Култура

Hor Atendite 1 str12

Radost nastupa i druženja pevača horova „Atendite“ Kulturnog centra i „Voks Lihnidos“ iz Ohrida, posle gostovanja Makedonaca u našem gradu u oktobru, ponovljena je u veličanstvenom ambijentu katedralne crkve Svete Sofije. Na petom festivalu „Glasovi Ohrida“, održanom 27. juna, publika je uživala u koncertu na kojem su iz Srbije, pored Kikinđana, gostovali i horisti iz Vrbasa.

– Sa horom iz Ohrida imamo višegodišnju saradnju. Njihov festival je revijalnog karaktera i traje pet godina. Mi smo gosti već treći put, jedini smo redovno na programu i već smo dobili poziv za iduću godinu – kaže Marko Markovljev, v. d. direktor Kulturnog centra.

Članovi hora „Atendite“ sa dirigentkinjom prof. dr Biljanom Jeremić i ovoga puta izazvali su ovacije publike u Ohridu, kaže Markovljev i napominje da sada očekuju gostovanje prijatelja iz „Voks Lihnidosa“ u našem gradu.

img1749

KUD  „Mokrin“ organizovao je prvi dečiji festival folklora „Kolo vodi momče, a za njim devojče“. Nakon svečanog defilea na Varoškom trgu, u Domu kulture nastupilo je oko 200 dece iz kulturno-umetničkih društva: „Banat” iz Novog Kneževca, „Izvor“ iz Nakova, „Marija Bursać“ iz Banatskog Velikog Sela, „Aleksandrovo“, „Sveti Sava“ iz Čoke,  „Dr Tihomir Ostojić“ iz Ostojićeva, „Petar Kočić“ iz Novih Kozaraca, kao i domaćini.

Predsednik KUD-a „Mokrin“ Živko Ugrenović  istakao je da je  cilj festivala da se sačuva i neguje tradicija, pesme i igre koje su deo nas.

-Na nama je da podržimo decu koja su pokazala svu lepotu i raznolikost naše folklorne baštine. Učesnici su trudom , angožovanjem , a pre svega ljubavlju prema folklornom nasleđu, učinili ovaj festival jedinstvenim – rekao je Ugrenović.

Ovakvi festivali  su i prilika da se  deca iz drugih sredina upoznaju, druže i razmene iskustva. U KUD-u „Mokrin“ već planiraju sledeće izdanje dečijeg festivala i nadaju se da će postati prepoznatljiv događaj u kulturnom kalendaru regiona.

received_258843553427470

Pisci kratkih priča: Barbara Delać iz Crne Gore, Tanja Novak iz Hrvatske, Vera Hegediš iz Mađarske, Štefanija Mihalake iz Rumunije, Muanis Sinanović iz Slovenije, Danilo Lučić i Nenad Stanković iz Srbije učesnici  su  17. Međunarodnog festivala kratke priče „Kikinda šort“. Svoje priče predstavili su publici okupljenoj u dvorištu Narodne biblioteke „Jovan Popović“, a ove godine lajt motiv je „KI… KINDA“.

-Festival je važno mesto da se upoznamo sa drugim piscima, razmenjujemo iskustva i ostvarujemo saradnju – rekao je Danilo Lučić – Na ovaj način upoznajemo književnost i autore iz drugih zemalja, jer vrlo malo znamo o piscima koji žive u susednim zemljama. Naročito je ovaj festival važan jer promoviše kratku priču koja se, tradicionalno, nalazi na margini i neprofitabilna je književna oblast.

Barbara Delać počela je najpre da piše poeziju.

-Pišem onim žanrom u zavisnosti od teme koja me okupira. Pisati kratke priče za mene je zabavno. Kroz njih „brusim“ svoj stil i „pečem“ zanat. Ne bih se bavila kratkom pričom da mi takvo pisanje nije zabavno i da ne uživam u tome – dodala je Barbara  Delać.

Vera Papić, organizator, ističe da se Almin Kapaln iz BiH koji je trebalo da učestvuje razboleo, ali je njegovu priču pročitao kikindskoj publici obraćajući im se preko video snimka. Do sada je na festivalu učestvovalo 248 autora.

