Igor Crnogorac

„Autoprevoz“ ponovo uvodi lokalnu autobusku liniju. Od utorka, 1. novembra, radnim danima, prevoziće Kikinđane trasom linije 10, ulicama: Đure Jakšić, Oslobođenja, Nikole Tesle, Vojvode Putnika, Vojvode Mišića, Srbobranska i  Jovana Jovanovića Zmaja.

Autobus će, sa stajališta ispred Autobuske stanice, polaziti po sledećoj satnici: 5:15, 6:00, 7:00, 13:05, 14:05, 15:05 i zaustavljaće se na postojećim stajalištima (tabela u prilogu).

Besplatan prevoz, prema odluci Grada, imaće: đaci, penzioneri, slepi i slabovidi, ratni vojni invalidi i veterani, i osobe u stanju socijalne potrebe. Građani iz ovih kategorija treba prvo da, u sobi 19 Gradske kuće, dobiju potvrdu o pravu na povlastice. S ovim dokumentom potrebno je da se jave na šalteru na Autobuskoj stanici, kako bi dobili legitimaciju za besplatan prevoz u lokalu. Broj telefona za dodatne informacije je 423 770.

Ogromne štete od šakala u lovištima primetne su svuda, pa i na teritoriji Kikinde. Ovi predatori primećeni su u atarima svih sela. Pojedinačno, ubijaju sitne životinje, ali u čoporima napadaju fazane i zečeve, čak i srne, kaže predsednik lovačkih društava u Iđošu i Sajanu, Veselin Veselinov.
– Primetno je opadanje populacija divljači, fazana i lanadi. Šakala ima i po 40, 50 u trskama i kopovima. Love noću, u čoporima. To je veoma pametna i lukava životinja, on je strvinar, jede uginule životinje, čak i ubijene jedinke svoje vrste. Do sada nisu ulazili u sela, ali su u dvorištu jedne kuće van naselja pojeli psa na lancu – kaže Veselinov.
On objašnjava da ovih strvinara, do pre desetak godina nije bilo. Od starijih su čuli da je populacija šakala bila vrlo brojna posle Drugog rata, ali je problem tada protpuno rešen trovanjem, koje danas zakonom nije dozvoljeno.
– Mi smo organizovali hajke sa po 20, 30 ljudi – priča Veselinov, ali to neće rešiti problem. Potrebno je sistemsko rešenje jer je lovno privredna osnova ugrožena, jako je smanjen broj korisne divljači, zečije, fazanske, srneće.
Šakali se veoma brzo razmnožavaju jer imaju dovoljno hrane koju nalaze i love, što otežava njihovo istrebljenje. Nove teritorije osvajaju u velikim migracijama, tražeći područja sa više hrane. Kod nas stižu s juga, iz Dalmacije, kaže Veselinov. Jedina dobra vest je da ove životinje beže od ljudi, veoma su plašljivi. Danju se ne mogu videti i love isključivo noću.
Šakal je opasan i zbog toga što, kao i lisica, može da prenese besnilo i pseću kugu. Pripada porodici pasa i ima veličinu srednjeg psa. Odrasle jedinke dostižu dužinu od 80 cm do 130 cm i visinu 40 cm, teški su i do 15 kilograma. Imaju uspravne, široko razmaknute uši. Vrst koja nastanju naše krajeve je braonkasto-zlatne boje. Njihovo omiljeno stanište su guste, neprohodne šikare.
Kada krenu u lov, ispuštaju karakterističan urlik sličan visokom, cvilećem kriku. Obično zavijaju u večernjim satima, dajući signale ostalima o tome gde se nalaze. Za njih nisu tipične sezonske migracije, zadržavaju se tamo gde imaju dovoljno hrane. Zato njihovo prisustvo najviše utiče na lovna područja, kakvo je i naš kraj.

Kako bi, u slučaju nestašice energenata i primene altrernativnih načina zagrevanja, građani bezbedno koristili dimnjake, u Gradskoj upravi odlučili su da organizuju sastanak profesionalnih upravnika zgrada sa stručnjakom u ovoj oblasti iz kikindske firme koja pruža dimničarske usluge, „SAS energija“.

Informacije o tome kako bezbedno da koriste alternativne načine zagrevanja stanova u slučaju nestašice daljinskog grejanja, danas su dobili upravnici koji su u obavezi da ih prenesu stanarima zgrada.

