„Putovanja u slikama“ naziv je izložbe majke i sina, Nadice i Radovana Josimovića iz Novog Bečeja. Izložba je otvorena večeras u galeriji Kulturnog centra, a postavka, pored slika, sadrži i inovativni pristup – oslikane stare, odbačene predmete.

– Počela sam da slikam u svojim četrdesetim kodinama i dogodila se erupcija. Tragala sam za raznim tehnikama i stigla do starih, odbačenih kofera. Mislim da sam baš po tome jedinstvena – kaže Nadica. – Na ovu izložbu donela sam ih 17, a kod kuće imam još 20 koji čekaju da im udahnem život. Radim akrilnom tehnikom, a koferi su od raznih materijala – od skaja, kože, čak i od drveta. Pre toga, vežbala sam na drugim predmetima. Oslikavala sam tiganje, pa i metle. Kod kuće imamo galeriju „Garažeriju“, jer je nastala od garaže. Tamo okupljamo umetnike iz okoline u „Maloj koloniji velikog srca“, na kojoj sakupljamo odbačene predmete i oslikavamo ih.

Nadičina prijateljica i saradnica Monja Jovanov kaže da je kolonija humanitarnog karaktera.
– Na koloniji koja se održava svakog leta sakupljamo pomoć za našeg sugrađanina Pavla Vlaškalina, „dete leptira“, koji boluje od bulozne epidermolize. Njemu je, do kraja života, mesečno potrebno najmanje hiljadu evra kako bi lakše podnosio bolest. Na „Maloj koloniji velikog srca“ i deca čine prve korake u slikarstvu – kaže Monja.
Monja i Nadica su u Novom Bečeju osnovale i Kreativno udruženje „Knap“, u kojem se pokreću humanitarne akcije i organizuju radionice.

Radovan Josimović počeo je da slika na nagovor majke. On koristi akrilnu kombinovanu tehniku na platnu, sa egzotičnim motivima.
– Slučajno sam otkrio ovu multimedijalnu tehniku. Motivi su afrički i južnoamerički. Inspiriše me radost života uz muku koju ljudi nose. Na jednoj slici pokušao sam da taj njihov veseo kolorit prenesem na banatski pejzaž. Slika se zove „Apokalipsa u Banatu“.

Nadica i Radovan Josimović učestvovali su na više kolektivnih izložbi, a Nadica je već imala i deset samostalnih nastupa. U Kikindu su doneli smele kolorite i prelepe priče islikane na platnima i koferima.
Autentično i smelo, Josimovići, majka i sin, osvajaju maštom i stilom. U njihovim radovima možete uživati do 23. februara.



Radionicu „Jedan predmet – mnogo priča“ osmislio je Dragan Kiurski, viši muzejski pedagog, koji je i voditelj programa. Sinoć je za temu imala priču o polifonu i to na umetničkoj izložbi stalne postavke, kod ovog instrumenta.
On dodaje da se radi o participativnom programu, nastalom prošle godine, kako bi se animirala odrasla publika i osvežile teme iz lokalnog nasleđa, kroz sećanje i priču.
U prethodnoj godini teme radionica „Jedan predmet – mnogo priča“ bile su pegla na žar i školska tablica za pisanje. Kiurski kaže da su učesnici pričali o modi, odevanju nekad i sad, o porodici, majci. Drugi predmet – školska tablica, vratio je sećanje na školske dane, učitelje i nastavnike, drugarstvo, ekskurzije, druženja, detinjstvo uopšte.



