Култура

Idjos premijera (2)

Posle mnogo godina u kojima nije bilo kontinuiranog rada u Kulturno-prosvetnom društvu „Milivoj Omorac“, u Iđošu je jedna mlada žena, Nikolina Jocin, postavši predsednica Društva, ponovo aktivirala hor, dramsku i folklornu sekciju. U prvim rezultatima velikog entuzijazma i volje mladih Iđošana publika je mogla da uživa u nedelju, u Domu kulture, na premijeri predstave „Pričam ti priču“.

U predstavi su nastupili članovi dramske sekcije i hora, njih tridesetak, a tema je bio seoski život u davnim vremenima. Nikolina Jocin kompletan je autor komada, od teksta do kostima i izbora muzike.

– Posle dosta vremena sala je bila prepuna, reakcije su sjajne, publika je uživala jer je predstava o Iđošu u prošlim vremenima – kaže Nikolina. – Ipak, ne bih sve ovo mogla bez izuzetnog tima, glumaca, starijih i dece, na koje sam veoma ponosna. Sva udruženja iz sela bila su nam podrška, obezbedili su deci poklone, a imali smo i dosta sponzora za sokove, grickalice i slatkiše.

Da bi upotpunili doživljaj, članovi Društva na ulazu u salu priredili su etno-izložbu sa predmetima koji bude uspomene. Bilo je tu nošnji, delova nameštaja, starih gramofonskih ploča, buradi.

Ansambl predstave već je dobio poziv da gostuje u Mokrinu, a Iđošani koji nisu uspeli da dođu na premijeru s nestrpljenjem očekuju sledeće izvođenje.

U međuvremenu, Nikolina piše novi komad, a članovi učestvuju u radionicama u kojima će se pripremati za predstojeće praznike. Kulturni život u Iđošu je obnovljen uz ovacije i čestitke, ali, pre svega, iz velike potrebe i želje, kao i uz ogromnu volju svih meštana.

koncert konferencija

Nastupima hora „Kornelije Stanković“, Velikog narodnog orkestra, pevačke grupe i solista ADZNM „Gusle“, kao i orkestra Zapadnog univerziteta, odnosno Asocijacije za negovanje banatske kulture iz Temišvara, završen je prvi dan Međunarodne konferencije pod nazivom „Etnomuzikologija i etnokoreologija i njihova praksa u balkanskom folkloru“. Kikindu i „Gusle“ na ovom stručnom skupu sa svojim radovima predstavljaju Magdalena i Igor Popov.

-Prikazali smo presek 23. godine etno kampa i njegov značaju za naš region, profesore, studente i sve koji se bave etnomuzikologijom, etnokoreologijom i etnologijom. U okviru književnog salona predstavljena je i moja knjiga „Običaji Srba u Pomoršju“, ali i dela ostalih učesnika profesora i doktora u svojoj oblasti. Posle prvog dana utisci naših gostiju iz Rumunije, Makedonije, Crne Gore, Republike Srpske i naše zemlje su više nego dobri. Otvorili smo mnoge teme  koje ćemo razmatrati u skorijoj budućnosti – saznali smo od Igora Popova.

Koncertu su prisustvovali učesnici skupa, kao i sugrađani, a sve njih pozdravio je gradonačelnik Nikola Lukač koji je podsetio na činjenicu da je Akademsko društvo za negovanje muzike „Gusle“ najstarije srpsko društvo na ovim prostorima i u kontinuitetu radi punih 147 godina.

-Hvala svima koji su doprineli i doprinose opstanku i prosperitetu društva i generacijama koje čuvaju tradicionalnu muziku, pesmu i igru od zaborava. Zasluženo su „Gusle“ ove godine dobile  najviše pokrajinsko priznanje iz oblasti kulture „Ferenc Feher“ i koristim priliku da svim članovima čestitam na tome. Svi mi, Kikinđani, ponosni smo na „Gusle“ i na ono čime se bave, što čuvaju tradiciju svih koji žive na ovom prostoru, a prvenstveno srpskog naroda. I ovaj stručni skup dokaz je da na pravi način predstavljaju naš grad i našu zemlju  – istakao je gradonačelnik Lukač.

Konferencija je još jedan dokaz kvalitetnog rada ADZNM „Gusle“, dodala je zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski.

