Култура

Jelena Milošev svi

Knjiga „Svetlost bačena u oči“ Jelene Milošev predstavljena je večeras u Kulturnom centru u Kikindi. Ovo je njena treća knjiga poezije, posle zbirki „Ćutanje pre poleta“, nagrađene priznanjem „Stražilovo“ (dodeljuje je Brankovo kolo), i „Nevidljivi vatromet“, koja joj je otvorila vrata Srpskog književnog društva.

Nova zbirka poetički se „naslanja“ na prethodne dve, što dokazuje da je Jelena pesnikinja koja ima čvrstu poetiku, rekla je književna kritičarka Andrea Beata Bicok.

– Baveći se fenomenima današnjice koja određuje nas kao ljude, ali i okruženje u kom postojimo, ova poezija ima, uslovno rečeno, jednu notu težine, ali nas pesnikinja kroz nju provodi s lakoćom i to pažljivo ritmički oblikujući pesme. Čitanjem ove zbirke mi, zapravo, otkrivamo neki deo sebe i nas same u okruženju koje opisuje, i samim tim ova svetlost bačena u oči dopire i do nas, osveštavajući nas, ali nam i, iz drugog ugla, prikazuje svet u kojem postojimo – istakla je kritičarka.

Pored Bicokove, o knjizi su govorili i književnica Vesna Đukanović i Radovan Vlahović, direktor i osnivač Banatskog kulturnog centra iz Novog Miloševa, u čijem izdanju se zbirka i pojavila.

– „Svetlost bačena u oči“ simbolizuje nova iskustva i nova saznanja o životu. U svojim pesmama bavim se filozofijom života, u deskriptivnim pesmama opisujem svoj rodni kraj, stalno se vraćam motivima prirode, vodim se i egzistencijalnim temama, pitanjima sadašnjosti i stvarnosti, ima i filozofskih pesama. Moja poezija je puna slika i te slike sugestivno deluju na čitaoce – objasnila je autorka.

Jelena Milošev zaposlena je u osnovnoj školi u Padeju kao profesor srpskog jezika i književnosti. Pored poezije, svoj umetnički put pronalazi i u pisanju proze i u slikarstvu.

 

 

 

Narodno_pozorište_Kikinda

Prva premijera u ovoj sezoni Narodnog pozorišta obradovaće ljubitelje komedije, ali i nostalgičare. Predstava „Ljubavno pismo“ vremenski je „smeštena“ u osamdesete godine prošlog veka i, osim humorom, obiluje atributima tog vremena.

Po tekstu Zorana Bačića i Zlatana Fazlagića, režirao ju je Dragan Ostojić, a igraju: Gordana Roščić, Ružica Nedin, Mihailo Laptošević, Branislav Knežević, Anđela Kiković, Jovana Berić, Vladimir Maksimović i Branislav Čubrilo Rus.

Premijerno izvođenje na velikoj sceni Pozorišta zakazano je za petak, 9. decembar. Do tog datuma, zbog generalnih proba komada, neće biti redovnog igranja predstava.“Ljubavno pismo“, za one koji propuste premijeru, na repertoaru će biti i 13. i 20. decembra.

Još jedan pozorišni ekskluzivitet publiku očekuje 23. decembra. Sa monodramom “Lala„, gostovaće Stefan Ostojić, Kikinđanin koji je diplomirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Ljuboslava Majere. Predstavu „Lala“ režirala je Li Delong, poznata američko/francuska rediteljka i glumica koja je sarađivala sa Piterom Brukom, Lukom Besonom, Žanom Renoom, Miom Farou, i dobitnica je mnogobrojnih američkih i evropskih nagrada. Monodrama „Lala“ je omaž rodnom kraju i inspirisana je tradicijom i istorijom Kikinde. Ovo je prva predstava klovnovskog teatra u Srbiji.

Predstava na maloj sceni, „Pa se vidimo u snu“, na repertoaru će biti 16. decembra. Posle 23. decembra, zbog igranja novogodišnjih predstava, do kraja godine neće biti repertoarskog izvođenja u večernjim terminima.

Predstave u Narodnom pozorištu počinju u 20 sati, a dani za pozorište su utorak i petak.