 

Autori čitaju priče na svom jeziku, a prevod na srpskom se projektuje na platnu, tako da su posetioci imali priliku da čuju više različitih jezika na jednom mestu. Već sutra, svoje priče predstaviće beogradskoj publici.

IMG_20230630_200304

U Galeriji „Nova“ Narodnog muzeja otvorena je izložba „Zmijanjski vez – svetsko nematerijalno nasleđe” koju je realizovao JU Muzej Republike Srpske. Ovo je ujedno prva zvanična saradnja kikindskog i muzeja Republike Srpske iz Banja Luke, a autorka izložbe je muzejski savetnik Danijela Đukanović.

-Zmijanje se nalazi nadomak Banja Luke. Sve žene iz ove dinarske oblasti pokazivale su posebno umeće prema vezu. U zimskim mesecima mogle su da se bave svojim emocijama i stanjem svog duha iz čega je i nastao ovako divan vez koji je deo identiteta ljudi sa Zmijanja – rekla je Danijela Đukanović.

Zmijanjski vez je prvo nematerijalno kulturno dobro iz Republike Srpske, odnosno BIH koje je upisano na UNESKO-vu  listu.

-Trudićemo se da Galerija „Nova“ bude domaćin reprezentativnim izložbama poput ove – istakla je Lidija Milašinović, direktorica Narodnog muzeja – Ova izložba priča nam priču kako kulturno nematerijalno nasleđe dospeva na UNESKO listu. Izuzetno nam je važno da uspostavimo  saradnju sa muzejem iz Banja Luke jer ona do sada nije postojala.

Izložba sadrži originalne predmete sa zmijanjskim vezom, ali i predmete njegove savremene primene kroz koje se nastavlja tradicija ovog veza i održanje veštine. Događaju je prisustvovala i članica Gradskog veća Valentina Mickovski.

-Hvala našim gostima iz Republike Srpske što su nam prikazali deo njihovog bogatog nasleđa. Želim im dobrodošlicu u Kikindu uz nadu da se saradnja sa našim kulturnim institucijama nastavi i u budućnosti – rekla je Valentina Mickovski.

Posetioci izložbe, koja je otvorena do 30. avgusta,  u prilici su da vide i kratak film o upisu Zmijanjskog veza na UNESKO-vu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa.

 

Edjseg izlozba 1

Više od hiljadu ručnih radova vrhunske izrade izloženo je u učionicama Osnovne škole „Feješ Klara“ na 24. Međunarodnoj izložbi rukotvorina. Vredni radovi delo su oko 300 članica iz 52 mađarska udruženja iz čitave Vojvodine. Izložba je redovna, godišnja aktivnost Saveza ljubitelja ručnih radova Vojvodine sa sedištem u Vrbasu, a Kikinda je, ove godine, domaćin prvi put.

– Veoma smo srećni što smo domaćini ove međunarodne izložbe. Osim izuzetne tehnike izrade, svaki predmet ima i svoju istoriju, priču i simboliku, svaki je deo mađarske tradicije i kulture. Značajno je i što se učesnici druže i razmenjuju znanja, iskustva i ideje. Svojim radovima daju doprinos razvoju i očuvanju narodne kulturne baštine – rekla je Melita Gombar, članica Gradskog veća za nacionalne manjine.

Domaćini manifestacije su članice Sekcije ručnog rada „Viola“ KUD-a „Eđšeg“.

– Radimo sve što mogu ruke da stvore – heklanje, štrikanje, vez, stolnjake, jastuke, mušeme, ukrasne i odevne predmete – kaže Rozalija Varga, predsednica Sekcije. – Okupljamo se svake srede. Žao nam je što nam slabo dolaze mladi kako bismo mogli da im prenesemo naše veštine.

Julijana Šimon je stigla iz Bačke Topole. Donela je svoje ručno bojene tkane tepihe koje izrađuje u Sekciji za održavanje mađarske tradicije i etnografije. Ona je i zamenica predsednika Saveza ljubitelja ručnih radova Vojvodine.

