Култура

Azaric 1

Braco Azarić, slikar iz Novih Kozaraca, predstavio se i ljubiteljima umetnosti u Beogradu, u Galeriji Ustanove kulture “Božidarac”. Priliku da izlaže u ovom renomiranom umetničkom prostoru dobio je na konkursu koji je raspisala Galerija. Otvaranje izložbe bilo je 14. juna i Azarićeve slike biće izložene još sutra.

– Veoma mi je drago što sam izlagao na ovako značajnom mestu. Izložbu je otvorio  mr Miodrag Elezović, a u programu svečanog otvaranja nastupila je moja koleginica iz Beograda, inače i pesnikinja, Nataša Radosavljević Nera. Izložio sam retrospektivu, slike od početaka mog rada do danas, tridesetak ulja na platnu. Neke slike sam već i prodao – kaže Azarić.

Slikarska kolonija u Novim Kozarcima od petka

Braco Azarić je i osnivač slikarske kolonije „Dani Zdravka Mandića“ koja će, ove godine, u Galeriji kozaračke Vile koja, takođe nosi ime po čuvenom slikaru iz ovog mesta, okupiti dvadeset učesnika – iz Beograda, Novog Sada i Kikinde.

Početak Kolonije je u petak, 23. juna, u 18 sati i biće označen otvaranjem izložbe slikarke iz Kikinde, Dušanke Pap Vujević. Umetnici će stvarati tri dana, i u nedelju, u Vili, biće priređena izložba radova nastalih na ovom skupu. Koloniju organizuju Galerija “Zdravko Mandić” i crkveena opština, uz podršku Mesne zajednice i Grada.

CDA_1382

Gradonačelnik Nikola Lukač iskoristio je priliku da još jednom poseti izložbu „U velikom formatu – slike akademika“ u novom galerijskom prostoru Narodnog muzeja, pre zatvaranja izložbe.

Lukač je istakao da ovaj moderan prostor, u koji je uloženo približno 20 miliona dinara služi za ponos Narodnog muzeja, kao i Grada Kikinde.

Postavku na kojoj su predstavljeni radovi devet autora, od Peđe Milosavljevića do Petra Omčikusa, inače poklon umetničkoj zbirci Srpske akademije nauka i umetnosti, možete pogledati još danas i sutra.

U društvu i kroz razgovor sa Jelenom Ciganović, kustoskinjom istoričarkom umetnosti, sutra će biti zatvorena izložba koja je svečano otvorila ovaj predivan galerijski prostor. Kustoskinja će za razgovor sa posetiocima biti dostupna od 16 do 20 sati.

violinistkinja

U Galeriji Nova Narodnog muzeja u subotu je održan koncert violinistkinje Milijane Zolotić Simić,  inspirisan slikom Peđe Milosavljevića „Portret violinistkinje Marije Mihailović”. Koncert je upriličen kao prateći  deo izložbe iz Galerije SANU „U velikom formatu“.

-Zašto bismo o slici samo pričali, ako možemo da je oživimo na neki način. Slika ima zanimljivu istoriju, naslikao ju je Peđa Milosavljević 1935/36. godine- navodi Dragan Kiursi, viši muzejski pedagog. – Milosavljević je bio diplomata, inspirisan slikarima Pariza. Iako nije bio akademski slikar, učio je od vrsnih umetnika poput Jovana Bijelića, koji je imao atelje u istoj zgradi u kojoj je radila Marija Mihailović, devojka sa slike. Tu su se upoznali i tako je nastao portret. Kasnije se sreću u beogradskim kulturnim miljeima gde je ona muzicirala sa sestrom Olgom. Tu se prepliću priče Ive Andrića, Milosavljevića, Marije Mihailović- navodi Kiurski.

Na repertoaru su bila dela Baha, Hendla, Prokofjeva, Svendsena, Popovića, Stojanovića. Milijana Zolotić Simić je završila Akademiju umetnosti u Novom Sadu. Nastupala je kao solista i u kamernim sastavima. Održala je više solističkih koncerata u Kikindi, a u Centru lepih veština godinu dana je realizovala koncerte klasične muzike za bebe i decu do tri godine. Nastavnica je u Osnovnoj muzičkoj školi „Slobodan Malbaški“.

