Култура

Gradska smotra folklora 1

„Hajd’ povedi veselo“ naziv je Gradske smotre folklora koja je danas održana u Narodnom pozorištu u Kikindi. Ovo je novi početak takmičarskih susreta društava koja se bave očuvanjem narodnog stvaralaštva i prilika za susrete, razmenu iskustava i pozicioniranje među konkurencijom.

– Kulturno-umetnička društva obratila su se gradonačelniku Nikoli Lukaču sa željom da Kikinda ponovo dobije smotru folklora kakvu je imala pre nekoliko decenija. Grad je posao prepustio Kulturnom centru i mi smo kontaktirali Savez amatera Vojvodine koji je organizator ovakvih smotri. Smatram da je veoma značajno što smo ponovo pokrenuli ovo takmičenje jer u selima su kulturno-umetnička društva jedine kulturne ustanove i imaju jako mnogo članova. Nisu se svi prijavili za učešće, neki možda nisu želeli, neki, verovatno, nisu smeli. Zato se nadam da će svaka sledeća smotra biti masovnija i da će se naći u kalendaru godišnjih gradskih manifestacija – rekao je v. d. Direktor Kulturnog centra, Marko Markovljev.

Takmičarski deo odvijao se u dvema kategorijama: folklorni ansambli i pevačke grupe i solisti. Za nastup pred žirijem prijavili su se: kulturno-umetnička društva „Mokrin“, „Marija Bursać“ iz Banatskog Velikog Sela, „Izvor“ iz Nakova i „Eđšeg“, i Ženska pevačka grupa „Melizmi“. U revijalnom delu nastupio je i KUD „Bašaid“.

O najboljima koji će nastupiti na zonskoj smotri početkom juna u Zrenjaninu, odlučivao je Stručni žiri – prof. dr Dimitrije Golemović, etnomuzikolog i kompozitor, i Slobodanka Rac, umetnički rukovodilac Srpskog kulturnog centra „Vuk Stefanović Karadžić“ iz Bačke Topole.

– Budući da folklora, kao ukupnog narodnog stvaralaštva, više nema i jedino još živi u kulturno-umetničkim, amaterskim društvima, naša uloga je da se potrudimo da te grupe rade što efikasnije, sa što izvornijim sadržajima, da budu što bliži korenu. Nekada su bili prvi, na izvoru, danas su sve dalje jer stižu nove generacije – kaže profesor Golemović. – Folklor nije samo igra, to su i usmeno stvaralaštvo i pesma. Ova smotra je višestruko važna i potrudićemo se da uspostavimo kriterijume i standarde jer takva aktivnost mora da bude kontrolisana, blizu originala i korena. Pružićemo punu podršku i pomoć organizatorima.

U ime lokalne samouprave, prvoj Gradskoj smotri folklora prisustvovale su zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski i resorne članice Gradskog veća, Valentina Mickovski i Melita Gombar.

– Ovo je prilika da se prikaže kako se na pravi način čuvaju i neguju kultura i tradicija sa ovih prostora – izjavila je zamenica gradonačelnika. – Biće interesantno videti koji će KUD poneti titulu najboljeg prema oceni stručnog žirija i kasnije, na višim stepenima takmičenja, potvrditi svoje kvalitete.  Grad će nastaviti da podržava kulturne događaje koji promovišu prave vrednosti, čuvaju tradiciju i uspevaju da, u okrilju novih trendova, ljubav prema muzici i folkloru prenesu na mlađe generacije.

Nakon smotre su se, u Kulturnom centru, okupili predstavnici svih učesnika, kako bi sa žirijem razgovarali o tome kako da još više poboljšaju svoj rad, kao ambasadori Kikinde u oblasti folkornog stvaralaštva. Posle ovog sastanka biće poznati i rezultati takmičarskog dela programa.

kud marija bursać 2904

KUD „Marija Bursać” večerašnjim koncertom na kom su nastupili od najmlađih članova pa do veterana, proslavio je 74 godine postojanja i 27. rođendan od kada je rad društva obnovljen. U prepunoj bioskopskoj sali u Banatskom Velikom Selu, svečanu atmosferu upotpunio je nastup gostujućeg KUD-a „Svetozar Marković” iz Novog Sada.

-Večeras je na programu 13 tačaka, među kojima je i premijerna izvedba koreografije Bosilegradsko Krajište – rekao je Milan Vranješ, umetnički rukovodilac KUD-a.

