Култура

Kampus-Tera-(1)

U Atelje u starom Pogonu tri Fabrike crepa stigla je prva grupa studenata – u „Kampusu Tera 2024“ i ove godine stvaraju polaznici akademija iz Cetinja i Beograda, a do polovine maja očekuju se i vajari iz Novog Sada, iz Hrvatske i, prvi put, iz Rumunije i Albanije. Kikindska glina u rukama mladih umetnika već dobija forme koje, kažu, stvaraju sa velikim zadovoljstvom, u prostoru potpuno prilagođenom i opremljenom prema njihovim potrebama.

Adin Rastoder, stručni saradnik u nastavi sa Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja, podseća na dugu tradiciju saradnje dve institucije.

– Od prošle godine imamo i sporazum o saradnji, pa deo nastave koji bi studenti inače radili, izvodimo ovde, u boljim uslovima. Inače su i moji profesori, koji su sada u penziji, dolazili ovde. Magistar Slobodan Kojić, koji je stvorio „Teru“, bio je moj profesor, i saradnja je uspešna zahvaljujući toj neraskidivoj vezi koju je on napravio sa našom akademijom. Nekada sam dolazio kao student, kao učesnik, a sada već i sa studentima. Prezadovoljan sam – vi ste bogati jer imate ovako nešto u svom gradu, ovakvu privilegiju – od muzeja do ateljea, i zavidim vam na tome. Ovde su i ljudi sa ogromnim iskustvom koji pomažu u kompleksnom poslu pravljenja velikih skulptura; imamo tehničku podršku, profesionalne alate, obilje materijala, a pre svega ljudskost koju je u „Teri“ ustanovio vrhunski pedagog, profesor Kojić – naglašava Rastoder.

Sa Rastoderom je stiglo šestoro studenata završne godine ili mastera sa Cetinja. Jovana Vuković ima 23 godine, na prvoj je godini master-studija i njena umetnička radoznalost je u predimenzioniranju običnog.

– Pravim malu plinsku bocu za kafu u velikom formatu. Volim da radim banalne stvari, da uvećam nešto što je malo, da privuče pažnju – objašnjava Jovana. – Oduševljena sam „Terom“, grad je lep, sve mi je ovde prelepo. Samo nisam očekivala da je sve tako ravno, to mi je malo neobično.

Za njenu koleginicu sa klase, Milu Bera, boravak u Kikindi je zapravo povratak detinjstvu jer deo njene porodice potiče upravo odavde.

– Dolazila sam i ranije ovde, a jedna koleginica je na Kampusu bila i prošle godine i s oduševljenjem nam je pričala o „Teri“ – kaže Mila. – Atmosfera je opuštena, ali radna, nema nikakvog pritiska i motivisani smo za rad. Sviđa mi se japanski „jami kavai“ trend, estetski mi je zanimljiv i to mi je inspiracija za ono što stvaram. Potrudiću se da napravim i jedan upotrebni predmet, da ostavim nešto svojim domaćinima jer vidim da je ovde apsolutno sve presvučeno terakotom, što mi se mnogo dopada.

Studenti sa četvrte godine Fakulteta likovnih umetnosti (FLU) u Beogradu, Staša Nikoliš i Nikola Pavković, odlučili su se za velike dimenzije jer, kažu, prvi put imaju mogućnost za to.

– Ova glina ima u sebi peska, grublja je i brže se suši od one sa kojom sam do sada radila, i najbolja je za princip građenja – navodi Staša. – Sviđaju mi se upletene forme, pletenice, ali i dalje istražujem. Mi na Fakultetu kopamo ginu sa brda i pripremamo je. Ovde nam je pripremljena i imamo najbolje uslove.

Nikola Pavković, za to vreme je bio u procesu stvaranja dvostruke skulpture.

– Pravim udvojenu kuću, istražujem koncept individualnosti kod mene i mog brata blizanca koji je, takođe, na FLU. – Rad će biti predstavljen instalaciono – jedna kuća će biti moje veličine – najavio je Nikola.

