Култура

knjiga

Grad Kikinda i Banatski kulturni centar (BKC) iz Novog Miloševa raspisali su konkurs za objavljivanje tri prve knjige mladih autora. Ove godine obeležava se i jubilej – 15 godina rada na zajedničkom objavljivanju prvih knjiga. U ovoj saradnji štampano je više od 30 naslova.

Konkurs se odnosi na autore do 35 godina koji žive na teritoriji Kikinde, na autore iz Srbije. i iz dijaspore.

Autori konkurišu sa rukopisima (poezija, proza, esej, književna kritika, naučni i istraživački radovi i dr.) od kojih će žiri odabrati tri rukopisa za objavljivanje u ediciji „Prva knjiga“ Banatskog kulturnog centra.

Žiri će raditi u sastavu: Radovan Vlahović, književnik i direktor BKC-a (predsednik žirija), dr Mladen Đuričić, književni kritičar, i msr Andrea Beata Bicok, književna kritičarka.

Rukopise u word formatu, biografiju i kontakt podatke autora (adresa, mejl, broj telefona) treba poslati na mejl banatskikulturnicentar@gmail.com.

Konkurs je otvoren od 1. maja do 1. avgusta 2023. godine.

Rezultati će biti poznati 1. septembra, a knjige će biti objavljene do kraja oktobra 2023. godine i pojaviće se na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu.

Dodatne informacije o konkursu mogu se dobiti putem mejla banatskikulturnicentar@gmail.com.

KUD Mokrin

Na Gradskoj smotri folklora koja je, pod nazivom „Hajd’povedi veselo“, održana u nedelju, prema oceni žirija koji su činili prof. dr Dimitrije Golemović, etnomuzikolog i kompozitor, i Slobodanka Rac, koreograf, najbolje rezultate u ukupnom plasmanu postigli su članovi KUD-a iz Mokrina.

Među pobednicima su mokrinski igrački ansambl i pevačka grupa. U kategoriji folkloraca ravnopravni su sa KUD-om „Eđšeg“, dok su za najbolju pevačku grupu proglašeni i članovi KUD „Izvor“ iz Nakova. Žiri nije rangirao najboljeplasirane. Svi oni predstavljaće Grad na Zonskom takmičenju u Zrenjaninu, početkom juna.

U takmičarskom delu Smotre nastupili su, u kategorijama folklornih igara i pevačkih grupa, šest društava i grupa: KUD-ovi iz Mokrina, Banatskog Velikog Sela, Nakova, „Eđšeg“ i Ženska pevačka grupa „Melizmi“.

Prvu Gradsku smotru folklora posle 25 godina, organizovao je Kulturni centar uz podršku Grada.

Gradska smotra folklora 1

„Hajd’ povedi veselo“ naziv je Gradske smotre folklora koja je danas održana u Narodnom pozorištu u Kikindi. Ovo je novi početak takmičarskih susreta društava koja se bave očuvanjem narodnog stvaralaštva i prilika za susrete, razmenu iskustava i pozicioniranje među konkurencijom.

– Kulturno-umetnička društva obratila su se gradonačelniku Nikoli Lukaču sa željom da Kikinda ponovo dobije smotru folklora kakvu je imala pre nekoliko decenija. Grad je posao prepustio Kulturnom centru i mi smo kontaktirali Savez amatera Vojvodine koji je organizator ovakvih smotri. Smatram da je veoma značajno što smo ponovo pokrenuli ovo takmičenje jer u selima su kulturno-umetnička društva jedine kulturne ustanove i imaju jako mnogo članova. Nisu se svi prijavili za učešće, neki možda nisu želeli, neki, verovatno, nisu smeli. Zato se nadam da će svaka sledeća smotra biti masovnija i da će se naći u kalendaru godišnjih gradskih manifestacija – rekao je v. d. Direktor Kulturnog centra, Marko Markovljev.

