Projekat „Korinđanje – obeležje Badnje večeri u Banatu“ predstavljen je večeras u Narodnom muzeju. Program je obuhvatio scenski prikaz običaja i predstavljanje posnih jela koja se spremaju za Badnje veče.
Autori projekta su muzejski pedagog Dragan Kiurski i viši kustos-etnolog, Slavica Gajić.
– Realizacija projekta trajala je šest meseci. Istraživački deo bili su razgovori sa ljudima i njihovim ranim sećanjima na korinđanje, kao i uspostavljanje paralela između ovog običaja nekada i sad – kaže Kiurski. – Pričali smo sa ljudima u Kikindi i okolnim selima, ali i u Srednjem Banatu i delovima Bačke. Rezultat tog rada je brošura koju predstavljamo večeras. Zatim smo uključili i decu, po dva učenika četvrtog razreda svih osnovnih škola, koji su učestvovali u kreativnom dramskom procesu, scenskom prikazu običaja korinđanja koji prikazujemo publici
večeras. Pridružili smo i deset udruženja žena i one su pripremile posna jela koja se služe na Badnje veče, a na večerašnje predstavljanje rezultata projekta pozvali smo i ispitanike iz istraživanja.
Kiurski dodaje da je običaj korinđanja karakterističan za čitav Banat i ocenio da se tradicija danas revitalizuje, da se „Božić danas slavi sa istim žarom kao i pre pedeset godina, možda čak i više“.
Lazar Reljin, učenik četvrtog razreda OŠ „Sveti Sava“ kaže da je ulogu oca u scenskom prikazu o korinđanju pripremao duže od mesec dana.
– Prikazujemo Badnji dan u Banatu u starim vremenima, i tada se još korinđalo. I odrasli ljudi su oblačili naopako odeću i odlazili da korinđaju. Pili su vino i rakiju, pa se dešavalo i da se potuku – kaže Lazar.
Brankica Mikalački, predsednica Udruženja žena „Vreteno“ iz Iđoša kaže da se u ovom mestu mnogo pažnje poklanja očuvanju tradicije.
– U našem udruženju na Badnji dan okupimo decu, pravimo badnjake za crkvu, deca korinđaju, a zatim ih počastimo posnim jelima koje pripremamo. Za večeras smo pripremili iđoške đakonije: punjenog šarana iz iđoškog ribnjaka, čorbast pasulj, posnu pogaču „badnjaču“ i šljive pečene u rerni – kaže Brankica.
Badnji dan i korinđanje oduvek su bili puni radosnih događaja za decu, napominje Radojka Vujadinov, predsednica Etno–građanskog društva „Suvača“ iz Kikinde.
– Bilo bi lepo da se svi ti običaji obnove – kaže Radojka. – Naše članice su za ovu prezentaciju pripremile piroge sa raznim zaprškama, nasuvo sa makom, pitu sa pirinčem i sa kupusom po receptu starom više od sto godina koji je moja majka
donela iz Bosne. Svaki kraj ima svoje običaje i zato je lepo da se ovako spojimo i da se svi oni predstave.
Svečana sala Muzeja bila je večeras prepuna Kikinđana i gostiju, a zatim se prešlo na degustaciju starih jela, koja nisu zaboravljena i dok je ovakvih čuvara tradicije, nikada neće ni biti.
Knjiga „Istorija Nemaca u Velikoj Kikindi“ predstavljena je večeras u Narodnom muzeju. Autori su viši kustos istoričar Vladislav Vujin, kustos istoričar Miloš Pušara i arhivar istoričar Vladimir Dudić.
Za arhivsku građu u knjizi bio je zadužen Vladimir Dudić, dok je Vladislav Vujin svoj deo izučavao deset godina.
U istoriji Nemaca koji su ostavili trag u svojim profesijama, dodaje Vujin, izdvaja se i Artur Horn koji je u Kikindi živeo samo tri i po godine i zaslužan je za stvaranje nemačkog nacionalnog identiteta poč 19. veka. Kao urednik novina „Gross Kikindaer Zeitung“ („Velikokikindske novine“) borio se protiv mađarizacije nemačkog stanovništva. Pošto je pobegao iz Kikinde, u Minhenu je napisao knjiggu o tome. Horn je, tokom okupacije, dobio svoju ulicu kada su preimenovani nazivi svih ulica u gradu.
Do kraja Drugog svetskog rata u Velikoj Kikindi 29 odsto stanovnika činili su Nemci i ostavili su trag u mnogim oblastima, a često su bili i u izvršnoj vlasti. Od oslobođenja 1944. godine njihov broj se drastično smanjuje.



Članovi KUD „Marija Bursać“ iz Banatskog Velikog Sela održali su večeras Novogodišnji koncert u sali bioskopa u ovom mestu. Prvi put su nasatupili sa gostima iz KUD „Đido“ iz Bečeja, kaže predsednik velikoselskog KUD-a, Goran Šormaz.
– Godina za nama bila je prepuna izazova, ali smo prepoznali da samo zajedno možemo da kreiramo bolju budućnost – rekao je gradonačelnik, Nikola Lukač. – Hvala vam što čuvate tradiciju, kulturu i običaje kraja u kojem su nam koreni. Želim vam u novoj godini puno zdravlja, da praznike provedete u krugu najmilijih, i da se uvek, kao i večeras, radujemo dečijim osmesima koji su nam motiv da radimo i maštamo još više i da zajedno kreiramo još bolju budućnost u Banatskom Velikom Selu, Kikindi i u našoj Srbiji.
