Култура

Gusle 4

U okviru programa Kikindskog leta večeras je, u Svečanoj sali Narodnog muzeja, održan koncert Velikog narodnog orkestra, solista i Ženske pevačke grupe ADZM „Gusle“.

– U toku je naša 148. koncertna sezona i ovo veče posvećujemo lepoj, staroj, tradicionalnoj muzici u obradi i izvođenju našeg Velikog narodnog orkestra. Naša Ženska pevačka grupa je laureat 10. Vokalnog etno festivala mladih u kategoriji tradicije, održanog u Negotinu, i neke od solista publika će večeras imati prilike prvi put da sluša – rekao je Zoran Petrović, direktor „Gusala“.

U ime lokalne samouprave, koncertu su prisustvovale članice Gradskog veća, Valentina Mickovski i Melita Gombar.

– Kako bi našim sugrađanima bilo što prijatnije i zabavnije tokom leta, Grad Kikinda je organizovao Kulturno leto. Pozivam sve sugrađane da pogledaju program jer mislim da ima ponešto za svakoga, od koncerata i književnih promocija, do lepih događaja u selima – rekla je Mickovska.

U prepunoj sali Muzeja, članovi „Gusala“ još jednom su svojoj publici priredili izuzetno veče kvalitetne muzike u nastupima virtuoza instrumentalista i izuzetnih vokalnih solista ovog društva.

Sabor frulasa 8

Iđoš je večeras, 27. put, bio domaćin Sabora trubača pod nazivom „Škripi đeram“. Manifestacija vredna poštovanja, koja decenijama odoleva, u kontinuitetu, svakog juna ugosti majstore ovog instrumenta iz čitave Vojvodine, ali i iz centralnih delova države. Ovoga puta takmičari, njih trinaestoro, stigli su iz Beograda, Leštana, Sremske Kamenice, Subotice, Novog Pazara, Kikinde i Iđoša.

Miroslav Vesović iz Leštana višestruki je pobednik Sabora u Iđošu. Penzionisani je nastavnik fizike i matematike. Svira od malena, a frule izrađuje duže od pet decenija.

– Moj otac je svirao klarinet i frulu i od njega sam to nasledio. Ako je violina kraljica instrumenata, frula je odmah do nje. Veoma je važna za očuvanje tradicije. Na fruli dobar majstor može sve da svira, i klasičnu muziku – kaže Vesović.

Najmlađa učesnica, desetogodišnja Dunja Jelovac, stigla je iz Beograda.

– Prvi put učestvujem. Sviram frulu od devete godine, naučila me je  moja nastavnica Sonja Šipić iz Muzičke škole „Mokranjac“ – kaže Dunja.

Festival frule otvorio je predsednik Skupštine grada, Mladen Bogdan.

– Samo trajanje manifestacije pokazuje koliko je ona važna – rekao je Bogdan. – Grad Kikinda će je, kao i do sada, uvek podržavati, jer želimo da pokažemo koliko je značajno čuvati i negovati tradiciju vezanu za ovaj stari instrument u Srba. Važno je da se i mladi zainteresuju, kako bi i novi naraštaji negovali našu baštinu.

Nastupe frulaša ocenjivali su dr Danka Lajić Mihajlović, etnomuzikolog u Muzikološkom institutu Srpske akademije nauka i umentosti, predsednica žirija, Dejan Anđelović, profesor metodike muzike, umetnik na fruli, član grupe „Iskon“ iz Subotice i dr Dalibor Todorović, majstor frule iz Raške.

– Ovo je i prilika da podstaknemo mlade svirače da očuvaju taj deo nematerijalnog nasleđa. Što više ima predtakmičenja, to je bolja osnova za tu održivost danas, za temelj kulturnog identiteta mladih – rekla je predsednica žirija.

Majstori frule nastupali su u četiri kategorije: mladi frulaši, izvorno sviranje, savremeno sviranje uz pratnju orkestra i dueti.

Odlukom žirija, sa ovog takmičenja, na Sabor u Prislonici kod Čačka, koji će se održati 22. i 23. jula, plasirali su se: Veljko Petronijević iz Novog Pazara i Cvijetin Milaković iz Subotice, u kategoriji izvornog sviranja; Milorad Kukić i Dragiša Antić, obojica iz Novog Sada, i Nenad Mihajlović iz Paraćina, u kategoriji savremenog sviranja; u kategoriji dueta, pobednici su Nenad Mihajlović i Milan Vilotić, dok se Dunja Jelovac plasirala za dalje takmičenje u kategoriji mladih.

