa“, u nedelju 9. aprila na repertoaru su „Tri praseta“, u dva termina- od 17 i od 19 sati.

Dva dečija pozorišta uspostavila su saradnju zahvaljujući sugrađanki, vaspitačici Jasmini Drinjak Malogajski koja je, zajedno sa Radmilom Milovanović u Berlinu pokrenula „Štramplicu”, radionice za decu na kojima se, na kreativan način neguju jezik, kultura i tradicija naših prostora. U Berlinu je upoznala i Oliveru Beker koja od 2013. godine vodi teatar „Boka”. Kreativna saradnja ubrzo je započela, a ovo lutkarsko pozorište prvi put je u Kikindi gostovalo u julu prošle godine.

-Saradnja između „Boke“ i „Laneta“ je početak jednog divnog prijateljstva. Divno je raditi i družiti se sa ansamblom kikindskog dečijeg pozorišta,  Za kratko vreme sam dosta naučila od njihove trupe, konkretno, kako se vodi jedno pozorište. Posebno me je usrećilo gostovanje u Kikindi. Jaca i Bog nas je sve spojio, to su poznanstva koja su me duhovno obogatila. Radujem se budućoj saradnji i druženju sa „Štramplicom“ i i sa Dečijim pozorištem „Lane“. Kikinda je moja nova domovina, a „ Lane“ moja nova kuća- izjavila je ranije za Kikindski Olivera Beker koja je posle glumačko-lutkarskog smera u Dvanaestoj beogradskoj gimnaziji, znanje usavršavala na studijama glume u Berlinu.

U Pozorištancu „Lane”, april je mesec šale. U nastavku aprilskog repertoara na sceni će biti još tri predstave. Sve će biti igrane u dva termina- od 17 i od 19 časova.

U nedelju 16. aprila, deca će moći da pogledaju „Zeku naduvenka“, a sedam dana kasnije „Medvedovu ženidbu“.

„Ivica i Marica“ su na repertoaru 30. aprila.

Ne zaboravite, nedelja je dan za čaroban svet pozorišta. Rezervacije karata dostupne su putem telefona 0230 503 735, 064 158 93 14 i 060 024 7048.

 

Neven Grujić 1

Neven Grujić, dokumentarni fotograf, predstavio je sugrađanima večeras svoju novu fotomonografiju pod nazivom „Varanasi“. U prepunom holu Narodne biblioteke, Grujićeve fotografije povele su prisutne do njegovog omiljenog mesta, grada Varanasi u Indiji, po kojem je knjiga i nazvana.

Ovo je druga Grujićeva knjiga, projekat koji je, kaže, radio od 2003. do 2020. godine, prilikom svojih vraćanja Indiji. Na 168 strana, tačno 83 fotografije donose gotovo nestvarne scene sa ulica ovog mesta, životinja, ljudi pre svega, predstavljaju i fotografa sa retkim darom da vidi čoveka u ljudima.

– Varanasi je sjajan i lud grad. Grad morala, korupcije, religije, svega ludog što možete da zamislite, hiljade životinja koje lutaju ulicama, sve to je u Varanasiju. To je stvarno specijalno mesto, zaljubljen sam u Varanasi. Ovaj grad je duhovni i religiozni centar Indije. Milijarda Hindusa želi da ga poseti, bar jednom u životu – kaže Grujić.

Neven Grujić je saradnik časopisa „Nacionalna geografija Srbija“.

– Uvek imam bar jedan projekat koji radim. Dokumentujem Kikindu već dvadeset godina, trenutno radim portrete Kikinđana.

I dalje, kad god je u mogućnosti, kaže, putuje i radi. Još je mnogo trenutaka nezabeleženih pronicljivim umetničkim okom Nevena Grujića.

Stefan nagrade 2

Glumac Stefan Ostojić postigao je veliki uspeh na prestižnom pozorišnom festivalu, „Art Trema festu“ u Rumi. Za ulogu u predstavi „Lala“ osvojio je dva najviša priznanja: nagradu međunarodnog stručnog žirija za najbolju mušku ulogu i nagradu publike.

Ovu monodramu mentaliteta, tužnu i veselu priču o Lali iz Kikinde i njegovoj potrazi za ljubavlju, Ostojić je napisao sa proslavljenom američko-francuskom rediteljkom, glumicom i klovnovskom učiteljicom Li Delong, koja je i režirala predstavu.

