Култура

muzej-vez-karadjordjevic-(8)

U Narodnom muzeju otvorena je izložba „Veženi portreti dinastije Karađorđević – nekad i sad“ u saradnji da Muzejom slatka – kuća Cvetića iz Kraljeva. Ideja je  da se objedini, i u tehnici tradicionalnog veza reprodukuje sve javnosti gotovo nepoznate mustre sa motivima kraljevkog para kralja Aleksandra I i kraljice Marije Karađorđević, kao i njihove dece, koji se čuvaju na dozidnicama u etnološskim zbirkama narodnih muzeja širom Srbije, i u privatnim kolekcijama.

-Projektom je obuhvaćeno sedam muzeja iz Kikinde, Kragujevca, Kraljeva, Čačka, Valjeva, Aranđelovca i Pirota, sa ciljem da otkrijemo, animiramo i artikulišemo rad lokalnih vezilja, praveći sponu između njih kao čuvara tradicije i muzeja kao riznica, odnosno čvorišta kulture. Izložena su 32 unikatno izvežena rada u tehnikama narodnog i umetničkog veza, koji izražavaju jedinstvenu stilsku crtu i umeće svake od 21 vezilje i jednog vezioca učesnika projekta, nastalih trukovanjem ponovljenih i rekonstruisanih mustri u izradi sertifikovane trukerke Smiljke Bulatović, prvi put nakon 70 godina. Replike izvornih uzoraka, kao i originali koji im prethode, svedoče o oživljenoj niti između ovog fenomena koji je pratio kraljevsku porodicu od 1922. godine do Drugog svetskog rata, i prakse današnjih zanatlija, predstavljajući integralni doprinos reprezentaciji nacionalne kulture, identiteta i narodne umetnosti Srbije  – istakla je dr Lidija Cvetić Vučković, kreativni direktor Muzeja slaka – kuća Cvetića iz Kraljeva.

Poseban doprinos izložbi dao je i senćanski Gradski muzej koji čuva preko 8.000 različitih artefakata trukerskog zanata, što predstavlja jednu od najvećih kolekcija u Evropi. Odabrane mustre sa tematikom kraljevskih portreta nastaviće da komuniciraju i u formi autentičnih suvenira, koje će svaka od učesnica moći da ponudi u okviru svoje prakse. Muzeji su tu da ih plasiraju publici i tako podrže kreativni ručni rad i žensko preduzetništvo sa izvorištem u tradiciji, kao i vrednost povezanosti modernih zanatlija sa institucijama kulture.

Ovaj projekat nastaviće se u novoj fazi koja bi,pored Beograda i Novog Sada u kojima se čuva veći broj dozidnica sa patriotskom tematikom, obuhvatila i sve preostale gradove, kao i privatne kolekcije koji čuvaju motive sa tematikom kraljevskih portreta Karađorđevića. Naredna faza započeće kolektivnom izradom svečanog zidnjaka, sa likom Kralja Petra II u medaljonu, tokom izložbe na Belom Dvoru.

Projekat je podržalo Ministarstva kulture, a pod pokroviteljstvom je Nj.K.V. princeze Danice Karađorđević.

A.Đ.

pozoriste-1

Narodno pozorište u Kikindi objavilo je repertoar za april 2026. godine, tokom kojeg će publika biti u prilici da pogleda pet predstava, među kojima je i premijera komada „Šećer je sitan, osim kad je kocka“ Nikole Pejakovića.

Prva na repertoaru je predstava „Pa se vidimo u snu“ Nikole Zavišića, u režiji Nikole Zavišića, koja će biti izvedena u subotu, 4. aprila, u 20 sati. Potom sledi „Srbija all inclusive“ Vladimira Đurđevića, u režiji Marka Misirače, zakazana za utorak, 7. april, takođe u 20 sati.

U utorak, 14. aprila, u 20 sati, na sceni će biti izvedeno „Ljubavno pismo“, čiji su autori Zoran Bačić i Zlatan Fazlagić, a režiju potpisuje Dragan Ostojić. Četiri dana kasnije, u subotu, 18. aprila, publika će moći da pogleda predstavu „Džepovi puni kamenja“ Meri Džons, u režiji Rastislava Ćopića.