Učesnici ovogodišnjeg studijskog programa „Tere“ prvi put će, zahvaljujući novim sporazumima o saradnji, stići i iz Tirane i Temišvara. Sa kolegama sa fakulteta likovnih i primenjenih umetnosti iz Novog Sada, Osijeka i Rijeke, boraviće i stvarati na Kampusu od 7. do 17. maja. Za obe grupe biće održan i master-klas.

„Kampus Tera“, za razliku od Simpozijuma, na kojima učestvuju svršeni likovnjaci i profesori, šansu daje studentima – da ovladaju novim tehnikama, razmene iskustva i stvaraju novu umetničku mrežu, navode u „Teri“.

S. V. O.

prof-dr-Biljana-Jeremic-2
Kao uvod u 11. Horski festival „Slobodan Bursać” koji će biti održan u junu u Zrenjaninu, u tamošnjem Kulturnom centru dirigentkinja kikindskog hora „Atendite” Biljana Jeremić održala je zapaženu tribinu.
Ovo predavanje, kao uvertira za predstojeći Festival, nosilo je naziv „Razvoj, negovanje i opstanak dečijih horova”. Biljana Jeremić je naglasila da je seminar bio namenjen ne samo dirigentima i vaspitačima, nego i širem auditorijumu. Podsetimo, ona je i doktorirala na ovu temu, a u okviru radionice Razvoj, negovanje i opstanak dečjih horova, održala je ekspoze s posebnim osvrtom na pevanje kao proces komunikacije u dečjim horovima.
 Foto: Sretenović
– Od antičkog, Aristotelovog modela komunikacije, do novijeg Šenonovog informatičkog modela, nastaje model izvođenja muzike pevanjem. U okviru datog modela predstavljena je uloga dirigenta u stvaranju i vođenju dečijeg hora. Kroz proces komunikologije kao nauke osobine, uviđamo da je ona komunikacija koja se ostvaruje pevanjem veoma kompleksan proces, gde se poruke prenose u kružnom informatičkom modelu, čija je osnova da i pošaljilac i primalac (u našem slučaju hor, dirigent i publika) razumeju poruku, to jest kompoziciju koja se izvodi – sumirala je Biljana.
Kikindski horu  i orkestar “Attendite”, ukupno broji preko 70 članova. Postoje od 2018. pod okriljem Kulturnog centra i   uspešno reprezentuju naš grad pod dirigentskom palicom dr Biljane Jeremić.
Naša sugrađanka je kao muzički pedagog najpre radila u muzičkoj školi “Slobodan Malbaški”, kao i u osnovnim školama „Petar Kočić” u Nakovu i kikindskoj „Vuk Karadžić”, a danas predaje na Pedagoškom fakultetu u Somboru i Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
Iako hor “Atendite” nema dug staž, impozantan je broj međunarodnih nagrada koje su osvojili. Pomenimo samo zlatne medalje i specijalne nagrada na međunarodnim festivalima u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Turskoj i čitavom nizu domaćih takmičenja. Među najznačajnijim i ujedno najdražim nastupima,  Biljana Jeremić izdvaja onaj kada su bili vokalna podrška primadoni svetskog glasa Jadranki Jovanović na Danima ludaje.
Horu odraslih su se pre dve godine pridružili i najmlađi, na čemu profesorka Jeremić posebno insistira u svom pedagoškom i dirigentskom radu. „Kikindijanci” već imaju niz zapaženih uspeha na mnogim festivalima i smotrama.
N. Savić
1159b339-5866-45e0-a039-74521d69c42d

Članovi Kulturno-umetničkog društva „Izvor“ iz Nakova organizovali s koncert povodm 20 godina postojanja i rada. Učestvovali su izvođački ansambl, pripremni i mlađa dečija grupa. Na sceni su nastupile i dve grupe veterana i nekadašnje članice Ženske pevačke grupe odnosno oni koji su osnovali i tokom prethodne dve decenije bili članovi društva.

-Dve decenije postojanja nije malo i naša želja bila je da ovo veče provedemo sa onima koji su sve ove godine učestvovali u radu društva. Tu je i naša verna publika koja nas prati sve ove godine. Imamo sedamdesetak članova koji kontinuirano rade, a uskoro ćemo ponovo imati oformljenu pevačku grupu – rekla je predsednica KUD-a „Izvor“ Sanja Rokvić.