I u dosadašnjim igranjima, posebno onima u inostranstvu, do sada u Mađarskoj, Portugaliji i Češkoj, postalo je jasno da je emotivni i veseli Lala dirnuo srca publike. Sada je potvrda za glumačko umeće stigla i od teatarskih stručnjaka.

– Prvi put sam dobio nagradu za nešto što sam i producirao, što je moja ideja, blisko mi je i lično – kaže Stefan. – Velika je stvar što je priča o Kikindi dobila nagradu, to je potvrdio žiri i publika je to nagradila. Najveći utisak na mene je ostavilo samo igranje. Publika je jako volela predstavu, uživala je. Posle igranja su mi prilazili, zahvaljivali se i čestitali mi. Najvažnije mi je da predstava služi ideji da širimo ljubav Lale i nagrade to i potvrđuju.

Lala je emotivan, veseo i neustrašiv i priču koja predstavlja njegov zavičaj i ljude u njemu sada nosi dalje. Već krajem meseca, 28. aprila, predstava je na repertoaru Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Sledi igranje u Beogradu, a pre toga će, svakako, jedan nastup imati i u Kikindi, kaže Stefan.

Da širi ljubav Lale, Stefan je sada pozvan na jedan od najvećih umetničkih festivala na svetu, „Brighton Fringe“-u, u Brajtonu u Velikoj Britaniji. Početkom maja nastupiće na četvorodnevnoj manifestaciji pod nazivom „Uncommon comedy“, na kojoj će se igrati predstave Li Delong iz Švajcarske i Hrvatske, dok će „Lala“ biti jedini predstavnik Srbije.

Posle Brajtona, „Lala“ je na zvaničnom programu međunarodnog „Zagreb Clown Festival“-a.

Stefanov Lala razumljiv je na svim jezicima i na svim meridijanima jer, u priči o životu Kikindi, o ljudima u multinacionalnoj sredini, širi samo ljubav. Emociju za koju nije potreban prevod.

Ljilja Markovljev 2

Kako u detetu probuditi „čitalački gen“ pitanje je i problem roditelja, danas možda aktuelnije nego ikada. Međunarodni dan knjige za decu koji se obeležava 2. aprila, prilika je za još jedno podsećanje na to koliko je važno negovati ljubav prema knjizi od malih nogu. I kakve sve to dobrobiti donosi.

– Veoma je važno da se dete sa knjigom upozna od najranijeg detinjstva. Trogodišnje dete je već radoznalo i istražuje, i tada mu treba dati slikovnice,  ili ga upisati u biblioteku. Bibliotekari su obučeni da upute decu kako da koriste slikovnicu, jer ih ima raznovrsnih. Čim se dete navikne na knjigu, ulazi u novi svet i dopunjuje i razvija i svoju maštu. Navikne se da se koristi knjigom – kaže Ljiljana Markovljev, penzionisana dugogodišnja bibliotekarka na Dečijem odeljenju kikindske Narodne biblioteke „Jovan Popović“.

Ona objašnjava da slikovnice pomažu i da dete „pređe“ na knjige iz kojih će, svakako, morati da uči. Neće osetiti da mora da uči ako od najranije mladosti koristi knjigu.

– Roditelji, pri tom, ne treba da primoravaju decu da čitaju enciklopedije, koriste atlase i slično, moraju da znaju da slikovnice nisu knjige za bebe, slikovnice sa slovima su upravo za decu koja su krenula u školu, one ih uveseljavaju. I zato ih treba pustiti da sami biraju. Roditelji mogu da preporuče detetu nešto, ali nikako i da mu nameću, kao što neki od njih to rade.

Postoje različite „taktike“ kako detetu približiti knjigu i navesti je da je zavoli, kaže Ljiljana.

– Ja sam deci davala „tajanstvene knjige“. Rekla bih im: „Ovo nikom nemoj da pokažeš, to je tajna knjiga, samo za tebe, i kad je budeš vratio, daću je nekom drugom“. I to dete uvek obraduje. Takođe, u susretima s decom, prvo pročitam priču, zatim priču odigramo s lutkama, ali uz njihovo učešće. To su interaktivne predstave, ali je to i rad sa knjigom. Deca su radoznala, pametna, i često ih potcenjuju.