-Povezivanje i saradnja sa vrhunskim stručnjacima iz zemalja u regionu važna je kako za „Gusle“ tako i za sam Grad. Sigurna sam da će saradnja biti plodonosna i da će doprineti još kvalitetnijem radu našeg društva. Razmena iskustava  doprineće i plemenitoj misiji  koja se ogleda u očuvanju tradicije, kulture i običaja naroda sa naših prostora – zaključila je Jakšić Kiurski.

Sutra je na programu okrugli sto na temu “Etnomuzikologija, etnokoreologija i etnologija u balkanskim zemljama – aktuelna naučna istraživanja i umetnički pravci“.

 

Djoka Radak (5)

Multimedijalna izložba o najznačajnijoj ličnosti našeg grada u 19. veku, Đorđu Đoki Radaku, otvorena je večeras u Galeriji „Nova“ Narodnog muzeja, povodom dva veka od njegovog rođenja. Autor izložbe je Vladislav Vujin, viši kustos–istoričar.

Radak je možda najpoznatiji bio po tome što je bio drugi po veličini dobrotvor Matice srpske u 20. veku. Svoje imanje ostavio je srpskom narodu na upravljanje, istakao je Vujin.

– Đoka Radak bio je i pokretač bune aprila 1848. godine i aktivni učesnik revolucije 1848. i 1849. godine. Celokupno svoje imanje, 250 hiljada ondašnjih kruna, ostavio na upravljanje Matici srpskoj koja je, po njegovoj poslednjoj volji, kroz nekoliko fondova novac usmeravala za školovanje siromašne srpske mladeži. Deo novca ostavio je i Srbima u Lici i Dalmaciji, a vrlo malo rodbini sa kojom nije bio u dobrim odnosima – rekao je Vujin.

Otvaranju izložbe prisustvovali su gradonačelnik Nikola Lukač i članica Gradskog veća, Valentina Mickovski.

– Drago mi je što Muzej priređuje ovakve izložbe. Kikinđani ne znaju mnogo o znamenitim sugrađanima koji su u prošlim vekovima činili grad prepoznatljivim. Siguran sam da ćemo na ovakvim izložbama u ovom lepom prostoru saznavati mnogo više o istoriji Kikinde – rekao je Lukač, otvarajući izložbu sa autorom i direktoricom Muzeja, Lidijom Milašinović.

Od Radakove zaostavštine kikindski muzej poseduje samo jedan njegov portret čiji je autor poznati kikindski fotograf Karl Lang. Izložen je i srebrni escajg iz kuće Radaka i njegove supruge Ane, a moguće je pregledati i zbirku od 117 narodnih recepata, „lekaruša“, koju je napisao sa samo 17 godina.

Đoka Radak završio je pravo u Beču, govorio je mađarski, nemački i latinski, bavio se prevođenjem i družio se sa Vukom Karadžićem. Eksponati, pesme i priče o Radakovom životu dostupne su u različitim, pa i audio formatima, a glumac Slavoljub Matić pozdravio je, u liku Đoke Radaka, posetioce na otvaranju. Takođe je, za naredni mesec, najavio izvođenje monodrama o ovom znamenitom Kikinđaninu.

Izložba je realizovana uz pomoć Matice srpske i Muzeja Vojvodine i uz finansijsku podršku Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama, i biće otvorena do 17. februara.

405835031_344287418210806_2807792517209194415_n

ADZNM „Gusle“ danas i sutra domaćin je Međunarodnoj konferenciji pod nazivom „Etnomuzikologija i etnokoreologija i njihova praksa u balkanskom folkloru“.  Na prvom skupu ovakve vrste u našoj zemlji učestvuju stručnjaci iz Srbije, Rumunije, Crne Gore, Republike Srpske. Ovom prilikom potpisan je i trojni sporazum o saradnji između „Gusala“, Asocijacije za negovanje banatske kulture iz Temišvara i Saveza Srba u Rumuniji. Među izlagačima je bio i profesor dr Lučan Emil Roška na Muzičkoj akademiji u Temišvaru koji je ujedno i predstavnik Asocijacije za negovanje banatske kulture.

– Ove je  četvrta konferencija koja se organizuje i zadovoljni smo što je ove godine realizujemo u partnerstvu sa „Guslama“. Skup je posvećen najznačajnijim istraživanjima iz etnomuzikologije i etnokoreologije i objedinjuje istraživače ove oblasti sa prostora Balkana. Ovo je jedan od načina da se otvore novi vidovi saradnje i istraživanja  – istakao je Emil Roška i napomenuo da je iz Temišvara učestvovalo šest istraživača koji su se dotakli zajedničkih tačaka koje povezuju narode koji žive na balkanskom prostoru.