U okviru proslave jubileja otvorena je i izložba fotografija Sare Vasić.

-Izložila sam 11 fotografija na kojima su ikone. Moj brend je „Sara art“ i umetnošću se bavim od kada znam za sebe i drago mi je što sam uveličala proslavu  20 godina društva – istakla je Sara Vasić.

Koncertu su prisustvovali predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan, zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski i članica Gradskog veća Valentina Mickovski. Bogdan je, obraćajući se okupljenima, preneo pozdrave gradonačelnika Nikole Lukača.

-Njegova i naša poruka je da budemo svi zajedno i složni u ovim izazovnim vremenima. Sve ono što smo učinili za bolji život svih meštana sela biće nastavljeno i u narednom periodu. Želja nam je da se sela podjednako razvijaju i da stanovnici mesnih zajednica imaju sve što im je potrebno za dobar život. Pored toga važno je da očuvamo tradiciju i običaje iz krajeva iz kojih su došli naši preci i zato su nam značajna kulturno-umetnička društva – dodao je Bogdan.

Bogat program upotpunio je film o radu i gostovanjima KUD-a „Izvor“. Uručeno je i 16 zahvalnica najzaslužnijim članovima povodom jubileja.

A.Đ.

 

402323704-775672697931612-629176217433451463-n

Narodna biblioteka „Jovan Popović“ raspisala je nagradni konkurs za najbolji trejler za knjigu izdatu na teritoriji Republike Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Makedonije.

ropozicije su da trejler ne može biti kraći od 30 sekundi i duži od 10 minuta,  mogu da učestvuju autori do 20 godina, jedan može da učestvuje sa najviše dva rada(jedan samostalni i jedan grupni), dok  grupu čini najviše sedam članova. Radove poslati na i-mejl kultura@kibiblioteka.org.rs (koristiti vitransfer)), najkasnije do 15. juna . Obavezno je napisati razred, školu i kontakt telefon i kratak opis trejlera.

Naziv trejlera čine naslov knjige i ime autora odnosno grupe autora trejlera, mora biti u rezoluciji visokog kvaliteta (full HD), autori koji pošalju svoje radove saglasni su da se njihov video objavi ili koristi kasnije u promotivne svrhe. Izabrane knjige mogu biti deo školske lektire, dok  trejleri koji sadrže nepristojan sadržaj ili krše autorska prava biće diskvalifikovani

 

savrsen-partner

Mlada, perspektivna, ali i već nagrađivana rediteljka Tijana Vasić potpisuje režiju komada „Savršeni partner” koji će imati premijeru na Maloj sceni kikindskog pozorišta 17. maja. U podeli su Mina Stojković, Vladimir Maksimović i Marina Vodeničar kojoj je ovo povratnička predstava nakon porodiljskog odsustva.

Marina koja tumači glavu ulogu Tine, kaže da je predstava moderna melodrama sa primesama komedije.

– . To je jedna ambiciozna, mlada žena koja juri za karijerom i jako je opterećena i posvećena poslu, a strašno joj smeta što njen momak nije toliko ambiciozan i zbog toga ga smatra manje vrednim, potcenjuje ga i na kraju odlučuje da ga ostavi kako je ne bi sputavao u njenom napretku. Ali s obzirom na to da ne može, a i nije prirodno, da bude dugo sama, ona odlazi kod jedne žene koja se bavi proizvodnjom avatara, to jest robota koji se kreiraju prema potrebama klijenta. Tako da ona napravi sebi svog robota koji ima osobine za koje ona smatra da njen savršeni partner treba da poseduje. Jedino što je zadržala, to je lik od bivšeg momka- otkriva Marina i dodaje:

– I tu nastaje pravi zaplet. U trenutku kada se susreće sa svojim željama koje joj taj robot ispunjava, to zapravo ispada da nije najbolje za nju i nije ono što bi nju usrećilo. Tako da ovo nije obična komedija i ima dublju poruku, jer tretira trenutak u kojem živimo i savremene trendove kojima svi robujemo -navodi Marina i sumirajući fabulu komada efektno poručuje: „Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari.”

