Култура

Korinđanje 8

Projekat „Korinđanje – obeležje Badnje večeri u Banatu“ predstavljen je večeras u Narodnom muzeju. Program je obuhvatio scenski prikaz običaja i predstavljanje posnih jela koja se spremaju za Badnje veče.

Autori projekta su muzejski pedagog Dragan Kiurski i viši kustos-etnolog, Slavica Gajić.

– Realizacija projekta trajala je šest meseci. Istraživački deo bili su razgovori sa ljudima i njihovim ranim sećanjima na korinđanje, kao i uspostavljanje paralela između ovog običaja nekada i sad – kaže Kiurski. – Pričali smo sa ljudima u Kikindi i okolnim selima, ali i u Srednjem Banatu i delovima Bačke. Rezultat tog rada je brošura koju predstavljamo večeras. Zatim smo uključili i decu, po dva učenika četvrtog razreda svih osnovnih škola, koji su učestvovali u kreativnom dramskom procesu, scenskom prikazu običaja korinđanja koji prikazujemo publici večeras. Pridružili smo i deset udruženja žena i one su pripremile posna jela koja se služe na Badnje veče, a na večerašnje predstavljanje rezultata projekta pozvali smo i ispitanike iz istraživanja.

Kiurski dodaje da je običaj korinđanja karakterističan za čitav Banat i ocenio da se tradicija danas revitalizuje, da se „Božić danas slavi sa istim žarom kao i pre pedeset godina, možda čak i više“.

Lazar Reljin, učenik četvrtog razreda OŠ „Sveti Sava“ kaže da je ulogu oca u scenskom prikazu o korinđanju pripremao duže od mesec dana.

– Prikazujemo Badnji dan u Banatu u starim vremenima, i tada se još korinđalo.  I odrasli ljudi su oblačili naopako odeću i odlazili da korinđaju. Pili su vino i rakiju, pa se dešavalo i da se potuku – kaže Lazar.

Brankica Mikalački, predsednica Udruženja žena „Vreteno“ iz Iđoša kaže da se u ovom mestu mnogo pažnje poklanja očuvanju tradicije.

– U našem udruženju na Badnji dan okupimo decu, pravimo badnjake za crkvu, deca korinđaju, a zatim ih počastimo posnim jelima koje pripremamo. Za večeras smo pripremili iđoške đakonije: punjenog šarana iz iđoškog ribnjaka, čorbast pasulj, posnu pogaču „badnjaču“ i šljive pečene u rerni – kaže Brankica.

Badnji dan i korinđanje oduvek su bili puni radosnih događaja za decu, napominje Radojka Vujadinov, predsednica Etno–građanskog društva „Suvača“ iz Kikinde.

– Bilo bi lepo da se svi ti običaji obnove – kaže Radojka. – Naše članice su za ovu prezentaciju pripremile piroge sa raznim zaprškama, nasuvo sa makom, pitu sa pirinčem i sa kupusom po receptu starom više od sto godina koji je moja majka donela iz Bosne. Svaki kraj ima svoje običaje i zato je lepo da se ovako spojimo i da se svi oni predstave.

Svečana sala Muzeja bila je večeras prepuna Kikinđana i gostiju, a zatim se prešlo na degustaciju starih jela, koja nisu zaboravljena i dok je ovakvih čuvara tradicije, nikada neće ni biti.

Istorija Nemaca 1

Knjiga „Istorija Nemaca u Velikoj Kikindi“ predstavljena je večeras u Narodnom muzeju. Autori su viši kustos istoričar Vladislav Vujin, kustos istoričar Miloš Pušara i arhivar istoričar Vladimir Dudić.

Prva kolonizacija nemačkog stanovništva po Vojvodini sprovedena je dvadesetih godina 18. veka. U većem broju Nemci se pojavljuju tek sredinom 18. veka. Knjiga je pokušaj da se prikaže sinteza, odnosno istorija velikokikindskih Nemaca, od dolaska u ove krajeve, do nestanka Nemačke zajednice, kaže Miloš Pušara koji je na knjizi radio četiri godine, od kada je zaposlen u kikindskom muzeju.

