Jelena Trifunović

uhapseni

Radna grupa, koja je formirana po nalogu ministra unutrašnjih poslova, nastavljajući dalji rad na suzbijanju ilegalnih migracija, u današnjoj akciji, u saradnji sa pripadnicima Policijske uprave u Kikindi, na teritoriji Horgoša, uhapsila je dvojicu iregularnih migranata iz Maroka, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivična dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi.

Policija je osumnjičene pronašla u jednom napuštenom objektu na teritoriji Horgoša, a pregledom prostorije, koje su koristili, pronađeno je 9.255 evra, 202  falsifikovane lične karte iz trinaest država Evrope, 283 kartice nepoznate namene, kao i pet pečata.

Osumnjičenima je određeno zadržavanje do 48 časova nakon čega će, uz krivičnu prijavu, biti privedeni Višem javnom tužilaštvu u Subotici.

 

 

IMG_0816

Ovogodišnjim konkursom Naftne industrije Srbije „Zajednici zajedno“ Domu zdravlja Kikinda opredeljeno je 10,5 miliona dinara za nabavku nove medicinske opreme. Dispanzer za žene dobiće ginekološku stolicu prilagođenu i osobama sa invaliditetom, četiri električna dvosekcijska kreveta za preglede, autoklav, ultrazvučni aparat, dva kolposkopa i pet aparata za sterilizaciju. Direktorica Doma zdravlja dr Biljana Marković ukazuje da će biti opremljena još jedna ordinacija u Dispanzeru za žene:

-Ovaj konkurs NIS-a bio je namenjen direktnom ulaganju u javno zdravlje, konkretno podršci i razvoju reproduktivnog zdravlja u cilju podizanja nataliteta. Pošto je još jedna doktorka koja je završila specijalizaciju ginekologije letos počela da radi, sada imamo tri doktorke u Dispanzeru za žene. Imaćemo dve doktorke u prvoj i jednu u popodnevnoj smeni, pa nam je potrebno opremanje još jedne kompletne ordinacije u Dispanzeru za žene- kaže za Kikindski portal dr Marković.

Sredstva NIS-a na konkursu „Zajednici zajedno“ Domu zdravlja opredeljena su i prošle godine. Za projekat energetske efikasnosti, zamenu kotlova i opremanje četiri kotlarnice, ova ustanova dobila je četiri miliona dinara. Pred grejnu sezonu, nove kotlove na gas dobili su druga i treća zdravstvena stanica u Kikindi, kao i ambulante u Bašaidu i Mokrinu.

-Kotlovi su bili stari po 20, 30 godina, često su se kvarili, trošili su mnogo više gasa i neprekidno je kotlar morao da bude uz njih. Ovi novi rade po principu protočnog bojlera. Očekujemo da će se utrošak gasa smanjiti, a kolika će biti ušteda, pratićemo i znati po završetku grejne sezone- ističe dr Marković.

Uz podršku lokalne samouprave novi kotao i u Prvoj zdravstvenoj stanici

-Imali smo nepredviđenu situaciju. Pokvario  se kotao u prvoj zdravstenoj stanici, iako nije star. Već je nekoliko puta popravljan. Sa zahtevom da nam pomogne da rešimo taj problem, obratili smo se lokalnoj samoupravi, koja nam je opredelila sredstva u iznosu od milion dinara za novi kotao. Radovi su, takođe, završeni pre početka grejne sezone – ističe dr Marković.

Zbog manjka lekara  angažovali penzionere

Iako Dom zdravlja već duže vreme ima otvoren konkurs za zapošljavanje lekara, zainteresovanih nema. Ovoj zdravstvenoj ustanovi nedostaje pet doktora. Problem su, delimično rešili, angažovanjem tri lekara koja su u penziji.

