Култура

nastojnik

Na maloj sceni kikindskog teatra, sutra uveče, Dragan Ostojić, Branislav Knežević i Slavoljub Matić, 150. put odigraće „Nastojnika”, komad rađen po tekstu Harolda Pintera, premijerno izveden 19. marta 1988. godine. Najdugovečenija predstava Narodnog pozorišta Kikinda igra se u istom sastavu od prvog dana.

– To je, ubeđen sam, jedina predstava u ovoj zemlji, i onoj bivšoj, koja se toliko dugo igra i na repertoaru je u istoj postavci, bez izmena, što je čini još posebnijom. Kad je nastala, nismo očekivali da će ovoliko trajati. Bili smo tada trojica mladih glumaca koji su dobili priliku nešto da pokažu. „Nastojnik” je za mene predstava kroz koju smo odrastali, učili se ovom zanatu i nadam se, postajali bolji glumci i bolji ljudi-kaže glumac Branislav Knežević.

Komad nobelovca Harolda Pintera, zahvalno štivo koje korespondira sa vremenom i uz gorak osmeh šalje univerzalne poruke, bez obzira na protok vremena, režirao je Dragan Ostojić. Sva trojica glumaca su, pre više od 20 godina na prvom „Joakim festu” u Kragujevcu ravnopravno podelili prvu nagradu za najbolje muške uloge.

-Ne mogu da opišem koliko se radujemo igranju ove predstave. Kad vidimo da imamo mladu publiku, to navodi na zaključak da je i dan danas aktuelna-ukazuje Slavoljub Matić. -Trebalo je dosta vremena da proniknemo u suštinu onog problema kojim se bavio autor, koji je bio poznat kao laburista, zalagao se za sindikalna i socijalna prava. Tema je i danas vrlo prepoznatljiva. „Nastojnika” smo radili ni iz čega, osim velike želje da se dokažemo kao mladi ljudi kojima bi pozorište moglo da ukaže poverenje, nadam se da smo ga i opravdali. Predložili smo mlađim kolegama, kad jednog dana prestanemo da igramo, da oni nastave, naravno, iz svog ugla- dodaje Matić. „Nastojnik” je bio njegova prva premijera na sceni kikindskog pozorišta.

Ulaz na jubilarnu predstavu biće besplatan za publiku, najavila je direktorica Narodnog pozorišta Milena Živkov.

-Pošto se komad igra na maloj sceni, i ograničen je broj mesta, zamolila bih sve zainteresovane da rezervišu svoja mesta na vreme.

Tradicija da na jubilarnoj izvedbi bude iznenađenja za publiku, neće izostati ni ovoga puta.

Arhiv Vojvodine 9

U nameri da najsavremenijim metodama sačuva vredne istorijske izvore, Istorijski arhiv Kikinda dostavio je svojoj matičnoj ustanovi, Arhivu Vojvodine, povelje carice Marije Terezije iz 1774. godine o proglašenju Velike Kikinde za varošicu i o ustanovljenju Velikokikindskog privilegovanog distrikta.

– U Arhivu Vojvodine biće urađeni skeniranje, obrada i izrada kopija ovih dokumenata. Povelje su najveće dragocenosti koje Arhiv čuva. Kopije na pergamentnom papiru biće izrađene povodom 250 godina od ustanovljenja Distrikta. Sredstva za ovaj posao obezbedio je Grad Kikinda – kaže v. d. direktor kikindskog Istorijskog arhiva, Srđan Sivčev.

Vredna donacija iz matične ustanove

Prilikom ove posete, direktor Arhiva Vojvodine, dr Nebojša Kuzmanović, poklonio je Arhivu u Kikindi 200 primeraka najnovijih izdanja te ustanove.

– U pitanju su ekskluzivni naslovi, kapitalna dela iz istoriografije, književnosti, geografije, antropologije, objavljena u proteklih nekoliko godina, koja će značajno obogatiti naš bibliotečki fundus – ocenjuje Sivčev.

Poklanjanje izdanja Arhiva Vojvodine deo je akcije „Vreme darivanja“ kojom su obuhvaćene sve ustanove kulture u Vojvodini. Krajem januara, dr Kuzmanović i narodni poslanik Milenko Jovanov posetili su Narodnu biblioteku u Kikindi. Tada je ovoj ustanovi poklonjeno 300 naslova – izdanja Arhiva Vojvodine i knjiga iz lične biblioteke direktora Kuzmanovića.