– Pored toga, veliku pažnju posvetio sam stradanju Nemaca. Mislim da je ovo prvi pokušaj u novijoj istoriji da se piše o nemačkoj zajednici, imajući u vidu teško ratno nasleđe. Nije bilo popularno pisati o Nemcima, ali sada su se okolnosti promenile i mislim da je pravo vreme da se napiše nešto o nemačkoj zajednici – kaže Pušara.

Za arhivsku građu u knjizi bio je zadužen Vladimir Dudić, dok je Vladislav Vujin svoj deo izučavao deset godina.

– Bavio sam se zanimljivostima, poput novinarskih priča, na primer o potpuno zaboravljenoj glumici Idi Bauer koja je bila rođena Kikinđanka i odavde je otišla kao petnaestogodišnja devojčica. Krajem 19. veka igrala je na scenama u Beču, Hanoveru, Hamburgu i Berlinu. Njen rad ostavio je traga u nemačkom pozorištu, umrla je početkom pedesetih godina 20. veka. Nikada se nije vratila u Kikindu – priča Vujin.

U istoriji Nemaca koji su ostavili trag u svojim profesijama, dodaje Vujin, izdvaja se i Artur Horn koji je u Kikindi živeo samo tri i po godine i zaslužan je za stvaranje nemačkog nacionalnog identiteta poč 19. veka. Kao urednik novina „Gross Kikindaer Zeitung“ („Velikokikindske novine“) borio se protiv  mađarizacije nemačkog stanovništva. Pošto je pobegao iz Kikinde, u Minhenu je napisao knjiggu o tome. Horn je, tokom okupacije, dobio svoju ulicu kada su preimenovani nazivi svih ulica u gradu.

Do kraja Drugog svetskog rata u Velikoj Kikindi 29 odsto stanovnika činili su Nemci i ostavili su trag u mnogim oblastima, a često su bili i u izvršnoj vlasti. Od oslobođenja 1944. godine njihov broj se drastično smanjuje.

Večeras predstavljena knjiga drugi je deo trilogije, kažu autori. Na prvom delu, knjizi „Istorija Jevreja u Velikoj Kikindi“, izdatoj 2016. godine, takođe je radio Vujin, tada sa kolegama istoričarima Tijanom Rupčić, Markom Miloševim i Srđanom Sivčevim. O istoriji nemaca u ovim krajevima knjiga je trebalo da izađe naredne, 2017. godine. Autori se sada nadaju da poslednji deo trilogije, o istoriji mađarskog stanovništva, neće dugo čekati da izađe na svetlost dana.

Uz pomoć Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i saradnju sa verskim zajednicama, knjigu „Istorija Nemaca u Velikoj Kikindi“ izdao je Narodni muzej Kikinda.

balet 2

Gracioznost i lepotu baletskog plesa na tradicionalnom novogodišnjem koncertu, i ovog decembra doneli su učenici novosadske osnovne baletske škole, isturenog odeljenja u Kikindi. U baletskoj predstavi „Avantura dalmatinaca“ učestvovalo je četrdesetak plesača.

-Novosadska osnovna baletska škola, istureno odeljenje u Kikindi ove godine je navršilo punih 20 godina postojanja- istakla je članica Gradskog veća zadužena za obrazovanje i kulturu Valentina Mickovski.

-Novogodišnji koncert je prilika da nam pokažu rezultate svog rada i truda. Postojanje ove škole je od velikog značaja za naš grad s obzirom na pozitivan uticaj na decu. Uče se koordinaciji pokreta, muzikalnosti, koreografiji, istoriji baleta, a takođe imaju i mogućnost da nakon završetka osnovne škole upišu srednju baletsku školu U Novom Sadu. Drago mi je da kao grad prepoznamo kvalitet i potrebu za ovakvom institucijom i nastavićemo da podržavamo njihove aktivnosti- rekla je Mickovski.

Baletska škola u Kulturnom centru pod okriljem državne novosadske osnovne baletske škole u Novom Sadu radi pune dve decenije, ali postoji više od 30 godina, dodaje direktor ove ustanove kulture Marko Markovljev.