– Radi se o dimnjacima i, u manjoj meri, ventilacionim otvorima. Nije dovoljno da zgrada ima dimnjak, on mora da bude očišćen, bez začepljenja. Vlasnici stanova će od upravnika zgrade moći da dobiju informaciju o tome da li, eventualno, mogu da koriste dimnjak za loženje u stanovima – kaže Goran Ivetić iz Gradskog štaba za vanredne situacije. – Mi sada nemamo informaciju o tome u kojim zgradama je moguće alternativno grejanje. To moraju da ustanove profesionalni upravnici. Ti dimnjaci se ne kontrolišu godinama, moguće je da su neprohodni. Važno je da se stanari ne priključuju samoinicijativno, to nije bezbedno ni za njih, ni za okolinu.

Dimničarske usluge u Kikindi obavljaju samo radnici kikindske firme „SAS energija“. Vlasnik, Radovan Momčilov, kaže da je današnje predavanje samo početak rešavanja ovog problema.

– Na državnom nivou već postoje planovi uštede energije, a jedan deo je i preventiva, mi to sada radimo. Održavanje dimnjačkih i ventilacionih vertikala spada u redovno i investiciono održavanje zgrade. Ako budemo imali situaciju da nema daljinskog grejanja, ljudi će možda pribegavati alternativnim rešenjima kojima, ako sve nije prekontrolisano i bezbedno, mogu da dovedu u neposrednu opasnost i sebe i okolinu – objašnjava Momčilov i dodaje da ova firma ima četiri obučena dimničara, što je i minimum za grad veličine Kikinde.

On dodaje da su, za početak, najveći problem nepregledani dimnjaci, što je potrebno da se radi bar jednom godišnje. Kontroliše se i prostor oko dimnjaka, da ne postoje zapaljive materije u blizini.

Takođe, kako je upozoreno, neka od grejnih tela koja se prodaju na internetu, veoma su opasna. To su gasne grejalice, inače namenjene samo za poluotvorene i otvorene prostore, i peći na etanol, koje su opasne po život i zdravlje.

Uz dimnjake i ventilaciju, potrebno je u zgradama proveriti u kakvom su stanju požarni prolazi, da li postoje aparati za gašenje požara, planovi evakuacije i uputstva za postupanje u slučaju požara, rečeno je na sastanku.

Iz Gradskog štaba za vanredne situacije napominju da je, u sledećoj fazi, u planu i angažovanje inspekcijske službe, kako bi se uspostavila što bolja kontrola i obezbedila sigurnost građana.

 

PRLJAVI DIMNJACI OPASNI PO ZDRAVLJE

Inače, poznato je da loše održavani, takozvani nehigijenski dimnjaci i ventilacioni otvori, mogu da uzrokoju ozbiljne bolesti, pre svega repiratornih organa. Takođe, utiču na opšte stanje organizma, izazivaju malaksalost, glavobolje, pa i neke smrtonosne bolesti, poput koksaki virusa.

 

 

Prigodnom svečanošću i organizovanjem radionica, u Srednjoj stručnoj školi „Miloš Crnjanski“ danas je obeležen Dan škole, 61 godina rada.

– Imamo izuzetno dobru decu i kvalitetne nastavnike, stvaramo potencijal kvalitetnih i dobrih ljudi za budućnost o kojoj ne treba da brinemo – rekao je, pozdravljajući goste, direktor, Milorad Karanović.

U ime Grada, proslavi su prisustvovali članica Gradskog veća, Valentina Mickovski, zadužena za obrazovanje i kulturu i Bogdan Tasovac, sekretar Sekretarijata za socijalnu zaštitu.

– Drago mi je što prisustvujemo proslavi jer je ovo izuzetna prilika za učenike da, pored svojih veština, pokažu i umetničke i kreativne osobine. Nakon svečanosti, s direktorom ćemo razgovarati o potrebama škole jer je u toku  planiranje budžeta, kao i o programu za sledeću godinu – istakla je Valentina Mickovski.

Školu „Miloš Crnjanski“ pohađa 360 učenika u 15 odeljenja i osam obrazovnih profila. Područja rada su: arhitektura, medicina i proizvodnja hrane. Ističući dobru saradnju sa Visokom školom za obrazovanje vaspitača, sa kojom dele zgradu, direktor Karanović podseća da se kontinuirano radi na osavremenjavanju ove ustanove.

Pravoslavni vernici 27. oktobra obeležavaju sećanje na Svetu Petku, Prepodobnu mati Paraskevu. Petkovdan je i šesta slava po broju svečara u Srbiji.