Sabor frulaša uveličali su i gosti, folklor KUD-a „Mokrin“, dok je takmičare pratio Orkestar Vladimira Milovanova.

Organizator takmičenja, od samog početka je Kulturno-prosvetno društvo „Milivoj Omorac“ iz Iđoša, uz svesrdnu pomoć Mesne zajednice i Grada. Iđoška publika gotovo je ispunila salu Doma kulture i pokazala da, osim što su dobri domaćini, veoma dobro znaju da je očuvanje tradicije temelj izgradnje sigurne budućnosti.

Plazinic 1

“Vrlo malo svetlosti” naziv je izložbe eminentnog slikara Božidara Plazinića koja je otvorena u Galeriji „Tera“. Seriju radova čine četiri celine crteža na novinskom papiru, nastalih 2020. i 2021. godine.

„Jedan od fenomena i tema Plazinićevog rada u karijeri dugoj više od pola veka jeste svetlost, koja je u mitologijama skoro svih naroda doživljena kao tajna života. Nezavisno od toga koji materijal i medijum da koristi, umetnik iznova nastoji da izvuče ona svojstva koja odgovaraju njegovim primarnim impulsima. Za njega je od vitalnog značaja iznalaženje onog trenutka svetlosti koji osvaja moć govora. Taj trenutak poseduje snagu saopštenja (upotreba novinskog papira) i nosi, unutar svojih ostvarenih likovnih elemenata, sugestiju njegovog unutrašnjeg razloga“, navela je u najavi izložbe Verica Nemet, istoričarka umetnosti iz „Tere“.

Izložba je plod pandemije, potvrdio je autor na svečanom otvaranju i samo je deo iz perioda njegove hiperprodukcije.

– Tada sam osetio jedan trenutak koji je kulminirao u mojoj svesti, da mi već dugo živimo u problemu nestanka egzistencijalne svetlosti, one koja treba da budi sve pozitivno u nama. Živimo u vremenu informacija kojima nas bombarduju – o tragedijama, bolestima i političkim intrigama. Sve to, kap po kap, utiče na našu svest i ubija taj minimum svetlosti koji je potreban da se održimo kao ljudi i da zadržimo dostojanstvo čoveka. U to vreme i bukvalno sam oseećao nedostatak svetlosti jer sam živeo u jednoj sobici i svakog dana sam radio crteže kojima sam praktično poništavao te tekstove. Pokušao sam da ih  prevedem u estetski predmet, da to ružno pretvorim u nešto lepo. Napravio sam 212 crteža, od kojih su neki sada ovde pred vama – rekao je Plazinić.

Božidar Plazinić stvara u Čačku, dobitnik je više od 30 domaćih i internacionalnih priznanja. Postavka njegovih radova ostaće u Galeriji „Tera“ do 2. jula.

Gusle Bratislava 7

Članovi starije grupe škole folklora „Gusala“ učestvovali su, od 8 do 12 juna, na 25. Međunarodnom festivalu dečjih folklornih ansambala u Bratislavi. Na Festivalu su nastupili dečiji ansambli iz Bugarske, Češke, Slovačke i „Gusle“, kao jedini predstavnici Srbije.

Folklorci iz našeg grada su, brojnoj publici, tokom pet nastupa, predstavila muzičko folklorno nasleđe Srbije, sa posebnim naglaskom na nasleđe Kikinde i Banata. Sa tradicionalnim igrama različitih oblasti Srbije, članovi „Gusala“ upoznali su ostale učesnike na folklornoj radionici Festivala.

Stefan 3

Stefan Ostojić, naš sugrađanin, glumac, jedni je pozorišni klovn u Srbiji i upravo se vratio sa mini-evropske turneje. Putovao je sa svojim „Lalom“, monodramom koju je napravio u saradnji sa čuvenom rediteljkom Li Delong.

U međuvremenu, Ostojić je igrao u Domu kulture „Studentski grad“ u Beogradu, u Kraljevu, u Srpskom narodnom pozorištu i u Pozorištu mladih u Novom Sadu. Od premijere koja je održana septembra prošle godine, Ostojić je kao Lala na scenu stao tačno 34 puta, računajući i nastupe u kikindskim selima na biciklističkoj turneji. Isto toliko puta poslao je poruku ljubavi i tolerancije koju su svi razumeli i prihvatili.