Stevan Bodroža

Zahvaljujući kikindskom teatru, tačnije pozorišnim stvaraocima, umetnost će dati doprinos ispravljanju nepravde u današnjem statusu Kikinđanina Dušana Vasiljeva, književnika, jednog od najznačajnijih srpskih ekspresionista.

U Narodnom pozorištu počele su probe na komadu „Oblaci – Dušan Vasiljev”. Po tekstu Nine Plavanjac, predstavu potpisuje Stevan Bodroža, reditelj iz  Beograda. Sa njegovim rediteljskim izrazom kikindska publika imala je priliku da se upozna u predstavi „Laža i paralaža“, koju je radio u našem gradu pre dve godine.

Predstava “Laža i paralaža”

Sa Stevanom Bodrožom razgovarali smo o novom komadu i porukama koje ćemo pronaći u pozorišnoj simbolici priče o Dušanu Vasiljevu.

Kikindski portal: Režirali ste, sa velikim uspehom, i klasike i savremene pisce. Kakav je izazov za Vas da na scenu postavite namenski napisan komad o jednoj ličnosti?

Stevan Bodroža: Kada u pozorištu stvarate komad o bilo kojoj konkretnoj osobi, zapravo pokušavate da dočarate univerzalnu priču koja se ne tiče samo te osobe, nego je referentna za širi krug ljudi. Mi pokušavamo da, u sudbini Dušana Vasiljeva, pronađemo određene tačke, podudarnosti, koje mogu da progovore o sudbini čitavih generacija. Konkretno, a to je jasno na primeru Vasiljeva, osećam da se naša, srpska  kultura, vrlo maćehinski odnosi prema darovitim mladim ljudima. Mi nismo kultura koja veruje mladosti, koja će mlade podržati, dati im vetar u leđa. Dušan Vasiljev nije doživeo duboke godine u kojima bi ga društvo priznalo, umro je vrlo mlad. Veoma se namučio u životu, bio je iz siromašne porodice koja nije mogla da ga školuje, borio se na razne načine, a sve vreme je istrajno pisao i ostavio veoma značajno delo koje, do danas, nema adekvatno priznanje. Za njega se zna, neke njegove pesme se smatraju kvalitetnim, čak izvanrednim, ali njegova specifična, istaknuta i poštovanja i sećanja vredna ličnost nije dovoljno priznata u našoj sredini.

Kikindski: Dušan Vasiljev je, sa socijalne margine, uz jaku volju i veoma mlad, pokušavao da uđe u središnje društvene tokove i donese promenu. Da li mislite da je, u tom smislu, danas drukčija situacija u odnosu na vreme u kojem je on živeo?

Bodroža: Bavljenje umetnošću jeste svojevrsna privilegija. Tolstoj sigurno ne bi napisao svoje „bucmaste“ romane da nije bio situirani plemić, da nije mogao da neguje svoj neosporni genij. Mi ni ne znamo koliko genijalaca u našem društvu radi u pekarama, koliko izvanrednih mladih ljudi prestaje da studira jer roditelji ne mogu da im finansiraju školovanje. Bivša Jugoslavija je, u jednom kratkom periodu, bila zemlja u kojoj je mogao da se desi taj klasni „kvantni skok“.  Moji roditelji su došli iz sela u grad, ja sam se rodio u Beogradu, što je napravilo razliku u odnosu na to kakav bi bio moj život da sam ostao tamo odakle su oni došli. Mislim da su problemi sa kojima se suočavao Dušan Vasiljev ponovo aktuelni. Njegov život je priča o neverovatnoj izdržljivosti, posvećenosti umetnosti i nemogućnosti da se bilo šta drugo izabere. Mislim da to tekst Nine Plavanjac otelovljuje na fantastičan način – taj poziv, jači od bilo čega, od bilo kakvog konformizma, bilo kakvog privatnog odnosa, čak i ljubavnog. Nina je  napisala pseudobiografiju o tome kako su mogli da izgledaju Dušanovi odnosi, njegov životni put. Dramu sačinjavaju, u meri od  čak  devedeset odsto, same Dušanove rečenice, bilo da su njegovi stihovi, ili rečenice uzete iz njegovih priča, ili pak iz njegove dve drame. A opet, to nije “prikladna” drama – za potrebe namenske predstave “kolaž” sastavljen od već postojećih dela. Ninina drama ima sve elemente samosvojnog dramskog dela i stoji nezavisna u odnosu na opus samog Vasiljeva.

