Култура

Čežnja 9

Dragan Ostojić, reditelj iz Kikinde, imao je sinoć u Kuli veoma uspešnu premijeru predstave „Čežnja za super povrćem“. Po tekstu američkog pisca Mjureja Šizgala, slučajni ususret policajke i umetnika otvara složenu ljubavnu priču prepunu komičnih i tragičnih elemenata.

– Živimo u vremenu u kojem su ljudi zbunjeni, nesigurni i nesrećni. Predstava  govori o stvarima koje su osnovne i jednostavne: ljubav, požrtvovanje, istina. Ovo je, takođe, bila prilika da se ponovo otvori mala scena u kulskom pozorištu, gde je blizak kontakt između gledaoca i aktera. Volim da radim sa ansamblom u Kuli jer je ovo pozorište jedna od poslednjih oaza posvećenog pozorišnog amaterizma u Srbiji – rekao je Ostojić posle premijere.

U duo-drami igraju mladi, ali iskusni glumci kulskog pozorišta: Vanja Bogovački i Slobodan Nogavica.

– Iako imamo ogromno iskustvo u ovom pozorištu i u radu sa Draganom, prvi put igramo na maloj sceni, na kojoj moramo da učinimo da nam publika veruje svakog trenutka – kaže Vanja. – Divno je raditi sa Draganom i sa Slobodanom, naša saradnja u pozorištu traje već 18 godina.

Slobodan i Vanja zajedno su odrastali i sazrevali u pozorištu. Puno emocija izazvalo je njihovo sinoćno izvođenje. Na sceni su disali kao jedno.

– Drago mi je što sada, kao odrasli ljudi, možemo da radimo zrele stvari – kaže Slobodan. – Dragan nam je ponovo bio kreativni izvor i stvarno smo uživali i u procesu i na premijeri. Vidim da je uživala i publika. Priča je složena, emotivna, sa obrtima, ponudili smo im bogat program večeras, ali i teme za razmišljanje.

Kulturni centar Kula u sklopu kojeg je i pozorište, u proteklih dvadeset godina je nebrojeno puta režije svojih predstava poverio Draganu Ostojiću. Direktor Kamenko Bertić kaže da je veoma zadovoljan premijerom na maloj sceni.

– Imamo talentovane glumce i hteli smo publiku što više da približimo njihovom glumačkom izrazu i emociji. To najbolje, sa glumcem – amaterom ili profesionalcem, može da uradi Ostojić, jer je rođeni glumac. Rad sa glumcima je najvažniji u pozorištu, taj odnos publika-glumac, tête à tête, čini suštinu teatra – kaže Bertić. – Dugo sam razmišljao o maloj sceni i čuvao sam ovaj tekst koji teško može da se nađe. Sada sam ga dao ljudima za koje sam verovao da će to uraditi kako valja. Bilo je normalno da režira Ostojić jer radi pošteno, emotivno i krajnje profesionalno. Mislim da Narodno pozorište i Kikinda to treba da cene.

Pozorište u Kuli prepoznatljivo je po ozbiljnom i posvećenom radu i veoma dugoj tradiciji. Od osnivanja, 1945. godine, ovenčano je nebrojenim nagradama na najznačajnijim festivalima, državnim, ali i onim u vreme velike Jugoslavije.

Ove godine, 64. put, biće domaćini Republičkog festivala amaterskih pozorišta. pre dve godine ustanovili su i Festival profesionalnih teatara, „Publikum“, na kojem je prošle godine pobedila predstava Narodnog pozorišta iz Kikinde, „Laža i paralaža“.

– Kulsko pozorište nastojaće da gaji formu male scene i mnoge druge pozorišne forme koje ne rade nazovi amateri. Pozorište ili jeste ili nije, bez obzira na to da li je amatersko, profesionalno, akademsko, eksperimentalno – siguran je Bertić.

Posle premijere predstave “Čežnja za super povrćem” u subotu, već naredne večeri Omladinska scena nastupa sa svojom premijerom. Po motivima jednočinki Muze Pavlove, režiju potpisuje Slobodan Nogavica.

Zahvaljujući izuzetnoj predanosti, istrajnosti i talentima koje stalno regrutuje iz svog omladinskog sastava, kao i podršci lokalne samouprave koja to prepoznaje, izvesno je da pozorišnike u ovoj kući i njihovu vernu publiku očekuje još mnogo novih priznanja i radosti igranja.