„Kikindski portal“: Posle igranja u kikindskim selima, gradovima u Srbiji, gostovanja na Azorskim ostrvima, Osijeku i u Pragu, smešila se evropska turneja. Ipak, nije sve proteklo po planu.

Stefan Ostojić: Da, prvo je trebalo da odem u Veliku Britaniju, u Brajton, na značajan svetski pozorišni festival „Brajton frindž“, na koji sam bio pozvan. Međutim, nisam dobio vizu. Zatim sam, kao što je i bilo planirano, nastupio na „Zagrebačkom klovnovskom festivalu“ na kojem su, takođe, bili glumci iz više evropskih zemalja. Posle toga sam otputovao u Švedsku u kojoj sam bio dve i po nedelje. U sklopu projekta „Strejndž spejsis“ u kojem je bio i „Teatar Teatron“ iz kojeg su me pozvali da učestvujem, igrao sam četiri puta: u Stokholmu, Malmeu i u malom mestu na krajnjem severu Švedske, u Moskoselu.

„Kikindski“: Da li su svuda razumeli Lalinu priču?

Ostojić: „Lalu“ razumeju gde god da odem, svuda je publika jako lepo prima.  Zanimljivo je da ljudi i posle predstave pričaju o tome. Recimo, kada vide neki par na ulici, kažu „Evo Lala i Sosa“. Ako se neko pravi važan, kažu „On je Baja“. Likovi nastavljaju da postoje kao arhetipovi i u njihovom društvu, što mi je posebno drago. Lalu doživljavaju kao zabavnog, prate priču i reaguju. U Švedskoj su na seminarima bili i umetnici iz drugih zemalja; bilo je Italijana, Nemaca, Austrijanaca. Jedna devojka iz Albanije se rasplakala u toku predstave. Vrlo često se događa da neko u publici poznaje neki par koji ima sličnu sudbinu kao moji Lala i Sosa. Igrao sam za mnogo stranaca, samo dva puta za Šveđane. Tamo su mnogo emotivije prihvatali predstavu, mnogi su se bili i rastužili. U Švedskoj se i deci dozvoljava više slobode, trčali su po sceni u toku predstave, a na jednom izvođenju dečak je osetio potrebu da bude sa mnom, seo je na sredinu scene i ja sam igrao oko njega. Posle predstave publika ima priliku da postavlja pitanja. Pitali su me o procesu, da li mi je naporno. Jedna devojčica se javila i tražila da još jednom odigram predstavu. Zanimljivo je da ljudi tamo prilaze glumcu i odaju mu priznanje za njegov rad, kod nas obično pričaju o tome kako su se proveli na predstavi. Ne navijam ni za jedno, samo primećujem. Švedska je veoma uređena, imaju razrađene sisteme za bavljenje umetnošću i, koliko sam video, u njoj je mnogo je lakše živeti od umetnosti i postići nešto, nego na drugim mestima.

„Kikindski“: Kako je bilo na Klovnovskom festivalu u Zagrebu?

Ostojić: To je jedini festival te vrste na Balkanu. Bilo je i tamo dosta stranaca, i među kolegama i u publici. Sreli smo se svi mi koji se bavimo ovom vrstom teatra i bilo je divno. Gledali smo mnogo načina klovnovskog igranja, od  „slepstika“, čiji su predstavnici Čarli Čaplin i Baster Kiton, do akrobatskih klovnovskih nastupa. Završili smo master-klas poznatog američkog klovna Džona Tauzena. Učestvovao sam na okruglom stolu na temu „Gde je danas klovnovski teatar na prostoru eks-Jugoslavije“. Bilo je jako zanimljivo i lepo; u Hrvatskoj Lalu već poznaju i mnogo su ga voleli. Tamo je bila i rediteljka Li Delong, veoma je zadovoljna kako se razvija predstava. U Zagrebu sam dobio i prvu pozorišnu kritiku i baš sam zadovoljan.

„Kikindski“: Šta Lala sada planira (šta je sada smislio)?

Ostojić: „Lala“ se vraća biciklističkoj turneji jer se zalažem za decentralizaciju kulture. Želim da ljudi gledaju pozorište tamo gde pozorište retko ili nikada ne dolazi. Biciklom ću otići u najmanje selo u Srbiji, u Muškovinu kod Prijepolja. Zatim imam zakazana gostovanja u Mađarskoj i u Bosni i još neke festivale u inostranstvu na koje mislim da ću otići. Jako se radujem igranju u Mađarskoj jer sam u Portugaliji imao deo publike iz te zemlje i vrlo su emotivno reagovali na „Lalu“. Voleo bih i da ponovo igram u Kikindi.

