U Kulturno-umetničkom društvu „Eđšeg“ sinoć je odigrana predstava „Piknik na frontu“. Preko projekta Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjinnj – nacionalne zajednice, u ovom Društvu nedavno su uložili u opremu i obezbedili prevod na srpski jezik. Na taj način, privukli su i novu publiku, koja je i sinoć „Eđšeg“ odabrala za svoju pozorišnu destinaciju.„Piknik na frontu“ je teatar apsurda, komedija čuvenog savremenog španskog pisca, Fernanda Arabala. Glumci-amateri dramske sekcije „Jožef Atila“, premijerno su je izveli u aprilu, ni ne sluteći da će, nažalost i veoma brzo, postati aktuelna.
– Pogodili smo živac. Ova komedija apsurda je sada ključ jer ljudi, obično, ne razmišljaju o strahotama rata, za njih je to nešto daleko i sada je ova naša predstava ključ. Rađena je u „montipajtonovskom“ stilu – publika se smeje dok je gleda, ali i dobija teme za ozbiljna promišljanja – kaže reditelj, Šandor Kiralj.
Kiralji je i rukovodilac dve dramske sekcije i stalni reditelj u „Eđšegu“. Pored njega, u predstavi su i Anamarija Kiralj, Norbert Đuranki, David Čikoš, Imre Tombac i Vivijen Fazekaš. Težak zadatak igranja situacija apsurda izneli su sa dobrim osećajem za balansiranje na ivici gega, u koji ova vrsta pozorišta ne sme da „sklizne“. – Predstava govori i o malograđanštini, ljudskoj gluposti i besmislu rata. Igram majku, i mogla sam sa razumevanjem da pronađem lik. Mi ovde radimo kao porodica. Iako nas je sve manje, dolaze i mladi, ali zato i sve teže pronalazimo adekvatan tekst za ovako mali ansambl – kaže Anamarija Kiralj, koja je na sceni „Eđšega“ već gotovo tri decenije.
„Piknik na frontu“ odigran je i na Vojvođanskoj smotri mađarskih pozorišta u Temerinu, gde je osvojio tri nagrade – dve za kolektivnu igru i jedno glumačko priznanje, koje je pripalo mladom Davidu Čikošu. Ansambl je letos nastupao u Slovačkoj, a u planu je i gostovanje u Žombolju.
Imajući u vidu okolnosti na kulturnoj sceni, u „Eđšegu“ se, kažu, trude, da rade tehnički i organizaciono manje zahtevne predstave. Tako stižu do mesta manjih mesta u kojima nema pozorišta. Nije im teško da igraju i u kafani, kaže reditelj Kiralj.Pored ove predstave, aktivan je i komad za decu „Gluvi kralj“, koji potpisuje isti reditelj, a igra ga mlađi ansambl Društva. Uprkos mnogim otežavajućim okolnostima – sve je manje glumaca, nema ni dovoljno novca, „Eđšeg“ može da se pohvali da je jedino mađarsko pozorište u državi koje svake godine izvede premijeru. Pored toga, za svaki praznik koji okuplja članove različitih sekcija i prijatelje, pripremaju se inscenacije, muzički program, recitali.
Ulazak na predstave se ne naplaćuje, ali publika može da donira novac, koji ansambl koristi za putovanja. U svojoj misiji putujućeg pozorišta koje stiže svuda gde se teatru raduju.
Kikinđani su, u četvrtak, imali izuzetnu priliku da prisustvuju pravoj horskoj svečanosti. U sali Narodnog muzeja scenu su podelili horovi: „Vox Lychnidos“ iz Ohrida, „Svetozar Marković“ iz Novog Sada i njihovi domaćini, „Attendite“, hor Kulturnog centra.
– Ovo je u pravom smislu te reči svrha postojanja Kulturnog centra, da pravimo velike, monumentalne događaje. Takođe je i retka prilika za kikindsku publiku da prisustvuje kvalitetnom muzičkom programu.
Obrade narodnih tužbalica, italijanske renesansne kompozicije i Mokranjčeve Rukoveti publici su predstavili Novosađani, članovi mešovitog hora Kulturno-umetničkog društva „Svetozar Marković“.
Muzičko veče održano je pod pokroviteljstvom Grada Kikinda, u čije ime mu je prisustvovala zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski.