Dan knjige za decu – na rođendan pisca

Svetski dan knjige za decu ustanovio je Unesko pre 56 godina, kako bi se deci slala poruka o magiji književnog nadahnuća i važnosti razvijanja ljubavi prema pisanoj reči.

Dan knjige za decu proslavlja se na dan rođenja Hansa Kristijana Andersena, danskog književnika, tvorca bajki i pesama koje su obeležile detinjstvo generacija dece širom sveta.

Radi promocije književnosti za decu, Vlada Švedske ustanovila je priznanje “Astrid Lindgren” u čast autorke “Pipi Duga Čarapa”, koju zovu i malom Nobelovom nagradom.

Srpske nagrade za najbolje knjige za decu

U Srbiji postoji nekoliko nagrada za najbolju dečju knjigu – od najstarije “Neven”, do one sa najmnogobrojnijim žirijem, učenicima svih beogradskih osnovnih škola – “Dositejevo pero”.

Nagrade „Neven“, koje se dodeljuju autorima dela za decu i mlade, na poslednjem konkursu pripale su Jasminki Petrović za knjigu „100 lica stolica“ (najbolje delo iz oblasti beletristike) i Borisu Kuzmanoviću za knjigu „Babaroga“ (najbolje ilustrovano delo). Obe knjige objavljene su u izdanju „Kreativnog centra“.

U oktobru su dodeljene najnovije Nagrade dečije kritike „Dositejevo pero“. Odlukom dečijeg žirija, treće mesto u kategoriji mlađeg uzrasta pripalo je romanu „Baksuz Srećko i njegove nevolje“, Bojana Ljubenovića i ilustratorke Natalije Krstić.

U kategoriji dela za stariji uzrast, priznanja su dobile dve knjige iz edicije „Znamenite Srpkinje iz pera književnica za decu“: prvo mesto pripalo je  ilustrovanoj romansiranoj biografiji „Milunka Savić – heroina nežnog srca“, autorke Slavke Petrović Grujičić i ilustratora Igora Krstića, a drugo mesto ilustrovanoj romansiranoj biografiji „Desanka Maksimović – bajka o čovečici“, Violete Jović i ilustratora Igora Krstića.

I na kraju, ne treba zaboraviti mudre reči engleskog pisca Majkla Morpurga: „Deci treba obezbediti dve stvari – knjige i ohrabrenje da stalno čitaju“.

ena gogić7

Na 13. Međunarodnom muzičkom festivalu „Šareni vokali” održanom u subotu u Somboru, četrnaestogodišnja sugrađanka Ena Gogić osvojila je prvo mesto. Ena je nastupila sa numerom „Glasam za ljubav” čiji su autori Tode Nikoletić i Lado Leš.

Učestvovalo je 18 izvođača iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Festival „Šareni vokali” nastao je 2010. godine u sklopu obeležavanja 140 godina Somborskog pevačkog društva i nagrađuje isključivo dečije talente i njihove vokalne sposobnosti. Namera organizatora bila je da okupi decu soliste i istaknute kompozitore iz regiona, kao i da popularizuje dečije muzičko stvaralaštvo.

Mladoj, talentovanoj Eni predstoje pripreme za muzičko-scensko takmičenje „Srbija u ritmu Evrope” na kom će predstavljati Kikindu.

o grahovcu

Mnogo dragocenih sećanja i emocija pobudilo je večerašnje predstavljanje dve knjige posvećene prof. dr Spasoju Grahovcu (1936-2019), jednom od najvećih kulturnih i prosvetnih radnika u našem gradu. U amfiteatru Visoke škole strukovnih studija za obrazovanje vaspitača predstavljen je „Spomenik prijateljstva“, knjiga koju je priredio prof. dr Jovica Trkulja i „Spasoje Grahovac- život i delo“, autora prof. dr Jovice Trkulje i mr Gordane Đilas.

-Trudim se da odužim dug prema učiteljima i profesorima koji su nam bili duhovni roditelji. Profesor Grahovac je bio moj profesor u Gimnaziji, ostavio je dubok trag u nizu generacija. Ja sam pre nekoliko godina osetio potrebu da uzvratim svoj dug njemu i to sam uspeo tako što smo pripremili ove dve knjige. U knjizi „Spasoje Grahovac –život i delo“, Gordana Đilas je prikazala sve što je on napisao i objavio, to je bibliografija, a ja sam pokušao da prikažem njegov časni životni pedagoški put. Ovo je prilika da se podsetimo njegovog časnog životnog puta, vrlo značajnog dela i barem donekle odužimo dug koji imamo prema jednom od velikana Kikinde- istakao je prof. dr Jovica Trkulja.