-Večeras je na repertoaru baletska predstava koju su nastavnici i deca pripremili povodom novogodišnjih praznika, za njihov tradicionalni praznični koncert. U predstavi učestvuje više od četrdesetoro dece i nastavnika koji rade sa njima. Pored novosadske i subotičke baletske škole, ovo je jedino odeljenje baletske škole u Vojvodini na šta smo veoma ponosni- zaključuje Markovljev.

KUD BVS 2

Članovi KUD „Marija Bursać“ iz Banatskog Velikog Sela održali su večeras Novogodišnji koncert u sali bioskopa u ovom mestu. Prvi put su nasatupili sa gostima iz KUD „Đido“ iz Bečeja, kaže predsednik velikoselskog KUD-a, Goran Šormaz.

– Večeras na našoj sceni nastupa 120 naših i 30 članova KUD-a „Đido“. Pripremili smo igre iz Leskovca, Vranja i Ponišavlja, kao i pesme iz Bosne. Nastupiće i dečija folklorna grupa – njih 40, što je najviše do sada – najavio je Šormaz.

Tradicionalnom koncertu prisustvovali su gradonačelnik Nikola Lukač, predsednik Gradskog parlamenta, Mladen Bogdan, i zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski.

– Godina za nama bila je prepuna izazova, ali smo prepoznali da samo zajedno možemo da kreiramo bolju budućnost – rekao je gradonačelnik, Nikola Lukač. –  Hvala vam što čuvate tradiciju, kulturu i običaje kraja u kojem su nam koreni. Želim vam u novoj godini puno zdravlja, da praznike provedete u krugu najmilijih, i da se uvek, kao i večeras, radujemo dečijim osmesima koji su nam motiv da radimo i maštamo još više i da zajedno kreiramo još bolju budućnost u Banatskom Velikom Selu, Kikindi i u našoj Srbiji.

Dijana Jakšić Kiuski izrazila je zadovoljstvo zbog mnogobrojnih pretprazničnih koncerata koji se organizuju u selima i gradu.

– To je lep način da se uz muziku isprati stara i da idemo u susret novoj godini, da ona bude što lepša, bolja i uspešnija. Svim Velikoselcima čestitam Novu godinu i želim srećne božićne praznike i da im se ispune želje da budu bolji, zdraviji i srećniji. Neka u novoj godini imaju što više zdravlja i razloga za sreću –  rekla je Dijana Jakšić Kiurski.

Tradicionalni Novogodišnji koncert ispunio je salu bioskopa, a publika je, u pravom pretprazničnom raspoloženju, s radošću ispratila nastupe svojih umetnika i njihovih gostiju.

KUD Nakovo 3

Novogodišnji koncert članova kulturno-umetničkog društva tradicionalan je i u Nakovu. Održan je večeras, u sali bioskopa, na zadovoljstvo velikog broja meštana.

KUD „Izvor“ ima dve mlađe folklorne sekcije, revijalni ansambl i žensku pevačku grupu sa, ukupno, 80 članova.

– Večeras se predstavljamo sa Unačkim kolom , igrama iz Leskovca i imamo solo tačku – igre Slovaka – kaže predsednica KUD-a, Sanja Rokvić.

Gosti koncerta bili su gradonačelnik Nikola Lukač i članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje, Valentina Mickovski.

– Zahvaljujem članovima KUD „Izvor“ na očuvanju tradicije i kulture naših naroda, kao i Mesnoj zajednici na izuzetnoj saradnji sa Gradskom upravom. Mi  zaista, sa zadovoljstvom, podržavamo njihov rad.

U programu su učestvovali i gosti – Ženska pevačka grupa „Etna“ KUD „Carza“ iz Apatina i članovi Srpskog amaterskog KUD „Sveti Sava“ iz Kanjiže. Prepuna sala meštana Nakova i njihovih gostiju pokazuje da kultura ima jako uporište u ovom mestu u kojem se folklor i pesme zavičaja generacijama čuvaju od zaborava.

kozarci kud

Kulturno-umetničko društvo „Petar Kočić“ u Novim Kozarcima održalo je  večeras za svoju publiku tradicionalni Novogodišnji koncert.