 

 

snežana tomin

Kikinđanka Snežana Tomin predstavila je večeras, u Kulturnom centru, svoju četvrtu knjigu poezije. Kod Snežane sve je, ovoga puta, u znaku broja pedeset – naziv zbirke je „Mojih pedeset“, kao analogija na godine života, knjiga je izašla na njen rođendan i dar je mlađih članova porodice, u ediciji je tačno pedeset pesama.

– Pesme su, uglavnom, ljubavne. Pišem od osnovne škole, a ljubav prema poeziji je nasleđe od oca. U pesmama su osećanja u kojima svi mogu da se pronađu, ljubav prema deci, partneru – kaže Snežana.

Zbirka „Mojih pedeset“ nastajala je četiri godine i izdanje je kuće „Galeksijanus“. Uz autorkine prijatelje i publiku, predstavljanju su prisustvovali i članovi Kluba književnika „Duško Trifunović“ u kojem je Snežana od osnivanja. U muzičkom delu večeri nastupili su Adrijana Brkin i Željko Barbat.

Muzicka 2

Direktori Akademskog društva za negovanje muzike „Gusle“ i Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“ danas su potpisali ugovor o saradnji. U prostorijama Škole ovom činu prisustvovala je članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje, Valentina Mickovski.

Margita Detari, direktorica Muzičke škole istakla je da je potpisivanje ugovora samo ozvaničilo već postojeću saradnju.

– Zajednički cilj je negovanje i razvoj muzike Kikinde, Banata i Srbije. Muzička škola treba da daje doprinos svuda gde se promoviše muzika i naš zadatak jeste da opismenjujemo učenike i da ih osposobljavamo i za samostalne i za nastupe u  ansamblima, horovima i orkestrima. „Gusle“ su izuzetna ustanova u kojoj će stečeno znanje moći da primenjuju jer, naravno, mi se ne ograničavamo samo na ozbiljnu muziku. Smatramo da treba da budemo aktivni u svim žanrovima – rekla je Margita Detari.

ADZNM „Gusle“, kao ustanova kulture i obrazovna ustanova pridaje veliki značaj formalnom obrazovanju, rekao je direktor Zoran Petrović.

– Važno je to što se, i u „Guslama“ i u Muzičkoj školi, trudimo da, uz pomoć kvalitetnih kadrova, podstaknemo mlade da ostanu u našem gradu da bismo, autentičnim programima, podigli nivo kulture i obrazovanja. U „Guslama“ smo uvek spremni da organizujemo edukacije za učenike i sve koji žele da napreduju.

U oblastima učenja i istraživanja saradnja već postoji i ona će se nastaviti na obostrano zadovoljstvo, zaključeno je prilikom potpisivanja ugovora.

– Ovo je primer dobre prakse koji će, nadam se, inspirisati i ostale obrazovne i institucije kulture da ga slede – izjavila je Valentina Mickovski. – Jedan od benefita za Muzičku školu je taj što će učenici biti u mogućnosti da deo svojih aktivnosti fokusiraju na očuvanje tradicije i kulturnog nasleđa uz pomoć „Gusala“, dok će članovima ovog društva biti dostupnija klasična muzika.

Ugovor o saradnji potpisan je na neodređeno vreme, a iz obe ustanove već najavljuju nove, zajedničke aktivnosti, majstorske radionice i nastupe svojih članova, učenika i nastavnika.

Lane

Nakon odličnog prijema najmlađe publike prilikom prošlogodišnjeg gostovanja sa  „Školom za klovnove“, Pozorištance „Lane“ ponovo je nastupilo u Berlinu 12. i 13. novembra. Mališane je oduševila „Crvenkapa“ kao i lutkarska predstava „Zunzarina palata“ .

-Obe predstave smo igrali u Teatru „Boka“ i u jednoj sjajnoj vili sa pozorišnom salom. Odziv je bio odličan kao i utisci. Deca koja tamo žive nemaju redovan kontakt sa dečijim pozorištem na srpskom jeziku. Preko roditelja već nam šalju poruke da jedva čekaju da ponovo dođemo. Gledali su nas i ljudi iz naše ambasade. Posle Nove godine ponovo ćemo gostovati u Nemačkoj, razgovarali smo o tome da igramo u više gradova- kaže Aleksandar Maletin, direktor i glumac Dečjeg pozorišta „Lane“.