– Ove godine slavimo 25 godina postojanja. Poslednjih godina formiraju se i dečije grupe jer je naš zadatak da običaje predajemo na čuvanje mladim generacijama. Organizujemo i kampove za decu i za odrasle i razmenjujemo znanja sa udruženjima iz Mađarske. Svake godine u septembru Savez raspisuje konkurs za najbolje radove u očuvanju tradicionalnih rukotvorina – kaže Julijana.

Žene koje sa puno strpljenja i ljubavi izrađuju umetničke rukotvorine uživaju u zajedničkom radu i druženju, kaže Ilonka Jovin, penzionerka iz Kikinde,  članica „Eđšega“.

– Slikam, heklam, sad sam počela i da vezem, to sam naučila u Sekciji – kaže Ilonka. – Sviđa mi se društvo, učlanila sam se i u folklornu i u pevačku grupu. Prvi put sam na ovakvoj izložbi i jako mi se sve dopada, već sam videla neke radove i dobila nove ideje.

Izložba rukotvorina dostupna je posetiocima još danas i u subotu, od 13 do 17 sati. U nedelju, na svečanosti zatvaranja koja će se održati u KUD „Eđšeg“, biće dodeljene diplome učesnicima, a Kikinda će organizaciju događaja za narednu godinu predati udruženju iz Čantavira.

Manifestaciju narodnog stvaralaštva podržali su Grad, Mađarski nacionalni savet i Pokrajina.

Vasic 3

Zbrika priča „Kratak spoj“ i roman „Ne“ najnovije su knjige Dragana Vasića, nastavnika fizike, Kikinđanina rođenog u Novom Kneževcu koji je, kako kaže, pisanjem počeo da se bavi u vreme korone. Večeras su predstavljene u dvorištu Narodne biblioteke.

– Kao student sam pisao kriminalističke priče, pa ih je baba slučajno naložila. Pisao sam i pesme, ali ništa ozbiljno. Ovo je ozbiljno jer sam finansiram, drukčije ne bih izašao iz anonimnosti jer danas svi pišu, posebno od pandemije. Meni se dopada igra rečima, mislim da umem, na taj način, da animiram ljude – kaže Vasić.

Da ozbiljno shvata svoju novu profesiju jasno je i po tome što ima tim ljudi koji čitaju ono što napiše, među njima su i tri profesorice književnosti, koje procenjuju da li je napisano i za objavljivanje. Svaka knjiga prvo „odleži“ 10 meseci, kaže. Sada je završio još jednu zbirku kratkih priča, ali su još uvek na čitanju.

Vasić se naizmenično posvećuje romanima i pričama. Tako je, prošlog leta, promovisao dva prvenca: roman „Prevareni“ i knjigu priča „Kontrapunkt“.

– Roman se čita kao da se gleda film, nemoguće je da vam se ne svidi jer se prati  zaplet – objašnjava Vasić. – Težio sam da napravim „Tvin Piks“, da su mi važniji likovi nego radnja. Lako se čita, ali se zato brzo i zaboravi. A „Kontrapunkt“ je po svemu kontra, na sto strana ima sedam priča i sve su „uvrnute“.

Pored Dunje Brkin Trifunović, urednice kulturnog programa Biblioteke, o novim delima Vasića govorile su i recenzentkinje Andrea Beata Bicok i Jelena Milošev.

Glavni junak romana „Ne“ jeste žrtva, ali sve zavisi od perspektive iz koje posmatramo situaciju, pa ako smatramo da smo žrtve materijalističke civilizacije, bolje je nego da budemo žrtva samih sebe, gubeći moral, humanost i osnovne ljudske vrednosti – rekla je Bicokova.

U zbirci priča „Kratak spoj“ upečatljivo se opisuju karakter i duševni svet glavnog junaka, što izaziva duboku empatiju čitaoca, jer deluju poznato, rekla je Jelena Milošev.