Kikindski: Drugi put režirate u kikindskom pozorištu, poznajete ansambl. Probe uveliko traju, kakvi su sada utisci?

Bodroža: Stvarno uživam u radu u ovom pozorištu. Divno je sarađivati sa glumcima i sa upravnikom koji imaju sluha za to šta šta je sve nephodno uraditi, izmaštati i obezbediti da bi jedno umetničko delo imalo svoj integritet. To, moram da priznam, nije uvek slučaj. Ipak, nekako uspevam na svom putu da se sretnem sa istomišljenicima.

U predstavi „Oblaci – Dušan Vasiljev“ igraju: Vladimir Maksimović – u naslovnoj ulozi, Nikola Joksimović, Anđela Kiković, Miljana Kravić, Mina Stojković, i Luka Jovanović i Filip Klicov, kao gosti.

Dramaturgiju takođe potpisuje Nina Plavanjac, scenograf je Milica Bajić Đurov, kostimograf Milica Kolarić, i saradnik za scenski govor je Dijana Marojević. Premijera predstave očekuje se krajem aprila.

melizmi u ns

Virtuoznim izvođenjem tradicionalnih pesama i raskošnim prikazom narodnih običaja, Ženska pevačka grupa „Melizmi“ novosadskoj publici poklonila je veče sazdano od emocija. U Sinagogi je sinoć upriličen koncert „Majka kao bajka“ uz nastup Dečije pevačke grupe „Melizmi”, Sekcije za očuvanje tradicije i običaja „Melizmi”, perkusioniste Darka Jovanovića, pratnju orkestra Milenka Martića iz Novog Sada i učešće studenata smera za tradicionalnu igru kikindske Visoke škole strukovnih studija za obrazovanje vaspitača. U ovoj muzičko-scenskoj priči uživalo je blizu 600 gledalaca. Mnoge je dirnula do suza.

– Punoća, lepota i kvalitet zvuka bio je poseban, uz fenomenalnu  akustiku koju ima ta svetinja. Mi smo pevali punim srcem. Ovo je bio treći put da izvodimo koncert „Majka kao bajka” čiji je autor etnomuzikolog Gordana Roganović i koji zapravo prikazuje životni ciklus žene- od rođenja, pa dok ne dobije sopstvenu decu. Mi u grupi imamo predstavnicu jevrejske zajednice, to je Jasna Grbić koja i vodi pevačku grupu. Scena je bila posebna, kao i energija. Za velelepne nošnje koje smo nosile zaslužan je kostimograf Dragan Milivojević. Koncert je bio poklon Novosađankama i našim Kikinđanima koji žive tamo, jer su nas tražili. Naravno, bez podrške grada i Kulturnog centra, sve to ne bismo mogli da izvedemo. Naša satisfakciju su emocije i sjajna povratna energija  –kaže Biljana Mandić, osnivačica „Melizmi”.

ŽPG „Melizmi“ je i jesenas nastupila u Novom Sadu, u Kulturnoj stanici „Barka“ na Klisi gde je, tada, izvedbom tradicionalnih pesama na više jezika i svojim autentičnim čuvanjem muzičke tradicije, oduševila tamošnju publiku.

koncert muzička 3

Posebno uživanje ljubiteljima klasične muzike večeras su priredili učenici Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“. U sali Narodnog pozorišta priredili su tradicionalni osmomartovski koncert. Raznovrstan program  izvelo je čak 40 učenika Škole.

– Naši đaci svih uzrasta i sa svih osam odseka izveli su kompozicije velikog broja autora. Uložen je ozbiljan trud i sa velikom voljom pripremali smo koncert koji smo poklonili kikindskoj publici – kaže direktorica, Margita Detari.