Prisustvovali su mu gradonačelnik Nikola Lukač i članovi Gradskog veća, Valentina Mickovski, zadužena za kulturu i obrazovanje, i Ljuban Sredić, zadužen za poljoprivredu i mesne zajednice.

– Veoma je važno da zadržimo kulturno-umetnička društva u selima, kako bismo obezbedili što srećniju, zdraviju i kulturniju budućnost novim generacijama jer u gradu postoje institucije koje se time bave – rekla je Mickovska. – Drago mi je da smo ovde da podržimo njihov rad.

Članovi KUD-a i gosti koncerta, đaci iz Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ iz ovog mesta, izveli su bogat program u prepunoj sali Doma kulture.

– Na repertoaru su nam igre iz okoline Trstenika, iz Leskovca, Crnorečja i Vranjskog polja. Naš KUD ima pedesetak članova koji su aktivni u mlađoj i srednjoj dečijoj grupi, grupi veterana i muškoj pevačkoj grupi – saznajemo od predsednice KUD-a „Petar Kočić“, Dragane Karanović.

Zahvaljujući entuzijazmu i trudu talentovanih folkloraca i pevača, Kozarčani su imali veče za pamćenje i ponos na mlade generacije koje stasavaju čuvajući kulturu i tradiciju svog naroda.

Lala plakat

Kroz tradicionalnu muziku, arhaične instrumente, cirkuske veštine, folklorni ples, neverbalni teatar, lutkarsku animaciju i klovnovsku animaciju publike, Lala, glavni lik , predstavlja legendu o postanku poznatog para Lale i Sose. Autori predstave su glumac Stefan Ostojić i rediteljka Li Delong.

Li Delong je uvažena američka/francuska glumica, rediteljka, klovnovska učiteljica i spisateljica koja stvara više od 30 godina. Formalnu edukaciju ostvarila je na Akademiji u Zapadnoj Virdžiniji, a zatim u pariskom pozorištu Pitera Bruka i školi Žaka Lekoka. Njena monodrama pobednik je Edinburškog festivala, a predstave koje je režirala, nagrađivane su na mnogim festivalima, širom Evrope.

Glumac, glavni producent i inicijator projekta je Kikinđanin Stefan Ostojić. Diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Ljuboslava Majere. Igrao u pozorištima u Kikindi, Kraljevu, Novom Sadu i Subotici. Osvojio je nagrade za najboljeg glumca na festivalima: profesionalnih pozorišta Vojvodine, Vragolaste pozorištarije u Smederevskoj Palanci, Zvezdarište u Beogradu, i godišnju nagradu grada Kikinde za rad u Humanitarnom teatru „Gusani u magli“, čiji je osnivač.

Ovo je priča o nastanku predstave „Lala“ – od Novog Sada, preko Pariza, do Kikinde i premijernog izvođenja u toku Dana ludaje. Stefan Ostojić je, posle premijere, na humanitarnoj turneji biciklom, doneo svog „Lalu“ na scene domova kulture u svim kikindskim selima. Zatim ga je predstavljao publici na Azorskim ostrvima, u Budimpešti, Pragu i Novom Sadu.

„Lala“ se sada vraća kući i čeka vas u Narodnom pozorištu u Kikindi u petak, 23. decembra, od 20 sati.

I nastavlja dalje, pronoseći priču o ponosnim i dobrim ljudima Severnog Banata koji vole, raduju se i u drugima prepoznaju samo dobro i samo ljude.

Jovan Popovic korice

Kikindska izdavačka kuća „Partizanska knjiga” objavila je prvi tom sabranih dela našeg znamenitog sugrađanina i važnog srpskog pisca Jovana Popovića – „Sabrane priče”. Knjiga je objavljena u ediciji „Stari majstori”, u kojoj su svoje mesto prethodno našla sabrana dela Dušana Vasiljeva i Đure Đukanova. Tako su se prvi put u jednoj knjizi našle sve tri Popovićeve prozne zbirke: Reda mora da bude (1932), Lica u prolazu (1941) i Istinite legende (1944). Svi tekstovi su lektorski i pravopisno osavremenjeni i propraćeni pogovorom Srđana Srdića.