Novogodišnji koncert članova kulturno-umetničkog društva tradicionalan je i u Nakovu. Održan je večeras, u sali bioskopa, na zadovoljstvo velikog broja meštana.
– Zahvaljujem članovima KUD „Izvor“ na očuvanju tradicije i kulture naših naroda, kao i Mesnoj zajednici na izuzetnoj saradnji sa Gradskom upravom. Mi zaista, sa zadovoljstvom, podržavamo njihov rad.
Kulturno-umetničko društvo „Petar Kočić“ u Novim Kozarcima održalo je večeras za svoju publiku tradicionalni Novogodišnji koncert.
Članovi KUD-a i gosti koncerta, đaci iz Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ iz ovog mesta, izveli su bogat program u prepunoj sali Doma kulture.
Li Delong je uvažena američka/francuska glumica, rediteljka, klovnovska učiteljica i spisateljica koja stvara više od 30 godina. Formalnu edukaciju ostvarila je na Akademiji u Zapadnoj Virdžiniji, a zatim u pariskom pozorištu Pitera Bruka i školi Žaka Lekoka. Njena monodrama pobednik je Edinburškog festivala, a predstave koje je režirala, nagrađivane su na mnogim festivalima, širom Evrope.
Glumac, glavni producent i inicijator projekta je Kikinđanin Stefan Ostojić. Diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Ljuboslava Majere. Igrao u pozorištima u Kikindi, Kraljevu, Novom Sadu i Subotici. Osvojio je nagrade za najboljeg glumca na festivalima: profesionalnih pozorišta Vojvodine, Vragolaste pozorištarije u Smederevskoj Palanci, Zvezdarište u
Beogradu, i godišnju nagradu grada Kikinde za rad u Humanitarnom teatru „Gusani u magli“, čiji je osnivač.
Jovan Popović (1905-1052), bio je pesnik i prozni pisac, urednik časopisa, pozorišni i književni kritičar, jedan od osnivača beogradskog nedeljnika NIN i predsednik Udruženja književnika Srbije. Od početka ustanka u Srbiji učestvovao je u NOB-u. 1950. izabran je za dopisnog člana SANU. Sahranjen je u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu, a njegovo ime nose osnovna škola u Kikindi, kikindska Narodna biblioteka, kao i još desetak osnovnih škola u Srbiji. Godinu dana po Popovićevoj smrti, 1953. godine u centru Kikinde, na današnjem gradskom trgu, podignut je monumentalni spomenik ovom autoru, izrađen u bronzi, delo akademskog vajara Aleksandra Zarina.
Zbirka poezije „Kintsugi porcelan duše“ Kikinđanina Nenada Adamova, predstavljena je večeras u Kulturnom centru pred velikim brojem kolega, prijatelja i poštovalaca rada ovog psihologa i pesnika.
Filipović, lekar i kolumnista, dr Vladimir Jeftić, i izdavač, Dejan Spasojević iz „ASoglasa“ iz Zvornika. Upravo u tom gradu knjiga „Kintsugi porcelan duše“ nagrađena je u kategoriji neobjavljenih prvih poetskih rukopisa na petim Drinskim književnim susretima 2021. godine.
Japanska reč kintsugi znači „uvezivanje, spajanje zlatom“ ili „popravka zlatom“, i opisuje način popravljanja polomljenog porcelana ili keramike, podsetila je pesnikinja Jasna Milenović.
zapisa spaja, zlatnim nitima stihova, ožiljke svog životnog iskustva, svog kintsugija – rekla je Milenovićeva.
psiholog, i to izvanredan, pretoči u prozu jer smatram da njegov kreativni krug nije završen – ocenio je Filipović. – Nenad je izuzetan terapeut, uvek profesionalan i precizan, u sve što radi unosi dozu emocije. Kada bi napisao priče inspirisane svojim radom sa više hiljada klijenata, kao i o tome šta zna o društvu, mislim da bismo dobili lek za mnoge naše probleme koje Nenad tako dobro rešava. On je izuzetan poznavalac ljudske duše i psihe, veoma prijatan i lekovit.
Recenzenti i prijatelji Adamova čitali su stihove publici po sopstvenom izboru. Dr Vladimir Jeftić zaključio je da je „Nenadov kintsugi pravi egzemplar da nema sazrevanja i rasta duše bez iskušenja i patnje. Patnja je jednostavno put kojim se mora proći na putu ka lepšem i boljem“.
Novi Kozarci su glavni grad čitalaca – prvi i jedini u državi i u ovom delu sveta imaju stalnu uličnu mini-knjižaru iz koje možete besplatno da uzmete knjigu koju želite i da, zauzvrat, ostavite jedan od naslova iz vaše kućne kolekcije.
– Ljudi nisu verovali da će to zaživeti – priča Vinka. – Na policama su korišćeni primerci koje ljudi poklanjaju, zauzvrat uzimajući naslov koji im odgovara. Dolaze svi, stariji ljudi i deca, mnogo njih ima dosta knjiga i lektiru, i jednostavno donesu jer im više ne treba. Oduševljena sam kako su to ljudi prihvatili.
Mini-knjižare za razmenu knjiga vest su gde god da se pojave na planeti – ima ih u SAD-u, Nemačkoj, Čileu… U Novim Kozarcima, međutim, ulična knjižara već ima svoje stalne korisnike. Nikome, osim gostima, koji su oduševljeni, odavno nije neobično da knjige stoje u vitrinici na ulici, na dohvat ruke svima koji su za razmenu ispisanih reči, svetova i života.