U 33 tačke programa učestvovali su solisti i kamerni sastavi, a publika je uživala u svim muzičkim oblicima – valcerima, etidama, barkarolama…

U godini u kojoj Muzička škola obeležava 70 godina postojanja, ova ustanova ima 310 učenika, od toga osmoro đaka pohađa dva odseka. U najavi je, kaže direktorica Detari, i odsek za saksofon, koji će moći da se upiše od naredne školske godine.

Sledeći koncert za sugrađane biće priređen u septembru, povodom jubileja Škole.

Učiteljstvo 4

Tribina posvećena 245. godišnjici učiteljstva u Srbiji održana je večeras u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ u Kikindi. Dekan Učiteljskog fakulteta u Somboru, istoričar, prof. dr Saša Marković, prethodno je učestvovao u predstavljanju ove visoke škole srednjoškolcima u Kikindi.

U večernjem programu istaknuta je činjenica da je u Srbiji veoma rano prepoznat značaj prosvetiteljstrva. Prva srpska učiteljska škola, „Norma“, osnovana je 1. maja 1778. godine u Somboru.

– Misija prosvetiteljstva je da spasava i čuva identitet naroda u vremenu bezumlja i digitalizacije – rekao je profesor Marković. – Jedan od najvećih izazova je kako da prosvetiteljstvo i kritičko promišljanje čovek prihvati i da mu školstvo to ponudi. Kroz čitavu istoriju političke elite ovde su, uglavnom, negovale ideju da Srbi budu neobrazovni ili poluobrazovani, kako ne bi ugrožavali vitalne interese onih koji vladaju.

Profitabilni um, ideja o potrošačkom mentalitetu, takođe su suprotstavljeni postepenosti, trezvenom promišljanju i strpljenju, što je veoma važno za mlade, ali i sve manje popularno među njima, ocenio je profesor Marković.

– Prosveta danas ima mnogo manji značaj nego što je to neophodno. Ona je jedini način opstanka jer je najvažnije stvaranje intelektualne i saznajne vrednosti. Ako ne negujemo obrazovanje i ne držimo korak u njegovoj aktuelizaciji, preti opasnost da budemo asimilovani, da izgubimo identitet u globalizaciji. Prosveti treba odrediti mnogo bitniju ulogu u društvu, treba  negovati prosvetne radnike i čuvati njihov status.

Profesor Marković izučava istoriju obrazovanja, ali i političku i istoriju identiteta, kao i kulturu i razvoj političke misli na prostoru Vojvodine.

Autor je 12 monografija i danas je kikindskoj biblioteci na poklon doneo tri svoja dela: „Srpski učitelj u Ugarskoj 1778-1918.“, „Politička biografija Jovana Joce Laloševića“ i „Nacionalno bez odijuma – pogled bez pretenzija“.

Aleksandra Padrov 4

Pesmama o ljubavi večeras je započeta tradicionalna Nedelja žena koju organizuje Kulturni centar. Koncert pod nazivom „Najlepše ljubavne pesme“ u Narodnom pozorištu održala je Aleksandra Padrov, solistkinja Radio televizije Vojvodine.

– Lajtmotiv koncerta je „Počnimo ljubav ispočetka“ jer smatram da je ljubav, kao i muzika, pokretač svega. Bila mi je želja da ponovo dođem u Kikindu. Povodom praznika, Dana žena, damama poručujem da budu lepe, bezbrižne i da se ne sekiraju, da budu raspevane i zdrave – rekla je gošća.Sa Aleksandrom Padrov, inače profesorkom solo pevanja, nastupili su muzičari Velikog orkestra Radio televizije Srbije, Zoran Kovačević, Dušan Radoičić i Petar Mitrović.

Pažljivo odabrane pesme činile su svojevrsnu muzičku retrospektivu najlepših ljubavnih nota napisanih na našim prostorima. Na repertoaru su bile melodije za sve generacije, od šlagera do balada novije produkcije.U nastavku programa povodom Dana žena, u Kulturnom centru će u utorak biti otvorena izložba slika pod nazivom „Igrarije“, Minje Čvorić. U četvrtak će svoju knjigu „U zagrljaju princa tame“ predstaviti Simonida Milojković. Predstava „Rođene“ Amaterskog društva „Branislav Nušić“ iz Šida na programu je u petak, 10. marta. Svi događaji počinju u 19 sati i ulazak je besplatan.