Takmičarski deo odvijao se u dvema kategorijama: folklorni ansambli i pevačke grupe i solisti. Za nastup pred žirijem prijavili su se: kulturno-umetnička društva „Mokrin“, „Marija Bursać“ iz Banatskog Velikog Sela, „Izvor“ iz Nakova i „Eđšeg“, i Ženska pevačka grupa „Melizmi“. U revijalnom delu nastupio je i KUD „Bašaid“.

O najboljima koji će nastupiti na zonskoj smotri početkom juna u Zrenjaninu, odlučivao je Stručni žiri – prof. dr Dimitrije Golemović, etnomuzikolog i kompozitor, i Slobodanka Rac, umetnički rukovodilac Srpskog kulturnog centra „Vuk Stefanović Karadžić“ iz Bačke Topole.

– Budući da folklora, kao ukupnog narodnog stvaralaštva, više nema i jedino još živi u kulturno-umetničkim, amaterskim društvima, naša uloga je da se potrudimo da te grupe rade što efikasnije, sa što izvornijim sadržajima, da budu što bliži korenu. Nekada su bili prvi, na izvoru, danas su sve dalje jer stižu nove generacije – kaže profesor Golemović. – Folklor nije samo igra, to su i usmeno stvaralaštvo i pesma. Ova smotra je višestruko važna i potrudićemo se da uspostavimo kriterijume i standarde jer takva aktivnost mora da bude kontrolisana, blizu originala i korena. Pružićemo punu podršku i pomoć organizatorima.

U ime lokalne samouprave, prvoj Gradskoj smotri folklora prisustvovale su zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski i resorne članice Gradskog veća, Valentina Mickovski i Melita Gombar.

– Ovo je prilika da se prikaže kako se na pravi način čuvaju i neguju kultura i tradicija sa ovih prostora – izjavila je zamenica gradonačelnika. – Biće interesantno videti koji će KUD poneti titulu najboljeg prema oceni stručnog žirija i kasnije, na višim stepenima takmičenja, potvrditi svoje kvalitete.  Grad će nastaviti da podržava kulturne događaje koji promovišu prave vrednosti, čuvaju tradiciju i uspevaju da, u okrilju novih trendova, ljubav prema muzici i folkloru prenesu na mlađe generacije.

Nakon smotre su se, u Kulturnom centru, okupili predstavnici svih učesnika, kako bi sa žirijem razgovarali o tome kako da još više poboljšaju svoj rad, kao ambasadori Kikinde u oblasti folkornog stvaralaštva. Posle ovog sastanka biće poznati i rezultati takmičarskog dela programa.

kud marija bursać 2904

KUD „Marija Bursać” večerašnjim koncertom na kom su nastupili od najmlađih članova pa do veterana, proslavio je 74 godine postojanja i 27. rođendan od kada je rad društva obnovljen. U prepunoj bioskopskoj sali u Banatskom Velikom Selu, svečanu atmosferu upotpunio je nastup gostujućeg KUD-a „Svetozar Marković” iz Novog Sada.

-Večeras je na programu 13 tačaka, među kojima je i premijerna izvedba koreografije Bosilegradsko Krajište – rekao je Milan Vranješ, umetnički rukovodilac KUD-a.

Rođendan KUD-u je čestitao gradonačelnik Nikola Lukač.

-Vi Velikoselci čuvate tradiciju, kulturu i običaje naših krajeva, ali i poštujete sve druge. KUD „Marija Bursać” je mesto okupljanja svih generacija- istakao je Lukač u obraćanju.

Da zaslužuju sve pohvale za protekle godine truda, rada i negovanja tradicije, istakla je zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski.