Mina Stojković naglašava da je rad na predstavi jako uzbudljiv jer se bavi aktuelnim temama koje su uvek neiscrpne, a to su pre svega način na koji shvatamo ljubav i pitanje zašto dolazi do otuđenja.

– U ovoj živopisnoj drami ja igram lik Barbare, žene koja u svom životu dolazi do ideje da ženama kreira „savršenog partnera”. Da li će u tome uspeti, videćemo- sumira zagonetno Mina.

Fatalnog i famoznog, realnog, a istovremeno i virtuelnog momka-avatara igra Vladimir Maksimović.

– Taj lik je robot, koji ispunjava želje vlasnice, ali može i da „zabaguje” i da se vrati na fabrička podešavanja, što komplikuje stvari. Tekst mi je prijao na prvo čitanje. Naravno da sam odmah shvatio da je ispred mene izazov sa kakvim se do sada nisam susretao i to je još više u meni probudilo neizdrž da počnemo s probama. Siguran sam da će se predstava dopasti publici, pitka je i duhovita, i bavi se problemima 21. veka – kaže Vladimir.

FUTURISTIČKA LJUBAVNA KOMEDIJA

– Može se reći da je ovo futuristička ljubavna komedija zato što u sebi sadrži bojazan na šta svodimo i u kom smeru razvijamo svoje ljubavne odnose, kroz niz svakodnevnih situacija između savremene žene i ,,savršenog partnera”-  kaže rediteljka Tijana Vasić i dodaje da pisac mnoštvom uverljivih dijaloga ostvaruje puno neočekivanih i efektnih komičnih preokreta, daje ironične primedbe o stereotipima savremenog čoveka i postavlja pitanje da li nova tehnološka rešenja i društvene promene mogu ugroziti tradicionalnu, iskrenu ljubav dvoje ljudi.

BALKAN KOMEDI

Ovo je prvi u nizu projekata u okviru koncepta „Balkan komedi” novog umetničkog direktora, inače bivšeg člana našeg teatra, glumca i profesora na FDU Đorđa Markovića. Plan je da se na scenu postavljaju tekstovi pisaca s područja bivše Jugoslavije koji se bave mentalitetom ljudi tog podneblja, a prva predstava u nizu planiranih je „Savršeni partner” po tekstu Mira Gavrana.

Inače, rediteljka Tijana Vasić je ponovo među Kikinđanima. Do sada je režirala vrlo uspešnu i gledanu predstavu „Kovači” koju, prema vlastitim rečima, pamti po toploj saradnji s kikindskim ansamblom. Sad se uhvatila u koštac sa „Savršenim partnerom” koji je već imao mnogo uspeha u bivšim zapadnim jugoslovenskim republikama, a ovo će biti prva postavka tog komada u Srbiji.

Na jesen nas očekuje još jedna premijera, čiji tekst potpisuje Vladimir Đurđević, a režija će biti poverena Marku Misirači. Naslov je „Kosmaj ol inkluziv”. Opet je u pitanju komedija, a i naredne dve pozorišne sezone biće posvećene ovom žanru i ovdašnjim mentalitetima.

N. Savić

 

 

 

438099960-824561133038309-1692396269838257753-n

,,Letnja umetničke škole” Univerziteta umetnosti u Beogradu ove godine biće organizovana u Kikindi. V.d. direktor Kulturnog centra, Marko Markovljev i rektorka pomenutog Univerziteta, dr Mirjanom Nikolić, potpisali su ugovor kojim je precizirana realizacija ovog projekta.

-„Letnja umetnička škola“ održaće se od 6. do 13. jula i okupiće 40 studenata, od kojih je polovina iz inostranstva i 10 profesora. Univerzitet umetnosti u Beogradu ima četiri fakulteta: primenjena umetnost, slikarstvo, gluma i muzika i svaki od njih imaće jednu radionicu. Nakon što pomenuti Univerzitet raspiše konkurs, od ukupnog broja prijavljenih odabraće učesnike umetničke škole. Letnja škola realizuje se u Kikindi na preporuku Ministarstva kulture – saznajemo od Marka Markovljeva.