Poslednji ovogodišnji program, promocija knjige „Na putu ka stotoj“ Dobrile Ivanovski Čabrić, biće održana u Udruženju penzionera u subotu, 11. marta, od 18 sati.

image description

Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa izložiće svoja izdanja na Sajmu knjiga u Novom Sadu koji se održava od 7. do 13. marta. Posetiocima će biti ponuđeno oko 50 naslova objavljenih između dva sajma.

Iz BKC najavljuju da će svoj štand imati u hali „Master“, kao i da će nekoliko novih naslova predstaviti 7. i 12. marta na centralnoj bini i na štandu Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama.

Između dva sajma izdanja su objavljena u edicijama: Izabrana zenitistička dela, Roman, Poezija, Proza, Eseji, Kritike, Ogledi, Istorija/Kolonistička naselja, Prva knjiga, Prevodi, Književnost za decu…

Iz produkcije posebno izdvajaju kapitalni projekat u saizdanju sa Kulturnim centrom Vojvodine „Miloš Crnjanski” i uz podršku Pokrajinske vlade. U pitanju su „Izabrana zenitistička dela” u osam tomova.

Na sajmu će biti predstavljena i dela nagrađena na konkursima Centra: „Vunena vremena“ Gojka Đoge, „Fosforescencije” Aleksandra Arsenijevića, „Bezbojni plamen“ Milivoja Popova, „Metalingvistička svest kod dece predškolskog uzrasta“ Dunje Brkin Trifunović i „Šljakeraj“ Svetlane Savić.

Dva „Novozenitistička triptiha” osnivača BKC, Radovana Vlahovića, takođe će se naći na štandu ovog izdavača: tri romana – „Noćni razgovori sa sestrom”, „Dnevnik virtuelnog zavodnika“ i „Gospodin Snevalo“, i tri knjige poezije – „Šta traži Beket u mom krevetu?“, „Soba što noću svetli“ i „Ja ću se vratiti“.

Nova visoka priznanja autorima, osnivaču i Centru

 

Vredna priznanja ponela su dva nova naslova. Nagrada Društva književnika Vojvodine za Knjigu godine pripala je romanu Radovana Vlahovića „Noćni razgovori sa sestrom”, dok je „Pečatom varoši sremskokarlovačke” nagrađen Perica Markov za knjigu pesama „Ognjište”.

Banatski kulturni centar dobio je prošle godine prestižno Pokrajinsko priznanje „Ferenc Feher” za izuzetan doprinos razvoju kulture. Osnivač, Radovan Vlahović, nagrađen je Zlatnom medaljom Predsednika republike za doprinos književnosti.

Izdavačka delatnost Centra sadrži više od 600 naslova u oblasti književnosti, umetnosti, nauke i publicistike, autora iz više od 20 država, napisanih na 15 jezika.

 

stefan ostojic

Prvi večernji program u Teatru „Gusani u magli“ održan je sinoć, u kućnoj atmosferi novog pozorišta, jedinstvenoj u gradu. Humanitarno veče priredio je osnivač „Gusana“, Stefan Ostojić. Publici je, drugi put u Kikindi, predstavio  svoj politički nekorektan muzički stend-ap pod nazivom „O lepim stvarima“, sa kojim je već nastupao u Srbiji i Hrvatskoj.

U potpuno neobičnoj atmosferi i nesvakidašnjem nastupu, Ostojić je publiku razgalio svojim pesmama: „Dragi (budući) sine“, „Mađarice“, “Penzionerska”, Mokrin bluz”, „Bivša iz Vukovara“ i mnogim drugim, uz neformalno ćaskanje sa prisutnima.

Večernji programi od sinoć su redovna aktivnost ovog umetničkog sedišta. Prema repertoaru za mart, naredne subote na programu je Javni čas polaznika dramske radionice Teatra, sledi „Opušteno veče sa uznemirenom domaćicom“, a zatim i filmska projekcija. Humanitarni programi održavaće se svake subote, od 20 sati, najavljuju iz Teatra.

Izvođači nastupaju bez honorara i ulaznice se ne naplaćuju. Publika dolazi u goste i, po želji, ostavlja prilog od kojeg se, u prvoj akciji, polovina odvaja za kupovinu aparata za merenje sluha, neophodnog kikindskoj bolnici.