Rođendan KUD-u je čestitao gradonačelnik Nikola Lukač.

-Vi Velikoselci čuvate tradiciju, kulturu i običaje naših krajeva, ali i poštujete sve druge. KUD „Marija Bursać” je mesto okupljanja svih generacija- istakao je Lukač u obraćanju.

Da zaslužuju sve pohvale za protekle godine truda, rada i negovanja tradicije, istakla je zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski.

-Posebno zaslužuju čestitke jer su za sve ove godine rada pokazali kako se na jedan dostojan, dosledan i posvećen način čuvaju tradicija i običaji jednog naroda, posebno duh Krajišnika. Osvojili su prestižne nagrade na brojnim takmičenjima i najprestižnijim manifestacijama kao što je Sabor folklora u Srbiji. Stvaraju nove pesme i igre koje imaju svoju vrednost i potencijal da postanu deo nekog novog kulturnog nasleđa. Meni su posebno dragi jer svi članovi ulažu toliko truda, želje, energije i entuzijazma u sve to što rade, a ljubav prema fokloru prenose na mlađe generacije- rekla je Jakšić-Kiurski.

gusle

Plodotvorna saradnja ADZNM „Gusle” sa Kulturno-umetničkim društvom „Kolo” iz Arada nastavljena je večerašnjim zajedničkim koncertom u kikindskom Narodnom pozorištu.

-Naš KUD „Kolo” osnovan je pre 13 godina i neguje tradiciju i običaje. Danas na Svetski dan igre, nastupom u Kikindi pokazali smo da saradnja sa „Guslama” ima budućnost. Od naših predstojećih aktivnosti u Aradu, izdvojio bih otvaranje nove srpske kuće, novog sedišta Saveza Srba, pored novog muzeja i biblioteke- rekao je Darko Voštinar, potpredsednik Saveza Srba u Rumuniji.

Igor Popov, umetnički rukovodilac  „Gusala” nedavno je objavio knjigu o igrama u Pomorišju koju je štampao Savez Srba u Rumuniji, nakon čega je u Aradu i dogovoren današnji koncert.

-Nastavak saradnje sledi na leto, kada će naši profesori i studenti sprovoditi istraživanja u okolini Arada, u okviru Etno-kampa. U septembru, povodom Dana srpske kulture, imaćemo nastup našeg orkestra i pevačke grupe- kaže Popov.

Goste su pozdravili prvi čovek grada Nikola Lukač i članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje Valentina Mickovski.

-„Gusle” su nam u najboljem svetlu prezentovale tradiciju i kulturu našeg naroda kroz pesmu i igru, a uživali smo i u nastupu gostujućeg KUD-a „Kolo” iz Arada. Nadam se da će se ova saradnja i prijateljstvo, na obostrano zadovoljstvo, nastaviti i učvrstiti- istakla je Mickovski.

 

 

Tolinger 2

Program „Muzikom kroz grad“ danas je organizovao Centar za stručno usavršavanje u saradnji sa Narodnim muzejom i beogradskim Centrom za promociju nauke.

U interaktivnoj radionici, na nekoliko lokacija na Gradskom trgu, najmlađi su učili o životu i radu češkog kompozitora i horovođe Roberta Tolingera koji je u Kikindi živeo deset godina, u svom najplodnijem periodu.

– Na šest punktova na trgu sugrađani su mogli da se upoznaju sa Tolingerovim životom i delom, kao i da saznaju gde se nekada koncertriralo i sviralo u Kikindi, kako se zvao prvi muzički časopis, kako je živeo naš grad. U sali Muzeja kompozicije Roberta Tolingera svirala je profesorica klavira Eva Francuski Aranjoš – kaže Gordana Trnić Iličić, koordinatorka Naučnog kluba CSU.

Nikolina Suvajdžić, nastavnica muzičke kulture u OŠ „Sveti Sava“, pridružila se programu sa svojim učenicima.

– Deci je veoma zanimljivo. Tolinger je veoma važan za muziku i umetnost i  želela sam da đaci nešto više saznaju o njemu jer ga nema u programu – kaže Suvajdžićeva. – Trudim se da im približim muzičku umetnost, da ih motivišem da dolaze na koncerte jer smatram da je to veoma važno, bez obzira na to da li će im ova oblast biti i profesionalno opredeljenje.