Izložba motiva autentične banatske kuće na fotografijama Kikinđana Čedomira Vujanića, Jelene Veselinov, Miloša Ivetića, Ivane Jovanović, Šari Zoltana i Gorana Birimca, otvorena je u galeriji Kulturnog centra. Postavka nosi naziv „Čuvar prošlosti – mali svet u velikoj Kikindi“. Gosti na otvaranju bili su gradonačelnik Nikola Lukač sa saradnicima, i vlasnica kuće, Dragana Aleksić-Piterson.
Dragana Aleksić-Piterson rođena je Kikinđanka koja živi i radi u Londonu. Zahvaljujući njenoj želji i arhitekti Aranki Blat, kao i izvođaču radova, Aleksandru Vlajkovu, kuća na uglu Suvačarske i Ulice Laze Kostića u Kikindi koju je kupila, rekonstrukcijom nije samo vraćena u epohu – u nju su ugrađeni najlepši detalji prošlosti. Vlasnici i arhitekti je, za ovaj doprinos, agencija ICOMOS, deo organizacije UNESCO, dodelila nagradu za očuvanje kulturne baštine.
Prostorima i detaljima, istaknutim na fotografijama, predstavljen je životni stil oslonjen na ekologiju i zaštitu kulturnog nasleđa.
Kulturno-umetničko društvo „Eđšeg“ u Kikindi imaće, narednog vikenda, na repertoaru dve predstave. Mlađa glumačka grupa, „Gizenguz“, igraće svoju predstavu za decu „Suket kiraly“/“Gluvi kralj“ u petak, od 17 sati.
Galerija je otvorena poslednjeg radnog dana direktorice škole, Olivere Lazić, koja odlazi u zasluženu penziju.
-Ovo je zaista poseban dan za školu, ali i direktoricu Oliveru Lazić, koja odlazi u zasluženu penziju. Uspeli su da otvore galeriju, jedinstven projekat u našoj zemlji, u kojoj se nalaze radovi učenika i zaposlenih. Sigurno je trebalo mnogo vremena da se ceo projekat osmisli, realizuje i da škola dobije prostor koji je na ponos svih nas. Oliveri Lazić čestitam odlazak u zasluženu penziju, zahvaljujem joj na svemu što je uradila za školu, na divnim idejama i projektima- istakao je gradonačelnik.
Masterklasove na temu skulpture u terakoti vodio je mr Slobodan Kojić, akademski vajar, osnivač i direktor Centre Tera i bivši profesor Fakulteta likovnih umetnosti na Cetinju i dr Ivana Radovanović, docent Fakulteta likovnih umetnosti na Cetinju.
„Ovo je susret naših poznatih slikara, najviše ih je došlo iz Beograda. Tema je slobodna, a umetnost je najlepša sloboda. Najčešće slikarske tehnike su ulje na platnu i akrilne boje“, kaže Braco Azarić, slikar i rukovodilac Galerije „Zdravko Mandić“.
-Drago mi je što je publika došla u velikom broju. U Kikindi sam 74 godine i nema lepše nego kada upravo u svom gradu nastupite i obeležite pola veka rada. Prvi koncert imao sam u Domu sindikata u Beogradu- rekao je Duma i prisetio se svojih početaka kada je,kao student, nastupao u Beogradu i Kikindi.
Na kraju koncerta, Milanu Pruniću Dumi uručen je veliki portret, autora Predraga Radoševića i plaketa Saveza tamburaških društava Vojvodine.
“Već naziv koncerta me je veoma zainteresovao, podsetio me je na najlepši mogući način spajanja svih naroda muzikom i kulturom. Grad Kikinda će i u narednom periodu pripremiti bogat program prilagođen ukusima svih naših sugrađana“, rekla je Valentina Mickovski, u Gradskom veću zadužena za kulturu i obrazovanje.
“Izvele smo dela kompozitora i sa ovih prostora, publiku smo uspele da uputimo u ono što već duže vreme radimo, a obezbedili smo joj i prevod kako bi u potpunosti uživala i imala uvid u kompozicije na stranom jeziku“, izjavila je, posle koncerta, Agota Vitkai Kučera, inače profesorka Akademije umetnosti u Novom Sadu.
“Neophodno je da imamo više koncerata, koncipiranih upravo na ovakav način jer smo mi multinacionalna sredina, a srećom imamo i kompozitore koji su predstavnici nacionalnih zajednica. Pokazali smo publici na koji nas to način Srbija spaja kroz muziku“.