– Radi se o nemoći glavnog junaka da, na bilo koji način, utiče na stvari, da ih izmeni i da ih izmiri i prihvati u sebi. U poslednjoj priči on navodi motive zbog kojih stvara, gorivo na kojem se zasniva njegovo pisanje, a to su: tuga, neverica, bes, sećanje, žal i krivica. Kaže da je gorivo nepresušno, za razliku od mašte i inspiracije koje su presušne, što izaziva saosećanje kod čitalaca koji su i sami stvaraoci.

Književno veče Dragana Vasića prvo je koje je ove godine održano u dvorištu Biblioteke i okupilo je njegove čitaoce, poštovaoce i kolege.

– Sve koji su došli poznajem 40 godina, od kada sam došao u Kikindu. Ne znam da li su došli zbog mene ili zbog knjiga, ne znam ni šta bi mi bilo draže. Mislim da imam šta da kažem, nakupilo se dosta toga u meni. Ljudi kažu da se, dok pišu, oslobađaju nekog tereta. Nažalost, ja pisanje doživljavam kao zidanje kuće, kao posao koji mora da se završi. Iako je to što pišem, osim romana „Ne“ koji je humorističan i koji se ljudima najmanje sviđa, teško, mračno i ozbiljno. Pišem ono što nosim iz detinjstva, ima toga što sam poneo negativnog. U prvoj knjizi su me prepoznavali, pa sam počeo da kombinujem istinito i izmišljeno jer su me cenili po tome što me prepoznaju, a ja to neću, mene interesuje da li to vredi – objašnjava autor.

 

Koliko vredi bilo je jasno i po posećenosti ove književne večeri koja je prevazišla zainteresovanost za mnoge slične događaje u Biblioteci. Takođe, dokazala je i samom Vasiću, koji je samome sebi najstroži kritičar, da su njegov rad i trud i podržani i poštovani.

 

Tera Koncept 2

Radovi koje su retki, odabirom privilegovani umetnici imali priliku da stvaraju na Simpozijumu „Tera“ osamdesetih godina prošlog veka, ne obavezno vajari, već i umetnici iz drugih disciplina: slikari, grafičari, fotografi, ostali su u fundusu kao dokaz otvorenosti „Tere“ i njenog eksperimentalnog određenja.

Autori vajarskih dela malog formata bili su samo gosti, stvarali su, u vreme trajanja Simpozijuma samo nekoliko dana, a radili su na od kritičara zadatu temu. U toku osam godina, na taj način, smenjivali su se kritičari, teme i umetnici, a nastali radovi i danas su deo istraživačkog projekta pod nazivom „Koncept“.

U projektu je učestvovalo sedam umetničkih kritičara: Sava Stepanov – tema: kocka, Irina Subotić – tema zemlja-nebo, Bela Duranci – tema brazda, Vesna Đurđević – tema pečat, Svetlana Mladenov – tema ukrštanje, Aleksandra Estela Bjelica – tema krug i Ljiljana Ćinkul – tema kuća.

Skulpture tridesetak od 200 umetnika, učesnika ovog projekta, od danas su dostupni posetiocima u Salonu Muzeja „Tera“ na izložbi „Istraživanje u okviru kolekcije Tera“ koju je otvorila kustoskinja Svetlana Mladenov.

Na sada priređenoj izložbi svojim plastičkim konceptima predstavljaju se: Kosta Bogdanović, Miroslava Kojić, Slobodan Kojić, Aleksandar Bukvić, Mladen Marinkov, Pavle Pejović, Ante Marinović, Đorđije Crnčević, Slavoljub Radojčić, Sreten Milatović, Dobrivoje Krgović, Tanja Ostojić, Zoran Pantelić, Gabrijel Glid, Nenad Šoškić, Rastislav Škulec, Slobodan Era Milivojević, Dušan Petrović, Dragoslav Krnajski, Nina Kocić, Milan Ramaji, Darija Kačić, Dušan Otašević, Dejan Anđelković /Jelica Radovanović, Marina Popović, Mileta Prodanović, Dragana Parlać, Milan Blanuša, Miroljub Stamenković i Anka Burić.

Izložba će trajati do kraja jula i može se razgledati od utorka do subote, od 10 do 16 sati.