Dok se sve želje ne ostvare, „Lala“ svoju priču o ljudima s našeg podneblja, o toleranciji, razumevanju i poštovanju, pre svega ljubavi, nastavlja da širi po meridijanima. I poručuje – kad ste pred izborom, birajte ljubav.

frule 2

Gotovo tri decenije Kulturno-prosvetno društvo „Milivoj Omorac“ iz Iđoša domaćin je regionalnog takmičenja frulaša, odnosno sabora pod nazivom „Škripi đeram“. U Iđošu je ove godine održan i sastanak organizatora predtakmičenja sa kojih se najbolji plasiraju na centralni sabor u Prislonici kod Čačka.

Sabor frulaša, 27. put, održaće se u subotu, 17. juna, u iđoškom Domu kulture.

– Prijavilo nam se 15 takmičara koji će nastupiti u četiri kategorije: mladi frulaši, izvorno sviranje, savremeno sviranje uz pratnju orkestra i dueti. Frulaši nam stižu iz Srbobrana, Leštana, Beograda, Pančeva, Novog Sada, Kikinde i Iđoša – kaže organizator, Željko Mirkonj, takođe jedan od dvojice iđoških predstavnika.

Prvi Sabor frulaša održan je 1995. godine, na inicijativu Radovana Mirkonja, Željkovog oca, koji je želeo da upravo Iđoš bude čuvar frulaške kulturne baštine u regionu.

Odlukom organizatora, predtakmičenje u Iđošu obuhvata region Vojvodine i Beograda. Osim ovog mesta, domaćini kvalifikacionih nadmetanja su Rača, Boljevac, Vranjska Banja i Šabac.

Na Saboru u Iđošu takmičenje će ocenjivati žiri: dr Danka Lajić, etnomuzikolog, predsednik, Dejan Anđelović iz Subotice, umetnik na fruli, član grupe „Iskon“, i Dalibor Todorović, majstor frule iz Raške. Nastupe će pratiti i organizator centralnog takmičenja u Prislonici, Zoran Rajčić. Najbolji iz Iđoša oprobaće se u konkurenciji pobednika regionalnih takmičenja, na 36. Saboru frulaša „Oj Moravo“, već 22. i 23. juna.

Organizaciju manifestacije podržale su Mesna zajednica Iđoš i Gradska uprava Kikinda. Prva frula zasviraće u subotu u Iđošu u 20 sati. Događaj će uveličati i gosti, folklor KUD „Mokrin“. Ulazak na Sabor je besplatan, a Iđošani se, kažu, nadaju dobroj poseti domaćina iz svog i drugih mesta sa područja grada.

Vanzemljaci 3 (5)

Neformalna umetnička grupa „Vanzemljaci“, već prepoznata po slobodi izraza i neobičnim izlagačkim prostorima, ovoga puta, čini se, učinila je ustupak i razmahnutu inspiraciju kanalisala na lica i figure, što je i naziv sinoć otvorene izložbe.

Ipak, dosledni sebi, izabrali su zanimljiv prostor za izlaganje – hol i stepenište cele zgrade Veća Saveza samostalnih sindikata (bivšeg „Radničkog bioskopa“).

– Sve je i počelo, pre više od tri godine, izlaganjem u alternativnim prostorima – kod Frica u izgorelom lokalu, kod Brice na uglu Braće Bogaroški, ali smo izlagali i u „Teri“ i od tada smo nekako i ozvaničili svoje postojanje kao grupe. Kikinda je dosta konzervativna, čak i po pitanju klasičnog slikarstva i vajarstva. Zato su kreativci dobrodošli – kaže Aleksandar Joksimović, akademski slikar i jedan od osnivača.

Grupa ima osam akademski obrazovanih likovnih umetnika, ukupno tridesetak članova, kao i podmladak.

– Imamo sve generacije, zastupljene su i razne profesije i različiti umetnički izrazi, stvaramo bez kalkulacija. Spaja nas ljubav prema umetnosti kao i potreba da se nešto događa, da Kikinda ne bude učmala sredina, kao što ljudi kažu da jeste – objašnjava Igor Grandić, jedan od izlagača i osnivača.