Kraj meseca obeležiće premijera predstave „Šećer je sitan, osim kad je kocka“ Nikole Pejakovića, u režiji Dajane Josipović, koja je zakazana za petak, 24. april, u 20 sati. Prva repriza istog komada najavljena je već za subotu, 25. april, takođe od 20 časova.

stasa-radak-7

Staša Radak, četrnaestogodišnja učenica Osnovne škole „Jovan Popović“ i Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“, već sada korača putem koji obećava mnogo. Iza nje su značajni uspesi — prva nagrada na festivalu „Isidor Bajić“ u Novom Sadu i zlatna medalja na Danima muzike u Bačkoj Topoli — ali, kako sama kaže, to za nju nije kraj, već podstrek.

-Ovo doživljavam kao nagradu za sve sate koje sam uložila, ali i kao motivaciju za dalji rad. To je kruna truda koji traje mesecima i godinama – kaže Staša za naš list.

Njen put ka saksofonu počeo je, pomalo neočekivano, sa jednim koncertom. Kao učenica petog razreda osnovne škole, slušala je svoju nastavnicu muzičkog, Nikolinu Suvajdžić, kako nastupa — i upravo taj trenutak bio je presudan.

-Nastup mi se jako dopao i odatle je krenula ljubav prema saksofonu – priseća se.

Pre toga svirala je klavir, pevala u horu, pa čak i nastupala u Srpskom narodnom pozorištu, ali tek sa saksofonom, kako kaže, „dogodilo se ono pravo“.

-To je kao sa ljudima — sa nekim odmah „klikneš“. Tako je bilo i sa saksofonom – objašnjava ona.

Zanimljivo je da Staša tremu ne oseća tokom sviranja, već nakon nastupa, dok čeka rezultate. Na sceni je, kako kaže, potpuno svoja.

Iako deluje da sve ide lako, iza svakog nastupa stoji veliki rad. Staša svakodnevno vežba oko sat i po, a u pripremama za takmičenja i do četiri sata dnevno. Poseban izazov, kaže, nije uvek sama muzika, već situacije koje dolaze sa scenom — poput višesatnog iščekivanja nastupa, kakvo je doživela u Bačkoj Topoli.

-To su dva sata neizvesnosti, što ume da bude veoma naporno. Ali i to je deo takmičenja – dodaje.

Veliku ulogu u njenom razvoju ima i profesorka Nikolina, koja je Stašin talenat prepoznala još u ranim danima.

-Ona je od malena bila muzikalna, ali ono što je izdvaja jeste upornost. Talenat bez rada ne znači mnogo, a kod nje postoji i jedno i drugo – ističe profesorka.

Zajedno rade ne samo na tehnici, već i na samostalnosti — da Staša nauči da sama prepozna i ispravi greške, kao i da neuspehe prihvati kao deo puta.

-Samo nebo je granica, ako nastavi ovako – dodaje Suvajdžić.

I upravo taj put sada ulazi u novu fazu. Stašu u maju očekuje prijemni ispit za srednju muzičku školu „Isidor Bajić“ u Novom Sadu, a do tada — nova takmičenja i prvi solistički koncert.

Snovi, međutim, već idu dalje.

-Volela bih da nastavim školovanje u inostranstvu. Posetila sam jednu akademiju u Švajcarskoj i ostavila je na mene jak utisak – kaže ona.

Ipak, možda najvažnija poruka ove mlade umetnice nije u nagradama, već u jednostavnoj istini koju živi:

-Ne treba odustajati. Trud se uvek isplati. Svaki sat vežbanja se na kraju dođe na svoje.

U tome je, možda, i najveća vrednost njene priče — ne samo u talentu, već u istrajnosti. A upravo tu, između rada i ljubavi, rađa se muzika koja daleko odjekuje.

T. D.

obrenovici-publikacija

U Galeriji Nova Narodnog muzeja, večeras je održano predstavljanje stručne kataloške publikacije „Obrenovići u muzejskim i drugim zbirkama Srbije i Evrope“, koja na jedinstven način osvetljava nasleđe jedne od najznačajnijih srpskih vladarskih porodica.

O značaju ovog projekta govorio je Aleksandar Marušić, viši kustos Muzeja rudničko-takovskog kraja i jedan od urednika publikacije, ističući da je reč o izdanju koje se razlikuje od klasičnih istorijskih studija.