DUSAN-VASILJEV-2023

Žiri za nagradu „Dušan Vasiljev” u sastavu: Radovan Vlahović, predsednik, dr Zoran Đerić, potpredsednik, i Đorđe Pisarev, član, većinom glasova doneo je odluku da ovo književno priznanje dobije pesnik Selimir Radulović za knjigu „U carstvu vetrova aramejskih” (Laguna, 2022).

Kao i za prethodne, i za ovu Radulovićevu knjigu nam je potrebno poznavanje biblijskog konteksta, prepoznavanje biblijskih priča, likova i događaja iz drevne istorije, navodi se, između ostalog, u obrazloženju žirija.

-Na koricama je indikativan tekst episkopa bačkog dr Irineja, koji svedoči da je Radulović među srpskim piscima najbolji poznavalac monaške i asketske literature, a kao pesnik, on je jedini koji vidi nevidljivo, kroz koprenu vidljivog (uz duhovnike i bogoslove)…Vođeni kroz novu knjigu Selimira Radulovića, „U carstvu vetrova aramejskih”, pravim putokazima i tumačima, stižemo do kraja ovog kratkog zapisa radosni, kao da smo i sami prošli svetogorskim stazama, odslušali monaške pesme. Ove stihove, „odevene u reč, Očevu”, kao da je ispevao stari monah, sedeći ispred svoje isposničke kolibe, pre nego što je nestao, jer je „stvoren za nebo!”- navedeno je u obrazloženju žirija.

Grad Kikinda tradicionalno dodeljuje nagradu „Dušan Vasiljev” za najbolju knjigu na srpskom jeziku u protekloj godini. Na konkurs je pristiglo ukupno 124 naslova.

Nagrada će laureatu biti uručena u ponedeljak 27. marta u svečanoj sali Gradske kuće.

O laureatu

Selimir Radulović (1953, Cetinje) objavio je brojne pesničke knjige: Poslednji, dani (1986), San o praznini (1993), U sjenku ulazim, oče (1995), O tajni rizničara svih suza (2005), Snovi svetog putnika (2009), Pod kišom suza s Patmosa (2012), O pastiru i kamenu sa sedam očiju (2015), Senka osmog eona (2016); knjige izabranih pesama: Po licu noći (1996,1997), Knjiga očeva (2004), Gde Bogu se nadah (2006), Izveštaj iz zemlje živih (2009), Svetlo iz očeve kolibe (2011) i knjige izabranih i novih pesama: S visa sunčanog, strašnog (1999), Kao mirni i svetli vesnik (2008), Pesma s ostrva siročadi (2010), Dah male molitve (2017), Dvanaest (2018), O dukatu sa likom starca (2020), U carstvu vetrova aramejskih (2022).

Za svoj književni rad dobio je Novembarsku povelju Novog Sada, Iskru kulture, Pečat varoši sremsko-karlovačke, Kočićevo pero, Nagradu Proljetnog sajma u Banjaluci, Nagradu Teodor Pavlović, Vukovu nagradu, Nagradu Miodrag Đukić, Nagradu Simo Matavulj, Povelju Morave, Nagradu Knjiga godine Društva književnika Vojvodine, Nagradu Đura Jakšić, Nagradu Despotica Angelina Branković, Nagradu Kondir kosovke devojke, Zmajevu nagradu, Nagradu Laza Kostić, Nagradu Stevan Pešić, Nagradu Milan Bogdanović, Povelju Udruženja književnika Srbije za životno delo i druge nagrade.

Bio je sekretar Pokrajinskog fonda kulture (1990-1992), direktor Kulturnog centra Novog Sada (1992-1997), predsednik Društva književnika Vojvodine (1997-2000), glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće Orfeus (2001-2012), direktor Sterijinog pozorja (2012-2014). Sada je upravnik Biblioteke Matice srpske. Živi u Novom Sadu.

knjiga

Žiri za nagradu „Dušan Vasiljev” u sastavu: Radovan Vlahović, predsednik, dr Zoran Đerić, potpredsednik, i Đorđe Pisarev, član, doneo je odluku o užem izboru naslova za ovo književno priznanje koje Grad Kikinda tradicionalno dodeljuje za najbolju knjigu na srpskom jeziku.