Učesnici su cenjeni univerzitetski profesori i priznati stručnjaci, a kao jedna od njih je dr Jelena Jovanović, naučni savetnik na muzikološkom institutu Srpske akademije nauka i umetnosti.

-Tradicionalnom muzikom možemo se baviti na više načina i vrlo je aktuelna kao tema s obzirom na to da je važno očuvati tradicionalne vrednosti. Muzika, igra i običaji su deo naše prošlosti i moramo ih sačuvati, a ovo je prava prilika da se okupe stručnjaci iz različitih sfera, razmene iskustva i donesu zaključke koji će pomoći da se naše nematerijalno nasleđe sačuva – rekla je Jelena Jovanović.

Profesor dr Vladimir Janevski sa Fakulteta muzičke umetnosti „Goce Delčev“ iz Makedonije dodao je da su stručni skupovi prava prilika za razmenu mišljenja sa kolegama iz drugih zemalja.

-Činjenica je da etnologija postaje sve interesantnija za istraživanja. Etnokoreologija je jedna od najstarijih nauka i ljudi iz praistorije su imali igre kod nas na Balkanu. Važno je pričati i o praksi odnosno primeni nauke, a to su koncerti i izložbe gde se istraživanja predstavljaju svima  – kazao je Janevski.

„Gusle“ predstavljaju umetnički rukovodioci Magdalena i Igor Popov, a u okviru skupa predstavljeni su stručni radovi i knjige učesnika. Otvaranju je prisustvovala i članica Gradskog veća Valentina Mickovski koja pozdravila sve goste.

U okviru konferencije večeras od 20 sati u Narodnom muzeju je koncert tradicionalne muzike na kom  nastupaju orkestri Zapadnog univerziteta, odnosno Asocijacije za negovanje banatske kulture iz Temišvara, i orkestar domaćina sa pevačkom grupom i solistima. Sutra, 13 decembra, od 10 sati, u igračkoj sali „Gusala“ biće održan okrugli sto na temu “Etnomuzikologija, etnokoreologija i etnologija u balkanskim zemljama – aktuelna naučna istraživanja i umetnički pravci“.

 

Terra-00004

Selekcioni odbor Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“ u sastavu: mr Suzana Vuksanović, muzejska savetnica, ma Marko Lađušić, redovni profesor Fakulteta Primenjenih umetnosti u Beogradu, ma Branislav Nikolić, vizuelni umetnik, dr um Igor Smiljanić, vizualni umetnik, vajar, viši stručni saradnik na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i Bernard Ridiger iz Francuske, profesor na Univerzitetu lepih umetnosti u Lionu, objavio je listu umetnika –  učesnika 43. Internacionalnog simpozijuma skulpture u terakoti „Tera 2024“.

Odabrani umetnici su:

Filip Agire I Otegi (1961) iz Belgije, vajar i slikar.

Njegov rad se obično koncentriše na migracije i izbeglice, vodu i sklonište arhitekture. odine 2017. osvojio je Međunarodnu nagradu za javnu umetnost za svoju instalaciju iz 2010. godine u Kamerunu;

Milorad Mića Stajčić (1977) iz Beograda. Diplomirao je na Fakultetu organizacionih nauka, smer informacioni sistemi i na Fakultetu likovnih umetnosti, smer vajarstvo, u klasi prof. Mrđana Bajića. Na istom fakultetu završio je doktorske studije. Osnivač je i suvlasnik Galerije „X Vitamin“ u Beogradu. Izražava se i kroz instalacije, video radove, performanse, fotografiju, često koristeći elemente iz pop kulture. Najčešće teme su društvene vrednosti, tabu teme, potrošačko društvo, religija, novac;

Vesna Perunović (1960) iz Toronta. Diplomirala je i magistrirala na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Od 1988. živi i radi u Torontu. Izlagala je na više stotina izložbi u Kanadi, Sjedinjenim Državama, Evropi, Aziji i Južnoj Americi. Učestvovala je u brojnim međunarodnim umetničkim rezidencijama širom sveta, a njeni izložbeni projekti predstavljeni su u Kanadi i istočnoj Evropi. Dobitnica je nagrade T.F.V.A. (2005) kao i brojnih grantova Umetničkog saveta Kanade;