Sveta mati Paraskeva živela je krajem 10. i početkom 11. veka, pre podele hrišćanstva. Rođena je u Epivatu, u Maloj Aziji, a prema zapisima vladike Nikolaja Velimirovića, poreklom je Srpkinja. Na ikonama je predstavljena u monaškoj odeći, sa krstom u ruci, jer je vodila strog isposnički život.

Mnogo godina provela je u pustinji, gde joj se javio anđeo i usmerio je da širi Hristovu veru. U doba pozne starosti poslušala je glas anđela, ostavila pustinju i vratila se u Epivat. Tu je poživela još dve godine u neprestanom postu i molitvi.

Dan njene smrti obeležen je podebljanim crnim slovom. Mnogi vernici smatraju je svojom zaštitnicom. Posebno žene, deca i stari obraćaju joj se molitvom za pomoć i spas od bolesti i drugih životnih nevolja. Pored hramova Svete Petke često se nalaze izvori lekovite vode za koju se veruje da leči rane i štiti od bolesti.

Prepodobnu mati Paraskevu proslavila su i mnogobrojna čuda koja je, kako se   veruje, učinila posle upokojenja, a čini ih i danas. Njene mošti nalaze se u rumunskom gradu Jašiju. Uz Petkovdan, kult prepodobne Paraskeve obeležava se i 8. avgusta, na dan prenosa njenih moštiju iz Bugarske u Srbiju.

Ova svetiteljka se, kako se veruje, javlja i upozorava svoje vernike uglavnom kroz snove. Iako nije crveno slovo, Sveta Petka Trnova je veoma poštovana u pravoslavnoj veri. Zbog toga na taj danas ne valja raditi teške kućne poslove, mesiti hleb, prati veš ili se baviti ručnim radovima.

Foto: Autor: Original uploader was Svik at bg.wikipedia – Transferred from bg.wikipedia, javno vlasništvo,

BBP_4488
Novi Lala u istoimenoj klovnovskoj monodrami glumca Stefana Ostojića i čuvene francuske rediteljke Li Delong, ponovo je na svojoj misiji. Turneju je bio započeo posle septembarske premijere – tada je, na biciklu, stigao do više od polovine kikindskih sela. Zatim je Lala svoju ljubavnu priču predstavio na zakazanim gostovanjima na portugalskim Azorima i u Hrvatskoj. Ovih dana vratio se da poseti stanovnike još četiri sela u okolini Kikinde, za koje igra besplatne predstave.
 
– Moj glavni utisak je da ljudima u selima nedostaje pozorište. Publika je prvo malo iznenađena predstavom i stilom igre, ali brzo prihvata mog Lalu i, čini mi se, zavoli ga – kaže Ostojić.
 
U prvoj klovnovskoj monodrami u našoj zemlji, Ostojić donosi pozorišnog klovna, takođe potpuno novu teatarsku kategoriju, koja nas izjednačava s inovativnim, novim scenskim izrazom u svetu. Još jedna novina je što je ovaj Lala pantomimičar i muzičar, veseo i razigran, u stalnoj komunikaciji sa publikom. Monodrama ima veoma malo teksta, koji Ostojić predstavlja na nekoliko jezika. Dakle, Lalu razumeju bilo gde na svetu.
 
– Na ostrvu Santa Marija imao sam internacionalnu publiku, koja je potpuno razumela Lalinu priču i reagovala sa oduševljenjem – priča Ostojić. – Tamo sam doživeo da su Mađari plakali i zahvaljivali mi se posle predstave. U Osijeku mi nisu dali da odem sa scene, bio je predivan aplauz. Ovde sam, u svakom kikindskom selu, naišao na izuzetan prijem domaćina i publike; u Nakovu sam dobio pite, i sa sirom i s krompirom, u Banatskoj Topli predstavu sam završio igrajući kolo na sceni sa ženama iz njihovog udruženja, a mladi u Bašaidu na biciklima su me ispratili do izlaza iz sela. Presrećan sam zbog toga.
 
Monodrama „Lala“ rađena je u produkciji Grada Kikinde, francuske kompanije „Lark“, teatra „Gusani u magli“ i firme „Grindeks“. U samoj Kikindi, zakazano je izvođenje u KUD „Eđšeg“, u subotu, 29. oktobra, od 20 sati.
 
Sa banatskim motivima – tradicijom i kulturom, Ostojić će nastaviti da upoznaje publiku u svim većim gradovima Srbije. U planu su i turneje po Mađarskoj i Hrvatskoj, a već narednog meseca očekuje ga nastup u Pragu. Ljubavna priča Lale i Sose tako već postaje internacionalna, jer emocija ne traži reči. I uvek dopire do srca, na bilo kojoj tački planete.