Robert Tolinger završio je violončelo na Praškom konzervatorijumu. Prihvativši poziv Pevačkog društva „Gusle“, 1880. godine se doselio u Veliku Kikindu. Deset godina boravka u našem gradu nazivaju se Tolingerovo doba.

„Gusle“ su tada dostigle najviši nivo horskog pevanja, a sam Tolinger je ovde komponovao najbolje kompozicije. Kao vrstan violončelista, često je nastupao i stekao izuzetno uvažavanje i poštovanje. Bio je pokretač i idejni tvorac muzičkog časopisa „Gudalo“.

Za vreme boravka u Kikindi napisao je više od 20 pesama za muški, ženski i mešoviti hor, oko 135 pesama za decu, jednu liturgiju, više solo pesama, duhovnih, klavirskih i kompozicija za druge instrumente. Komponovao je operetu „Veseli mornari“, jednu simfoniju, kantate „Ciganin“ i „Kosovka“ koja se smatra njegovim najboljim delom.

Arhiv izložba 1

„Stara i retka knjiga u biblioteci Istorijskog arhiva“ naziv je večeras otvorene izložbe u ovoj ustanovi. Od 4.700 knjiga u biblioteci Arhiva izložene su 42 najstarije i najzanimljivije, kaže v. d. direktor Arhiva, Srđan Sivčev.

– Ovo su najvrednije stare knjige koje čuvamo. Najstarije je delo iz 1811. godine, „Jesteslovije“ („Prirodopis“) arhimandrita Pavla Kengelca, jednog od prvih bogoslova u srpskom narodu. To je i prvo delo iz biologije, uopšte iz prirodnih nauka i mi smo uradili i njegov reprint sa prevodom na srpski. Izloženo je još jedno njegovo delo, „Vsemirago svjatislovja“ („Povesnica svetskih događaja“).  Imamo i dela iz 19. veka na latinskom, nemačkom, mađarskom, slavenosrpskom i na engleskom jeziku, uglavnom iz istoriografije, arhivistike, etnologije, geografije. Veoma su interesantne i čitave edicije atlasa i enciklopedija na mađarskom jeziku, koje su izlazile u Budimpešti između 1860. i 1870 – izjavio je  Sivčev.

Najstarija knjiga koja se čuva u Istorijskom arhivu zapravo je Matična knjiga, tačnije Domovni potokol za Tisa Sent Mikloš, današnje Ostojićevo, koja je počela da se vodi davne 1747. godine.

Na postavci u holu Istorijskog arhiva, posetioci će imati priliku da prelistaju i dva ratna albuma iz Prvog svetskog rata – na srpskom i na francuskom jeziku u kojima su, sa velikim brojem fotografija, opisane ratne operacije srpske vojske i svih članica Antante.

Prava poslastica je i katalog Ljevaonice željeza i tempera “Bon“ koja je ovde radila i pre Drugog svetskog rata. U katalogu iz 1938. prikazana je široka paleta proizvoda ove fabrike.

U pripremi izložbe, pored Sivčeva, učestvovao je i Nikola Radosavčev, koordinator digitalnih procesa u Arhivu. Većina izloženih knjiga je u vitrinama, ali su mnoge i dostupne za prelistavanje. U Arhivu kažu da njihovu riznicu uglavnom čine pokloni i kupljene knjige, ali da je, za neka dela, ostala misterija kako su stigla do njih.

– Imamo, recimo, zbirku poema i priča britanskog pesnika i političara Edvarda Bulvera Litona, štampanu na engleskom u Lajpcigu 1842. godine – kaže Sivčev. – Knjiga je bila deo lične biblioteke grofa Karla Maldegema koji je stolovao, imao kaštel u današnjem Novom Kneževcu, za koju nije poznato kako je stigla u Arhiv, i ona je izložena za posetioce.

U ime lokalne samouprave otvaranju je prisustvovala resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski.

– Ova izložba nam pokazuje koliko je Istorijski arhiv važan za grad, kako bi se prošlost sačuvala, jer i svi dokumenti koji se danas čuvaju služiće budućim generacijama da sagledaju svoju prošlost. Kao zajednica treba da radimo na približavanju arhivske biblioteke sugrađanima i Arhiv u tome ima našu punu podršku- izjavila je Mickovska.