Saradnja između Teatra „Boka“ iz Berlina i Dečjeg pozorišta „Lane“ uspostavljena je zahvaljujući sugrađanki Jasmini Drinjak Malogajski, vaspitačici koja u Berlinu, sa koleginicom Radmilom Milovanović, vodi radionice za negovanje srpskog jezika „Štramplice“. „Štramplice“ uspešno sarađuju sa lutkarskim pozorištem „Boka“ koje je 2013. godine , takođe u Berlinu, osnovala Olivera Beker. Teatar „Boka“ gostovao je u Kikindi u dva navrata, u julu i septembru.

-Saradnja između „Boke“ i „Laneta“ je početak jednog divnog prijateljstva. Divno je raditi i družiti se sa ansamblom kikindskog dečijeg pozorišta,  Za kratko vreme sam dosta naučila od njihove trupe, konkretno, kako se vodi jedno pozorište. Posebno me je usrećilo gostovanje u Kikindi. Jaca i Bog nas je sve spojio, to su poznanstva koja su me duhovno obogatila. Radujem se budućoj saradnji i druženju sa „Štramplicom“ i i sa Dečjim pozorištem „Lane“ .  Kikinda je moja nova domovina, a „ Lane“ moja nova kuća- nadahnuto priča Olivera Beker koja je posle glumačko-lutkarskog smera u Dvanaestoj beogradskoj gimnaziji, znanje usavršavala na studijama glume u Berlinu.

Mališani nestrpljivo iščekuju naredno gostovanje kikindskog dečjeg pozorišta, kaže Jasmina Drinjak Malogajski.  Bila bi velika šteta da njihove predstave vide samo deca u Berlinu, napominje.

-U svetu postoji jedno carstvo, a naše je drugarstvo najjače.  Kada u Kikindi poznaješ najbolje od najboljih, a baviš se dečijim osmesima, onda je sasvim logično da želiš da ih podeliš sa decom koja ovde u Berlinu nemaju često priliku da vide predstave ovakvih ansambala. Godinama sam uživala u njihovim predstavama i nekako je logično da ih povežemo sa „Štramplicama“  u Berlinu. U veličanstvenoj „Crvenkapi“ koja je svaki put sve bolje izvedena, uživala su i deca i odrasli. Druženje i fotografisanje samo je zabeležilo onu toplinu koju su nam glumci „Laneta“ preneli. Kikinda je čudo, svi ovde sada počinju da komentarišu: Nismo ni znali koliko se kod vas radi na kulturi-  priča Jasmina.

Za Kikindski portal otkriva da  „Štramplice“ u svojoj misiji i radu sa decom imaju ambiciozne planove. Da se oni obistine pomoći će im uspostavljena saradnja sa Centralnim savetom Srba u Nemačkoj.

Milena i Kamenko

Teatar u Kikindi postigao je još jedan veliki uspeh. Sa predstavom „Laža i paralaža“, pobedio je na drugom „Publikumu“ u Kuli, takmičarskom festivalu profesionalnih pozorišta, saopšteno je večeras na svečanosti dodele nagrada.

Ova pozorišna manifestacija prepoznatljiva je po tome što odluku o nagrađenom donosi isključivo publika, tako što svaki gledalac daje sud o predstavi upisujući ocenu od 1 do 5.

Kikindski ansambl nastupio je treće festivalske večeri i dobio najvišu ocenu publike, 4,64. Iza pozorišta iz našeg grada ostali su:  „Izbiračica“, Narodnog pozorišta iz Subotice, sa ocenom 4,40 i, jednako ocenjeni, sa 4,02, trećeplasirani: Narodno pozorište „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina, sa predstavom „Silvija” i Šabačko pozorište, sa komadom „Violina, daire i pegla“.

Na sceni Kulturnog centra Kula nagradu je večeras, od direktora ove ustanove i selektora „Publikuma“, Kamenka Bertića, primila direktorica Narodnog pozorišta u Kikindi, Milena Živkov.

 

 

3. Vahovici 25.11.2022

Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa dobitnik je jednog od najviših priznanja koja se dodeljuju u AP Vojvodini – Pokrajinskog priznanja „Ferenc Feher“ za poseban doprinos razvoju kulture.

Osnivač i direktor Banatskog kulturnog centra, književnik Radovan Vlahović, kaže da je ovo priznanje potvrda da je put koji su prošli njegova supruga Silvija i on, imao smisla.