Izložba „Lica i figure“ je i prvo kikindsko izlaganje radova akademskog slikara Nikole Gajića iz Trebinja, odnedavno našeg sugrađanina.

– Izložio sam skulpturu „Palma“ i crteže ruku koji su fragmenti mini konstrukcije vetrenjače – kaže Nikola. – Tehnike se lako nauče, ono što je teško u umetnosti su ideja, koncept, poruka. Nastavljam da stvaram jednu zamišljenu celinu i nadam se i samostalnoj izložbi do kraja godine.

„Vanzemljake“ – izlagače na ovoj izložbi čine još: Andrea i Milivoje Vukojević, Jovan Isakov, Sonja Beloš, Katarina Dragin, Jelena Volkov, Katarina Tubin, Milica Benjocki, Zoran Kuzmanov – Toza, Zoran Srbljin – Dok, Nenad Miladinski – Kele i Vjećeslav Berar.

Shodno opredeljenju da se odmaknu od konvencija, „Vanzemljaci“ su na otvaranju imali muzičare: dobošare Studija „Maus“, Milana Vašalića sa gajdama i Vladimira Sedljaka Krecu na harfi. Zahvaljujući razumevanju iz Sindikata, kažu, izložba će biti dostupna do kraja meseca, radnim danima do 20 sati. Na polovini izlagačkog perioda, kako su najavili, organizovaće i vođenje i okrugli sto sa posetiocima.

Arhiv predavanje 1

Kako je nastalo Panonsko more, šta su Tetis i Paratetis, kako je Vojvodina postala plodna ravnica i kako je dobila ime, samo su neke od priča, potkrepljenih podacima iz relevantnih izvora koje publici, širom pokrajine, predstavlja novosadski publicista Zoran Knežev.

Njegovo predavanje pod nazivom „Hronika nastajanja Vojvodine“ sinoć je u svečanoj sali muzeja, imala priliku da sluša i publika u Kikindi.

– U sat i po vremena smestio sam priču, prilagođenu svim uzrastima, o tome kako su nastali ovi prostori – kaže Knežev. – Čitavo čovečanstvo je zasnovano na mitu, mi imamo zapise poslednjih 300, 400 godina, sve pre toga su legende. Zato sam prikupljao razne informacije, kako bih Vojvođanima ispričao priču o Vojvodini. Niko nam, do sada, recimo, nije objasnio Panonsko more ili kako je nastao Dunav.

U mnoštvu zanimljivih činjenica sa ovih prostora je i podatak da je, u 15 veku, u Vojvodini bilo samo 0,5 odsto obradive površine. Usledile su kolonizacije i veliki trud i muka da se stvore bolji uslovi za život, napominje Knežev.

– Malo ljudi zna da se ovde gajio pirinač, kao i da je Vojvodina, pre i posle Drugog svetskog rata, bila jedan od najvećih evropskih izvoznika šafrana, najskupljeg začina. Nedovoljno su poznate i zdravstvene prilike. U 18. veku, prema podacima koje je ostavio jedan Francuski lekar, od hiljadu rođenih, do 10. godine je umiralo više od 500.

Sekretarijat za kulturu Grada Novog Sada prepoznao je značaj predavanja Zorana Kneževa i podržao njegovo održavanje u desetak vojvođanskih mesta. Tako su priče iz davnina, posle Sombora, Vrbasa i Novog Bečeja, stigle i u Kikindu, u organizaciji Istorijskog arhiva.

Zoran Knežev istražuje prošlost naših prostora 15 godina. Autor je velikog broja istoriografskih dela: „Vojvodina: kazivanja i sećanja“, „Vojvodina: hronike i legende“, zatim pet dela iz istorije Novog Sada, „Tamburaške priče iz davnina“. Izdavač je „Laguna“, ali se knjige mogu kupiti i preko njegovih profila na društvenim mrežama, kaže autor.

Posle predavanja usledila su pitanja iz publike i razgovor o davnim vremenima o kojima priče, bile one mitovi ili činjenice, svakako treba sačuvati.