Izložba rariteta među starim izdanjima biće otvorena dve sedmice, radnim danima od 8 do 13 sati.

Oblaci predstava

„Oblaci“, veliki projekat Narodnog pozorišta, predstava koja je nastajala od same osnove, naručenog teksta o životu Dušana Vasiljeva, sinoć je imala svoju pretpremijeru ili, kako to ljudi u pozorištu nazivaju, otvorenu generalnu probu.

Gledali smo je za vas

Možda je u svim najavama ove predstave, a bilo ih je dovoljno, premalo pažnje posvećeno podnaslovu – pseudobiografija i fantazmagorija. Ovo je važno da imate na umu kada sednete na jednu od (još uvek krajnje neudobnih i opasnih praktikabala, oprez!) na maloj sceni; sve što ćete gledati nije biografija Dušana Vasiljeva, književnika, revolucionara, nesrećnog, siromašnog i tužnog čoveka. To je samo briljantno napisana, izmaštana priča o njegovom životu.

U kojoj meri je tačna, u umetnosti, posebno u pozorištu se ne pita i prilično je irelevantno. Ako je ovo polazište, razumljivo je da su i Dušanovi snovi, težnje, unutrašnja previranja, konačno emocije, podjednako autentične, i u potencijalu.

Šta je stiglo do nas

Zaista neverovatna drama mlade Nine Plavanjac, evo sada preslabe fraze, ostavlja bez daha. Veliku većinu teksta zapravo je napisao sam Vasiljev na razne teme, u različitim delima i formama, dakle u većini su njegove rečenice. Nina Plavanjac je danas, vek kasnije, sabrala fragmente i uradila sve ostalo – istkala neverovatnu dramu o njemu samom.

Dakle, videćete Dušana, njegovu porodicu, prijatelje i neprijatelje. Videćete i najavljene fantazmagorije i verovatno ćete (zaista se nadam jer se meni to dogodilo), s mukom prepoznavati tananu granicu između jave i sna. Što je, možda, i bila namera.

Gledaćete magiju glume u pravom smislu te reči, onu zbog koje odjednom shvatate da ste privilegovani da prisustvujete umetnosti u najčistijem obliku; zbog Vladimira Maksimovića u ulozi Dušana, Mine Stoković kao njegove majke, i Nikole Joksimovića u ulozi oca i još nekoliko likova. Svakako i zbog igre Miljane Kravić i Anđele Kiković, posebno sjajnih u emotivno teškim duo-scenama. Luka Jovanović Dživdžanovski i Filip Klicov odlično su parirali iskusnijim kolegama, što govori i o dobrom timskom radu.

Kostimi neprevaziđene Tatjane Radišić istovremeno su tačni, maštoviti, u funkciji i vremena i likova i rečene fantazmagorije. Izuzetno pametnu i zanimljivu kopču imeđu kostima i Dušanovog dela Tatjana Radišić je uradila u detaljima, zato posebno obratite pažnju na njihovu simboliku.

Scenografiju – neobičnu, funkcionalnu, ovde takođe sa puno simbolike, i neočekivano atraktivnu za uslovnost male scene, potpisala je Milica Bajić Đurov.

Za muzičku temu, kao i instrumentale za pojedine scene nisu potpisani autori, pa ne možemo nikome da pripišemo zasluge koje su, svakako, izuzetne.

Sve navedeno doprinelo je izuzetnosti predstave koja se, iako traje dva sata, gleda bez daha.

Čega nije moralo da bude

Ovom (za vas) gledaocu ipak ostaje nekoliko nejasnoća. Zašto je za probe bio angažovan lektor/ saradnik za scenski govor? Uz rizik da je tumačenje naivno: akcenti koje čujemo na sceni su književni i nema ni reči o (sa) lokalnim dužinama, uz to, svršeni glumci su položili dikciju.

Pojedini akteri igraju više likova i obavezno, svako od njih, igra i deo naroda (svetine). Distinkcija između likova kada ulaze bukvalno jedan posle drugog, bez pauze, a igra ih isti glumac, na nekim mestima tehnički ne postoji, što dovodi u pitanje čitav koncept „uštede“ na glumcima čak i da je simbolički opravdana i namerna.