U uži izbor ušle su tri knjige: Goran Petrović, Papir (Laguna), Saša Radojčić, Dečak sa Fanara (Agora) i Selimir Radulović, U carstvu vetrova aramejskih (Laguna).

Na konkurs je pristiglo ukupno 124 naslova objavljenih u 2022. godini. Žiri je prvobitno izabrao 19 naslova za širi izbor, a sada i uži izbor od tri naslova.

 

Besnilo poster

Posle prikazivanja u Jugoslovenskoj kinoteci i tadašnjoj „Kombank dvorani“, 2021. godine, kratki igrani film „Besnilo“ imaće svoju kikindsku premijeru u Teatru „Gusani u magli“.

Producent filma je mladi Kikinđanin Đorđe Đurišić koji, sa kolegama sa Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, autorima i akterima filma, čini nezavisnu produkciju pod nazivom „Šuma“.

Besnilo je mračna satirična priča koja prikazuje pohlepu, snobizam i pristrasnu percepciju javnosti o umetnosti, navodi se u najavi.

Zaboravljen od društva, Pustinjak luta zabačenim poljima u potrazi za svojom dušom. Njegovo putovanje karakterišu neobični, bajkoviti prizori i predosećajni osećaj straha.

– Ideja filma je kritika snobizma koji vlada. Glavni junak je zavarao društvo postao javna ličnost, a na kraju dana je samo prevarant – kaže Đorđe.

Film je režirao Petar Tkalec. U glavnim ulogama su Ivan Zarić i Strahinja Lazić. Autor scenarija je Damjan Plamenac, a producenti su Đorđe Đurišić i Ognjen Zaharijev.

Ovaj mistični triler, kako se najavljuje, dostupan je na popularnom američkom servisu za strimovanje „Plex“ i na kanadskoj platformi „Mometo“.

Premijera u Kikindi održaće se u Teatru „Gusani u magli“, u Nemanjinoj 24. Zbog ograničenog broja mesta zakazane su dve projekcije, od 18 i od 20 sati.

Nakon svake projekcije održaće se kratak razgovor sa kreatorima filma, rediteljem i producentom.

Ulazak se ne naplaćuje, ali publika može da ostavi dobrovoljni prilog „Gusanima u magli“, od kojeg polovina ide u humanitarne svrhe.

Rezervacije se primaju na: rezervacije@gusaniumagli.rs i na 0694044101.

kud mokrin3 (3)

U prepunoj sali mokrinskog Doma kulture sinoć je održan prolećni pevački koncert Kulturno-umetničkog društva „Mokrin”. Publika je još jednom imala priliku da se uveri sa koliko posvećenosti, ljubavi i entuzijazma, u KUD-u neguju tradicionalno muzičko nasleđe. Nastupila je dečija pevačka grupa pod upravom Nere Kovačev i ženska pevačka grupa čiji je rukovodilac Vladimir Milovanov, vokalne solistkinje Nataša Nenadić, Jelena Golić, Neda Pavlov i članovi recitatorske sekcije ovog kulturno-umetničkog društva.

Foto: Sretenović

Gosti na koncertu bili su Ženska pevačka grupa „Vreteno“ iz Aleksandrova i ŽPG Kulturno umetničkog društva „Novak Radonjić“ iz Mola. Koncert je otvoren zajedničkim nastupom sa domaćinima, izvedbom mokrinske pesme „Proleće dolazi“. Usledile su tradicionalne pesme iz Banata, Like, centralne Srbije, Severne Makedonije…

-Zahvalio bi se gostima što su se odazvali i svojim učešćem uveličali koncert, svim članovima KUD-a „Mokrin” na trudu i angožovanju u radu, našim umetnički rukovodiocima Neri Kovačev i Vladimiru Milovanovu, kao i roditeljima koji su uvek spremi da pomognu. Takođe, Mesnoj zajednici Mokrin i lokalnoj samoupravi jer bez njihove podrške sigurno ne bismo mogli da funkcionišemo u ovom obimu kakav je danas- ističe predsednik KUD-a „Mokrin” Živko Ugrenović.

Foto: Sretenović

U mokrinskom kulturno-umetničkom društvu imaju mnoštvo planova za ovu godinu. Trenutno se pripremaju za folklornu radionicu u Mataruškoj Banji. Koriste, kako ističu, svaku priliku da unaprede znanje članova i i umetničkih rukovodilaca. Na ovoj radionici sa njima će raditi istaknuti etnomuzikolozi i koreografi, kao i igrači Nacionalnog ansambla „Kolo”. Steći će i nova saznanja o etnokoreološkim oblastima i običajima našeg naroda.