 

 

 

Izvršenje odluke o budžetu sutra pred odbornicima

Dvadesetpeta sednica gradske skupštine zakazana je za sredu 30. novembar u 10 sati. Na dnevnom redu naći će odluka o usvajanju konsolidovanog izveštaja o izvršenju odluke o budžetu grada za prvih devet meseci ove godine i odluka o pokretanju postupka izrade srednjeročnog plana Grada Kikinde. Pred odbornicima će biti i izmene i dopune statuta JP „Autoprevoz“, kao i četiri odluke koje se  odnose na davanje saglasnosti na odluku nadzornog odbora „Toplane“ o prenosu dela toplovodne mreže u korist grada i, posledično, promeni udela osnovnog državnog kapitala tog javnog preduzeća.

Od ukupno 18 tačaka, na dnevnom redu će biti i odluka o prosečnim cenama nepokretnosti za utvrđivanje poreza na imovinu za narednu godinu. Glasaće se i o izmeni odluke o tarifi komunalnih taksi i usvajanju plana rada gradskog štaba za vanredne situacije za 2023.godinu. Skupština će se izjašnjavati i o imenovanju članova tog štaba kao i Komisije za planove.

Božićnipost

Počeo je šestonedeljni Božićni post, kojim se vernici Srpske pravoslavne i Ruske pravoslavne crkve, kao i Jerusalimska patrijaršija i Sveta Gora, pripremaju za praznovanje rođenja Isusa Hrista.

Post je prvi korak na putu spasenja, važan za duhovni i telesni život, vreme kada se pronalazi mera u svemu. Trebalo bi da nauči čoveka suzdržavanju, ne samo od masne hrane, već i od svega što udaljava od Boga – zlobe, uvreda, besa, nedoličnog ponašanja. Veruje se da je Božićni post uveden još u 4. veku, dok je puno trajanje, od 40 dana, dobio u u 12. veku.

Prema tumačenju vladike Nikolaja Velimirovića, post se sastoji od uzdržavanja od mrsne hrane, zlih misli, pohotnih želja i rđavih dela, kao i u umnožavanju molitava, dobročinstava i revnosnom upražnjavanju hrišćanskih vrlina, jer je podvig posta telesni i duhovni.

Ciljevi su, kako je savetovao vladika Nikolaj, “očišćenje tela, jačanje volje, uzdizanje duše iznad tela, a sve radi proslavljanja Boga i poštovanja njegovih svetitelja”.

Po načinu ishrane, Božićni post nije zahtevan. Riba je dozvoljena vikendom, na Vavedenje Presvete Bogorodice i Nikoljdan, bez obzira u koji dan padnu.

Ulje i vino su dozvoljeni svim danima, osim srede i petka koji se poste “na vodi”. Poslednja sedmica pred Božić posti se strože, bez upotrebe ribe i ulja, sa hranom spremljenom samo na vodi.

Post ne podrazumeva jednoličnu dijetu ili gladovanje,već uravnoteženu ishranu namirnicama biljnog porekla. Ukoliko nam se tokom posta javi nervoza i loše misli, očigledno je da postoji neki problem i onda je najbolje prekinuti post.Sveštenstvo  savetuje, takođe, da ljudi koji imaju neku hroničnu bolest, deca i trudnice izbegavaju post.

(RTS)

 

RCT dušan vasiljev

Tridesetak polaznika i mentori RCT „Dušan Vasiljev“ prethodni vikend proveli su na studijskom putovanju koje je podrazumevalo obilazak  kulturno-istorijskih znamenitosti u centralnoj Srbiji i Vojvodini, kao i intenzivan mentorski rad. Na mapi ovog putovanja našli su se Viminacijum, Ramska tvrđava, Lepenski Vir, Golubačka tvrđava, Smederevska tvrđava, Srebrno jezero, kao i muzej u Vršcu.

-Na putovanje su pošli prioritetno srednjoškolci koji se nalaze u procesu pisanja naučno-istraživačkih radova koje će predstaviti na narednom takmičenju talenata na proleće 2023, kao i manji broj osnovaca, starijih polaznika Centra. Program putovanja osmislili su mentori grupe za geografiju, Jasna Tomašev i Budimir Đukičin, dok su polaznici imali trodnevnu priliku da u stalnim konsultacijama sa svojim mentorima obave sve neophodne pripreme za nastavak uspešnog naučnog rada- navode u RCT „Dušan Vasiljev“ koji samostalno funkcioniše već sedam godina.

