Култура

sis

U okviru svečanog obeležavanja Gradske slave, letnjeg Svetog Nikole, u petak 22. maja od 19 sati u Narodnom pozorištu biće održan koncert sestara Gobović.

Muzički tandem koji izvodi tradicionalnu muziku čine bliznakinje Marina i Marija Gobović, koje su za svoj rad dobile zlatnu Medalju za zasluge Republike Srbije. Laureatkinje su brojnih nagrada i priznanja za očuvanje srpske izvorne muzike, doprinos kulturi, umetničko stvaralaštvo i rad sa najmlađima.[

Sestre Gobović su nastupale širom sveta od Amerike, Švajcarske, Rumunije, pa do Mađarske.

Koncert organizuju Grad Kikinda i Kulturni centar Kikinda.

noc-muzeja-2026-(7)

Povodom obeležavanja Međunarodnog dana muzeja, u Narodnom muzeju, u Galeriji „Nova“, otvorena je izložba „Život u banatskoj vojnoj granici“, autora Ivana Radića. Kroz izložene slike, geografske karte, oružje, pa i kuće u kojima se živelo na verodostojan način približen  je svakodnevni život na prostoru južnog Banata tokom perioda Vojne granice.

-Izložba je nastala povodom obeležavanja 300 godina od Požarevačkog mira i kroz bogatu dokumentarnu građu, ilustracije, rekonstrukcije i vizuelne prikaze osvetljava istorijske, kulturne i društvene promene koje su oblikovale Banat tokom 18. i 19. veka – navodi autor – Pre osnivanja Velikokikindskog distrikta osnovana je vojna granica i posetioci mogu da se putem ove izložbe uvere u promene koje su se desile u tom periodu. Na koji način su ljudi živeli i kako su dolazile promene za stanovništvo koje je regrutovano kao vojna snaga. Vojne vlasti upravljale su životima običnih ljudi i uslovljavali su ih da budu u vojnoj službi.

Kroz bogatu izložbu posetioci imaju priliku da se upoznaju sa životom graničara, razvojem naselja, vojnom organizacijom i običajima stanovništva koje je živelo na prostoru nekadašnje banatske vojne granice.

-Poseban segment postavke čine rekonstrukcije uniformi, istorijske mape i ilustracije koje verno prikazuju vreme velikih promena na prostoru južnog Banata i šireg podunavskog regiona. Vojna uniforma ima veliki uticaj i upliv na narodno odelo. Na samom početku dolazi do otpora jer su Srbi smatrali da uvođenjem uniforme gube svoj identitet. Marija Terezija, pošto je videla reakcije, ostavila je vreme da se stanovništvo navikne na uniforme koje su kasnije bile toliko prihvaćene, da su ih graničari nosili i nakon završetak vojnog roka kao uspomenu na ratišta na kojima su bili. Pojedini delovi vojne uniforme prihvaćeni su i kao narodno odelo – kaže Radić.

Sa uvođenjem promena dolazi i do boljeg života stanovništva, razvija se trgovina, obrada zemlje je bolja i efikasnija.

-Tokom 100 godina, to su četiri generacije jedne porodice, spremnije se dočekuje 19. vek kada su ljudi sa ovih prostora pomogli Srbima sa druge strane Save i Dunave da dođe do spajanja u jednu zemlju Srbiju – dodao je Ivan Radić.

Slike su delo studenata sa Fakulteta primenjene umetnosti. U okviru nastave studenti, tada treće godine, tokom čitave godine radili su na rekonstrukciji uniforme graničara banatske vojne granice. Pre likovnih prikaza sledilo je istraživanje, a nakon toga sa kostimografima iz pozorišta urađena je rekonstrukcija uniformi. Od pet, koliko treba da se uradi i da prikažu njihov razvoj, urađen su dve pešak i strelac.

Miloš Pušara, v.d. direktor Narodnog muzeja napomenuo je da će biti organizovana stručna vođenja kroz izložbu i predavanja:

-I mi smo doprineli da izložba bude bogatija tako da smo izložili i deo naše etnološke i istorijske zbirke. Ona ima snažnu simboliku jer su granica, kolonizacija i migracije važan segment naše nacionalne istorije. Pozvaćemo i učenike da nas posete i tako više saznaju o lokalnom nasleđu.

Otvaranju izložbe prisustvovala je i Marijana Mirkov, članica Gradskog veća koja je pozvala građane da dođu i da vide postavku koja sve vraća u vreme koje ne sme da se zaboravi.