Sa izuzetnim poštovanjem i neskrivenim emocijama prema svom profesoru, govorila je Stanislava Hrnjak, jedna od autora knjige i pokrajinska poslanica.

-Profesor Spasoje Grahovac je obeležio moj život od detinjstva pa do studentskih dana, prvi put sa njim sam se srela kao devojčica u četvrtom razredu osnovne škole, a kasnije i u studentskim danima. Spajao je kulturu i obrazovanje, pratio nas i u ADZNM „Gusle“, gde sam sticajem životnih okolnosti provela 15 godina. Znao je da nam pristupi ljudski i profesionalno, kao profesor i kao naš sugrađanin. On je i jedan od najvećih zavičajnih pisaca u našoj sredini. To je naše bogatstvo, ljudi poput njega su primer kako se živi, a kroz dubok trag koji nam je ostavio u amanet sa tim nasleđem treba da upoznajemo mlade naraštaje- rekla je Stanislava Hrnjak.

Profesor Grahovac je govorio da je izveo na put više od 5.000 studenata i učenika, ali je njegov uticaj bio mnogo veći, napomenula je članica Gradskog veća zadužena za obrazovanje i kulturu Valentina Mickovski.

-Njegova dobrota, profesionalnost kao i akademsko znanje dali su veliki doprinos našem gradu i ponosni smo na to. Naša je obaveza da nastavimo njegovu misiju negovanja vrednosti kao što su dobrota, rodoljublje, poštenje, posvećenost obrazovanju i kulturi- istakla je Mickovski.

Ovo je značajna promocija za Visoku školu strukovnih studija za obrazovanje vaspitača i za grad, i ujedno najava proslave Dana škole 4. aprila, ukazala je dr Angela Mesaroš, direktorica ove obrazovne ustanove.

-Promocija je upriličena zahvaljujući profesoru Trkulji i porodici Grahovac, Branki i Mirku. Profesor Spasoje Grahovac je dao veliki doprinos u oblasti obrazovanja, kulture, sporta. Predavao je srpski jezik i književnost, dugo godina je gradio ovu školu na čemu smo mu zahvalni. Naš je profesor, bio je direktor Pedagoške akademije i zaslužni je građanin. Škola je bila saizdavač obe knjige- istakla je Mesaroš Živkov.

O delu profesora Grahovca govorili su i Marija Tanackov, književnica, književna kritičarka i njegova učenica, Milana Bajkin, bibliotekarka Zavičajnog odeljenja kikindske biblioteke „Jovan Popović“ i Slavoljub Gvozdenović iz Saveza Srba u Rumuniji.

Motivisao đake da zavole literaturu

-Obožavali smo ga, tražio je od nas da čitamo, da koristimo gradsku i školsku biblioteku, književnu kritiku i istoriju- ispričala je Marija Tanackov, književnica i književna kritičarka. – Na lep način nas je stimulisao da sami govorimo o književnim delima, pa i da se posvađamo oko toga da li je Ana Karenjina u pravu ili nije što je tako završila svoj život. Dao nam je podsticaj da shvatimo ozbiljnost literature i kulture, i možda smo, neki od nas, i završili književnost baš zahvaljujući profesoru Grahovcu.

Stipendista Geteovog instituta

Profesor Spasoje Grahovac je diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu 1962. godine. Bio je stipendista Geteovog univerziteta u Strazburu (1960. godine), a u Rusko Selo se vratio zbog smrti oca. Radio je kao profesor i u Ekonomskoj školi (1962-1970) i Gimnaziji (1971-1978).

Dobitnik je niza priznanja, među kojima je Nagrada opštine Kikinda za životno delo koja mu je dodeljena 2013. godine. Počasni je građanin Čeneja.

Spomen bista

Stanislava Hrnjak, jedna od autora knjige i pokrajinska poslanica, iznela je predlog da bi, u čast profesora Grahovca, ukoliko se porodica sa tim saglasi, u holu VŠSSOV trebalo da bude podignuta njegova bista. Inicijativa je propraćena aplauzom.