Stiven Mas (1953) iz Velike Britanije. Mas živi i radi u Parizu. On je eksperimentisani vajar koji radi sa različitim materijalima. Aktivno i kontinuirano izlaže od 1984 do danas. Njegovi radovi su u javnim kolekcijama u Francuskoj;

Božica Rađenović iz Beograda. Magistrirala je vajarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti 1991. godine. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama. Njeni radovi se mogu videti u Muzeju moderne umetnosti u Beogradu, Zbirci likovne umetnosti grada Otave, Muzeju Cepter u Beogradu i raznim privatnim kolekcijama u Kanadi i Evropi;

Anamaria Šerban (1979) iz Rumunije. Rođena je u Aradu, gde trenutno živi i radi. Godine 2002. diplomirala je vajarstvo na Odseku umetnosti u Temišvaru. Doktorirala je vizuelne umetnosti 2007. Učestvovala je na raznim kolektivnim izložbama u Rumuniji, Francuskoj i Mađarskoj i simpozijumima skulpture (drvo, kamen, metal) u Rumuniji i inostranstvu (Francuska, Nemačka, Norveška).

Za učešće na Internacionalnom simpozijumu skulpture u terakoti „Tera“ prijavilo se 87 kandidata. Simpozijum obuhvata koncepciju i izvođenje umetničkog dela od terakote koje će biti trajno postavljeno u parku skulptura.

Umetnička dela kolekcije „Tera“ su isključivo iz oblasti savremene umetnosti i mogu uključivati: vajarska dela, prostorne instalacije ili druga umetnička dela nastala od gline.

Melodianum Temisvar i Kralj Petar Prvi (4)

Međunarodni festival horova, četvrti, i prvi revijalni, večeras su, svojim nastupima, zatvorili Hor Zapadnog univerziteta iz Temišvara i Hor „Kralj Petar Prvi” iz Beograda. I ovoga puta horovi su, s obzirom na to da se nastupi ne ocenjuju, svoj repertoar prilagodili publici, čini se na opšte zadovoljstvo i u prazničnom raspoloženju.

– Vrlo sam zadovoljan, čak smo otpevali više pesama nego što smo planirali – kaže dirigent Hora Zapadnog univerziteta iz Temišvara, dr Darius Divan. – Publika je jako topla, voli da sluša. Ovde je bio samo mali deo hora, inače nas ima stotinak u punom sastavu. Ako nas pozovete i sledeće godine, doći ćemo sa mnogo interesantnijim i ekskluzivnim programom u kojem nastupa i nekoliko instrumentalista – rekao je dr Divan. – Mi smo prvi put ovde i čestitam gradu što ima ovako značajan festival jer se horsko pevanje gubi, a ovakve manifestacije ga uzdižu.

Sa rumunskim horom sjajan nastup na sopran-saksofonu imao je i Razvan Đorđeski, student prve godine Muzičke akademije Zapadnog univerziteta.

Prvi put na „Melodianumu“ je nastupilo i 26 članova Hora „Kralj Petra Prvi“ iz Beograda pod dirigentskom palicom mr Miroslava Arbanovskog.

– Hor postoji od 2008. godine povodom obeležavanja sto godina od osnivanja škole „Kralj Petar Prvi“, najstarije škole u Srbiji, i formiran je od bivših učenika. Divno nam je bilo na nastupu u Kikindi i drago nam je da smo imali priliku da čujemo i izuzetan hor iz Temišvara – kazala je Tanja Balević, predsednica Hora.

Inicijator, osnivač i organizator „Melodianuma“, v. d. direktor Kulturnog centra, Marko Markovljev, ocenjuje da je Festival bio pravi muzički praznik za publiku i učesnike.

– Imali smo jako dobre horove i mnogo lepe muzike – kaže Markovljev. – Svakog dana je sala bila puna i pokazalo se da publika veoma voli ovakve sadržaje, znaju da je to što imaju priliku da čuju kvalitetna muzika. Uz to, Festival završavamo na Svetski dan horske muzike.

Večerašnjem koncertu prisustvovala je i resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski, a horovima su uručene plakete – zahvalnice za učešće.

Da Kikinda ima ljubitelje horske muzike i da neguje novu publiku, pokazalo je i večerašnje raspoloženje u punoj sali muzeja. Kraj koncerta i Festivala označen je ovacijama, svi učesnici su veoma zadovoljni nastupom, što, svakako, doprinosi opštem utisku da je „Melodianum“ na visokom nivou po kvalitetu i organizaciji i da naš grad označava kao centar još jednog umetničkog događaja, značajnog za čitav region.