-Posebno zaslužuju čestitke jer su za sve ove godine rada pokazali kako se na jedan dostojan, dosledan i posvećen način čuvaju tradicija i običaji jednog naroda, posebno duh Krajišnika. Osvojili su prestižne nagrade na brojnim takmičenjima i najprestižnijim manifestacijama kao što je Sabor folklora u Srbiji. Stvaraju nove pesme i igre koje imaju svoju vrednost i potencijal da postanu deo nekog novog kulturnog nasleđa. Meni su posebno dragi jer svi članovi ulažu toliko truda, želje, energije i entuzijazma u sve to što rade, a ljubav prema fokloru prenose na mlađe generacije- rekla je Jakšić-Kiurski.

gusle

Plodotvorna saradnja ADZNM „Gusle” sa Kulturno-umetničkim društvom „Kolo” iz Arada nastavljena je večerašnjim zajedničkim koncertom u kikindskom Narodnom pozorištu.

-Naš KUD „Kolo” osnovan je pre 13 godina i neguje tradiciju i običaje. Danas na Svetski dan igre, nastupom u Kikindi pokazali smo da saradnja sa „Guslama” ima budućnost. Od naših predstojećih aktivnosti u Aradu, izdvojio bih otvaranje nove srpske kuće, novog sedišta Saveza Srba, pored novog muzeja i biblioteke- rekao je Darko Voštinar, potpredsednik Saveza Srba u Rumuniji.

Igor Popov, umetnički rukovodilac  „Gusala” nedavno je objavio knjigu o igrama u Pomorišju koju je štampao Savez Srba u Rumuniji, nakon čega je u Aradu i dogovoren današnji koncert.

-Nastavak saradnje sledi na leto, kada će naši profesori i studenti sprovoditi istraživanja u okolini Arada, u okviru Etno-kampa. U septembru, povodom Dana srpske kulture, imaćemo nastup našeg orkestra i pevačke grupe- kaže Popov.

Goste su pozdravili prvi čovek grada Nikola Lukač i članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje Valentina Mickovski.

-„Gusle” su nam u najboljem svetlu prezentovale tradiciju i kulturu našeg naroda kroz pesmu i igru, a uživali smo i u nastupu gostujućeg KUD-a „Kolo” iz Arada. Nadam se da će se ova saradnja i prijateljstvo, na obostrano zadovoljstvo, nastaviti i učvrstiti- istakla je Mickovski.

 

 

Tolinger 2

Program „Muzikom kroz grad“ danas je organizovao Centar za stručno usavršavanje u saradnji sa Narodnim muzejom i beogradskim Centrom za promociju nauke.

U interaktivnoj radionici, na nekoliko lokacija na Gradskom trgu, najmlađi su učili o životu i radu češkog kompozitora i horovođe Roberta Tolingera koji je u Kikindi živeo deset godina, u svom najplodnijem periodu.

– Na šest punktova na trgu sugrađani su mogli da se upoznaju sa Tolingerovim životom i delom, kao i da saznaju gde se nekada koncertriralo i sviralo u Kikindi, kako se zvao prvi muzički časopis, kako je živeo naš grad. U sali Muzeja kompozicije Roberta Tolingera svirala je profesorica klavira Eva Francuski Aranjoš – kaže Gordana Trnić Iličić, koordinatorka Naučnog kluba CSU.

Nikolina Suvajdžić, nastavnica muzičke kulture u OŠ „Sveti Sava“, pridružila se programu sa svojim učenicima.

– Deci je veoma zanimljivo. Tolinger je veoma važan za muziku i umetnost i  želela sam da đaci nešto više saznaju o njemu jer ga nema u programu – kaže Suvajdžićeva. – Trudim se da im približim muzičku umetnost, da ih motivišem da dolaze na koncerte jer smatram da je to veoma važno, bez obzira na to da li će im ova oblast biti i profesionalno opredeljenje.

Robert Tolinger završio je violončelo na Praškom konzervatorijumu. Prihvativši poziv Pevačkog društva „Gusle“, 1880. godine se doselio u Veliku Kikindu. Deset godina boravka u našem gradu nazivaju se Tolingerovo doba.

„Gusle“ su tada dostigle najviši nivo horskog pevanja, a sam Tolinger je ovde komponovao najbolje kompozicije. Kao vrstan violončelista, često je nastupao i stekao izuzetno uvažavanje i poštovanje. Bio je pokretač i idejni tvorac muzičkog časopisa „Gudalo“.