Jovan Popović (1905-1052), bio je pesnik i prozni pisac, urednik časopisa, pozorišni i književni kritičar, jedan od osnivača beogradskog nedeljnika NIN i predsednik Udruženja književnika Srbije. Od početka ustanka u Srbiji učestvovao je u NOB-u. 1950. izabran je za dopisnog člana SANU. Sahranjen je u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu, a njegovo ime nose osnovna škola u Kikindi, kikindska Narodna biblioteka, kao i još desetak osnovnih škola u Srbiji. Godinu dana po Popovićevoj smrti, 1953. godine u centru Kikinde, na današnjem gradskom trgu, podignut je monumentalni spomenik ovom autoru, izrađen u bronzi, delo akademskog vajara Aleksandra Zarina.
Objavljivanje Sabranih priča Jovana Popovića finansijski su podržali Grad Kikinda i Ministarstvo kulture Republike Srbije.

Nenad 5

Zbirka poezije „Kintsugi porcelan duše“ Kikinđanina Nenada Adamova, predstavljena je večeras u Kulturnom centru pred velikim brojem kolega, prijatelja i poštovalaca rada ovog psihologa i pesnika.

Kako je Adamov autor psihološkog priručnika „Kroz vrtloge na putu do sebe“, ovo nije njegova prva knjiga, ali je prva zbirka poezije koja je nastajala 43 godine. Sa samo 13 godine napisao je prve stihove u zbirci, podeljenoj na „Život prvi“ i „Život drugi“.

– Ovo je lično svedočanstvo o suočavanju sa bolom kada vam život zada udarac, i o traganju za svetlom u toj tami u koju ste bačeni. Knjiga je dovoljno univerzalna da se u njoj mogu prepoznati i drugi ljudi. Nisam to radio ciljano, ali postoji i  tračak svetla ili nit koja vas izvodi iz lavirinta u koji ste, sticajem okolnosti, bačeni – kaže autor.

O knjizi su govorili recenzenti: pesnikinja, Jasna Milenović, novinar,  Aleksandar Filipović, lekar i kolumnista, dr Vladimir Jeftić, i izdavač, Dejan Spasojević iz „ASoglasa“ iz Zvornika. Upravo u tom gradu knjiga „Kintsugi  porcelan duše“ nagrađena je u kategoriji neobjavljenih prvih poetskih rukopisa na petim Drinskim književnim susretima 2021. godine.

Japanska reč kintsugi znači „uvezivanje, spajanje zlatom“ ili „popravka zlatom“, i opisuje način popravljanja polomljenog porcelana ili keramike, podsetila je pesnikinja Jasna Milenović.

– Pesnik nas znalački vodi kroz svoje detinjstvo i prve ljubavne nagoveštaje, samoću i usamljenost, stazama popločanim nadom. Od četrdeset tri komadića svoje duše (prefinjene i krhke) pesnik Nenad Adamov, u vidu višedecenijskih poetskih dnevničkih zapisa spaja, zlatnim nitima stihova, ožiljke svog životnog iskustva, svog kintsugija – rekla je Milenovićeva.

Novinar Aleksandar Filipović, pesnikov prijatelj i recenzent, poželeo je, posle lekovite poezije, isto takvo prozno delo.

– Od Nenada sada očekujem da svoje bogato iskustvo kao psiholog, i to izvanredan, pretoči u prozu jer smatram da njegov kreativni krug nije završen – ocenio je Filipović. – Nenad je izuzetan terapeut, uvek profesionalan i precizan, u sve što radi unosi dozu emocije. Kada bi napisao priče inspirisane svojim radom sa više hiljada klijenata, kao i o tome šta zna o društvu, mislim da bismo dobili lek za mnoge naše probleme koje Nenad tako dobro rešava. On je izuzetan poznavalac ljudske duše i psihe, veoma prijatan i lekovit.

Recenzenti i prijatelji Adamova čitali su stihove publici po sopstvenom izboru. Dr Vladimir Jeftić zaključio je da je „Nenadov kintsugi pravi egzemplar da nema sazrevanja i rasta duše bez iskušenja i patnje. Patnja je jednostavno put kojim se mora proći na putu ka lepšem i boljem“.