O poruci predstave

U najavi komada, reditelj Stevan Bodroža ga određuje i kao pokušaj ispravljanja nepravde prema Dušanu Vasiljevu. Socijalno diskriminisan, u nemogućnosti da ostvari svoj san, siromašni mladić ne odustaje od svoje pasije i ostaje posvećen umetnosti po svaku, pa i cenu života. Na korak iza ove konstatacije je klasična diskriminacija, to jest društvo nejednakih mogućnosti i kritika istog. Ništa novo, nažalost, ni čudno.

Da li će ova pozorišna opomena pomeriti konstelaciju društvene  neravnopravnosti? Da će se neko postideti, pokajati, ili, budimo krajnji utopisti, promeniti nešto zbog toga? Da li onda pozorište ipak može da se ne obazire na navedeno? Neće, neće i ne treba.

Ipak, iako je poruka sasvim precizna i jasna, može li se, bar za malo neophodnog, ova kritika maćehinskog odnosa tamo gde je štetan, nepravedan i nije mu mesto, proširiti i uputiti i pozorištu samom? Svakako i apsolutno da.

Umetnost mora biti oslobođena nepravde i njenih posledica. A umetnost živi u pozorištu, zar ne?

stepanov 3

Kikindski slikar, dr Milorad Stepanov, profesor na VŠSSOV, izložiće, od petka, svoj najnoviji ciklus slika pod nazivom „Bara“ u Kulturnom centru u Inđiji. Priliku da samostalno izlaže dobio je na konkursu ove ustanove i, za tu priliku, izdvojio je dvadesetak slika srednjeg i većeg formata.

Zanimljivo je da svoja najnovija dela, nastala u protekle dve godine, zbog korišćenih materijala, naziva „ronđavim slikama“. Deo izložbe čini i tematska celina pod nazivom „Pogled na ravnicu iz konzerve“.

– Slike prirode iz neposredne okoline Kikinde nastajale su u mojim šetnjama i mušičarskom ribolovu po malim kanalima oko grada, to je moj atavistički zov. Iz skica, fotografskih beležaka, transpozicija, dorađenih u ateljeu, nastao je ciklus na temu bare. Često na izlet ponesem vodorastvorljive flomastere i tuš, pronađem trsku i slikam. Tehnološki, u pitanju je reciklaža. U Visokoj školi u kojoj predajem, ostala su neka stara platna i bilbordi koje recikliram, pa im je i radni naziv „Ronđave slike“. Kolekcija oslikanih konzervi sardina zove se „Pogled na ravnicu iz konzerve“ – kaže Stepanov.

Profesor Stepanov poslednji put je u Kikindi je izlagao 2017. godine u Narodnom muzeju. U planu je, kaže, da u bliskoj budućnosti i ovdašnjoj publici prikaže svoja najnovija dela. U međuvremenu, imao je samostalne izložbe u Beogradu i Nišu.

Oblaci plakat

Posle premijernog izvođenja predstave o Dušanu Vasiljevu „Oblaci“, 28. aprila, prva i druga repriza igraće se devetog i 23. maja. U podnaslovu određena kao pseudobiografija i fantazmagorija, predstava se igra na maloj sceni.

Prvi termin za repertoarsko igranje u ovom mesecu je petak, 5. maj, za kada su zakazani “Siroti mali hrčki”, rađeni po tekstu Gordana Mihića.

Gostujuća predstava “Neša Bridžis – život” na repertoaru je 11. maja. U sledećem terminu, 12. maja, je beogradsko gostovanje predstave Slavomira Mrožeka, „Emigranti“, u režiji DijaneBešlin. Igraju Luka Pavlović i Stefan Jugović.

“Sava Savanović – vampirska simfonija“ igraće se dva dana uzastopno – u utorak i sredu, 16. i 17. maja. U narednom teminu, u petak, na repertoaru je komedija „Ordinacija“.

Predstava “Kovači” zakazana je za 26. maj. Pretposlednji dan maja rezervisan je za vodvilj “Buba u uhu”.

 

Nara 2

Slikarka i pesnikinja iz Beograda, Nataša Radosavljević Nara, održala je u Kikindi, u Kulturnom centru, autorsko veče. Izložila je svoja ulja na platnu i predstavila najnoviju knjigu poezije.

– Kikinda je prelepa, oduševljena sam, ljudi su gostoprimljivi i osećam se kao kod kuće – kaže Nataša.