Novo uživanje publici prirediće idućeg meseca kada će biti održan tradicionalni Uskršnji koncert. Neće izostati ni festivalski nastupi. Krajem jula učestvovaće na 6. Međunarodnom festivalu folklora „Folk nuance“ u Bugarskoj. U planu je i učešće na takmičenju „Zlatni opanak” u Valjevu, za koje nastoje da obezbede sredstva.

– Na nama u Upravnom odboru KUD-a „Mokrin” je da se potrudimo da obezbedimo što bolje uslove za rad, jer su kulturno-umetnička društva jedno od retkih mesta gde se kroz kulturu našeg naroda, deca i mladi uče o porodičnim i tradicionalnim zdravim vrednostima koje, nažalost, sve više iščezavaju- zaključuje Ugrenović.

knjiga

Žiri za nagradu „Dušan Vasiljev” koju Grad Kikinda tradicionalno dodeljuje za najbolju knjigu na srpskom jeziku doneo je odluku o naslovima koji su ušli u širi izbor.

Na konkurs je pristiglo ukupno 124 naslova. Žiri je izabrao 19 naslova za širi izbor dok će 22. marta objaviti i uži izbor od tri naslova, kako bi na kraju proglasio najbolju knjigu objavljenu u 2022. godini.

Tročlani žiri čine: Radovan Vlahović, predsednik, dr Zoran Đerić, potpredsednik, i Đorđe Pisarev, član.

U širi izbor ušli su sledeći naslovi:

Ana Marija Grbić: Mrtvi na dodir (Geopoetika)

Biljana Milovanović Živak: Ti, međutim (KOV)

Bojan Vasić: Vlastelinstva (Treći trg/Srebrno drvo)

Vladimir Kecmanović, Kad đavoli polete (Laguna)

Vladimir Kopicl, Paklena putarina (Laguna)

Vladimir Petrović: Kako postajemo ono što smo postali (Akademska knjiga)

Gojko Božović: Biografije i ožiljci (KOV)

Goran Marković: Doktor D. (Laguna)

Goran Petrović, Ikonostas (Laguna)

Goran Petrović, Papir (Laguna)

Dejan Simonović: Sotona u soliteru (Oksimoron)

Dragica Stojanović: Gluvonema (Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin“)

Mirjana Novaković: Mir i mir (Laguna)

Saša Radojčić: Dečak sa Fanara (Agora)

Selimir Radulović: U carstvu vetrova aramejskih (Laguna)

Slobodan Ristović: Žižljevina (Svesrpski otadžbinski sabor)

Snežana Nikolić: O čemu šumovi prenose različite istine (Agora)

Sunčica Denić, Pisma Tuliju (KOV)

Teodor Lorenčić: U tišinama ljubavi (Službeni glasnik)

Gajić Beloš 3

Kulturni centar Beograda organizovao je izložbu fotografija talentovanih umetnika, Sonje Beloš iz Kikinde i Nikole Gajića iz Trebinja koji živi u našem gradu. Izložba u galeriji „Artget“ na Trgu Republike otvorena je u četvrtak.

Naziv postavke je „Dokumentarno kao iluzija“. Fotografije su tematski povezane sa njihovim životom u Trebinju u toku školovanja.

– Izložili smo fotografije iz 2018. i 2019, to su bile završne godine našeg studiranja. Fotografisali smo našu svakodnevicu, ljude kojima smo bili okruženi, a neke su i inscenirane – kaže Sonja.

Izloženo je pedesetak fotografija različitih formata, koje umetnici vide kao objekte, odnosno instalacije.

– Način izlaganja je drukčiji. Nije nam samo bitno šta je u okviru, nego i sam ram posmatramo kao jedan objekat, a serije su postavljene po našoj koncepciji – objašnjava Nikola.

Fotografija: Tanja Drobnjak©KCB

Oboje su zadovoljni jer su na svečanom otvaranju dobili mnogo odličnih ocena posetilaca, kolega i profesora. Po programu Galerije dato im je i „vođenje izložbe“ – razgovor sa umetnicima o radovima, koje će se održati 1. aprila.

Da izlože fotografije u Galeriji „Artget“, Sonju i Nikolu pozvao je urednik Srđan Veljović, umetnički direktor.