-Ovo je prilika da svi mi vidimo kako je Banat nekada izgledao, kako su živeli, razmišljali i koje nade i želje su imali graničari, šta da ostave svima nama. Istorija su ljudi i na nama je da sačuvamo kulturu sećanja na naše pretke – precizirala je Marijana Mirkov.

Posebna atrakcija je prikaz stanovanja. Urađene su makete kuća koje predstavljaju evaluaciju kuća kroz 18. vek, a u prirodnoj veličini je koliba koja je najzanimljiviji tip staništa.

Sve posetioce iznenadili su Milan i Vid Vašalić koji su svirali na arhaičnim instrumentima i pevali stare pesme.

A.Đ.

 

tera-noc-muzeja-2026-(4)

Međunarodni dan muzeja i Evropska noć muzeja obeležen je u Muzeju „Tera“. Ove godine programi namenjeni deci i odraslima organizovani su pod motom „Glina susreće svetlo“. Najviše učesnika bilo je u radionicama za decu i igrama namenjenih najmlađima. Igra sa glinom „Topanje“ koja je i tradicionalna severnobanatska dečja igra okupila je predškolce i osnovnoškolce. Među njima je vila i Nađa Lazarov:

-Napravila sam činiju od gline. Volim da stvaram, a od gline se lako prave predmeti. Sam mnom je puno drugara i svi smo dali sve od sebe da naše skulpture budu najlepše – otkrila nam je Nađa.

Upoznavanje muzeja  organizovano je i putem radionica štampe na tekstilu, uz mentora Anamariju Malenčić i vajarska radionica sa Sanjom Radusin Smiljanić, Igorom Smiljanić i Tera timom, kao i kroz dečja radionicu „Grad SkulpTerra“ koju je vodila Katarina Dragin, muzejski edukator. Cilj  je upoznavanje dece sa kulturnim nasleđem kroz igru i umetnost.

-Najviše mi se svidela skulptura koju je napravila umetnica iz Japana, žena koja drži svinju. Lju sam nacrtao, obojio, isekao makazama, a potome je lepkom zalepio uz ostale. Na ovaj način napravili smo mapu Kikinde kao grada-muzeja – rekao nam je Marko Mirković koji je učestvovao u ovom programu.

Deca si uspela da povezuju motive terakota kolekcije „Tera“ sa lokalnom arhitekturom, a to je uspelo i bratu i sestri Stefanu i Aglaji koji su zajedno sa tatom Andrejom Levošev pre tri godine došli iz Rusije. Prvi put su prisustvovali Noći muzeja u „Teri“.

-Svidelo mi se da slikamo skulpture koje nam se najviše dopadaju i da ih potom postavljamo na mapu grada. I sestra i ja smo se jako lepo proveli – kazao je Stefan.

Tokom ove večer organizovana su stručna vođenja kako kroz Muzej, tako i izložbi. Sanja Radusin Smiljanić, v.d. direktorica CLPU „Tera“ istakla je da je veoma zadovoljna odzivom sugrađana i gostiju:

-Međunarodna noć muzeja okupila je veliki broj porodica i deca koji su rado učestvovali u svim programima i radionicama.

Vrhunac večeri je „Tera Ephemera“, jedinstveni multimedijalni događaj u kojem monumentalne terakota skulpture susreću svetlo, projekciju i pokret. Cilj nam je bio da stalnu postavku našeg Muzeja predstavimo publici na drugačiji način i sigurna sam da smo u tome uspeli.

A.Đ.

tera-noc-muzeja-(2)

Međunarodni dan muzeja i Evropska noć muzeja biće obeležen u Muzeju „Tera“ pod motom „Glina susreće svetlo“. U subotu, 18. maja posetioci će moći da uživaju u bogatom programu radionica, igara, stručnih vođenja i izložbi. Vrhunac večeri je „Tera Ephemera“, jedinstveni multimedijalni događaj u kojem monumentalne terakota skulpture susreću svetlo, projekciju i pokret.