U okviru pratećeg programa postavke „U velikom formatu”, realizovane su i radionice za decu i odrasle. Izložba će posetiocima biti dostupna još sutra (sreda), kada će od 16 do 20 sati svi zainteresovani biti u prilici da razgovaraju sa Jelenom Ciganović, istoričarkom umetnosti.

Horovi 5

Dve nastavnice muzičkog, Nikolina Suvajdžić i Nataša Francuski, odlučile su da sav rad i trud koji ulaži dečaci i devojčice u vannastavnoj aktivnosti horskih proba, treba da bude viđen i nagrađen. I upravo to se dogodilo večeras, u prepunoj sali Narodnog pozorišta, u kojoj su nastupili horovi osnovnih škola „Sveti Sava“ i „Žarko Zrenjanin“. Povodom završetka školske godine, upriličen je koncert pod nazivom „Muzika nas spaja“.

– Dve godine vodim hor i sa ponosom mogu da kažem da svake školske godine imamo sve više učenika. Deci se plasira muzika koja je šund i kič i zato se trudim da pokušaju da im približim klasičnu muziku i da je razumeju. Imamo slušne testove koje oni svi vole i svi dobijaju petice. Najvažnije je dugoročno znanje, a oni umeju da prepoznaju repertoar klasične muzike koji, inače, slušamo i na ekskurzijama – kaže Nikolina Suvajdžić, nastavnica muzičke kulture, master saksofonista.

Nastavnice Nikolina Suvajdžić i Nataša Francuski

Njena koleginica, nastavnica Nataša Francuski, etnomuzikolog, ima slična, lepa iskustva na svom radnom mestu, u OŠ „Žarko Zrenjanin“.

– Mi imamo mali hor, to su niži razredi i hor viših razreda. Za program smo birali pesme Bajage, Đorđa Balaševića, Olivera Mandića, dečije i manje poznate pesme koje su iznenađenje za publiku – kaže nastavnica Francuski. –  Instrumentalne numere izvode učenici koji pohađaju i Muzičku školu i mi ćemo nastupati sa njima. Na repertoaru su, uglavnom, ljubavne pesme, jer želimo da pošaljemo poruku da je ljubav najvažnija, kao i prijateljstvo, saradnja i razumevanje.

Podršku iz lokalne samouprave učesnicima je pružila članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje, Valentina Mickovski.

– Ovo je dokaz timskog rada i sinergije dve škole. U ime Grada učenicima želim da, posle ove teške godine i kolektivne traume, raspust provedu družeći se, da budu bezbrižni i da uživaju sa najmilijima. Nama starijima ostaje da razmislimo kako možemo biti bolji u svom odnosu prema deci, kako ih možemo više voleti, podsticati i usmeravati, kao i da u njima osvešćujemo prave vrednosti kao što su ljubav, zajedništvo, kreativnost i empatija – rekla je Valentina Mickovski.

Valentina Mickovski i direktori škola, Gordana Rackov i Tihomir Farkaš

Koncert je, publici i učesnicima, doneo potpuno uživanje u muzici – klasičnim delima, evergrinu, kao i nezaboravnim pop-hitovima. Najlepše su se, ipak, proveli đaci, oni koji su, uz pomoć svojih nadahnutih nastavnica, pesmom večeras poručili da lepe emocije treba negovati i deliti, kao što oni to čine – muzikom.

 

Milena Živkov 2

U kikindskom Narodnom pozorištu završena je sezona repertoarskog igranja. Preostalo je samo gostovanje predstave iz Beograda, „Emigranti“, 30. juna, jer je prethodno bila otkazana zbog dana žalosti. Sezona za nama trebalo je da, posle pandemijskih restrikcija u kulturnom životu, ponovo uspostavi normalan pozorišni ritam i vrati publiku u salu.

„Kikindski portal“: Kako ocenjujete proteklu sezonu?

Milena Živkov: Po meni je protekla sezona bila uspešna. Imali smo dve premijere na koje smo ponosni, predstava „Ljubavno pismo“ i „Oblaci“. Takođe, naša „Laža i paralaža“ dobila je nagradu za najbolju predstavu po oceni publike na Festivalu „Publikum“ u Kuli. Posebno sam ponosna na to što su nam se vratili mlađi gledaoci, to nam je jako važno i to nam je i bio jedan od ciljeva za prošlu sezonu.