– Učinilo je da zaboravimo sva osporavanja koja su nas pratila u nastojanju da se ostvarimo kao prva privatna porodična institucija kulture u našoj zemlji i u regionu. Takođe, čini da istrajemo i izdržimo, i moralno i materijalno, a nadasve umetnički, sa ćerkom Senkom i sinom Nikolom, na putu stvaranja u svetu jedinstvene porodične kreativne industrije koja ima duboko utemeljenje u našem ličnom stvaralaštvu i u tradiciji našeg naroda i kulture, a isto tako i u tradicijama evropskih i svetskih kultura, i da ih definišemo kroz koncept banatizacije, kao Banatski kulturni centar – izjavio je Vlahović.

Pored priznanja u kulturnoj delatnosti, dodeljene su nagrade u oblastima:  privrede, obrazovanja, sporta, ravnopravnosti polova, ljudskih i manjinskih prava. Najviše pokrajinsko priznanje, „Mihajlo Pupin“, pripalo je operskom pevaču Željku Lučiću.

Nagrade su uručene u petak, 25. novembra, u Srpskom narodnom pozorištu, na Svečanoj akademiji kojom su obeležene 104 godine od prisajedinjenja Vojvodine Kraljevini Srbiji.

 

Nina Suvajdzic 1

Izuzetno muzičko veče priredile su Kikinđanima u subotu saksofonistkinja Nikolina Suvajdžić i pijanistkinja Ivana Karajkov. Bila je to retka prilika za uživanje u delima klasične muzike izvedenim na saksofonu, zahvaljujući upravo umetnici iz našeg grada.

Nikolina Suvajdžić je završila je Osnovnu muzičku školu „Slobodan Malbaški“, odsek klavir, a zatim i teoretski smer u Srednjoj muzičkoj školi u Zrenjaninu. U međuvremenu je, kaže, zavolela duvačke instrumente, počela da svira flautu, a zatim i saksofon, što je bilo njeno konačno opredeljenje.

Masterirala je upravo na Odseku za klasični saksofon na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Od prošle godine u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ predaje muzičku kulturu.

– Prvi solistički koncert, uz profesorku Ivanu Karajkov, održala sam u Kikindi, pre dve godine, sa repertoarom za diplomski ispit. Sada, sa programom sa mastera, ponovo nastupam ovde. Veoma mi je drago što je mnogo mojih đaka došlo na koncert. S obzirom na to kakvu muziku mladi danas slušaju, trudim se da ih oplemenim klasičnim kompozicijama, koje čak slušamo na ekskurzijama – kaže Nikolina.

Pijanistkinja Ivana Karajkov je samostalni stručni saradnik – korepetitor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Kaže da klasični muzičari imaju svoju publiku, ali i uspevaju da steknu novu.

– Trudimo se da malo prilagodimo nastupe široj publici. U poslednje vreme je trend da se, u nekoliko rečenica, objasni repertoar, i publika je zadovoljna, lepše slušaju, pronalaze inspiraciju u kompozicijama koje im sviramo.

Na repertoaru u Kikindi bila su dela Jovane Stefanović, Filipa Gajsa i francuskih kompozitora, Sezara Franka i Ide Gotkovski. Umetnice su ih izvele nadahnuto, sa zrelim izvođačkim izrazom, a publika svih uzrasta je to i prepoznala.

Petkovic 2

Kikindskoj čitalačkoj publici sinoć se predstavio pisac Nebojša Petković iz Beograda. U Kulturnom centru, promociju njegovog najnovijeg romana „Čuvar grada“, upriličio je Klub književnika „Duško Trifunović“ iz Kikinde.

Petković je pisac čije se knjige žanrovski određuju kao fantastika. On je autor prvog književnog dela u kome se radnja, u postapokaliptičnom svetu razorene civilizacije, dešava na prostoru Srbije. Sam, međutim, priznaje da voli da pravi spoj realnog i fantastičnog, odnosno da prikaže i kako se akteri iz realnog sveta suočavaju sa nepoznatim i nadnaravnim. Upravo to je učinio u svom poslednjem romanu, istorijskoj fikciji,„Čuvar grada“, sa izmišljenim i istorijskim ličnostima.

Radnja „Čuvara grada“ smeštena je u 1409. i 1410. godinu, u Beograd Despota Stefana Lazarevića. U njegovom odsustvu dešavaju se misteriozna ubistva, a rešava ih bivši kapetan gradske straže.