Igra sa glinom „Topanje“ koja je i tradicionalna severnobanatska dečja igra organizuje se od 16 do 18 sati, od 17 do 18 časova je radionica štampe na tekstilu, uz mentora Anamariju Malenčić. U 17 sati počinje i vajarska radionica sa Sanjom Radusin Smiljanić, Igorom Smiljanić i Tera timom, a takođe od 17 časova je i dečja radionica: „Grad SkulpTerra“ koju vodi Katarina Dragin, muzejski edukator. Uz pomoć kartona, papira, olovaka, markera, lepka i makaza, deca će kreirati mapu Kikinde kao grada-muzeja, povezujući motive terakota kolekcije Tera sa lokalnom arhitekturom. Cilj radionice je upoznavanje dece sa kulturnim nasleđem kroz igru i umetnost.

„Terra Ephemera“ najavljena je za 20 sati, a posetioci će moći da vide multimedijalne instalacije umetnika Aizeka, Ivana Soloda i Sašea Snova, u kustoskoj postavci kolektiva „Lightscape Ventures“. Samo ove večeri, monumentalne terakota skulpture biće transformisane projekcijama, svetlom i pokretom – dijalog materijala i digitalne umetnosti, trajnog i prolaznog.

Od 21 sata je muzički program uz DJ set Gigatron Selecta. Tokom večeri biće stručna vođenja kroz stalnu postavku i Salon izložbu Branislava Nikolića „The Fall“.

 

dance-n-soul

U Narodnom pozorištu u petak je obeležen Svetski dan plesa, u večeri ispunjenoj energijom, muzikom i scenskim pokretom, pred brojnom publikom koja je imala priliku da uživa u bogatom programu.

Manifestaciju je i ove godine organizovala plesna škola „Dance N Soul“, a program je obuhvatio 26 tačaka – grupne koreografije i solo nastupe mladih plesača uzrasta od četiri godine do 16 godina.

-Deca su pokazala svoj maksimum, a publika je sve nastupe ispratila sa neskrivenim oduševljenjem. Zaista smo prezadovoljni i još sabiramo utiske- kaže Mirna Krnić iz plesne škole „Dance N Soul”.

Publika je sa pažnjom ispratila raznovrsne nastupe, kroz koje su mladi izvođači predstavili svoj rad, trud i napredak u oblasti modernog plesa i fristajla.

Kako ističu organizatori, cilj obeležavanja Svetskog dana plesa bio je da se kroz druženje sa publikom i scenski nastup predstavi rad škole i doprinese promociji plesa kao umetničke forme koja spaja ljude i podstiče kreativnost kod mladih.

Plesna škola „Dance N Soul“ trenutno broji oko 120 članova raspoređenih u osam grupa, a njeni članovi već beleže zapažene nastupe na takmičenjima u zemlji i regionu, uz najavljene nove izazove u narednom periodu.

Foto: Sretenović

sandra-stankovic-izlozba-(5)

Izložbom u Narodnom muzeju Sandra Stanković, ikonopisac obeležava 25 godina rada. Simboličnog naziva „Simbioza“ spojila je tradiciju, duh i umetnost na jednom mestu. Iako joj ovo nije prva samostalna izložba u Kikindi, koja je bila pre dve decenije kada je izlagala radove na platnu, potpuno je drugačija od onoga što inače radi.

-Sugrađani su navikli da su moji radovi na lipovoj dasci i slično, a ovoga puta podloge likovi svetitelja naslikani su na predmetima koje sam dobijala od dragih ljudi i oni obeležavaju moje stvaranje i moj život. Pretežno su novi radovi, a najstariji je iz 2011. godine kada je bila izložba „Srpske kraljice i princeze“. Posebno mi je značajno što su izložena i tri rada moje ćerke Nataše koja se prvi put predstavlja široj javnosti – otkriva Sandra Stanković.

Do sada je izlagala na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u Srbiji i regionu, a nosilac je i sertifikata za stare umetničke zanate. Dobitnica je i više priznanja među kojima su nagrada grada Kikinde, „Žena zmaj“, „100 uspešnih žena Srbije“,  ima i sertifikat „Najbolje iz Vojvodine“.

-Imam puno planova za naredni period i nadam se da će se svi ostvariti. Ikonopisanje spada u najstarije zanate na svetu i teško je opstati kao preduzetnik. Ipak, nadam se da se na tržištu prepoznaje kvalitet – napomenula je naša sagovornica.

Prisutne je pozdravio i protojerej Boban Petrović, starešina hrama Svetih Kozme i Damjana. Ovom prilikom on je istakao saradnju sa Stankovićevom na oslikavanju novoizgrađenog hrama.