Melodianum 2 (5)

Muzički spektakl doneo je drugi koncertni dan „Melodianuma“, četvrtog Međunarodnog festivala horova. Na otvaranju večeri, 200 učesnika zajedno je otpevalo himnu Festivala, „Viva La Musica“. Goste je pozdravio gradonačelnik, Nikola Lukač.

– Zahvaljujem se Marku Markovljevu, direktoru Kulturnog centra i njegovom timu što već četvrti put organizuju Festival koji, siguran sam, doprinosi promociji Kikinde i tome da oni koji su prvi put kod nas, dođu ponovo. Kikinda je grad dobrih ljudi ali i mladih talenata, čiji entuzijazam podržavamo – rekao je Lukač.

Naš grad je ovog vikenda središte muzičke kulturne scene na kojoj su vrhunski horovi, rekla je zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski.

– Ponosni smo što je ideja za organizovanje ovakvog festivala potekla iz našeg grada, što govori o tome da postoji svest o značaju promocije i afirmacije horske muzike koja, posebno danas, predstavlja značajnu komponentu našeg društva. Verujem da će se Festival još razvijati i obogaćivati novim sadržajima – zaključila je zamenica gradonačelnika.

Posle zajedničkog nastupa, koji je, inače, obeležio i kraj programa, nastupio je dečiji hor Osnovne muzičke škole „Petar Konjović“ iz Beograda, a zatim i horovi Prvog pevačkog društva iz Šapca, „Ars vocalis“ iz Beograda, Hor Saborne crkve Sveti Georgije iz Novog Sada, Hor Katedrale Svetog Petra u Baru i Hor „Attendite” Kulturnog centra u Kikindi.

Hor iz Crne Gore stigao je, za ovu priliku, u kamernom sastavu.

– Situacija u horovima je veoma teška, nemamo kontinuitet, nemamo odakle da uzimamo pevače. Svi horovi imaju problem jer su pevači penzioneri, odnosno ljudi koji nemaju iskustva sa horskim pevanjem. Odlično je što nam dolaze solo pevači, ali dobar horski pevač se postaje sa desetogodišnjim stažom, tako se stiče horska koordinacija – rekla je dirigentkinja Varvara Lojko.

S obzirom na to da, od ove godine, Festival nije takmičarski, svi učesnici su prilagodili repertoar publici koja je salu Muzeja ispunila do poslednjeg mesta.

Sutra, poslednjeg dana „Melodianuma“, u Muzeju, takođe od 18 sati, nastupiće Hor Zapadnog univerziteta iz Temišvara i Hor „Kralj Petar Prvi” iz Beograda.

Manifestaciju su podržali Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama i Grad Kikinda.

Tanja_Still Donovan von Martens

Globalni trend u umetničkom svetu doneo je i nove načine povezivanja i stvaranja umetničkih dela u svim oblastima. Tako nastaju i kod nas sve popularnije umetničke rezidencije, kada se kreativci pozivaju da žive u drukčijem okruženju i sarađuju i stvaraju sa drugim umetnicima.

Jedna takva saradnja dovela je u Nove Kozarce Tanju Anderson, plesačicu, koreografkinju i profesoricu modernog plesa iz Švedske. Tanja je studirala u Stokholmu i Njujorku, živi u Geteborgu, a u Nove Kozarce je stigla zahvaljujući prijateljstvu započetom na samom severu Švedske, na festivalu „Strange places“ („Čudna mesta“).

– Tamo sam sam upoznala glumca Stefana Ostojića. Ja sam izvodila plesni performans „Drugi jezici“, a on je igrao svoju predstavu „Lala“. Sprijateljili smo se, mnogo smo razgovarali o radionicama i nastupima, a on je bio i na mojoj radionici plesa. Zainteresovala sam se za klovnovsku igru i improvizaciju i ostali smo u kontaktu. Nakon toga dobila sam ideju za projekat i poželela sam da Stefan bude deo njega. Ima još jedna stvar koja nas povezuje – opsednuta sam biciklima, a baš u to vreme Stefan je bio na turneji biciklom po selima. I ja želim to isto da uradim sa svojim projektom.Tvoj prvi dolazak u Srbiju bio je upravo u Nove Kozarce, na umetničku rezidenciju.