“Oblaci”

„Kikindski“: Kakvi su planovi za sledeću sezonu? Koliko premijera je planirano?

Živkov: Naredna sezona biće otvorena premijerom. Trenutno su u toku pregovori sa mladim rediteljem iz Beograda, Rastislavom Ćopićem, o tome koji ćemo tekst raditi. Cilj nam je da, u budućnosti, više dajemo šansu mladim rediteljima da pokažu svoju kreativnost. Oni su se pokazali kao saradnici koji traže svoje mesto pod suncem i zato ulažu više truda i kreativnosti. Ne kažem da stariji to ne rade, ali mladi su dodatno motivisani. U februaru bi trebalo da počne rad na još jednoj predstavi. Trenutno razmišljam o savremenom dramskom tekstu, više bih se okrenula tome, ali sledeće godine radićemo klasičan komad.

„Kikindski“: Kakva je repertoarska politika Narodnog pozorišta?

Živkov: Imamo zaisto šarenolik repertoar, želimo da publici ponudimo sve, i komediju i dramu. Smatram da su mladima interesantni savremeni komadi, to je počelo od predstave „Pa se vidimo u snu“, koja je i ciljano rađena za mlađu publiku.

“Ljubavno pismo”

„Kikindski“: Kikindsko pozorište je gotovo uvek imalo bar jednu predstavu po lokalnim motivima. Da li tako nešto imate u planu?

Živkov: Razmišljam i o takvoj predstavi i mislim da je sada pravo vreme za to,  ali još uvek ne mogu ništa konkretnije da najavim.

„Kikindski“: Kako vidite ulogu pozorišta danas, posebno u kontekstu opštedruštvene klime poslednjih meseci?

Živkov: Mislim da je pozorište lekovito, za sve boljke. I sada, kada su se desile tragedije, bila sam protiv toga da se predstave otkazuju, baš zbog toga što mislim da je pozorište lek. Pozorišna predstava nikog nije podstakla da učini nekom neko zlo, naprotiv. Generalno, mislim da ljudi treba više da se okrenu kulturi i da tu traže neki spas, utočište i beg od realnosti koja je, nažalost, surova.

“Kauboji”

Od jeseni, skuplje ulaznice

Kako saznajemo od v. d. direktorice, od naredne sezone karta će poskupeti sa 300 na 400 dinara. Popust od 50 odsto odobrava se studentima, penzionerima, učenicima i nezaposlenima. Sezonske karte nisu u ponudi Pozorišta.

Protekle sezone više od tri hiljade prodatih ulaznica

Protekle sezone bilo je 54 igranja na matičnoj sceni i na gostovanjima. U Kikindi je bilo oko 3.200 prodatih ulaznica, i na gostovanjima još oko hiljadu. Gostovalo se u Novom Bečeju, Čoki, Kumanima, Kuli, Beogradu, Kraljevu i u Kragujevcu. Sa najnovijim premijerama, Pozorište trenutno ima 13 igrajućih predstava.

Gusle 4

U okviru programa Kikindskog leta večeras je, u Svečanoj sali Narodnog muzeja, održan koncert Velikog narodnog orkestra, solista i Ženske pevačke grupe ADZM „Gusle“.

– U toku je naša 148. koncertna sezona i ovo veče posvećujemo lepoj, staroj, tradicionalnoj muzici u obradi i izvođenju našeg Velikog narodnog orkestra. Naša Ženska pevačka grupa je laureat 10. Vokalnog etno festivala mladih u kategoriji tradicije, održanog u Negotinu, i neke od solista publika će večeras imati prilike prvi put da sluša – rekao je Zoran Petrović, direktor „Gusala“.

U ime lokalne samouprave, koncertu su prisustvovale članice Gradskog veća, Valentina Mickovski i Melita Gombar.

– Kako bi našim sugrađanima bilo što prijatnije i zabavnije tokom leta, Grad Kikinda je organizovao Kulturno leto. Pozivam sve sugrađane da pogledaju program jer mislim da ima ponešto za svakoga, od koncerata i književnih promocija, do lepih događaja u selima – rekla je Mickovska.