-Bila je svesna odgovornosti oslikavanja ikonostasa u jedom hramu. S pravom sam insistirao da ga ona oslika jer je on ponos naših Svetih Vračeva. Sandra Stanković živiće kroz svoje ikone i u narednih 100, 200 i 300 godina – rekao je protojerej Petrović.

Na otvaranju izložbe govorio je i Leonard Valenta, profesor istorije iz Bosne i Hercegovine koji je dugogodišnji prijatelj Sandre Stanković.

-Od fejsbuk poruka do upoznavanja od putovanja od Kikinde do Sarajeva, ovo je celoživotno prijateljstvo. Sandra je svojim radom pronašla svoje mesto i u mom udžbeniku iz istorije, ali i u srcima svih nas koji je znamo i vrednujemo njenu umetnost – dodao je Valenta.

Izložbu čini 60 ikona i u narednom periodu može se pogledati u Galeriji „Nova“.

A.Đ.

attendite-hor

Deo Hora Kulturnog centra Kikinda „Attendite“, pod upravom prof. dr Biljane Jeremić, uspešno je nastupio u Parizu i Minhenu tokom uskršnjih praznika.

U Parizu su se predstavili publici u Srpskom kulturnom centru, dok su u Minhenu nastupili u Verner fon Simens gimnaziji. Izvođenjem spleta srpskih pesama od severa do juga Srbije, ansambl je preneo snažnu emociju i autentičan izraz, naišavši na topao prijem publike.

stasa-radak

Mlada saksofonistkinja iz Kikinde, Staša Radak, još jednom je potvrdila svoj izuzetan talenat osvojivši prvo mesto na Republičkom takmičenju Udruženja muzičkih i baletskih pedagoga Srbije. Uz nju, zapažen nastup imale su i druge učenice kikindske muzičke škole, koje su svojim rezultatima pokazale da Kikinda ima snažnu i perspektivnu muzičku scenu.

Na 31. Republičkom takmičenju održanom u Beogradu, Staša Radak, učenica Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“, osvojila je prvu nagradu u kategoriji saksofona sa visokih 98,67 bodova.

Ovaj uspeh, kako sama ističe, nije došao slučajno.

-Osvojila sam prvu nagradu sa 98,67 bodova. Tokom priprema prošla sam kroz mnogo rada, odricanja i treme, ali me je sve to dodatno ojačalo i motivisalo. Ponosna sam što sam opravdala trud i posvećenost svoje nastavnice – kaže Staša.

Pored Staše, na takmičenju je učestvovalo još četvoro učenika kikindske muzičke škole – tri sa odseka saksofona i jedna učenica klavira. Zajedno su proveli dan u Beogradu, stičući ne samo takmičarsko, već i dragoceno životno iskustvo.

Među njima je i Dunja Karać, učenica drugog razreda, kojoj je ovo bilo prvo republičko takmičenje.

-Bilo mi je lepo i zanimljivo, a svirala sam bolje nego što sam mislila. Imala sam tremu zbog žirija, ali mi je značilo što sam prošla sve ovo sa drugaricom – kaže Dunja, koja je osvojila pohvalu.

Slično iskustvo deli i Lejla Jović, kojoj je ovo takođe prvi nastup na ovakvom nivou.

-Bila sam srećna i ponosna što sam imala priliku da sviram. Mnogo mi znači jer sam mogla da pokažem koliko sam napredovala – ističe Lejla.

Jovana Vujanić, učenica trećeg razreda, osvojila je prvu drugu nagradu u svojoj kategoriji, a kako kaže, ključ uspeha bio je u posvećenosti i uživanju u muzici.

-Najvažnije mi je bilo da uživam u sviranju. Mislim da je to ono što publika i žiri najviše prepoznaju – navodi Jovana.

Na klaviru je nastupila i Ksenija Divljakov, kojoj je ovo bilo prvo republičko takmičenje.

-Iako nisam osvojila nagradu koju sam želela, za mene je ovo bilo veoma uzbudljivo i korisno iskustvo – kaže Ksenija.

Profesorka saksofona Nikolija Suvajdžić ističe da je zadovoljna celokupnim nastupom učenika, posebno imajući u vidu da su neki od njih tek na početku svog takmičarskog puta.

Uspeh Staše Radak predstavlja nastavak njenog izuzetnog niza rezultata – nedavno je osvojila maksimalnih 100 bodova na međunarodnom festivalu u Sremskoj Mitrovici, kao i prvo mesto na Smotri muzičkih talenata Srbije.