Za vreme boravka u Kikindi napisao je više od 20 pesama za muški, ženski i mešoviti hor, oko 135 pesama za decu, jednu liturgiju, više solo pesama, duhovnih, klavirskih i kompozicija za druge instrumente. Komponovao je operetu „Veseli mornari“, jednu simfoniju, kantate „Ciganin“ i „Kosovka“ koja se smatra njegovim najboljim delom.

Arhiv izložba 1

„Stara i retka knjiga u biblioteci Istorijskog arhiva“ naziv je večeras otvorene izložbe u ovoj ustanovi. Od 4.700 knjiga u biblioteci Arhiva izložene su 42 najstarije i najzanimljivije, kaže v. d. direktor Arhiva, Srđan Sivčev.

– Ovo su najvrednije stare knjige koje čuvamo. Najstarije je delo iz 1811. godine, „Jesteslovije“ („Prirodopis“) arhimandrita Pavla Kengelca, jednog od prvih bogoslova u srpskom narodu. To je i prvo delo iz biologije, uopšte iz prirodnih nauka i mi smo uradili i njegov reprint sa prevodom na srpski. Izloženo je još jedno njegovo delo, „Vsemirago svjatislovja“ („Povesnica svetskih događaja“).  Imamo i dela iz 19. veka na latinskom, nemačkom, mađarskom, slavenosrpskom i na engleskom jeziku, uglavnom iz istoriografije, arhivistike, etnologije, geografije. Veoma su interesantne i čitave edicije atlasa i enciklopedija na mađarskom jeziku, koje su izlazile u Budimpešti između 1860. i 1870 – izjavio je  Sivčev.

Najstarija knjiga koja se čuva u Istorijskom arhivu zapravo je Matična knjiga, tačnije Domovni potokol za Tisa Sent Mikloš, današnje Ostojićevo, koja je počela da se vodi davne 1747. godine.

Na postavci u holu Istorijskog arhiva, posetioci će imati priliku da prelistaju i dva ratna albuma iz Prvog svetskog rata – na srpskom i na francuskom jeziku u kojima su, sa velikim brojem fotografija, opisane ratne operacije srpske vojske i svih članica Antante.

Prava poslastica je i katalog Ljevaonice željeza i tempera “Bon“ koja je ovde radila i pre Drugog svetskog rata. U katalogu iz 1938. prikazana je široka paleta proizvoda ove fabrike.

U pripremi izložbe, pored Sivčeva, učestvovao je i Nikola Radosavčev, koordinator digitalnih procesa u Arhivu. Većina izloženih knjiga je u vitrinama, ali su mnoge i dostupne za prelistavanje. U Arhivu kažu da njihovu riznicu uglavnom čine pokloni i kupljene knjige, ali da je, za neka dela, ostala misterija kako su stigla do njih.

– Imamo, recimo, zbirku poema i priča britanskog pesnika i političara Edvarda Bulvera Litona, štampanu na engleskom u Lajpcigu 1842. godine – kaže Sivčev. – Knjiga je bila deo lične biblioteke grofa Karla Maldegema koji je stolovao, imao kaštel u današnjem Novom Kneževcu, za koju nije poznato kako je stigla u Arhiv, i ona je izložena za posetioce.

U ime lokalne samouprave otvaranju je prisustvovala resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski.

– Ova izložba nam pokazuje koliko je Istorijski arhiv važan za grad, kako bi se prošlost sačuvala, jer i svi dokumenti koji se danas čuvaju služiće budućim generacijama da sagledaju svoju prošlost. Kao zajednica treba da radimo na približavanju arhivske biblioteke sugrađanima i Arhiv u tome ima našu punu podršku- izjavila je Mickovska.

Izložba rariteta među starim izdanjima biće otvorena dve sedmice, radnim danima od 8 do 13 sati.