DSC_6914

Mladoj kantautorki iz Kikinde Tamari Ristić pripala je čast da bude prvi izvođač iz naše zemlje koji će nastupiti na prestižnom Glastonberi festivalu koji će biti održan u Velikoj Britaniji od 21. do 25. juna. Festival je poznat po šarolikosti muzičkih žanrova, kao i učešću zvučnih imena iz sveta muzike. Tamara poznata pod umetničkim imenom Kezz imaće dva nastupa- 1. juna solo, a dva dana kasnije sa umetnicom ILAEY na Toad Hall ctejdžu. Predstaviće svoj poslednji album „Elektroizvorika“ i još nekoliko novih numera.

-Trenutno sam fokusirana na poslednje pripreme nastupa, tako da ne razmišljam previše o samom značaju koji ovakvo dostignuće nosi. I meni je sve ovo delovalo neverovatno dok nisam dobila zvaničnu potvrdu i čestitku od organizatora. Ali prelep je osećaj da muzika koju stvaraš, iako je nezavisna i nekomercijalna, a iza nje ne stoji iko drugi osim mene same, pronađe nekako svoj put u ovom ludom vremenu- kaže Tamara za Kikindski portal.

Svestrana muzička umetnica, kantautorka, producentkinja, istoričarka umetnosti i pesnikinja Tamara Ristić autentičan talenat iz kog izvire prepoznatljiv umetnički izraz i kreativnu muzičku filozofiju pretočila je u svoj treći album „Elektroizvorika” objavljen krajem prošle godine. Ostala je verna spajanju tradicije i modernog, izvornog i elektronskog zvuka. Skrenula je pažnju intrigantnim scenskim nastupima, nespornom muzikalnošću i iskrenim emocijama. Proteklih godina živi u Sloveniji.

– „Elektroizvorika” je deo mog dugoročnog projekta, promovisanje nasleđa kroz savremeni zvuk. U ovom slučaju, u pitanju je balkansko muzičko nasleđe, koje uključuje srpske, makedonske, romske pesme, kao i po jednu bosansku, bugarsku i albansku, u sinergiji sa elektronikom koja se prostire od eksperimentalnog do klupskog zvuka- izjavila je Tamara za naš portal, povodom objavljivanja „Elektroizvorike“.

Glastonberi je najveći festival na travi i održava se od 1970. godine u mestu Pilton u Engleskoj. Poznat je po tome što osim savremene muzike ima i druge programe poput plesa, pozorišta, kabarea, cirkusa. Okuplja više od 200.000 posetilaca. Neki od muzičara koji su nastupali na Glastonberi festivalu su Roling Stons, Dejvid Bouvi, Adel, Lejdi Gaga, Pol Makartni, Koldplej…

Zorica Vujić

Sugrađanka Zorica Vujić Bajin poeziju piše od rane mladosti. Mladalačke stihove zamenile su pesme sećanja i nostalgičnih nota. Sve protkane ljubavlju, kaže autorka.

– Pesme su o mom devojaštvu, o gradu, o mom suprugu. Bili smo petnaestogodišnjaci kada se rodila ljubav. Sve je to u mojim stihovima. Njima poručujem ljudima da budu fleksibilniji, da gledaju na život i sa malo vedrine jer živimo u surovim vremenima. Inače, sve što želimo uvek možemo da stavimo na papir jer tako niko ništa ne može da nam ospori – kaže pesnikinja.

Zorica je penzionisani službenik Gradske, tada Opštinske uprave. Iako njen opus broji više od trista pesama, u književni prvenac pod nazivom „Kikindske jeseni“ stalo je tek osamdesetak. Najviše je, kaže, pisala u vreme pandemije.

– Uvek sam želela da ostavim neki trag, da sutra, kada me ne bude, moji unučići mogu da imaju knjigu svoje bake. To me je kompletiralo kao ličnost. Negde sam prolitala da uspešna žena treba da rodi dete, da zasadi drvo i da napiše knjigu. Sada sam sve to ispunila.

U prvoj zbirci Zorice Vujić je i pesma koju je napisala sa svojim suprugom povodom manifestacije „Dva pera u jednom dahu“ koju organizuje Klub ljubitelja knjige Majdan u Kostolcu. Upravo je ovaj klub, čiji je Zorica član, i izdao zbirku.

Prvu promociju, u rodnom gradu, upriličio je, u maju, Klub književnika „Duško Trifunović“. Pre nego što objavi još jedan deo pesničkog opusa, Zorica ima želju da, upravo na jesen, održi još jedno predstavljanje, u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“.

Knjiga koja će vas vratiti u mladost, podsetiti vas na prvu ljubav i na vaše kikindske jeseni, nalazi se na policama knjižare „BIS“.