U prepunoj sali Muzeja, članovi „Gusala“ još jednom su svojoj publici priredili izuzetno veče kvalitetne muzike u nastupima virtuoza instrumentalista i izuzetnih vokalnih solista ovog društva.

Sabor frulasa 8

Iđoš je večeras, 27. put, bio domaćin Sabora trubača pod nazivom „Škripi đeram“. Manifestacija vredna poštovanja, koja decenijama odoleva, u kontinuitetu, svakog juna ugosti majstore ovog instrumenta iz čitave Vojvodine, ali i iz centralnih delova države. Ovoga puta takmičari, njih trinaestoro, stigli su iz Beograda, Leštana, Sremske Kamenice, Subotice, Novog Pazara, Kikinde i Iđoša.

Miroslav Vesović iz Leštana višestruki je pobednik Sabora u Iđošu. Penzionisani je nastavnik fizike i matematike. Svira od malena, a frule izrađuje duže od pet decenija.

– Moj otac je svirao klarinet i frulu i od njega sam to nasledio. Ako je violina kraljica instrumenata, frula je odmah do nje. Veoma je važna za očuvanje tradicije. Na fruli dobar majstor može sve da svira, i klasičnu muziku – kaže Vesović.

Najmlađa učesnica, desetogodišnja Dunja Jelovac, stigla je iz Beograda.

– Prvi put učestvujem. Sviram frulu od devete godine, naučila me je  moja nastavnica Sonja Šipić iz Muzičke škole „Mokranjac“ – kaže Dunja.

Festival frule otvorio je predsednik Skupštine grada, Mladen Bogdan.

– Samo trajanje manifestacije pokazuje koliko je ona važna – rekao je Bogdan. – Grad Kikinda će je, kao i do sada, uvek podržavati, jer želimo da pokažemo koliko je značajno čuvati i negovati tradiciju vezanu za ovaj stari instrument u Srba. Važno je da se i mladi zainteresuju, kako bi i novi naraštaji negovali našu baštinu.

Nastupe frulaša ocenjivali su dr Danka Lajić Mihajlović, etnomuzikolog u Muzikološkom institutu Srpske akademije nauka i umentosti, predsednica žirija, Dejan Anđelović, profesor metodike muzike, umetnik na fruli, član grupe „Iskon“ iz Subotice i dr Dalibor Todorović, majstor frule iz Raške.

– Ovo je i prilika da podstaknemo mlade svirače da očuvaju taj deo nematerijalnog nasleđa. Što više ima predtakmičenja, to je bolja osnova za tu održivost danas, za temelj kulturnog identiteta mladih – rekla je predsednica žirija.

Majstori frule nastupali su u četiri kategorije: mladi frulaši, izvorno sviranje, savremeno sviranje uz pratnju orkestra i dueti.

Odlukom žirija, sa ovog takmičenja, na Sabor u Prislonici kod Čačka, koji će se održati 22. i 23. jula, plasirali su se: Veljko Petronijević iz Novog Pazara i Cvijetin Milaković iz Subotice, u kategoriji izvornog sviranja; Milorad Kukić i Dragiša Antić, obojica iz Novog Sada, i Nenad Mihajlović iz Paraćina, u kategoriji savremenog sviranja; u kategoriji dueta, pobednici su Nenad Mihajlović i Milan Vilotić, dok se Dunja Jelovac plasirala za dalje takmičenje u kategoriji mladih.

Sabor frulaša uveličali su i gosti, folklor KUD-a „Mokrin“, dok je takmičare pratio Orkestar Vladimira Milovanova.

Organizator takmičenja, od samog početka je Kulturno-prosvetno društvo „Milivoj Omorac“ iz Iđoša, uz svesrdnu pomoć Mesne zajednice i Grada. Iđoška publika gotovo je ispunila salu Doma kulture i pokazala da, osim što su dobri domaćini, veoma dobro znaju da je očuvanje tradicije temelj izgradnje sigurne budućnosti.

Plazinic 1

“Vrlo malo svetlosti” naziv je izložbe eminentnog slikara Božidara Plazinića koja je otvorena u Galeriji „Tera“. Seriju radova čine četiri celine crteža na novinskom papiru, nastalih 2020. i 2021. godine.