355982398_695519035715859_4158337312248472918_n

Memorijal Miroslav Antić, 38. po redu, okupio je u Mokrinu, glumce, pisce, muzičare, poštovaoce njegovog dela, sve one koji čuvaju sećanje na jednog od najpoznatijih srpskih pesnika, slikara, novinara i boema. U improvizovanoj kafani na Varoškom trgu kroz „Putokaz za sanjare i oblake” za koji su scenario napisali Milorad Damjanović, glumac i Tode Nikoletić, pisac na Mikine zapise podsetili su glumci Ana Sofrenović, Iva Štrljić, Ljuba Bulajić, Miodrag Petrović,  pisac i esejista Dragan Jovanović Danilov, radio novinar, pisac i recitator Ratomir Damjanović,  izvođač Ivan Leščešen, pevačica Daša Bosnić iz grupe „Ođila“.

-Mika je za mene uvek bio čudesan pisac –rekla je Ana Sofrenović – Njegova poezija ima puno poklonika i divno je što se Mokrinčani na ovakav način sećaju svog meštanina koji je puno pisao o Mokrinu.

Iva Štrljić peti put do sada bila je deo Memorijala, a kako napominje, svaki put je drugačije.

-Ovo je najlepši način da se sećamo pesnika svetskog glasa. Kada bi sam Mika gledao ovaj događaj bio bi prezadovoljan. Sa pesmama Miroslava Antića sam odrastala i kao devojčica pobeđivala na recitarskom takmičenjima – istakla je Iva Štrljić.

Milorad Damjanović prvi put je bio u Mokrinu, a cilj scenarija koji je napisao za ovogodišnji Memorijal bio je da publika čuje zapise Mike Antića iz raznih mesta u kojima je boravio. Tako su okupljeni imali priliku da čuju šta je doživljavao boraveći u Rusiji, Grčkoj, Hrvatskoj. O ovim zapisima se malo zna, a važan je deo opusa mokrinskog velikana.

Memorijalu su prisustvovali i gradoačelnik Nikola Lukač, njegova zamenica Dijana Jakšić Kiurski i  Valentina Mickovski, članica Gradskog veća.

-Na nama je da negujemo sećanje na našeg velikana. Važno je da svi budemo svesni lepote  i značaja Mike Antića, toliko puta citiranog i bez čijih se pesama ne može zamisliti odrastanje ne samo današnjeih, nego i budućih generacija – precizirila je Dijana Jakšić Kiurski.

Predsednik Saveta Mesne zajednice Mokrin, koja je i organizator Goran Ristić podsetio je da je Nedelja kulture u Mokrinu priređeno više kulturnih događaja, kao i da se završava u ponedeljak, 26. juna, kada je „Dan Raše Popova“.

Na bini su bili i tamburaški orkestar „Mokasi“, gitarista Žarko Novakov, a publici se predstavila i Petra Todorić,  koja je otpevala pesmu „Plava zvezda“ komponovanu po tekstu Miroslava Antića.

 

izvor8

Folkloraši iz Nakova, Đurđeva, Zenice, Selenče, Drvara, Lovćenca, Ilovice iz Severne Makedonije i Rumunije bili su učesnici 13. Međunarodnog festivala folklora „Ajmo zaigrati, ajmo de“.  Kako bi se na pravi način predstavili svojim domaćinima prošetali su u defileu centralnom ulicom i pozvali ih na koncert.

Organizator je KUD „Izvor“ iz Nakova, a cilj je da se očuva tradicija i kultura, istakla je Sanja Rokvić, predsednica.

-Na nama je da decu i mlade upoznamo sa drugim kulturama, običajima i tradicijom, a ovakva druženja su pravi način da to i postignemo. Sa većinom učesnika imamo dugogodišnju saradnju, a folklorci iz Đurđeva, Ilovice i Selenče prvi put smo ugostili i sa svima se nadamo budućoj saradnji – kazala je Sanja Rokvić.

Radoslav Bosnić iz AKUD „Mira Lukač“ iz Drvara napominje da je ovo društvo učesnik manifestacije od samog početka.