Ena Gogić ima samo 13 godina i već ispunjava svoj životni san. Zapravo, sve je počelo mnogo ranije, u vrtiću, kada je mala Ena bila u horu „Čuperak“. Tada je, kaže, stekla ljubav prema muzici i shvatila da je pevanje ono što je opisuje.

Upravo na svoj rođendan, u februaru, na audiciji je izabrana da predstavlja Kikindu na takmičenju „Srbija u ritmu Evrope“ sa pesmom na jermenskom jeziku, „Qami Qami“. Za Enu i tri plesačice: Enu Šošić, Milanu Rajkov i Mimu Mendu, usledile su višemesečne pripreme vikendom na kampu u Srbobranu, gradu-domaćinu ovogodišnje manifestacije koja je održana 15. oktobra.

– Bila sam najmlađa učesnica, mnogo smo vežbali. Na samom takmičenju je bilo prelepo, prezadovoljna sam nastupom. Trudile smo se da svaki detalj, svaki pokret bude savršen, da publika vidi rezultate našeg truda. Mislim da smo postigle izuzetan uspeh – među 22 učesnika, u ukupnom plasmanu, osvojile smo šesto mesto. Posebno smo zadovoljne što smo od stručnog žirija dobile maksimalna 22 boda. Ovo iskustvo donelo mi je mnogo novih prijatelja, sa kojima sam ostala u kontaktu – kaže Ena.

Veliku podršku Ena i njene drugarice dobile su od Grada, ali i od vršnjaka, školskih drugara. Čestitke još uvek stižu, kaže Ena, i svi su ponosni na njihov uspeh. Međutim, Enina muzička karijera, donela joj je nagrade i mnogo pre ovog takmičenja. Do danas je, na festivalima, osvojila 16 prvih mesta i dva gran-prija.

– Snimila sam i četiri pesme. Sa najnovijom, „Glasam za ljubav“, Tode Nikoletića i Lade Leša, nastupiću na Festivalu „Školjkice“ u Novom Sadu. Biće još festivala i nastupa, i to me raduje.

Ena je sada osmi razred, pohađa i Muzičku školu, i još uvek razmišlja o svom budućem zanimanju. Ipak, u jedno je sigurna.
– Bilo šta da upišem i postanem, muzika će uvek biti moj život – kaže ona, i sasvim je sigurno da će tako i biti.

Ena Gogić ima svoje snove i u njihovo ostvarivanje ne oslanja se samo na izuzetan talenat. U ovu datost ulaže mnogo rada i truda. Zato joj potpuno verujemo da će u svemu što poželi i uspeti. Sve vreme uživajući u onome što je i najbolje opisuje – u muzici.

Folklorni ansambl KUD „Bašaid“ upravo se vratio iz Sarajeva u kojem su imali čast da nastupe na Međunarodnom festivalu folklora „Autumn Fest“. Bašaidski KUD boravio je u ovom gradu od 21. do 23. oktobra na poziv KUD „Ilidža“, sa čijim ansamblom su se sprijateljili ovog leta na festivalu u grčkom Nesebaru. Na sceni Multimedijalnog centra Ilidža nastupilo je, uz domaćine, sedam ansambala, od kojih i četiri iz Beograda i jedan iz Boleča.
 
– Festival je revijalnog karaktera, sa oko 250 učesnika. Mi smo se predstavili sa igrama iz Banata i doživeli smo oduševljenje publike i domaćina. Prijem je bio izuzetan, i dogovorili smo se i da nastavimo saradnju – kaže sekretarka KUD „Bašaid“, Jasmina Mijailović.
 
Posebnu zahvalnost, kažu u KUD-u, duguju Gradu, na podršci i pomoći bez koje ne bi mogli da otputuju na ovaj izuzetan susret, u čemu im je pomogla i članica Saveta Mesne zajednice Bašaid, Aneta Jankov. Kako napominju, deo grupe postali su i vozači „Autoprevoza“, kojima su zahvalni na razumevanju i odličnoj saradnji sa članovima ansambla.

Na osnovu redovnog godišnjeg istraživanja, Republički zavod za statistiku objavio je da u Srbiji mobilni telefon poseduje 95 odsto domaćinstava, 98,5 odsto ima televizor, dok se računar koristi u 77 odsto domaćinstava.