Ovo će biti prilika za sve mlade, koji žele da upišu neke od fakulteta Univerzitet umetnosti u Beogradu, da volontiraju u letnjoj školi i bliže se upoznaju sa studijskim programima.

-Studenti će stvarati na raznim lokacijama, a uključićemo i ostale kulturne ustanove. Sve što nastane u okviru škole ostaće našem gradu. Ovo će biti prilika i da utvrdimo dalju saradnju i nove projekte – dodao je Markovljev.

Ugovor je uvodni  dokument iz kojeg će osim održavanja radionica Univerziteta umetnosti, proisteći i Sporazum o saradnji sa Gradom Kikinda i ustanovama kulture koje će učestvovati u realizaciji ovog programa.

 

lane-oslikavanje

Jedino dečije pozorište na severu Banata „Lane“ najmlađima uvek priredi lepe i nezaboravne trenutke. Za njihove predstave traži se ulaznica više, a ovih dana svi gledaoci uživaće  još više s obzirom na to da je u toku postavljanje nove rasvete.

-Rasveta koju smo do sada koristili je dotrajala i neadekvatna. Dobili smo je od Narodnog pozorišta i stara je dve decenije. Kako se konstantno kvarila, na konkursu pokrajinskog Sekretarijata za kulturu dobili smo 1,2 miliona dinara da montiramo novu rasvetu. Reflektore smo postavili u pozorišnoj sali i sada će naši verni, ali i novi gledaoci, još više uživati u dogodovštinama naših junaka iz predstava – saznajemo od direktora pozorišta Aleksandra Maletina.

Novina je i da izgrađen studio za snimanje. Tu je gluva soba, a kupljena je i sva neophodna oprema.

-Veliku pomoć imali smo od roditelja čija deca su u našem horiću, ali i glume u našem teatru. Sada možemo da snimamo songove za predstave, decu za reklame i sve ostale audio zvuke koji su na potrebni – dodao je naš sagovornik.

Dvorište ovog pozorišta jedno je od lepših u gradu. Da bi ga oplemenili, glumci su zajedno sa decom iscrtali staze do ulaska u samo pozorište.

-Deca su rado prihvatili ovu inicijativu i sa radošću su se igrala bojama. Put do naše scene sada je šareniji, lepši i bogatiji – napominje Maletin.

Na repertoaru „Laneta“ je četrdesetak dečijih predstava i svake godine on se obogaćuje novim komadima.

-Očekujem da ćemo za najkasnije mesec dana premijerno izvesti lutkarsku predstavu „Uobražena mišica“. Tekst je napisala Tanja Dimić, režija je kolektivna, dok su Peđa Popović i Milan Vujić izradili su lutke. Siguran sam da će najmlađi uživati u najlepšoj mišici u šumi koja je rešila da se uda i očekuje da je svi prose kako bi odabrala sebi dostojnog muža – napomenuo je Aleksandar Maletin.

Pored glumaca, aktivno u radu pozorišta učestvuje i pedesetak dece, polaznici Školice glume.

PROSLAVA JUBILEJA

Prvo dečije pozorište osnovano je u našem gradu pre tri decenije.

-Ove godine obeležavamo 30 godina od nastanka teatra za decu. Tokom leta proslavićemo rođendan kako dolikuje i u tome će nam pomoći naša najvernija publika –  otkrio nam je Maletin.

A. Đ.

smart

Jubilarna 50. Pesnička štafeta koju organizuje zrenjaninska Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin”, ove godine ugostiće multudisciplinarnog umetnika Uroša Petrovića. Ova manifestacija traje od 8. do 19 aprila. Tom, prilikom biće objavljen Zbornik- presek radova dosadašnjih gostiju-pesnika sa prethodnih manifestacija, čiji je priređivač upravo Petrović.

Ovaj svestrani stvaralac, književnik, vizuelni umetnik, autor kvizova i didaktičkih društvenih igara, zagonetač i mnogo toga još, u poslednje vreme se oglasio nizom knjiga za decu u kojima su mališani aktivni umetnici i učesnici u dopisivanju knjiga- „domaštari”. Taj koncept interakcije stvaraoca i čitaoca Petrović neguje i u nastupima uživo, kao i u edukativnim medijskim radionicama za odrasle koje povremeno drži.