– Da, došla sam u Stefanovu kuću na osam dana i tu smo započeli projekat „Strašna Tili“. Radi se o svetskoj šampionki u biciklizmu, Šveđanki Matildi Tili Anderson koja je sa 16 godina otišla u Čikago. Bio je to kraj 19. veka, kada su mnogi Šveđani emigrirali u Ameriku. Tili je zarađivala kao krojačica kako bi kupila bicikl, i sedam godina je bila šampionka u više biciklističkih disciplina. Zvali su je „Strašna Šveđanka“. Onda se dogodilo da su u Sjedinjenim državama zabranili ženama da se bave biciklizmom, uopšte sportom, sa obrazloženjem da je nemoralno, opasno po zdravlje i nije ženstveno. Bio je to kraj njene karijere i njenih snova. Predstava je o tome šta nam je usađeno da smemo ili ne smemo da radimo u životu – kaže Tanja.

Rad će se nastaviti na umetničkim rezidencijama, na istoj ili sličnim relacijama?

– Kako je predstava kombinacija modernog plesa, klovnovskog i fizičkog teatra, i žive muzike, pored nas dvoje, učestvuju dvojica muzičara na sintisajzeru i trombonu, iz Malmea i Geteborga, a rediteljka je glumica-klovn iz Stutgarda, tako da ćemo, već početkom naredne godine nastaviti rad, verovatno u Malmeu. Premijera je planirana, najkasnije, za proleće 2025, nakon čega ćemo putovati sa predstavom.Kakvi su tvoji utisci o Srbiji? Koliko se razlikuju od onoga što si očekivala?

– U Srbiji je bilo ludo i divno. Bila sam upozorena, ali nisam očekivala gostoprimstvo koje je neiscrpno i toliko prijateljki raspoloženih ljudi. Mislila sam da će sve biti malo grublje, ali ovde su svi divni, a gostoprimstvo je neiscrpno. I jako volim burek. Sigurno dolazim ponovo.

Koja je glavna razlika između Šveđana i ljudi u Srbiji koju si uočila?

– Razlikuju se u glasnoći. Uz to, Srbija – Švedska je kolektiv naspram individualnosti. Kod nas su ljudi više okrenuti sebi, zatvaraju se u svoje stanove. Postoje istraživanja o tome koliko su i zašto Šveđani toliko usamljeni, to je problem. Zato sam još uvek sam pod utiskom i fascinirana sam koliko su me ovde ljudi srdačno prihvatili.Domaćin u Ruralnoj rezidenciji Novi Kozarci, Stefan Ostojić, kaže da je srećan zbog svih divnih susreta koje je njegova gošća imala u našoj zemlji i utiska koji su ljudi ostavili na nju.

– Mislim da joj je prvo sve bilo malo čudno. Doživela je veliku promenu, živela je ovde, radili smo zajedno i drago mi je svaki put kada vidim koliko se ljudi koji dolaze na mobe ili igranja predstava, sažive sa selom i uvek se raduju novom dolasku i susretu sa meštanima i publikom. Doživljavaju divne stvari, što je znak koliko su i jedni i drugi srećni zbog ovakvih događaja – kaže Ostojić.Tanjin boravak u Kozarcima, iako je posetila i Kikindu i Novi Sad, protekao je u sklapanju novih prijateljstava i to na inicijativu domaćina. Kada je prvi put izašla na ulicu, dobila je tri jabuke, stalno su stizali pozivi za druženje i kafu, imala je besplatnu vožnju taksijem i svi su imali potrebu, bez obzira na jezičku barijeru, da se druže sa svojom Šveđankom, dragom osobom i velikom umetnicom. A ona je, u domovinu, ponela i šlape.

(Foto: Jamie Michael Bivard, Donovan von Martens, Eva Svaneblom, Kikindski portal)

Smrt coveka (6)

Dva razloga za slavlje imali su večeras u Narodnom pozorištu. Predstava „Smrt čoveka na Balkanu“ odigrana je pedeseti put, što je, kažu glumci, ozbiljan broj igranja za teatar van velikih centara.

– Srećan sam što imamo ovaj jubilej u Kikindi. Mi to računamo kao kada se u Beogradu, recimo, neka predstava odigra 200 ili 300 puta. I večeras imamo radost igre, kao svaki put – rekao je glumac Mihailo Laptošević.