Računar poseduje 0,3 odsto više domaćinstava nego 2021, odnosno 2,7 odsto više nego 2020. godine. Ipak, zastupljenost računara u domaćinstvima je neujednačena: u Vojvodini je 73,5 odsto, u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji 70,8, i u Južnoj i Istočnoj Srbiji – 69,9 procenata. U Beogradu računar ima 93,7 odsto  domaćinstava.

Istraživanje je pokazalo da internet priključak ima 83,2 odsto domaćinstava. Evropski prosek veći je za devet odsto, objavio je Eurostat.

U poslednja tri meseca, 47,8 odsto korisnika interneta u Srbiji kupovalo je onlajn, najviše odeću i sportske proizvode, čiji je udeo u naručivanju čak 71,5 odsto. Prosek u Evropi je 67 odsto onlajn kupaca.

Da internet koristi više puta u toku dana izjavilo je 92 odsto ispitanika, dok više od 81 odsto internet populacije ima nalog na društvenim mrežama, na  Fejsbuku ili Tviteru, pokazalo je istraživanje koje je obuhvatilo 2.800 domaćinstava i isto toliko pojedinaca.

U Kulturno-umetničkom društvu „Eđšeg“ sinoć je odigrana predstava „Piknik na frontu“. Preko projekta Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjinnj – nacionalne zajednice, u ovom Društvu nedavno su uložili u opremu i obezbedili prevod na srpski jezik. Na taj način, privukli su i novu publiku, koja je i sinoć „Eđšeg“ odabrala za svoju pozorišnu destinaciju.
 
„Piknik na frontu“ je teatar apsurda, komedija čuvenog savremenog španskog pisca, Fernanda Arabala. Glumci-amateri dramske sekcije „Jožef Atila“, premijerno su je izveli u aprilu, ni ne sluteći da će, nažalost i veoma brzo, postati aktuelna.
 
– Pogodili smo živac. Ova komedija apsurda je sada ključ jer ljudi, obično, ne razmišljaju o strahotama rata, za njih je to nešto daleko i sada je ova naša predstava ključ. Rađena je u „montipajtonovskom“ stilu – publika se smeje dok je gleda, ali i dobija teme za ozbiljna promišljanja – kaže reditelj, Šandor Kiralj.
 
Kiralji je i rukovodilac dve dramske sekcije i stalni reditelj u „Eđšegu“. Pored njega, u predstavi su i Anamarija Kiralj, Norbert Đuranki,  David Čikoš, Imre Tombac i Vivijen Fazekaš. Težak zadatak igranja situacija apsurda izneli su sa dobrim osećajem za balansiranje na ivici gega, u koji ova vrsta pozorišta ne sme da “sklizne”.
 
– Predstava govori i o malograđanštini, ljudskoj gluposti i besmislu rata. Igram majku, i mogla sam sa razumevanjem da pronađem lik. Mi ovde radimo kao porodica. Iako nas je sve manje, dolaze i mladi, ali zato i sve teže pronalazimo adekvatan tekst za ovako mali ansambl – kaže Anamarija Kiralj, koja je na sceni „Eđšega“ već gotovo tri decenije.
 
„Piknik na frontu“ odigran je i na Vojvođanskoj smotri mađarskih pozorišta u Temerinu, gde je osvojio tri nagrade – dve za kolektivnu igru i jedno glumačko priznanje, koje je pripalo mladom Davidu Čikošu. Ansambl je letos nastupao u Slovačkoj, a u planu je i gostovanje u Žombolju.
 
Imajući u vidu okolnosti na kulturnoj sceni, u „Eđšegu“ se, kažu, trude, da rade tehnički i organizaciono manje zahtevne predstave. Tako stižu do mesta manjih mesta u kojima nema pozorišta. Nije im teško da igraju i u kafani, kaže reditelj Kiralj.
 
Pored ove predstave, aktivan je i komad za decu „Gluvi kralj“, koji potpisuje isti reditelj, a igra ga mlađi ansambl Društva. Uprkos mnogim otežavajućim okolnostima – sve je manje glumaca, nema ni dovoljno novca, „Eđšeg“ može da se pohvali da je jedino mađarsko pozorište u državi koje svake godine izvede premijeru. Pored toga, za svaki praznik koji okuplja članove različitih sekcija i prijatelje, pripremaju se inscenacije, muzički program, recitali.
 
Ulazak na predstave se ne naplaćuje, ali publika može da donira novac, koji ansambl koristi za putovanja. U svojoj misiji putujućeg pozorišta koje stiže svuda gde se teatru raduju.