Tokom Pesničke štafete, ovaj stvaralac obići će više od 50 škola u srednjem i severnom Banatu i Bačkoj, a gost bašaidske škole „1. oktobar” biće 18. aprila.

Tada će se učenici, mladi pesnici, predstaviti svojim radovima gostu  književniku, koji će im zadati nekoliko „glavolomki” i usput odabrati najuspelije dečije radove.

Vi ste nepresušni izvor ideja i ne odustajete od zamisli da ih putem mas-medija plasirate, ne samo kroz elektronske medije, nego i kroz knjige, koje su manje interesantan medij nego TV ili internet?

– Pa  i nisu. Ja volim da inspirišem ljude da razmišljaju, pogotovo najmlađe, a knjiga nudi više vatrometa u glavi nego kad je veći broj čula zadovoljen. Kada se čita knjiga – mora da se zamišlja i predeo, kako sve to izgleda, da se zamišljaju mirisi, okolina, a kad se nešto više dâ, kao što je recimo film ili fotografija, manje se lampica popali. Postoji to da jedna slika vredi kao hiljadu reči, ali ako posmatramo strukturu mozga i i način na koji se razmišlja i promišlja ispostavlja se da je ponekad manje u stvari više. Dakle, ako se pruži detetu nešto manje, a da on mora da obavi više toga, više smo uradili za njega. Ali svakako volim da se bavim i fotografijom. Čak sam napisao i neke scenarije za filmove i za jednu seriju, ali ono što radim u knjigama, na radionicama i stonim društvenim igrama koje sam napravio, jeste da činim drugima ono što bih voleo da drugi čine meni – a to je da  me inspirišu na razmišljanje, na nove ideje, na neko novo stvaranje.

Osnovna ideja je, dakle, interaktivnost, da i deca daju svoj doprinos, a vi ste tu u svojstvu inicijatora?

– Da. Kad držim predavanje, držim čak i za odrasle, za menadžere recimo, uvek im govorim: ne mogu vas ja za vreme radionica od sat ili sat i po naučiti mnogo toga, ali mogu da vam ubacim klicu da se to kasnije pretvori u vatromet kroz vaše interesovanje. Kroz nešto što će vas voditi i čini mi se da je najveća vrednost koju možeš da daš nekom – nadahnuće.

Dom za domišljatu decu

Po vašem delu „Peti leptir” snimljen je i vrlo zapažen film. Da li je u planu još neki film po vašem sinopsisu?

– Napisao sam scenario za jednu seriju od koje će verovatno biti snimljen i film. Zove se „Dom za domišljatu decu”, a takođe sam sarađivao na scenariju, to jest na priči za film „Tajna zmajeve družine”. „Peti leptir” je ostao jedini 3D film u našoj kinematografiji i taj osećaj kada vidiš da tvoje likove oživljavaju glumci kao što su Marko Nikolić, Miša Janketić, Petar Božović, Tanja Bošković, Ljuba Bandović, jednostavno je neopisiv.

S obzirom na to da ste multumedijalni umetnik, možete li da izdvojite vama najdraži medij?

– Teško bih mogao da se odlučim, zato što mislim da su to kao žice na gitari. Ako se jedna aktivira, ona je nekako nedovoljna. Više volim akorde, lepše zvuče. Volim kada se prepliću, onda je najbolje. Volim da koristim i novu tehnologiju. Nisam protivnik nove tehnologije, samo mislim da je preveliki broj ljudi koristi samo da budu puki konzumenti tuđe kreativnosti. Kad radim sa mladim ljudima kažem: iskoristite taj nalet tehnologije, taj razvoj da, na primer, sami sa svojim telefonom snimite film ili napravite nešto što do juče nije postojalo. Kao i mnoge druge stvari na planeti zemlji, ta začuđujuće razvijena nova tehnologija je odličan saradnik na stvaranju, ali veoma loš gospodar vremena.