Nenad Adamov takvu spoznaju, ujedno i priliku za rast, ponudio je, ovoga puta, u svojim stihovima. Ništa manje ne treba ni očekivati od posvećenika svojoj profesiji, umetnosti i ljudima.

Zamena knjiga 1

Novi Kozarci su glavni grad čitalaca – prvi i jedini u državi i u ovom delu sveta imaju stalnu uličnu mini-knjižaru iz koje možete besplatno da uzmete knjigu koju želite i da, zauzvrat, ostavite jedan od naslova iz vaše kućne kolekcije.

Ne postoji članarina, niti cena knjiga. Nezvanična biblioteka radi po principu uzmi knjigu, donesi drugu. Knjižaru je, pre dve godine, na ideju svoje ćerke, postavila Vinka Grmaš, ispred prodavnice u Veterinarskoj stanici u Novim Kozarcima u kojoj radi.

– Ispunila sam ćerki želju, ona je to videla u Otavi, kada je tamo živela, i želela je da njene knjige, kojih je bilo mnogo, nađu nove čitaoce. Tih, njenih knjiga, odavno više nema – kaže Vinka.

Slađana je, inače, i pesnikinja. Svoju prvu knjigu poezije, „Sve u svoje vreme“, izdala je kada je bila u osmom razredu. Još uvek živi u inostranstvu, ali je verovala da će u Novim Kozarcima biti dovoljno „knjiških moljaca“. I nije pogrešila, iako su mnogi bili skeptični.

– Ljudi nisu verovali da će to zaživeti – priča Vinka. – Na policama su  korišćeni primerci koje ljudi poklanjaju, zauzvrat uzimajući naslov koji im odgovara. Dolaze svi, stariji ljudi i deca, mnogo njih ima dosta knjiga i lektiru, i jednostavno donesu jer im više ne treba. Oduševljena sam kako su to ljudi prihvatili.

Vinka kaže da je za dozvolu da postavi vitrinu pitala svoju direktoricu u Veterinarskoj stanici Kikinda, Snežanu Tomić, koja je vrlo rado to odobrila.

Na početku je, kaže, morala svake večeri da unosi kutiju jer nije bila pokrivena. Zatim joj je komšija pomogao da preradi jedan kuhinjski deo, stavljena su stakla, i sada je knjižara fiksirana za tezgu na pijaci koja se nalazi ispred prodavnice.

– Meštane zanimaju različite teme – mnogo njih voli političke sadržaje, knjige o Titu, i često navrate da vide da li se pojavilo nešto novo iz oblasti koja ih zanima. Kupci koji dolaze u prodavnicu Veterinarske stanice, prvo zastanu ispred vitrine da vide šta ima novo. Ako nađu nešto zanimljivo, ponesu, i donesu drugu knjigu kada dođu sledeći put. Deca me često zamole da im pomognem da nađu neku knjigu za sebe. Ljudi jako lepo sarađuju i niko još nije zloupotrebio ovaj koncept. Naša pesnikinja, Dragana Danilović, svaki put pokloni svoju novu knjigu.

Mini-knjižare za razmenu knjiga vest su gde god da se pojave na planeti – ima ih u SAD-u, Nemačkoj, Čileu… U Novim Kozarcima, međutim, ulična knjižara već ima svoje stalne korisnike. Nikome, osim gostima, koji su oduševljeni, odavno nije neobično da knjige stoje u vitrinici na ulici, na dohvat ruke svima koji su za razmenu ispisanih reči, svetova i života.

Visoka svest i poverenje očigledno krase Kozarčane, jer se nije dogodilo da neko ne donese knjigu zauzvrat uzetoj ili da ošteti biblioteku koja, zaštićena samo staklom, stalno stoji pričvršćena za pijačnu tezgu u najprometnijoj ulici u centru sela.

Knjižara trenutno ima šezdesetak naslova i dostupna je svakog dana, osim nedeljom, od 7 do 18 sati. Kozarčani su, sasvim sigurno, dosegli novi nivo poštovanja pisane reči. Vreme će pokazati da li će im se neko pridružiti u tome.

 

 

error: Content is protected !!