Mlada Kikinđanka uskoro završava osnovno muzičko obrazovanje i priprema se za prijemni ispit za srednju muzičku školu u Novom Sadu, dok je iza nje već i prvi solistički koncert u rodnom gradu.

lane-premijera-(1)

Pozorištance „Lane” pripremilo je bogat majski program za najmlađu publiku, uz predstave koje će se igrati nedeljom, kao i poseban koncert hora „Čuperak” povodom 20 godina postojanja.

Program je počeo u nedelju, 3. maja, u 19 sati predstavom „Supermiš”, po tekstu Olivere Jelkić. Nedelju dana kasnije, 10. maja, takođe u 19 sati, na repertoaru je „Krokodokodil”, pozorišta iz Ranca.

Publika će 17. maja od 19 sati moći da pogleda predstavu „Deda i repa”, po tekstu Gordane Rauški, dok je za 24. maj, u istom terminu, najavljen „Petar Pan” u izvođenju Pan teatra.

Majski program biće zaokružen u nedelju, 31. maja, u 18 sati, koncertom hora „Čuperak”, kojim će biti obeleženo 20 godina postojanja ovog hora.

Informacije i rezervacije karata dostupne su putem telefona: 0230/309-551, 064/158-9314 i 060/024-7048.

 

marija-miljkovic

Marija Miljković, kikindska književnica i profesorka engleskog, objavila je treću samostalnu knjigu. Izdavač je Banatski kulturni centar. Recenziju potpisuju književnici Dragan Batinić i Dragica Oličkov. Na predstavljanju knjige u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović” govorio je i profesor dr. Jovica Trkulja.

U tvrdom povezu i bogato opremljena, ovu knjigu je dizajnerski i ilustratorski obogatila Ivana Jurič.

Predstavljanje ove knjige bilo je povod da s autorkom osvetlimo njenu poetiku.

-Od prve knjige “Jeres nežnosti”, koja je bila traganje kroz lične emocije, preko knjige “Prisno s nevidljivim”, pa do ove treće, nove „Pesmarice za tri srca”, sve tri sažimaju moja iskustva i kao bogotražiteljke i kao majke i kao kćeri, a tu je prisutno i sećanje na one kojih više nema, a koji su itekako prisutni u mojim sećanjima, iako su nevidljivi- kaže autorka, dodajući da se dok je radila u školi kao profesor engleskog, bez ostatka se predavala svom osnovnom zanimanju, u kojem je imala mnogo uspeha, pa je stoga i pravila duže pesničke pauze.

-Ja nisam plodan pisac, i pravila sam pauze u objavljivanju jer sam se predano bavila svojim pedagoškim radom, ali još u vreme objavljivanja moje druge knjige „Prisno s nevidljivim”, pre više od 25 godina, postala sam član Udruženja književnika Srbije, što je velika čast. Kad je reč o ovoj  mojoj novoj zbirci, otkad su moje tri unučice došle na svet, pesme su nastajale na najprirodniji način-kad one krenu u šetnju, pa mi deca pošalju fotografiju iz šetnje, ja im odgovorim pesmicom. Tako da sam kroz moje unuke ponovo počela da otkrivam svet detinjstva. Ovo su pesme koje su se takoreći pisale same- navodi Marija dodajući da se u ovoj novoj knjizi osvrnula i na to kako je biti nosilac titule bake.

-To je u mom slučaju i slatko, ali i gorko jer su moje tri unuke, tri divne muze, daleko od svoje nane. Sve što izlazi iz mog srca, a pretočeno je u stihove, ima i emotivnu dimenziju, pa je i „Pesmarica za tri srca” u stvari namenjena najpre srcima mojih unučica. Pored recenzenata, imam i nekoliko preporuka ljudi od struke-učitelja, pedagoga, psihologa… i to mi je značajno, jer su ocenili da je ova knjiga pristupačna svoj deci i da je poučna.

Recenzent Dragan Batinić je naveo da bi se ova knjiga mogla smatrati nekom vrstom poetskog dnevnika. „Jezička i stilska odmerenost, prilagođenost dečijem uzrastu, rima i melodičnost stiha, daju pesmama prijemčivost i pamtljivost, što je u ovoj vrsti književnosti posebno bitno. Ovo može biti i priručnik svima, kako decu učiti i od njih učiti, kako opet uživati i radovati se sa decom , kao dete”.

 

N. S.