-Naše prijatljstvo brižno negujemo. Svake godine se uzajamno posećujemo i sarađujemo – rekao je Bosnić.

Manifestaciju je otvorio gradonačelnik Nikola Lukač koji je događaju prisustvovao sa saradnicima.

-Čuvanje tradicije, kulture i običaja je važno i treba da ga prenosimo sa kolena na koleno. Ovo je način da gradimo nova prijateljstva i održavamo stara – napomenuo je Lukač.

Valentina Mickovski, članica Gradskog veća poželela je dobrodošlicu svim učesnicima.

-Festival folklora u Nakovu značajan je za Nakovo i Kikindu. Svake godine raste i na lokalnoj samoupravi je da ga podržava – napomenula je Mickovska.

Publika, okupljena u dvorištu OŠ „Petar Kočić“, imala je priliku da uživa u narodnim igrama raznih krajeva. Prethodno veče nastupile su pevačke grupe iz Brčkog, Drvara, Apatina i Ostojćeva sa izvornim pesmama.

Milasinovic 2

„Slučaj Vinča“ i „Muk“ dva su najnovija romana književnika Gorana Milašinovića koje je večeras predstavio u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ u Kikindi. Milašinović je pisac sa bogatim književnim opusom; za 35 godina objavio je osam romana, knjigu epistolarne proze (pisanje u obliku niza dokumenata), knjigu poezije, knjigu razgovora i zbirku priča. Romani „Apsint“ i „Kamera obskura“ bili su u najužem izboru za NIN-ovu nagradu.

Autor je, inače, lekar specijalista interne medicine, kardiolog-elektrofiziolog, direktor Pejsmejker centra Univerzitetskog kliničkog centra u Beogradu i redovni profesor na beogradskom Medicinskom fakultetu. Večeras je prvi put bio u Kikindi.

– Veoma sam počastvovan što sam ovde. Ovo je slavan grad sa slavnom istorijom i piscima, ovde se, na svakom mestu, vidi duh Srednje Evrope i Austorugarske. A u toj Srednjoj Evropi jedna od važnih stvari bila je književnost. Poreklom sam Slavonac, pa je i to je razlog što se osećam kao kod kuće – rekao je prof. dr Milašinović.

Dva nova romana su, kaže, stavljena u zajednički kontest jer su oba bazirana na istinitim događajima.

– „Slučaj Vinča“ se bavi ekstremnom humanošću prilikom prve transplantacije koštane srži koja je urađena 1958. godine u Parizu i to je bila i prva transplantacija bilo kog organa u ljudskom telu. U toku naučnog eksperimenta u Institu „Vinča“, ozračeno je pet naših atomista. Izlečeni su zahvaljujući donaciji koštane srži običnih Francuza kojima nije bilo saopšteno da će sigurno preživeti vađenje koštane srž. Za mene je to primer ekstremne himanosti. S druge strane, u romanu „Muk“ je antipod humanosti, besprizorno zlo prema prirodi, masovno ubistvo ptica u krivolovu koji se dogodio 2002 u Bačkoj. Grupa italijanskih lovaca pobila je deset hiljada ptica pevačica zarad hedonizma, gurmanskog specijaliteta koji su pravili. Ova priča poslužila mi je kao potka da ukažem na bezobzirnost prema prirodi koja vodi uništenju homosapiensa, da će možda nestati ljudi, kao što su nestali dinosaurusi i da će, možda, tada doći neka nova vrsta, koja će biti humanija prema prirodi. Svaka naša aktivnost može da sklizne u patologiju, nemar nam je lako dostupan i ne razmišljamo dovoljno.

Na veoma posećenoj književnoj večeri o delima prof. dr Milašinovića govorila je i dr Ana Stišović Milovanović, naučni saradnik na Institutu za srpsku kulturu u Prištini. Jedna od tema bila je i društveni uticaj književnosti.

– Književnost neće promeniti svet, svet menjaju politika, progres, tehnologija, dok je književnost zatvorena u ezoteričnom krugu između pisca i čitaoca, zato su ovakvi susreti veoma važni – zaključio je autor.