– Ovo nije klasična istoriografska publikacija, već kroz predmete, dokumente i lične stvari članova dinastije dobijamo drugačiji, verodostojniji uvid u njihov život i uticaj. Ne pristupamo temi sa namerom da ih glorifikujemo, već prikazujemo ono što je sačuvano – kroz to vidimo i privatni život, odnose i duh jednog vremena – naglasio je Marušić

Projekat je započet 2010. godine, a od prvobitno planirana dva do tri toma, do sada je objavljeno čak sedam knjiga, dok je u pripremi i osmi tom. U radu na publikaciji učestvovalo je 88 stručnjaka iz različitih oblasti, čiji je zajednički rad rezultirao obimnom bazom podataka o dinastiji Obrenović.

Poseban izazov predstavljalo je prikupljanje građe iz velikog broja institucija, ne samo u Srbiji, već i u inostranstvu.

– Sarađivali smo sa institucijama iz regiona, ali i iz zemalja poput Austrije i Francuske, a projekat se širi i van evropskih okvira. To je bio izuzetno dinamičan i inspirativan proces, koji nas je sve povezao i obogatio novim saznanjima – istakao je Marušić.

Publikacija obuhvata više od 2.500 artefakata – od ličnih predmeta, pisama i fotografija, do odlikovanja, novca i nameštaja. Među najupečatljivijim su, kako kaže Marušić, i predmeti koji svedoče o dramatičnim istorijskim događajima.

– Teško je izdvojiti jedan predmet, ali svakako su zanimljivi oni koji nose snažnu istorijsku priču, poput predmeta vezanih za Majski prevrat kao što je deo zavese u koju su bila umotana tela poslednjih Obrenovića, ličnih stvari kralja Milana ili manje poznatih detalja iz života kneginje Julije – naveo je on.

Ova publikacija, kako je istaknuto, predstavlja značajan doprinos savremenoj muzeologiji i istoriografiji, jer omogućava nova tumačenja prošlosti kroz materijalnu kulturu, povezujući institucije i istraživače širom regiona i Evrope.

U planu je nastavak projekta i objavljivanje novih tomova, a želja autora je da edicija dostigne najmanje deset knjiga, čime bi se dodatno zaokružila priča o zaostavštini dinastije Obrenović.

T. D.

 

dan-gimnazije

Svečanom akademijom u pozorištu, uz besede, recitale, muziku i scenski program, Gimnazija „Dušan Vasiljev“ obeležila je 168 godina postojanja, nastavljajući tradiciju negovanja znanja, kulture i mladosti.

 

Obeležavanje Dana škole počelo je jutros polaganjem cveća na grob Dušan Vasiljev, dok je večernji program okupio učenike, profesore, zvanice i brojne goste.

-Danas smo obeležili ovaj značajan datum, a večeras smo kroz program naših učenika pokazali zbog čega je kikindska gimnazija ono što jeste – istakao je direktor Aleksandar Aćimov.

On je naglasio da škola ima mnogo razloga za ponos.

-U poslednjih šest meseci već imamo 15 učenika koji su se plasirali na republička takmičenja iz fizike, matematike, engleskog i biologije. Imamo i izuzetne sportske rezultate – državne prvake u plivanju i reprezentativce u rukometu.

Tokom svečanosti dodeljene su plakete najuspešnijim učenicima – njih 16, koji su tokom školovanja ostvarili izuzetne rezultate, ali i posebno priznanje profesoru dr Jovici Trkulji za poseban doprinos Gimnaziji.

Trkulja je priznanje primio sa emocijom, podsećajući na vrednost ovakve plakete.

-Ovo priznanje me podseća na vreme kada smo i sami kao učenici dobijali pohvalnice. Smatram da smo svi mi veliki dužnici našim profesorima – oni su nam otvarali puteve ka drugim svetovima i kulturama.

 

Kao poseban dar školi, on je pripremio knjigu o svojoj generaciji i gimnazijskim danima, koju je poklonio kolektivu, uz inicijativu da se do velikog jubileja – 170 godina postojanja – izradi i zvanična monografija gimnazije.

Svečanosti je prisustvovao i gradonačelnik, koji je i sam nekadašnji učenik ove škole, ističući značaj koji gimnazija ima za čitav grad.

-U vremenima koja se brzo menjaju, znanje ostaje najsigurniji oslonac. Gimnazija je mesto gde se stvaraju ljudi koji oblikuju svet – poručio je Mladen Bogdan.

Posebno priznanje dodeljeno je i gradu za doprinos očuvanju lika i dela Dušan Vasiljev, kroz književnu nagradu koja nosi njegovo ime.

Program akademije upotpunili su recitali poezije Dušana Vasiljeva, horski nastupi i pozorišna predstava u kojoj je lik pesnika oživeo kroz interpretaciju učenika, čime je još jednom potvrđeno da gimnazija nije samo obrazovna ustanova, već i važno kulturno središte Kikinde.