– On je želeo da stupi u kontakt sa novim umetnicima. Mislim da su se naši radovi koncepcijski uklopili u njegov projekat, što je i odrednica Galerije „Artget“ – kaže Sonja.

Sa kustosom, Janom Gligorijević i umetničkim direktorom, Srđanom Veljovićem. Fotografija: Tanja Drobnjak © KCB.
Sa kustosom, Janom Gligorijević i umetničkim direktorom, Srđanom Veljovićem. Fotografija: Tanja Drobnjak © KCB.

„… Načini anticipiranja sopstvene budućnosti su oni kojima inače prihvatamo nepoznato: strepimo ili pokušavamo da ga prigrlimo. Najviše što se postiglo je nesigurni ironijski otklon od konzumerističke budućnosti. Preteća budućnost prelavljuje sadašnjost držeći je plitkog daha…“ napisao je Veljović o radovima Sonje i Nikole.

Ovi umetnici osnovne studije završili su u Trebinju, na Akademiji likovnih umjetnosti – Sonja na katedri za vajarstvo, u klasi Đorđa Arnauta, Nikola na katedri za slikarstvo, fotografiju, crtež i multimedijalnu umjetnost, u klasi Sava Pekovića. Nikola je master zatim završio na istoj akademiji, dok je Sonja ove studije dovršila na FLU u Beogradu.

Žive u Kikindi. U Umetničkoj školi “Gusani u magli” vode likovne radionice.

Iako su oboje, još kao studenti, već mnogo puta izlagali, kažu da su polaskani i srećni i da im je ova izložba dala motivaciju i zamah za nova stvaranja.

Beogradska izložba Beloš – Gajić biće dostupna do 22. aprila.

Radovan Vlahovic i Jovan Zivlak

Književniku Radovanu Vlahoviću, osnivaču i direktoru Banatskog kulturnog centra u Novom Miloševu u subotu je uručena nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine. Priznanje je dobio za roman „Noćni razgovori sa sestrom“, prvi deo „Triptiha o novozenitistima“. Na svečanosti u Novom Sadu nagradu mu je uručio Jovan Zivlak, predsednik Društva.

„…- ne radi se o ispredanju jedne složene narativne celine, već o skupu kratkih, lirski oblikovanih fragmenata. Individualni intimni dijalog bezimenog pripovedača sa svojom drugom polovinom, sestrom, s kojom se više nalazi u duhovnom, nego u telesnom srodstvu… prožet je i referencama na dela, figure i likove znamenitih svetskih i domaćih književnika (Dostojevskog, Remboa, Trakla, Paunda, Micića, Crnjanskog i dr.)… Njegov gest otklona od budućnosti nastaje iz neprihvatanja ideologije napredovanja k boljem; umesto toga on forsira ciklični povratak ka arhetipskim temama i motivima kao što je onaj ženskog principa oličenog u figuri sestre… Malo je autora na vojvođanskoj književnoj sceni koji umeju tako da „dopričaju“ život na granici između sna i jave“, navodi se, između ostalog, u saopštenju žirija koji su činili Damir Smiljanić, Jelena Marićević Balać i Branislav Živanović.

 

 

P1140028 (Large)

Predstava „Nastojnik“ Narodnog pozorišta odigrana je u petak 150. put. Pozorišni znalci kažu da ovaj broj, da bi se uporedio sa prestoničkom statistikom, treba pomnožiti sa deset.

Dragan Ostojić, koji je i reditelj predstave, Branislav Knežević i Slavoljub Matić i večeras su veoma inspirisano, za svoju publiku, kako obično kažu, „nastajavali“, i ponovo su bili drukčiji i novi. Čini se da je na prepunoj maloj sceni bilo mnogo gledalaca koji već dobar deo teksta znaju napamet. I u tome se, sasvim sigurno, ogleda dugovečnost ovog komada.

– Večerašnje izvođenje je pokazalo da još uvek imamo svežinu igre i motivaciju da „Nastojnik“ doživi i sledeći jubilej – rekao je Ostojić za „Kikindski portal“.

Ni ovoga puta trojica glumaca nisu izneverili tradiciju da za „okrugla“ izvođenja pripreme iznenađenje. Kao gosti, u predstavi su se pojavili: Branislav Unginović, glumac iz Sente, Kamenko Bertić, glumac i direktor kulskog pozorišta, i glumac Stefan Ostojić. Oni su odigrali likove koji se, inače, samo pominju u tekstu: doktora u „bolnici izvan grada“, irskog šifonjera i Grka što je Škot.