Podkasti- druženje sa izabranima

Da se vratimo na deo vašeg izlaganja gde ste apostrofirali da svaki čovek može da snimi svoj film. Otkud ta enormna popularnost podkasta koji su u biti statični, a današnji konzument traži stalnu senzaciju i brzu promenu kadra?

– Evo ja moram opet da ponovim nešto sa čim se ne slaže veliki broj ljudi: ja mislim da živimo u najboljim vremenima, to jest vremenima sa najboljim, najvećim mogućnostima. Podkast je nešto što nam je omogućilo da se podružimo sa izabranim, pametnim ljudima kad god poželimo. Dakle, koliko je dragoceno da sa nekim ko je načitan, obrazovan, popričaš samo, a ovde imaš priliku da kad god poželiš, sa kim god hoćeš makar čuješ šta ima da kaže i uvek nešto možeš da naučiš. Nedavno sam baš razgovarao sa svojim prijateljem Aleksandrom Gajšekom o profesoru Vladeti Jerotiću i koliko je njegovih tragova ostalo na Jutjubu, podkastima i ostalim emisijama. primetio sam da je zahvaljujući toj tehnologiji, iako nas je on nažalost napustio, uz sve te snimke koje možemo da pustimo kad god poželimo, mnogo više i dalje prisutan nego što bi to bilo pre samo nekoliko decenija.

Nemanja Savić

Edjseg-zatvaranje-smotre-(3)

Više od hiljadu učesnika i 14 ansambala stvaralo je pozorišne svečanosti poslednjih deset dana na sceni KUD „Eđšeg“, domaćina 28. Smotre amaterskih mađarskih pozorišta Vojvodine. Nagrade najboljima uručene su danas, poslednje festivalske večeri.

– Žiri je bio jednoglasan. Najbolja tradicionalna predstava je „Portugal“ u režiji Šandora Lasla – Mađarskog kulturno-umetničkog društva “Sirmai Karoly” iz Temerina, a najbolje alternativno ostvarenje – komad Omladinske grupe Doma Kulture iz Bačke Topole – „Ćelava pevačica“. Dodelili smo još 15 glavnih nagrada, ukupno 40 festivalskih priznanja – rekla je predsednica žirija, Rozalija Brešćanski Boroš, dramski pisac i dramaturg u Narodnom pozorištu u Subotici.

Glavne glumačke nagrade ponela su četiri učesnika Susreta: za najbolju glavnu mušku ulogu nagradu je dobio Gabor Kiš za ostvarenje u predstavi „Žuto ždrebe“ Mađarskog kulturno-umetničkog društva „Sturcz Jožef“ iz Kupusine. Kata Kovač Nemeš ponela je priznanje za najbolju glavnu žensku ulogu u predstavi „Prekid programa“ Amaterskog pozorišta „Mara“ iz Bačke Topole. Za sporedne uloge nagrađeni su: Bela Siveri i Edina Nemeš za igru u predstavi „Portugal“.

Domaćini, KUD „Eđšeg“, dobili su dva specijalna priznanja za svoje ostvarenje „Himna“ u režiji Šandora Kiralja.

Smotra amaterskih mađarskih pozorišta Vojvodine četvrti put je održana u Kikindi. U subotu je upriličen i Dečiji dan, kada su se predškolci i osnovci, kroz igru, upoznavali sa pozorištem i glumom, kaže predsednica KUD „Eđšeg“, Ramona Tot.

– Veoma smo zadovoljni i jako sam ponosna na svoju ekipu. Više od 60 ljudi je, svakog dana tokom Susreta, pored svog redovnog posla, pomagalo u organizaciji i pokazali smo da smo dobri domaćini. Ponosna sam i na našu publiku jer je svake večeri bila puna sala. Odigrane predstave su jzahtevne, žanrovski veoma različite i svako je mogao da pronađe ponešto po svom ukusu, kao i da vidi šta je to amaterizam: i umetnost i hobi koji se radi pored škole i posla. Ovo je ljubav prema pozorištu – rekla je Ramona Tot.

Mađarska nacionalna zajednica uživa veliku podršku lokalne zajednice, istakao je predsednik Gradskog parlamenta Mladen Bogdan koji je, uz članice Gradskog veća, Valentinu Mickovski i Melitu Gombar, prisustvovao završnoj svečanosti.