Sa 341 učenikom i brojnim uspesima u nastavi, nauci i sportu, Gimnazija „Dušan Vasiljev“ nastavlja da gradi svoju dugu i bogatu tradiciju – korak po korak, generaciju po generaciju.

T. D.

dusan-vasiljev-nagrada-(7)

Pesnici, Gordana Đilas i Zoran Bognar ovogodišnji su slavodobitnici nagrade „Dušan Vasiljev“ koju dodeljuje grad Kikinda u znak sećanja na na delo i značaj pesnika koji je rođen u Kikindi juna 1900. godine. Vasiljev, koji je poživeo samo 24 godine, postigao je da bude jedan od najznačajnijih srpskih modernih odnosno pesnika ekspresionističke ideologije.

Gordana Đilas emotivno je doživela priznanje za knjigu „Anđeli u kapi mastila”. Kao rođena Nakovčanka, pohađala je Gimnaziju „Dušan Vasiljev“.

-U to vreme kikindska je bila jedna od cenjenih gimnazija u ondašnjoj Jugoslaviji. Znanje koje sam stekla omogućilo mi je da bez ikakvih prepreka upišem Filološki fakultet u Beogradu. Kao gimnazijalka imala sam potporu u pisanju od porodice Dušana Vasiljeva koja je dodeljivana mladim pesnicima. U banatskom nebu ima nešto specifično što pesnike sa ovih prostora obeleži i tu sam našla svoju srodnost sa Dušanom Vasiljevim – rekla je Đilas.

Zoranu Bognaru nagrada je pripala za delo „Sve su smrti (samo) deo našeg sata.” Sa ovom knjigom bio je u najužem izboru za tri nagrade

-Uzbuđen sam što mi je dodeljeno priznanje koje je obavezujuće i nosi ime velikog pesnika i čoveka. Zajednička nam je misaonost i ekspresivnost, koja je karakteristična u ranoj fazi pesništva. Kako je Dušan Vasiljev bio premlad kada nas je napustio, ekspresivnost je kod njega više nego  naglašena. Centralna figura moje poetike je čovek, nagrade su biografije knjiga, a knjige su biografije pisca – naveo je Bognar.

O nagradi je odlučio  žiri u sastavu Radovan Vlahović, predsednik i članovi Selimir Radulović i Đorđe Pisarev. Odluka o slavodobitnicima doneta je jednoglasno.

-Ovo priznanje je značajno jer nosi ime, kako to volim da kažem, detetu koje je usnulu u 24 godini života i koje je do tada stvorilo ozbiljno književno delo i prozno i dramsko i pesničko – kazao je Selimir Radulović. – Pesme „Plač matere čovekove“ i „Čovek peva posle rata“ stvorile su nekoliko generacija srpskih pesnika.

U Gradskoj kući priznanja je uručila Biljana Kikić, zamenica gradonačelnika.

-Dušan Vasiljev, preminuo je mlad, ali je ostavio veliki opus za sobom. Pored toga što gimnazija nosi njegovo ime, grad dodeljuje nagradu za najbolju knjigu poezije ili proze. Dubok trag ostavio je i u Kikindi, a mi mu se na ovaj način odužujemo – istakla je Kikić.

Knjiga Gordane Đilas posmatra svet sa svetle tačke i strane, a Zorana Bognara sa tamne strane , pojasnio je Selimir Radulović.  Gordana Đilas se u ovom delu okrenula prema hrišćanskom pravoslavnom svet i u knjizi ima više pesma koje su posvećene toj perspektivi, a govori i o nevidljivom svetu iz kojeg se može tumačiti vidljivi svet. Bognar u svojoj knjizi ima 77 pesama o smrti kao o nevažnoj činjenici živta koja se može prevazići svakog dana

Ove godine na konkurs su pristigle 62 knjige, a kao najbolje izdvojile su se dve pomenute.

A.Đ.

Kraljevski-Portreti-Plakat-(1)

U Narodni muzej u utorak, 31. marta, sa početkom u 19 časova, biće otvorena izložba „Veženi portreti dinastije Karađorđević– nekad i sad“, posvećena očuvanju i savremenom tumačenju tradicionalnog trukerskog zanata. Izložba se realizuje u saradnji sa Muzej slatka – kuća Cvetića iz Kraljeva.