Ove godine upisao je rekordan broj polaznika sa teritorije Severnog Banata raspoređenih u jedanaest grupa izdeljenih prema različitim naučno-istraživačkim oblastima. Učešće u radu Centra potpuno je besplatno za sve polaznike.

 

 

 

 

 

Lane

Nakon odličnog prijema najmlađe publike prilikom prošlogodišnjeg gostovanja sa  „Školom za klovnove“, Pozorištance „Lane“ ponovo je nastupilo u Berlinu 12. i 13. novembra. Mališane je oduševila „Crvenkapa“ kao i lutkarska predstava „Zunzarina palata“ .

-Obe predstave smo igrali u Teatru „Boka“ i u jednoj sjajnoj vili sa pozorišnom salom. Odziv je bio odličan kao i utisci. Deca koja tamo žive nemaju redovan kontakt sa dečijim pozorištem na srpskom jeziku. Preko roditelja već nam šalju poruke da jedva čekaju da ponovo dođemo. Gledali su nas i ljudi iz naše ambasade. Posle Nove godine ponovo ćemo gostovati u Nemačkoj, razgovarali smo o tome da igramo u više gradova- kaže Aleksandar Maletin, direktor i glumac Dečjeg pozorišta „Lane“.

Saradnja između Teatra „Boka“ iz Berlina i Dečjeg pozorišta „Lane“ uspostavljena je zahvaljujući sugrađanki Jasmini Drinjak Malogajski, vaspitačici koja u Berlinu, sa koleginicom Radmilom Milovanović, vodi radionice za negovanje srpskog jezika „Štramplice“. „Štramplice“ uspešno sarađuju sa lutkarskim pozorištem „Boka“ koje je 2013. godine , takođe u Berlinu, osnovala Olivera Beker. Teatar „Boka“ gostovao je u Kikindi u dva navrata, u julu i septembru.

-Saradnja između „Boke“ i „Laneta“ je početak jednog divnog prijateljstva. Divno je raditi i družiti se sa ansamblom kikindskog dečijeg pozorišta,  Za kratko vreme sam dosta naučila od njihove trupe, konkretno, kako se vodi jedno pozorište. Posebno me je usrećilo gostovanje u Kikindi. Jaca i Bog nas je sve spojio, to su poznanstva koja su me duhovno obogatila. Radujem se budućoj saradnji i druženju sa „Štramplicom“ i i sa Dečjim pozorištem „Lane“ .  Kikinda je moja nova domovina, a „ Lane“ moja nova kuća- nadahnuto priča Olivera Beker koja je posle glumačko-lutkarskog smera u Dvanaestoj beogradskoj gimnaziji, znanje usavršavala na studijama glume u Berlinu.

Mališani nestrpljivo iščekuju naredno gostovanje kikindskog dečjeg pozorišta, kaže Jasmina Drinjak Malogajski.  Bila bi velika šteta da njihove predstave vide samo deca u Berlinu, napominje.

-U svetu postoji jedno carstvo, a naše je drugarstvo najjače.  Kada u Kikindi poznaješ najbolje od najboljih, a baviš se dečijim osmesima, onda je sasvim logično da želiš da ih podeliš sa decom koja ovde u Berlinu nemaju često priliku da vide predstave ovakvih ansambala. Godinama sam uživala u njihovim predstavama i nekako je logično da ih povežemo sa „Štramplicama“  u Berlinu. U veličanstvenoj „Crvenkapi“ koja je svaki put sve bolje izvedena, uživala su i deca i odrasli. Druženje i fotografisanje samo je zabeležilo onu toplinu koju su nam glumci „Laneta“ preneli. Kikinda je čudo, svi ovde sada počinju da komentarišu: Nismo ni znali koliko se kod vas radi na kulturi-  priča Jasmina.

Za Kikindski portal otkriva da  „Štramplice“ u svojoj misiji i radu sa decom imaju ambiciozne planove. Da se oni obistine pomoći će im uspostavljena saradnja sa Centralnim savetom Srba u Nemačkoj.