„Jedan od fenomena i tema Plazinićevog rada u karijeri dugoj više od pola veka jeste svetlost, koja je u mitologijama skoro svih naroda doživljena kao tajna života. Nezavisno od toga koji materijal i medijum da koristi, umetnik iznova nastoji da izvuče ona svojstva koja odgovaraju njegovim primarnim impulsima. Za njega je od vitalnog značaja iznalaženje onog trenutka svetlosti koji osvaja moć govora. Taj trenutak poseduje snagu saopštenja (upotreba novinskog papira) i nosi, unutar svojih ostvarenih likovnih elemenata, sugestiju njegovog unutrašnjeg razloga“, navela je u najavi izložbe Verica Nemet, istoričarka umetnosti iz „Tere“.

Izložba je plod pandemije, potvrdio je autor na svečanom otvaranju i samo je deo iz perioda njegove hiperprodukcije.

– Tada sam osetio jedan trenutak koji je kulminirao u mojoj svesti, da mi već dugo živimo u problemu nestanka egzistencijalne svetlosti, one koja treba da budi sve pozitivno u nama. Živimo u vremenu informacija kojima nas bombarduju – o tragedijama, bolestima i političkim intrigama. Sve to, kap po kap, utiče na našu svest i ubija taj minimum svetlosti koji je potreban da se održimo kao ljudi i da zadržimo dostojanstvo čoveka. U to vreme i bukvalno sam oseećao nedostatak svetlosti jer sam živeo u jednoj sobici i svakog dana sam radio crteže kojima sam praktično poništavao te tekstove. Pokušao sam da ih  prevedem u estetski predmet, da to ružno pretvorim u nešto lepo. Napravio sam 212 crteža, od kojih su neki sada ovde pred vama – rekao je Plazinić.

Božidar Plazinić stvara u Čačku, dobitnik je više od 30 domaćih i internacionalnih priznanja. Postavka njegovih radova ostaće u Galeriji „Tera“ do 2. jula.

Gusle Bratislava 7

Članovi starije grupe škole folklora „Gusala“ učestvovali su, od 8 do 12 juna, na 25. Međunarodnom festivalu dečjih folklornih ansambala u Bratislavi. Na Festivalu su nastupili dečiji ansambli iz Bugarske, Češke, Slovačke i „Gusle“, kao jedini predstavnici Srbije.

Folklorci iz našeg grada su, brojnoj publici, tokom pet nastupa, predstavila muzičko folklorno nasleđe Srbije, sa posebnim naglaskom na nasleđe Kikinde i Banata. Sa tradicionalnim igrama različitih oblasti Srbije, članovi „Gusala“ upoznali su ostale učesnike na folklornoj radionici Festivala.

Stefan 3

Stefan Ostojić, naš sugrađanin, glumac, jedni je pozorišni klovn u Srbiji i upravo se vratio sa mini-evropske turneje. Putovao je sa svojim „Lalom“, monodramom koju je napravio u saradnji sa čuvenom rediteljkom Li Delong.

U međuvremenu, Ostojić je igrao u Domu kulture „Studentski grad“ u Beogradu, u Kraljevu, u Srpskom narodnom pozorištu i u Pozorištu mladih u Novom Sadu. Od premijere koja je održana septembra prošle godine, Ostojić je kao Lala na scenu stao tačno 34 puta, računajući i nastupe u kikindskim selima na biciklističkoj turneji. Isto toliko puta poslao je poruku ljubavi i tolerancije koju su svi razumeli i prihvatili.

„Kikindski portal“: Posle igranja u kikindskim selima, gradovima u Srbiji, gostovanja na Azorskim ostrvima, Osijeku i u Pragu, smešila se evropska turneja. Ipak, nije sve proteklo po planu.

Stefan Ostojić: Da, prvo je trebalo da odem u Veliku Britaniju, u Brajton, na značajan svetski pozorišni festival „Brajton frindž“, na koji sam bio pozvan. Međutim, nisam dobio vizu. Zatim sam, kao što je i bilo planirano, nastupio na „Zagrebačkom klovnovskom festivalu“ na kojem su, takođe, bili glumci iz više evropskih zemalja. Posle toga sam otputovao u Švedsku u kojoj sam bio dve i po nedelje. U sklopu projekta „Strejndž spejsis“ u kojem je bio i „Teatar Teatron“ iz kojeg su me pozvali da učestvujem, igrao sam četiri puta: u Stokholmu, Malmeu i u malom mestu na krajnjem severu Švedske, u Moskoselu.