U umetničkim radionicama stvaraju svi – od predškolaca do penzionera

U Teatru „Gusani u magli“, od 1. februara, aktivne su likovna i dramska radionica za sve uzrasne grupe. Mentori, vajarka Sonja Beloš, slikar Nikola Gajić i glumac Stefan Ostojić, kažu da su veoma zadovoljni i da je radost stvaranja na svim radionicama i sa svim polaznicima uzajamna.

Takođe, napominju, da još uvek ima malo mesta za one koji žele da postanu deo kreativnog umetničkog tima Teatra. Prijavljivanje polaznika je na Instagram ili Fejsbuk profilu „Gusana u magli“.

Uskoro će, kako se najavljuje, nove članove početi da upisuju i muzičke radionice, a večernji programi će, s lepim vremenom, biti izmešteni u dvorište Tetara.

Novi, humanitarni teatar, nalazi se u već prepoznatljivoj „kući od perja“ u Nemanjinoj 24. Rezervacije za mesto na večernjem programu primaju se na: rezervacije@gusaniumagli.rs ili na broj 069 40 44 101.

334896857_580102594028873_2971437217072366450_n

Baletska škola u Novom Sadu ima jedno izdvojeno odeljenje i to baš u Kikindi- u Kulturnom centru. Zahvaljujući saradnji koja je počela pre više od dve decenije i uspešno se odvija u kontinuitetu, brojne generacije dece u našem gradu upoznalo se sa čarobnim svetom baletskog plesa.

-Do saradnje je došlo, pre više od 20 godina, zahvaljujući tome što je u Kikindi postojao nastavni kadar koji bi mogao da vodi ovo izdvojeno odeljenje. To su dve koleginice koje su završile rusku baletsku školu: Ingrida Vojvodić, koja i danas vodi odeljenje u Kikindi  i Larisa Gajić koja je sada kod nas u Novom Sadu-  ukazuje direktorica Baletske škole u Novom Sadu Sanja Vučurević koja je zajedno sa desetak polaznika niže baletske škole i nastavnicama iz Novog Sada posetila odeljenje u našem gradu.

– Kada je reč o umetničkoj igri, prvi smo otvorili školu u Kikindi i pružili deci šansu. Mnoge generacije su ovde završile nižu baletsku školu, a neka deca su nastavila školovanje u srednjoj baletskoj školi. Ima Kikinđana u Srpskom narodnom pozorištu: Boris Ladičorbić je repetitor, a Sonja Gavrilov igra u ansamblu. Jelena Vujičić je jedno vreme predavala u školi- navodi Sanja Vučurević.

Poseta je lepa prilika za upoznavanje i razmenu iskustava, dodaje Jovana Lalić, nastavnica klasičnog baleta iz Novog Sada.

-Nama je drago da su deca imala priliku da se upoznaju i da pokažu jedni drugima šta rade. Ovde su došli učenici četvrtog razreda Baletske škole. Prvo smo imali redovan čas, a potom su naši učenici izveli deonice iz određenih baleta.

Balet traži posvećenost i ljubav

-Predispozicije za baletskog igrača su mekoća tela, raspon nogu, položaj bokova, savitljivo stopalo, muzikalnost, snalaženje u prostoru- to je na prvu loptu. Baletska škola u Novom Sadu je osnovana 1947. godine po planu i programu ruskih baletskih škola. Planovi i programi su dosta zahtevni. Niža baletska škola obuhvata godinu dana pripremnog razreda i četiri godine škole- ukazuje direktorica novosadske baletske škole Sanja Vučurević.

-U Srednju baletsku se upisuje samo šest učenika u generaciji. Mnogi od njih uporedo vanredno upisuju i gimnaziju. Inače, deca su po ceo dan u školi. Imaju dosta opšteobrazovnih i igračkih predmeta, a i subota je radni dan. Sa 18 godina kad završe srednju baletsku školu, moraju biti spremni da uđu u neku pozorišnu kuću i da grade igračku karijeru. Najbolje godine za početak karijere su od 18 do 25 godina. Kasnije neki upisuju fakultete, ako žele da se doškoluju. Deca koja se opredele za balet su zaista posvećena, bez ljubavi teško da sve to može- poručuje naša sagovornica.

Osnovnu i srednju baletsku školu u Novom Sadu pohađa oko 350 učenika.