Reč je o projektu koji ima za cilj da oživi i predstavi javnosti gotovo zaboravljene vezene mustre sa motivima srpskih kraljevskih porodica, povezujući tradicionalne tehnike ručnog rada sa savremenim umetničkim izrazom.

Postavka obuhvata 32 unikatna rada nastala u tehnikama narodnog i umetničkog veza, koje su izradile 21 vezilja i jedan vezilac. Radovi predstavljaju rekonstrukcije i interpretacije starih mustri, koje su se nekada nalazile u etnološkim zbirkama muzeja širom Srbije i privatnim kolekcijama. Posebnu vrednost izložbi daju i originalni tekstilni predmeti, kao i novi radovi inspirisani istorijskim motivima.

Projekat je obuhvatio saradnju više muzeja iz različitih gradova, sa namerom da se istakne značaj tradicionalnog zanatstva, ali i da se podrži savremeno žensko preduzetništvo zasnovano na očuvanju kulturnog nasleđa.

Izložba takođe ukazuje na kontinuitet između prošlosti i sadašnjosti, predstavljajući vez kao živu umetnost koja i danas pronalazi svoje mesto u savremenom društvu.

Realizaciju projekta podržalo je Ministarstvo kulture Republike Srbije, dok je pokroviteljstvo pružila princeza Danica Karađorđević.

pozoriste

U Narodnom pozorištu počeo je rad na novoj predstavi „Šećer je sitan, osim kad je kocka“, po tekstu Nikole Pejakovića, u režiji Dajane Josipović. Reč je o urnebesnoj komediji karaktera i situacije, koja kroz svakodnevne odnose otkriva dublje priče o ljubavi, braku i potrebi da budemo viđeni i prihvaćeni.

Kako je istaknuto na konferenciji za novinare, za kikindsko pozorište ovo je nastavak uspešne saradnje sa rediteljkom Dajanom Josipović, nakon predstave „Heroj nacije“. U novoj produkciji igraju glumci ansambla: Marina Vodeničar, Miljan Davidović, Mihajlo Laptošević i Anđela Kiković.

Rediteljka je naglasila da joj je veliko zadovoljstvo što se vraća u Kikindu i radi sa ansamblom koji opisuje kao talentovan, vredan i inspirativan. Odabir teksta Nikole Pejakovića, kako je rekla, nije slučajan.

– On odlično poznaje naš mentalitet, a ova predstava donosi jednu opredmećenu svakodnevicu koju često živimo rutinski, ne primećujući njenu dramaturgiju. Bavimo se odnosima u braku, ljubavlju i potrebom da nas neko vidi i razume – istakla je Josipović.

U središtu priče je bračni par koji se suočava sa krizom i preispitivanjem odnosa. Glumica Marina Vodeničar, koja tumači lik Nevenke, objašnjava da je reč o ženi koja se nalazi u osetljivoj životnoj fazi.

– Posle sedam-osam godina braka, sve postaje rutina, a ona počinje da preispituje sebe i odnos sa suprugom. U tom trenutku pojavljuje se neko ko je vidi i razume, što dovodi do niza komičnih, ali i veoma životnih situacija – kaže Vodeničar.

Njen scenski partner Miljan Davidović, koji igra supruga Zokija, poručuje da će se publika lako prepoznati u odnosima na sceni.

– Prepoznaćete i sebe i svoje komšije. Samo, kraj vam neću otkriti – dođite da pogledate predstavu – dodaje Davidović.

Poseban kolorit komadu daje i lik komšije, koga tumači Mihajlo Laptošević, dok Anđela Kiković igra Jacu, Nevenkinu najbolju prijateljicu – dinamičan i snažan lik koji unosi dodatnu energiju u priču.

Rediteljka ističe da je atmosfera na probama vesela i da je rad na komediji posebno značajan u vremenu kada, kako kaže, nedostaje iskrenog smeha.

– Komedija nam daje dozvolu da primetimo stvari bez pritiska da moramo odmah da ih popravimo. Upravo taj iskren smeh nam je potreban – kaže Josipović.

Premijera predstave zakazana je za 24. april, kada će kikindska publika imati priliku da kroz humor i prepoznatljive situacije zaviri u sopstvene odnose i svakodnevicu.

T. D.

 

galerija-nova

U Galeriji Nova Narodnog muzeja u Kikindi u petak, sa početkom u 18 časova, biće održano predstavljanje publikacije „Obrenovići u muzejskim i drugim zbirkama Srbije i Evrope“, jednog od najznačajnijih projekata posvećenih istraživanju i očuvanju nasleđa ove srpske vladarske dinastije. O značaju ovog izdanja govoriće Aleksandar Marušić, viši kustos istoričar.