Oblaci predstava

„Oblaci“, veliki projekat Narodnog pozorišta, predstava koja je nastajala od same osnove, naručenog teksta o životu Dušana Vasiljeva, sinoć je imala svoju pretpremijeru ili, kako to ljudi u pozorištu nazivaju, otvorenu generalnu probu.

Gledali smo je za vas

Možda je u svim najavama ove predstave, a bilo ih je dovoljno, premalo pažnje posvećeno podnaslovu – pseudobiografija i fantazmagorija. Ovo je važno da imate na umu kada sednete na jednu od (još uvek krajnje neudobnih i opasnih praktikabala, oprez!) na maloj sceni; sve što ćete gledati nije biografija Dušana Vasiljeva, književnika, revolucionara, nesrećnog, siromašnog i tužnog čoveka. To je samo briljantno napisana, izmaštana priča o njegovom životu.

U kojoj meri je tačna, u umetnosti, posebno u pozorištu se ne pita i prilično je irelevantno. Ako je ovo polazište, razumljivo je da su i Dušanovi snovi, težnje, unutrašnja previranja, konačno emocije, podjednako autentične, i u potencijalu.

Šta je stiglo do nas

Zaista neverovatna drama mlade Nine Plavanjac, evo sada preslabe fraze, ostavlja bez daha. Veliku većinu teksta zapravo je napisao sam Vasiljev na razne teme, u različitim delima i formama, dakle u većini su njegove rečenice. Nina Plavanjac je danas, vek kasnije, sabrala fragmente i uradila sve ostalo – istkala neverovatnu dramu o njemu samom.

Dakle, videćete Dušana, njegovu porodicu, prijatelje i neprijatelje. Videćete i najavljene fantazmagorije i verovatno ćete (zaista se nadam jer se meni to dogodilo), s mukom prepoznavati tananu granicu između jave i sna. Što je, možda, i bila namera.

Gledaćete magiju glume u pravom smislu te reči, onu zbog koje odjednom shvatate da ste privilegovani da prisustvujete umetnosti u najčistijem obliku; zbog Vladimira Maksimovića u ulozi Dušana, Mine Stoković kao njegove majke, i Nikole Joksimovića u ulozi oca i još nekoliko likova. Svakako i zbog igre Miljane Kravić i Anđele Kiković, posebno sjajnih u emotivno teškim duo-scenama. Luka Jovanović Dživdžanovski i Filip Klicov odlično su parirali iskusnijim kolegama, što govori i o dobrom timskom radu.

Kostimi neprevaziđene Tatjane Radišić istovremeno su tačni, maštoviti, u funkciji i vremena i likova i rečene fantazmagorije. Izuzetno pametnu i zanimljivu kopču imeđu kostima i Dušanovog dela Tatjana Radišić je uradila u detaljima, zato posebno obratite pažnju na njihovu simboliku.

Scenografiju – neobičnu, funkcionalnu, ovde takođe sa puno simbolike, i neočekivano atraktivnu za uslovnost male scene, potpisala je Milica Bajić Đurov.

Za muzičku temu, kao i instrumentale za pojedine scene nisu potpisani autori, pa ne možemo nikome da pripišemo zasluge koje su, svakako, izuzetne.

Sve navedeno doprinelo je izuzetnosti predstave koja se, iako traje dva sata, gleda bez daha.

Čega nije moralo da bude

Ovom (za vas) gledaocu ipak ostaje nekoliko nejasnoća. Zašto je za probe bio angažovan lektor/ saradnik za scenski govor? Uz rizik da je tumačenje naivno: akcenti koje čujemo na sceni su književni i nema ni reči o (sa) lokalnim dužinama, uz to, svršeni glumci su položili dikciju.

Pojedini akteri igraju više likova i obavezno, svako od njih, igra i deo naroda (svetine). Distinkcija između likova kada ulaze bukvalno jedan posle drugog, bez pauze, a igra ih isti glumac, na nekim mestima tehnički ne postoji, što dovodi u pitanje čitav koncept „uštede“ na glumcima čak i da je simbolički opravdana i namerna.