„Kikindski“: Da li su svuda razumeli Lalinu priču?

Ostojić: „Lalu“ razumeju gde god da odem, svuda je publika jako lepo prima.  Zanimljivo je da ljudi i posle predstave pričaju o tome. Recimo, kada vide neki par na ulici, kažu „Evo Lala i Sosa“. Ako se neko pravi važan, kažu „On je Baja“. Likovi nastavljaju da postoje kao arhetipovi i u njihovom društvu, što mi je posebno drago. Lalu doživljavaju kao zabavnog, prate priču i reaguju. U Švedskoj su na seminarima bili i umetnici iz drugih zemalja; bilo je Italijana, Nemaca, Austrijanaca. Jedna devojka iz Albanije se rasplakala u toku predstave. Vrlo često se događa da neko u publici poznaje neki par koji ima sličnu sudbinu kao moji Lala i Sosa. Igrao sam za mnogo stranaca, samo dva puta za Šveđane. Tamo su mnogo emotivije prihvatali predstavu, mnogi su se bili i rastužili. U Švedskoj se i deci dozvoljava više slobode, trčali su po sceni u toku predstave, a na jednom izvođenju dečak je osetio potrebu da bude sa mnom, seo je na sredinu scene i ja sam igrao oko njega. Posle predstave publika ima priliku da postavlja pitanja. Pitali su me o procesu, da li mi je naporno. Jedna devojčica se javila i tražila da još jednom odigram predstavu. Zanimljivo je da ljudi tamo prilaze glumcu i odaju mu priznanje za njegov rad, kod nas obično pričaju o tome kako su se proveli na predstavi. Ne navijam ni za jedno, samo primećujem. Švedska je veoma uređena, imaju razrađene sisteme za bavljenje umetnošću i, koliko sam video, u njoj je mnogo je lakše živeti od umetnosti i postići nešto, nego na drugim mestima.

„Kikindski“: Kako je bilo na Klovnovskom festivalu u Zagrebu?

Ostojić: To je jedini festival te vrste na Balkanu. Bilo je i tamo dosta stranaca, i među kolegama i u publici. Sreli smo se svi mi koji se bavimo ovom vrstom teatra i bilo je divno. Gledali smo mnogo načina klovnovskog igranja, od  „slepstika“, čiji su predstavnici Čarli Čaplin i Baster Kiton, do akrobatskih klovnovskih nastupa. Završili smo master-klas poznatog američkog klovna Džona Tauzena. Učestvovao sam na okruglom stolu na temu „Gde je danas klovnovski teatar na prostoru eks-Jugoslavije“. Bilo je jako zanimljivo i lepo; u Hrvatskoj Lalu već poznaju i mnogo su ga voleli. Tamo je bila i rediteljka Li Delong, veoma je zadovoljna kako se razvija predstava. U Zagrebu sam dobio i prvu pozorišnu kritiku i baš sam zadovoljan.

„Kikindski“: Šta Lala sada planira (šta je sada smislio)?

Ostojić: „Lala“ se vraća biciklističkoj turneji jer se zalažem za decentralizaciju kulture. Želim da ljudi gledaju pozorište tamo gde pozorište retko ili nikada ne dolazi. Biciklom ću otići u najmanje selo u Srbiji, u Muškovinu kod Prijepolja. Zatim imam zakazana gostovanja u Mađarskoj i u Bosni i još neke festivale u inostranstvu na koje mislim da ću otići. Jako se radujem igranju u Mađarskoj jer sam u Portugaliji imao deo publike iz te zemlje i vrlo su emotivno reagovali na „Lalu“. Voleo bih i da ponovo igram u Kikindi.

Dok se sve želje ne ostvare, „Lala“ svoju priču o ljudima s našeg podneblja, o toleranciji, razumevanju i poštovanju, pre svega ljubavi, nastavlja da širi po meridijanima. I poručuje – kad ste pred izborom, birajte ljubav.