Sajam

Na Međunarodnom sajmu hrane i pića koji se po 16. put održava u Beogradu prvi put se predstavlja i Grad Kikinda. Posetioci regionalne smotre prehrambenih proizvoda namenjenih tržištu a pripremljenih po tradicionalnim receptima, koja traje od 24. do 27. novembra u prilici su da se upoznaju sa asortimanom proizvoda Vinarije „Kepul”, Poljoprivredih gazdinstava „Krstonošić” i „Stepanov”, „Nutto”, „Banat bir” i Destilerije „Hubert 1924″. Na Sajmu hrane i pića predstavila su se i udruženja žena: Kikinda, Suvača, Iđoš i Nakovčanke.

Nosilac promocije je Sekretar za zaštitu životne sredine, poljoprivredu i ruralni razvoj, a podršku pruža i u promociji učestvuje i Turistička organizacija Grada Kikinde.

Fokus ove manifestacije su proizvodi sa zaštićenim geografskim poreklom ili oni čija se zaštita preporučuje, a sajam etno hrane i pića ih afirmiše kao prvorazredne tržišne i izvozne artikle, koji bi trebalo da postanu i nezaobilazni element turističke ponude.

Sajam etno hrane i pića odigrao je u poslednjih 15 godina značajnu ulogu u brendiranju, promociji i plasmanu leskovačkog ajvara, kačarskog i homoljskog meda, duvan-čvaraka, futoškog kupusa, pirotskih peglanih kobasica, vurde, različitih džemova, kisele zimnice, čajnih mešavina, sušenog voća, pekarskih proizvoda, vina i rakije, od kojih su mnogi postali i izvozni artikli.

Manifestacija ima poslovni i promotivni karakter. Namenjena je distributerima, dobavljačima hotela i trgovinskih lanaca, vlasnicima restorana, trgovinskih radnji ili šefovima kuhinja, profesionalnim gastronomima, te kupcima iz inostranstva radi zaključenja kupoprodajnih ugovora.

 

sova ušara

Dodeljene su diplome i prigodni pokloni za nagrađene kolekcije radova koji su učestvovali na likovnom konkursu Centra za stručno usavršavanje „Sova ušara redovan gost našeg grada”.

Ove godine konkurs je bio namenjen deci od tri do sedam godina. Pristigla su ukupno 232 rada. Profesorka Mirjana Kojić i Marijana Mirkov nagradile su pet kolekcija radova:

Vrtić „Mendo“ vaspitač Vesna Majstorović

radovi: Damjan Savanov, Nina Trifunac, Jovana Živanov, Marijana Novak, Tea Čekić, Vanesa Barbul, Vuk Zarić, Ivona Simić, Lena Udicki

Vrtić „Kolibri“ vaspitači Sanja Konjik i Tijana Francuski

radovi: Andrej Pancel, Nađa Kosarenko, Petra Nemet, Vladimir Felbab, Ognjen Žikić, Nađa Grujić, Jana Živanov, Anđelija Kormanjoš, Vedrana Martinov

Vrtić „Leptirić“ vaspitač Branislava Gecić

radovi: Sara Erdeg, Mateja Šanta, Aleksandar Berbakov, Anja Ćirić, Ivana Tornji, Lenka Šibul, Mihajlo Terzin

Vrtić „Mendo“ vaspitač Ljubica Čoti

radovi: Vukašin Pilipović, Tijana Katai, Nikola Milanov, Pavle Bubalo, Branislav Čolak, Nikolina Lejić, Simona Stojkov

Vrtić „Bubamara“ Rusko Selo, vaspitač Jelena Molnar

radovi: Sofia Kočiš, Kalina Marković, Tanja Zeljković, Miroslava Nenadić, Nina Sredić, Danijel Marić

Profesorka Mirjana Kojić i Marijana Mirkov posebno su pohvalile uložen trud Alesie Trie koja je poslala svoj rad iz italijanskog grada Akvaviva dele Fonti.