I naravno, ponovo je, jer je jubilej, predstava na kratko zaustavljena da bi glumci počastili publiku – pivom ili sokom, u znak zahvalnosti za vernost i podršku dugu tri i po decenije.

Te 1988. godine, 21. marta, u tada Narodnom amaterskom pozorištu, isti glumci prvi put su publici odigrali nešto drukčije – komad engleskog pisca Harolda Pintera, pomalo komoran, teatarski avangardan i drukčiji.

Pre nego što su osvojili publiku, poverenje im je ukazao tadašnji upravnik, Branislav Šibul, koji je prisustvovao jubilarnom izvođenju.

– To je bila njihova ideja i bilo je normalno da se podrži. Oni su već bili glumci ovog ansambla. Od početka, mislim da je to osnovno, suština je u  vrednosti njihove igre, uživali su u tome. Ovo sada je već malo „nakićeno“ jer su dodavali tekst i razvijali ga na svoj način. Publika je to dobro prihvatala upravo zbog njihove igre. I na festivalima su dobro prolazili. U Kragujevcu, na internacionalnom „Joakim festu“, na kojem su dobili nagradu za najbolju mušku ulogu, u žiriju je bio i jedan reditelj Englez, i on je takvu igru nagradio. U vreme kada je nastao „Nastojnik“, ovde su se radile predstave koje su bile značajne na jugoslovenskom nivou i koje su pobeđivale na saveznim festivalima. Bilo je to zlatno doba ovog pozorišta – rekao je Šibul.

Glumci tvrde da je njihova predstava jedina u državi, a verovatno i na širem prostoru, koja je doživela ovoliko godina igranja bez izmena u ansamblu. Na kraju ovog izvođenja seli su među publiku i fotografisali se za uspomenu. Do novog igranja i obostrane radosti susreta na sceni kikindskog pozorišta.

Petefi 6

Ove godine obeležavaju se dva veka od rođenja Šandora Petefija, značajne ličnosti mađarske i svetske književnosti i istorije. U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ u Kikindi o ovom pesniku i revolucionaru priređena je izložba autorki Kristine Ember i Dunje Brkin Trifunović. Svečanost otvaranja održana je večeras, dan posle velikog mađarskog praznika posvećenog revoluciji i ustanku 1848. godine.

– U ustanku je Petefi uspeo da se izbori za slobodu štampe, da Budimpešta, umesto Požuna, bude glavni grad i da zvanični jezik bude mađarski, umesto latinskog – kaže Kristina Ember. – Opredelili smo se da napravimo ovu izložbu zbog neraskidivih veza Mađara i Srba na našim prostorima. Porodica Petefi ima srpske korene, to je porodica Petrović, a prezime je sam Šandor, u vreme asimilacije, preveo na mađarski. Prikupili smo njegove pesme, kritike pisane o njima, i dela poznatih umetnika inspirisanih Petefijem.

Naziv izložbe je „Sloboda i ljubav“, po njegovoj istoimenoj pesmi u kojoj se vidi šta je sve voljan da žrtvuje za slobodu, rekla je Dunja Brkin Trifunović.

– Verujem da mlađi sugrađani ne znaju ko je bio Petefi Šandor i mislim da će ova izložba dati i pogled na dela naših poznatih pesnika na koje je on uticao: Đure Jakšića, Jovana Jovanovića Zmaja i Laze Kostića, koji su bili i njegovi prvi prevodioci. Ovdašnja omladina bila je zainteresovana za Petefijeve pesme i pre nego što su one prevedene.

U ime lokalne samouprave izložbi su prisustvovale članice Gradskog veća, Valentina Mickovski, zadužena za kulturu i obrazovanje i Melita Gombar, zadužena za nacionalne manjine, rodnu ravnopravnost i brigu o porodici.

– Sama činjenica da se, i nakon 200 godina, obeležava rođenje ovog pesnika, govori o njegovoj veličini u svetskoj književnosti. Čast nam je da podržimo ovaj program – rekla je Mickovska.

Muzičko-scenski program izveden je u prepunom holu Biblioteke, u kojem se nalazi i izložbena postavka o Šandoru Petefiju.