Reč je o višetomnoj stručnoj kataloškoj publikaciji koja objedinjuje rezultate dugogodišnjeg rada muzejskih stručnjaka, arhivista i istraživača iz Srbije i inostranstva. Projekat je pokrenuo Muzej rudničko-takovskog kraja sa ciljem da se sistematski evidentiraju i predstave predmeti, dokumenti i umetnička dela povezana sa dinastijom Obrenović, koji se čuvaju u muzejima, arhivima, bibliotekama, kao i u crkvenim i privatnim zbirkama.

Do sada je objavljeno sedam tomova ove edicije, u kojima su obrađene brojne zbirke iz Srbije, ali i iz evropskih zemalja, što publikaciji daje i međunarodni značaj. Posebna vrednost projekta ogleda se u tome što su mnogi do sada nedostupni ili manje poznati artefakti postali dostupni stručnoj i široj javnosti, doprinoseći celovitijem razumevanju srpske istorije 19. veka.

Publikacija takođe predstavlja primer uspešne saradnje kulturnih institucija i doprinosi savremenim muzeološkim tokovima, povezujući nasleđe sa savremenim pristupima prezentaciji kulture i istorije.

Organizatori pozivaju sve zainteresovane da prisustvuju događaju i bliže se upoznaju sa bogatom kulturnom i istorijskom zaostavštinom dinastije Obrenović.

rumski-gimnazijalci-6

Na sceni Narodnog pozorišta u Kikindi večeras je odigran nesvakidašnji mjuzikl „Porodica Adams“, u izvođenju učenika Gimnazije „Stevan Puzić“ iz Rume, koji su publici priredili veče ispunjeno muzikom, glumom i snažnom scenskom energijom.

Ovaj zahtevan projekat, na kom su mladi glumci radili čak sedam meseci, okupio je više od 30 učenika različitih razreda, koji su zajedno izneli kompleksnu priču na engleskom jeziku, spajajući glumu, pevanje i ples u jedinstvenu scensku celinu.

-Bilo je veoma zanimljivo, ali i intenzivno. Svi smo se zbližili i uživali u procesu, iako je bio zahtevan – kaže Sara Grković, učenica četvrtog razreda, koja u predstavi tumači Mortišu.

Ona ističe da je jedan od najvećih izazova bio upravo rad na engleskom jeziku, ali i uklapanje više scenskih elemenata.

-Najteže je bilo sve to spojiti – pokret, muziku, pevanje i engleski jezik. A meni lično je bilo izazovno da igram lik koji se ne smeje, jer sam u privatnom životu potpuno drugačija – dodaje ona.

Poseban utisak na publiku ostavila je upravo posvećenost mladih glumaca, koji su uspeli da ožive neobičan, pomalo mračan, ali duhovit svet porodice Adams. Režiju i adaptaciju potpisuje profesorka Marija Benčić, koja već godinama radi sa učenicima na mjuziklima, a ovo je treći po redu veliki projekat njene ekipe.

-Porodica Adams je čekala svoj trenutak. Kada smo konačno okupili dovoljno talentovanu i motivisanu ekipu, znali smo da možemo da iznesemo ovako zahtevan mjuzikl – ističe Benčić.

Ona naglašava da je reč o izuzetno složenoj formi.

-To je dvoipočasovni brodvejski mjuzikl na engleskom jeziku. Pored glume, učenici su morali da savladaju i pevanje, ples, kao i da budu koncentrisani tokom cele predstave. Ali njihova disciplina i posvećenost su bili ključni.

Posebnu vrednost projektu daje činjenica da su učenici učestvovali u svim segmentima izrade predstave – od scenografije i kostima, do šminke i rekvizita.

Do sada je predstava već osvojila značajna priznanja, uključujući čak devet nagrada na festivalu u Jagodini, a kikindska publika imala je priliku da pogleda njeno šesto izvođenje.

-Uvek smo uzbuđeni kad izlazimo pred novu publiku. Potrudili smo se da vam ulepšamo veče – poručila je Sara Grković.

Sudeći po reakcijama publike, u tome su i uspeli – mladi glumci doneli su na scenu iskrenu emociju, entuzijazam i dokaz da pozorište živi upravo kroz nove generacije.

T. D.

error: Content is protected !!