Pohvaljeni su i pojedinačni radovi dece: Leda Rekić, Strahinja Rofa, Emilija Otoran, Mihailo Komlenić, Aleksa Doroslovac, Nađa Romakov, Vasilije Krnić, Lena Šili, Stefan Zekonja, Milica Munćan, Anđela Vasilev, Mateja Barta i Tea Stojiljković

ŠEST DECENIJA MIKRONASELJA PORODICA ČIKIĆ ČUVA DRAGOCENA SEĆANJA (1)

Tih novembarskih dana 1962. godine, prvi stanari uselili su se u tek izgrađene zgrade novog naselja u Kikindi. U gradu koji se razvijao i modernizovao, kao i cela tadašnja Jugoslavija, stanogradnja i urbanizacija donele su kvalitetnije uslove života. Vest da su dobili stan u novoizgrađenom naselju u Kikindi, sa velikom radošću dočekao je mladi bračni par prosvetnih radnika, Spomenka i Bogoljub Čikić. Sa jednogodišnjom ćerkicom, u jednosoban stan uselili su se iz podstanarske sobice.

-Bili smo dve godine u braku. Oboje smo radili, ja u školi „Feješ Klara“, gde sam i proveo ceo radni vek, a supruga u Osnovnoj školi „Žarko Zrenjanin“ koja se tada nalazila u objektu današnjeg Kulturnog centra- priseća se u razgovoru za Kikindski portal Bogoljub Čikić (85), nastavnik fizičkog vaspitanja u penziji.

Kolundžija, Mladenović, Petrović, Boškov, Stanić i Čikić bile su prve porodice koje su se uselile. Prva useljena zgrada bila je današnja Beogradska 7.

-. Bili smo presrećni kada smo saznali da smo dobili stan. Prethodno smo, nadajući se da ćemo rešiti stambeno pitanje, razgledali stanove u tim novim zgradama. Videli smo jedan jednosoban i jedan dvosoban stan. Iako manji, jednosoban nam se više svideo, zbog rasporeda prostorija. Možete zamisliti našu sreću kada smo saznali da ćemo se u taj stan i useliti. Dobro se sećam da smo 19. novembra čuli lepe vesti, nadležna komisija je donela odluku, a dva dana kasnije smo već prešli u stan. Tada je u Mikronaselju bilo izgrađeno šest zgrada. Naša je prva bila useljena, i to levi ulaz bliže glavnoj ulici- priča vremešni sugrađanin.

Ruku na srce, panorama tadašnjeg Mikronaselja nimalo nije bila idilična. Ali zadovoljstvo i optimizam mladih koji su, za kratko vreme, završili školu, pa fakultet, dobili posao, venčali se, dobili dete i stan- nije bilo lako poljuljati.

-Na prostoru Mikronaselja bila je močvara, ostaci reke Galadske. Tu gde je ulaz ka pijaci, bio je tucanik, a sve ostalo blato. Na glavnoj ulici bile su kuće- objašnjava Bogoljub.

-Prostor oko zgrada nije bio asfaltiran, pa sam uvek nosila dva para obuće. U jednom izađem iz kuće, zbog blata, pa se posle preobujem za nastavu u školi. Šalile su se tada kolege na naš račun, da smo iz mokrog naselja -.sa osmehom nam priča Spomenka (85).

Bogoljub i Spomenka su ljubav iz srednjoškolskih dana. Mladić rodom iz Padeja i devojka iz Mionice kraj Valjeva upoznali su se  u Srednjoj fiskulturnoj školi u Zemunu, koju su oboje pohađali. Posla za prosvetne radnike bilo je napretek, odmah posle završene škole. Spomenka je pre preseljenja u Kikindu, predavala u rodnoj Mionici i Bajinoj Bašti.

-Mikronaselje je bilo naselje mladosti, sve mladi parovi sa decom. Doduše, gledalo se sa izvesnim podozrenjem na nas što stanujemo na kraju grada, gde je blato, trska, močvara. Ipak, vrlo brzo su i druge zgrade izgrađene, pa su se uselili i naftaši, službenici iz opštine i penzioneri-borci. Čuveni crveni autobus tada je vozio od Železničke stanice pa do Mikronaselja i Livnice- navodi Bogoljub.

Uslovi stanovanja bili su potpuno drugačiji- umesto kanalizacije- septičke jame koje su se neretko izlivale, a grejanje- kaljeve peći.