O poruci predstave

U najavi komada, reditelj Stevan Bodroža ga određuje i kao pokušaj ispravljanja nepravde prema Dušanu Vasiljevu. Socijalno diskriminisan, u nemogućnosti da ostvari svoj san, siromašni mladić ne odustaje od svoje pasije i ostaje posvećen umetnosti po svaku, pa i cenu života. Na korak iza ove konstatacije je klasična diskriminacija, to jest društvo nejednakih mogućnosti i kritika istog. Ništa novo, nažalost, ni čudno.

Da li će ova pozorišna opomena pomeriti konstelaciju društvene  neravnopravnosti? Da će se neko postideti, pokajati, ili, budimo krajnji utopisti, promeniti nešto zbog toga? Da li onda pozorište ipak može da se ne obazire na navedeno? Neće, neće i ne treba.

Ipak, iako je poruka sasvim precizna i jasna, može li se, bar za malo neophodnog, ova kritika maćehinskog odnosa tamo gde je štetan, nepravedan i nije mu mesto, proširiti i uputiti i pozorištu samom? Svakako i apsolutno da.

Umetnost mora biti oslobođena nepravde i njenih posledica. A umetnost živi u pozorištu, zar ne?

stepanov 3

Kikindski slikar, dr Milorad Stepanov, profesor na VŠSSOV, izložiće, od petka, svoj najnoviji ciklus slika pod nazivom „Bara“ u Kulturnom centru u Inđiji. Priliku da samostalno izlaže dobio je na konkursu ove ustanove i, za tu priliku, izdvojio je dvadesetak slika srednjeg i većeg formata.

Zanimljivo je da svoja najnovija dela, nastala u protekle dve godine, zbog korišćenih materijala, naziva „ronđavim slikama“. Deo izložbe čini i tematska celina pod nazivom „Pogled na ravnicu iz konzerve“.

– Slike prirode iz neposredne okoline Kikinde nastajale su u mojim šetnjama i mušičarskom ribolovu po malim kanalima oko grada, to je moj atavistički zov. Iz skica, fotografskih beležaka, transpozicija, dorađenih u ateljeu, nastao je ciklus na temu bare. Često na izlet ponesem vodorastvorljive flomastere i tuš, pronađem trsku i slikam. Tehnološki, u pitanju je reciklaža. U Visokoj školi u kojoj predajem, ostala su neka stara platna i bilbordi koje recikliram, pa im je i radni naziv „Ronđave slike“. Kolekcija oslikanih konzervi sardina zove se „Pogled na ravnicu iz konzerve“ – kaže Stepanov.

Profesor Stepanov poslednji put je u Kikindi je izlagao 2017. godine u Narodnom muzeju. U planu je, kaže, da u bliskoj budućnosti i ovdašnjoj publici prikaže svoja najnovija dela. U međuvremenu, imao je samostalne izložbe u Beogradu i Nišu.

Oblaci plakat

Posle premijernog izvođenja predstave o Dušanu Vasiljevu „Oblaci“, 28. aprila, prva i druga repriza igraće se devetog i 23. maja. U podnaslovu određena kao pseudobiografija i fantazmagorija, predstava se igra na maloj sceni.

Prvi termin za repertoarsko igranje u ovom mesecu je petak, 5. maj, za kada su zakazani “Siroti mali hrčki”, rađeni po tekstu Gordana Mihića.

Gostujuća predstava “Neša Bridžis – život” na repertoaru je 11. maja. U sledećem terminu, 12. maja, je beogradsko gostovanje predstave Slavomira Mrožeka, „Emigranti“, u režiji DijaneBešlin. Igraju Luka Pavlović i Stefan Jugović.

“Sava Savanović – vampirska simfonija“ igraće se dva dana uzastopno – u utorak i sredu, 16. i 17. maja. U narednom teminu, u petak, na repertoaru je komedija „Ordinacija“.

Predstava “Kovači” zakazana je za 26. maj. Pretposlednji dan maja rezervisan je za vodvilj “Buba u uhu”.