Sebe određuje podjednako kao slikara-pesnika i pesnika-slikara, po opredeljenju kao impresionistu. Slika, uglavnom, portrete i pejzaže, četkicom i špahtlom. Objavila je četiri knjige poezije. Najnovija, „Tihovanje – Tihuvanje“ je dvojezična, prevedena i na makedonski jezik i u njoj su sabrane duhovna i rodoljubiva poezija.

– Oduvek sam smatrala da svi oko mene treba da budu srećni, pa sam tako svoju ljubav pretočila u slike, a svoju tugu što nije tako i ne može biti – u svoje pesme. Neke od mojih slika imaju pesmu koja im pripada, to se nekako spoji, pa su te slike posebno obdarene.

Kreativnost Nataše Radosavljević ovde se ne završava. Ona se bavi i kaligrafijom, dizajnom, ali i obrazovanjem. U Beogradu ima školicu crtanja i slikanja.

Postavka od 26 slika ove autorke će, u Galeriji Kulturnog centra, biti dostupna do polovine maja.

Oblaci 1

U kikindskom Narodnom pozorištu danas je najavljena premijera predstave „Oblaci“. Prvi put na pozorišnim daskama naći će se život i delo Kikinđanina Dušana Vasiljeva, pisca kojem je srpska kultura ostala dužna, rekla je direktorica Pozorišta, Milena Živkov.

– Vasiljev je pisao i drame i njegova želja je bila da radi u pozorištu i da piše mnogo više nego što je to uspeo u svom kratkom životu. Mi smo se potrudili da mu vratimo dug, da ga vratimo u pozorište.

Glavnu ulogu, samog Vasiljeva, igra Vladimir Maksimović.

– Bavili smo se i motivima koji su punili rupe u njegovoj duši i iz kojih je ostala najlepša rodoljubiva poezija – kaže Makismović. – Bio je nesrećan, sva njegova poezija nastala je iz velike muke. Ceo život je živeo u blatu. Kada je umro, sijalo je sunce. Čitav njegov život bili su blato i kaljuga.

Predstavu je režirao Stevan Bodroža kojem je, posle komada „Laža i paralaža“ ovo druga sradnja sa kikindskim pozorištem.

– Ovom predstavom pokušavamo da uradimo korektiv istorijske zapostavljenosti kojom je obeleženo nasleđe Dušana Vasiljeva. Posvećenost, profesionalnost i srčanost kikindskog ansambla je izvanredna i preporučuju ovo pozorište i ovu sredinu. Upravo Vasiljev je, u svom odnosu prema umetnosti, imao tu srčanost i bespoštednost, verovatno je zato tako brzo skončao. Bio je veliki pacifista, protivnik rata, nasilja i socijalnih nepravdi kojih je i sam bio žrtva. Na najdubljem nivou, za mene intimno, ovo je predstava o maćehinskom odnosu prema mladim ljudima koji tek stupaju na scenu. Dušan nije imao sreće da živi u dobrom vremenu i da bude podržan. Ova predstava je poruka i opomena da takve darove, takve izvanredne ljude, treba da prepoznajemo – rekao je Bodroža.

Tekst za predstavu namenski je napisala Nina Plavanjac i najveći deo drame čine rečenice iz priča i stihova Vasiljeva.

U predstavi igraju i Mina Stojković, u ulozi Dušanove majke, Miljana Kravić, Nikola Joksimović, Anđela Kiković, i dvojica mladih gostujućih glumaca: Filip Klicov sa AU u Novom Sadu i Luka Jovanović Dživdžanovski koji je završio prištinski Fakultet umetnosti.

Premijera predstave zakazana je za petak, u 20 sati. U isto vreme, dan ranije, održaće se pretpremijera. Naredna igranja na repertoaru će biti 9. i 23. maja.

O Dušanu Vasiljevu

Pesnik, prozni i dramski pisac, jedan od najvećih srpskih ekspresionista, rođen je u Velikoj Kikindi 1900. i živeo je samo 24 godine.

Završio je učiteljsku školu u Temišvaru. Dva puta je bio na frontu. Osnovao je Kolo mladih Srba i list Sloga.

Umro je u svom rodnom mestu. Sahranjen je na Melinom groblju, u blizini Manastira Svete Trojice. Najveći deo njegove zaostavštine čuva se u Narodnoj biblioteci Srbije i Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u Beogradu.

 

error: Content is protected !!