-Podrumi su bili puni uglja, prljavi. Mi žene smo na smenu brisale ulaze, tako smo održavale higijenu- kaže Spomenka.

-Kaljeve peći smo kasnije, dolaskom naftarica i peći na struju, svi odreda srušili- nadovezuje se suprug.

Nekoliko godina kasnije, dobili su sina, a 1973. godine preselili  u dvosoban stan. Odrastanje na Mikronaselju deci je pružalo veliku radost i mogućnost za nesputanu igru.

-U Partizanskoj ulici bila je bara na kojoj su se zimi klizala deca. Pozadi deo Mikronaselja bio je prazan. Pogledajte ovu trsku na fotografiji, tu su se po lavirintima  jurila deca. Bilo je divno da tu rastu, tolika sloboda- emotivan je naš sagovornik dok razgledamo stare porodične fotografije.

Vrtić je u Mikronaselju izgrađen 1973.godine, a zgrada Osnovne škole „Žarko Zrenjanin“ useljena u novoizgrađeni objekat u školskoj 1979/80 godini. Brojne uspomene Čikiću su uspeli da sačuvaju i zahvaljujući kameri koju su daleke 1966. kupili u Čehoslovačkoj. Beležili su značajne porodične trenutke, a većina njih nerazdvojna je upravo od mesta na kom je nastala- Mikronaselja.

Devojčice 2

Predstava Reflektor teatra „Devojčice“ odigrana je sinoć na sceni Narodnog pozorišta Kikinda. Gostovanje je organizovao Centar za podršku ženamam povodom obeležavanja svetske kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama”.

To je dokumentarna pozorišna predstava o ženskom odrastanju u Srbiji danas. Koautorke i izvođačice ovog komada koji je režirala Minja Bogavac, govore svoje lične priče. One nisu profesionalne glumice, već devojke i mlade žene, koje koriste pozorište da podele svoja iskustva i zapažanja o ženskom odrastanju u patrijarhalnom društvu, predrasudama i stereotipima sa kojima se susreću.

Kikinda je prvo gostovanje ovog komada koji je kreiran kroz višemesečni umetnički, edukativni i istraživački proces, kaže rediteljka Minja Bogavac.

-U Reflektor teatru najviše volimo da radimo sa mladima i za mlade. Želeli smo da u ovoj predstavi nemamo profesionalne glumice niti studentkinje glume, već devojke koje će nam doneti svoje različite perspektive. Bilo je izazovno da se među njima napravi atmosfera koja je podržavajuća, da su među sobom solidarne, i čini mi se da smo u tome uspeli. Ono u čemu možda nismo uspeli jeste da dopremo do nekih drugih devojčica u Srbiji. Nekad u šali kažem da je ovo predstava o belim srednjeklasnim i privilegovanim devojčicama. Ali takve su se devojke javile na našu audiciju, a mi smo se trudile da dotaknemo i teme svih drugih i drugačijih devojčica- navodi rediteljka.

Ideja predstave je da osnaži devojčice, devojke i mlade žene, da jedna drugoj budu saveznice i podrška, ali i da im pošalje poruku da su sve devojčice na svetu vredne, hrabre, pametne i da  zaslužuju da rastu u sigurnom i bezbednom okruženju.

-Stvaranje predstave je bilo lepo iskustvo za sve nas. Publika je pozitivno reagovala. Žene, devojke i devojčice pronašle su se u našim pričama i to nam je vrlo drago jer to je i bio naš cilj- kaže Ana Petrov.

U Reflektor teatru će 30. novembra proslaviti deseti rođendan. Prva predstava ovog teatra bila je „Muškarčine“ u kojoj su sedmorica mladića delila svoja iskustva i zapažanja o odrastanju. Sada je u planu zajednička, maratonska predstava.

-U okviru jubileja imali smo turneju „Muškarčine“ kroz deset sela Srbije. Mislim da je to vredan i važan jubilej i dokaz kako nezavisno, aktivističko i angažovano pozorište bez imalo flerta sa komercijom može da opstane punih deset godina, zaključuje Bogavac.