– Lično sam verujući čovek i kroz fantastiku prikazujem odnose vere i hrišćanstva, starije oblike verovanja i antagonizama u vezi s tim, posebno u ovoj knjizi jer je u pitanju period u kojem je hrišćanstvo bilo dominantno na našem prostoru. Generalno sam zadovoljan, mislim da je ovo najzrelije što sam do sada napisao.

Petković je, inače, animator i dizajner, po zanimanju je arhitekta. Njegova prva dela čine trilogiju u žanru distopijske fantastike pod nazivom „Poslednji grad“. Čine je romani: „Potraga“, „Rat“ i „Izdaja“. Posle toga napisao je i zaseban roman „Čudnovati događaji u novogodišnjoj noći“. Piše i kratke priče na temu folklorne i epske fantastike.

Popularnost epske fantastike poslednjih decenija objašnjava time što se takvi romani često ekranizuju, ali i ljudskom prirodom.

– To je taj eskapistički momenat, bekstvo od stvarnosti, potpuno razumljiva ljudska potreba da pobegnemo u neke imaginarne svetove koji nas, opet, podsećaju na naš; da uživamo u iskonskoj borbi dobra i zla, u arhetipovima. Mislim da to ima korene u bajkama koje smo svi voleli kao mali, a koje su, sasvim razumljivo, i počeci narativne književnosti – kaže Petković.

Roman „Čuvar grada“ izdanje je „Strahora“ iz Novog Beograda, izdavačke kuće koja, po opredeljenju, objavljuje dela autora koji pišu o Srbiji.

Devojčice 2

Predstava Reflektor teatra „Devojčice“ odigrana je sinoć na sceni Narodnog pozorišta Kikinda. Gostovanje je organizovao Centar za podršku ženamam povodom obeležavanja svetske kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama”.

To je dokumentarna pozorišna predstava o ženskom odrastanju u Srbiji danas. Koautorke i izvođačice ovog komada koji je režirala Minja Bogavac, govore svoje lične priče. One nisu profesionalne glumice, već devojke i mlade žene, koje koriste pozorište da podele svoja iskustva i zapažanja o ženskom odrastanju u patrijarhalnom društvu, predrasudama i stereotipima sa kojima se susreću.

Kikinda je prvo gostovanje ovog komada koji je kreiran kroz višemesečni umetnički, edukativni i istraživački proces, kaže rediteljka Minja Bogavac.

-U Reflektor teatru najviše volimo da radimo sa mladima i za mlade. Želeli smo da u ovoj predstavi nemamo profesionalne glumice niti studentkinje glume, već devojke koje će nam doneti svoje različite perspektive. Bilo je izazovno da se među njima napravi atmosfera koja je podržavajuća, da su među sobom solidarne, i čini mi se da smo u tome uspeli. Ono u čemu možda nismo uspeli jeste da dopremo do nekih drugih devojčica u Srbiji. Nekad u šali kažem da je ovo predstava o belim srednjeklasnim i privilegovanim devojčicama. Ali takve su se devojke javile na našu audiciju, a mi smo se trudile da dotaknemo i teme svih drugih i drugačijih devojčica- navodi rediteljka.

Ideja predstave je da osnaži devojčice, devojke i mlade žene, da jedna drugoj budu saveznice i podrška, ali i da im pošalje poruku da su sve devojčice na svetu vredne, hrabre, pametne i da  zaslužuju da rastu u sigurnom i bezbednom okruženju.

-Stvaranje predstave je bilo lepo iskustvo za sve nas. Publika je pozitivno reagovala. Žene, devojke i devojčice pronašle su se u našim pričama i to nam je vrlo drago jer to je i bio naš cilj- kaže Ana Petrov.

U Reflektor teatru će 30. novembra proslaviti deseti rođendan. Prva predstava ovog teatra bila je „Muškarčine“ u kojoj su sedmorica mladića delila svoja iskustva i zapažanja o odrastanju. Sada je u planu zajednička, maratonska predstava.

-U okviru jubileja imali smo turneju „Muškarčine“ kroz deset sela Srbije. Mislim da je to vredan i važan jubilej i dokaz kako nezavisno, aktivističko i angažovano pozorište bez imalo flerta sa komercijom može da opstane punih deset godina, zaključuje Bogavac.