–  Želimo da pokažemo da smo grad multikulturalnosti, multietničnosti i multikonfesionalnosti i da ćemo uvek uvek podržati sve koji žele da očuvaju svoj nacionalni identitet. Zbog toga smo i svesrdno podržali KUD „Eđšeg“ u organizaciji ovako velikog događaja – istakao je Bogdan. – Imali smo retku priliku da gledamo više teatarskih žanrova i mislim da je publika bila zadovoljna.

Posle ceremonije dodele nagrada, nastupilo je senćansko Mađarsko kamerno pozorište sa predstavom „Šta je bio sa ženom“ koju je, po Čehovljevoj drami, režirao Čaba Kiš.

S. V. O.

Tera-murali-(8)

Umetnička kolaborativna grupa „DIM Tim“ koju čine Danijela Mršulja Vasić i Milenko Vasić, vizuelni umetnici iz Beograda, vratila se u Kikindu, u Salon Muzeja „Tera“ u kojem je, pre tri sedmice, postavila svoju izložbu „KOD“. Danas su, u njenom središtu, održali multimedijalno predavanje na temu istorije zidnog slikarstva.

Kroz vreme, murali su menjali svoj oblik, nekada su bili bliži onome što nazivamo savremenim životom – politici, sportu… ali postoje i čitave grupacije koje kroz murale izražavaju svoje stavove. Pre nekoliko dana hiperrealne likove napravili su, u muralima, navijači „Partizana“ na Dorćolu. Odmah zatim zvezdaši su ih prekrečili, priča Milenko Vasić.

Murali ovog umetničkog tima nalaze se širom sveta – od Švajcarske do Vijetnama. Danas će oplemeniti stražarsku kućicu na ulazu u nekadašnju kasarnu.

– Naši murali su, obično, birani za neke prostore, trudimo se da probude pažnju na duži rok i traže od ljudi da razmišljaju, uključe svoje senzore i pronađu sebe. U Novom Sadu imamo dva, jedan je na Svilari i ima stih. Tamo se nalazi zadnji visoki odžak od cigala i smetala im je kuća u blizini. Mi smo na njoj uradili takozvani put svile – meandre velike ravničarske reke smo, u geometrizovanom smislu predstavljene, odveli do dalekih prostranstava. Pošto je Mika Antić živeo u tom kraju, i Almaška crkva je tada slavila 300 godina, tu je sada, slovima veličine jednog metra, stih koji je on preuzeo od starih Kineza i  malo ga preradio. To je, takođe, i prva izreka koju je naša ćerka naučila kada je imala dve godine: „Samo vreme i strpljenje pretvaraju dudovo lišće u svilu“ – priča Milenko Vasić. – Urađeno je anagramski, hteli smo da čovek mora da zastane malo, da potroši vreme na tumačenje i da to bude kapisla za neka druga razmišljanja. U donjem delu smo, sa decom iz obližnje škole, napravili origami-golubove koji su prekrili postojeće grafite, ružne reči o tekućoj politici.

Prvi mural „DIM Tim kolaboracijske grupe“ u Kikindi biće takođe urađen i anagramski i imaće asocijacije na kasarnu i na „Teru“. Obuhvatiće čitavu stražaru i na njoj su danas rad započeli, osim porodice Vasić, i prisutni Kikinđani i zaposleni u „Teri“.

Inače, Danijela Mršulja Vasić bila je u „Teri“ kao studentkinja, pre 16 godina. Tada je nastalo 50 komada stopala, sada izloženih na postavci „KOD“. Stopala su prešla tačno 2.828 kilometara po izložbama u različitim postavkama i vratila se u Kikindu. „Mi to nazivamo ‘kodom’, kaže Vasić i najavljuje još jedan dolazak u Kikindu, kako bi napravili „terakota lopte“, kao oznaku za Muzej.

Tako će izuzetna, svetski priznata i uvažavana umetnost Vasića, ostaviti svoj pečat i u našem gradu, upravo tamo gde joj je i mesto i čemu su se vratili – u Centru za lepu i primenjenu umetnost „Tera“.

S. V. O.