Glumac Slavoljub Matić podsetio je da dugovečnost predstava nije retkost u kikindskom teatru.

– Ovo pozorište ima nekoliko predstava koje su odigrane više od 150 i više od sto puta, i mnogo komada koji su igrani već 70-80 puta – istakao je Matić. – Sada smo tek na pola puta onoga što želimo sa ovom predstavom, a to je da je odigramo 150 puta jer je ovo pozorište poznato po tome što dugo neguje svoje predstave.

U predstavi igraju i: Miljan Davidović, Mina Stojković, Marina Vodeničar, Nikola Joksimović, Gordana Rauški, Miljana Marić, Marija Ostojić, Branislav Knežević, Vladimir Maksimović, Branislav Čubrilo Rus i Jožef Pocik.

Direktorica Pozorišta, Milena Živkov, istakla je značaj jubilarnog izvođenja.

– Veliki je značaj jubileja ove predstave jer, na žalost, mnogo komada ne doživi 50. izvođenje. Publika obožava ovu predstavu, i naša, i u mestima u kojima smo gostovali – kaže direktorica i dodaje da su u toku čitanje tekstova i pregovori sa rediteljima kako bi se, ukoliko bude dovoljno novca iz budžeta, u drugom delu sezone, pripremila još jedna premijera.

„Smrt čoveka na Balkanu“ igra se na maloj sceni i večeras se tražila karta više. Izvođenju su prisustvovali i autor teksta i reditelj, Miroslav Momčilović, dugogodišnji glumac, upravnik i direktor Pozorišta, Branislav Šibul i, u ime lokalne samouprave, resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski.

Istovremeno, koktelom posle predstave, obeležen je i 73. rođendan Pozorišta. Dan kikindskog teatra je 2. decembar jer je 1950. godine, na taj dan, premijerno izvedena prva predstava za građanstvo.

Ovo je usledilo nakon što je, 14. juna iste godine, Izvršni odbor Narodnog odbora grada Kikinde doneo “Rešenje o obrazovanju Uprave Gradskog pozorišta” sa zadatkom preuzimanja svih potrebnih radnji i mera za što brže otvaranje Gradskog pozorišta. Zvanični početak rada Pozorišta označava se na dan prve premijere, „Koštane“, Bore Stankovića, u režiji Save Pavlovića.

 

Prvo srpsko pevacko (5)

Međunarodni festival horske muzike, četvrti „Melodianum“, večeras je otvoren izvođenjem duhovne muzike. Pod kupolom Hrama svetih Kozme i Damjana, koncert je održalo Pančevačko srpsko crkveno pevačko društvo, najstarije pevačko društvo u Srbiji, koje ove godine obeležava 185 godina rada.

– Ovde je prekrasna akustika i domaćini su divni. Spremili smo malo lakši repertoar, upravo zato što smo na pragu Božića. Mnogo toga je posvećeno Bogorodici, pevamo delove iz liturgije i iz večernje službe, četiri različite „Bogorodice djevo“ – Arva Perta, Koste Manojlovića, Mitropolita Ilariona i Sergeja Rahmanjinova, a završavamo sa dve duhovne narodne pesme – rekla je Vera Carina, dirigentkinja Društva.

Koncertu je prisustvovala brojna publika, sveštenstvo, starešina Hrama, protojerej Boban Petrović i, u ime lokalne samouprave, zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski.

Marko Markovljev, direktor Kulturnog centra, organizatora „Melodianuma“, pozdravio je goste i otvorio Festival.

– Festival je, iz godine u godinu sve veći. Više nije takmičarski jer smatramo da treba samo svi zajedno samo da uživamo u muzici jer ona menja sve, čini nas ljudima i ispunjava dušu. Nadam se da ćemo imati još mnogo lepih događaja na „Melodianumu“ – kazao je Markovljev.

Sutra (subota, 9. decembar), od 15 sati, u svečanoj sali Muzeja, predavanje na temu „Jedinstvenost ljudskog glasa“ održaće dr um Agota Vitkai Kučera, profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.

Na istom mestu, od 18 sati, počeće koncert čak šest horova: Hor Osnovne muzičke škole „Petar Konjović” iz Beograda, hor Prvog pevačkog društva iz Šapca, hor „Ars vocalis“ iz Beograda, Hor Saborne crkve Sveti Georgije iz Novog Sada, hor „Zima” iz Bara i domaćini, hor „Attendite” iz Kikinde.