– Sada su najčitanije knjige iz oblasti popularne psihologije i iz istorije, ali ne romansirane, memoari ili biografije, već stručna literatura iz ove oblasti – kaže Dunja Brkin Trifunović, organizatorka kulturnog programa u Biblioteci. – Naši čitaoci proučavaju istoriju – veoma je popularno delo „Semper idem“ Đorđa Lebovića, takođe knjige Luke Mičete. Svakako se više čitaju dela domaćih pisaca – pored istorijskih, epska fantastika, detektivski romani. Čitaoci ljubavnih romana i dalje najviše traže knjige Jelene Bačić Alimpić, kao i Lusinde Rajli, za koje uvek imamo liste čekanja. Među piscima trilera, najpopularniji su Ju Nesbe i Džejms Paterson. Od naših autora, veoma su tražena sva dela Vlade Arsića, čije knjige nikada nisu na policama, zatim dela Mirjane Mitrović, Marije Jovanović i Branislava Jankovića.
Ona dodaje da je prošle godine uočeno da su se mnogi čitaoci interesovali za knjige o Pokretu Crna ruka i o Majskom prevratu. Takođe, uvek je tražena trilogija „Nemanjići“ Vladimira Kecmanovića i Dejana Stojiljkovića. Dunja Brkin Trifunović kaže da se novi izbori čitalaca poslednjih godina možda mogu povezati sa temama TV serija i filmova koji se snimaju kod nas.
– Najtraženiji naslovi su: „Agi i Ema“ Igora Kolarova, „Leto kada sam naučila da letim“ Jasminke Petrović, „Cipela na kraju sveta“ Dejana Aleksića i „Miš lavljeg srca“ Rejčel Brajt. Veoma su popularne slikovnice s porukom, takozvane terapeutske slikovnice koje rešavaju neke probleme u dečijem uzrastu.
Bibliotekari su posebno ponosni na činjenicu da imaju veliki broj aktivnih, stalnih korisnika, kao i da svi ogranci rade dobro, uz napomenu da su najbolji u Bašaidu i Mokrinu u kojem je, već dve decenije, aktivna i, uspešna i nagrađivana, dramska sekcija.
Devojke su osvojile zlato u kategoriji pevanja božićnih i koledarskih pesama. Na Festivalu je nastupilo deset grupa iz šest zemalja: Slovačke, Litvanije, Slovenije, Austrije, Srbije i zemlje domaćina.



U petak, 3. februara, na velikoj sceni Pozorišta, igraće se „Kovači“, antiratna drama u kojoj uloge tumače Branislav Knežević, Mihailo Laptošević i Sanja Mikitišin.
Vodvilj „Pidžama za šestoro“ na repertoaru je 21. februara, u utorak. Najnoviji komad, nostalgična komedija „Ljubavno pismo“, biće odigrana u petak, 24. februara.
Poslednji termin u mesecu zakazan je za gostovanje. Sa predstavom „Ženski razgovori“ dolaze Vesna Čipčić, Svetlana Bojković i Milan Caci Mihajlović. Ova predstava biće odigrana u utorak, 28. februara.
Svečanosti je, u ime lokalne samouprave, prisustvovala Valentina Mickovski, članica Gradskog veća, zadužena za kulturu i obrazovanje.
Na konkurs, raspisan pre tačno godinu dana, stiglo je desetak rukopisa. O nagradi su odlučivali Jovana Koprivica, Slađana Stamenković i Dragan Babić.
– U pristiglim radovima bila je uočljiva generacijska bliskost u pogledu tema – rekla je Jovana Koprivica. – Stilska dinamika zbirke Olivere Mitić počiva na smeloj smeni ženske i muške narativne perspektive, kroz koje se prelamaju centralna, tematska uporišta ovog rukopisa, kao što su momenti sazrevanja tih pretežno mladih likova, uronjenih u ovu, neprijateljsku, svakodnevicu. Posebnu draž rukopisu daju narativni pasaži u kojima autorka u lirskom, gotovo elegičnom tonu, slika melanholiju svojih mladih junaka. Nama u žiriju sve ovo dalo je nadu da ćemo, i u budućnosti, prisustvovati sazrevanju jednog snažnog autorskog glasa. Po smelosti da, i na stilskom, i na formalnom planu, napravi otklon od ustaljenih formi, ona i jeste bliska autoru čije ime ova nagrada nosi.
Mladoj autorki, zbirka kratkih priča „Samodisciplina“, prvo je literarno delo i prva objavljena knjiga.
– Priče opisuju svakodnevicu moje generacije, što nije toliko prisutno na domaćoj književnoj sceni, ali dominira u regionu i u svetu – od porodičnih, ljubavnih i prijateljskih odnosa, do problema kakvi su odlasci iz zemlje, smrt u porodici. Nadam se da će čitaoci mojih godina, kojima je knjiga i namenjena, moći da prepoznaju deo sebe. Sve što sam do sada napisala moj je odgovor na to šta je meni nedostajalo u književnosti do sada – kaže dobitnica.


