Култура

Poljski arheolozi u muzeju 3

Izložba „Borba sa zubom vremena – dokumentovanje i rekonstrukcija svetske baštine – poljsko iskustvo“ otvorena je večeras u galeriji u prizemlju Narodnog muzeja.

Otvaranju je prisustvovao Njegova ekselencija, ambasador Poljske u Srbiji, Rafal Perl kojeg su dočekali gradonačelnik, Nikola Lukač i direktorica Muzeja, Lidija Milašinović.

– Izuzetno mi je zadovoljstvo i čast jer je Ambasada Republike Poljske izložbu posvećenu arheolozima i njihovom radu na najpoznatijim nalazištima odlučila da predstavi u Kikindi i upravo na manifestaciji „Dani ludaje“. Mi negujemo dobre odnose sa Poljskom, imamo i goste iz ove zemlje i nadamo se produbljivanju saradnje – rekao je gradonačelnik Lukač. pozdravljajući visokog gosta.Poljski arheolozi-konzervatori među najiskusnijima su u svetu. Ekspertsko iskustvo sticali su nakon Drugog svetskog rata na sopstvenom primeru izgradnje Varšave i drugih postradalih poljskih gradova.

– Izložba dokumentuje aktivnosti poznatih arheologa na najčuvenijim svetskim arheološkim lokalitetima, to je priča o važnosti arheologije – istakla je direktorica Muzeja, Lidija Milašinović. – Arheološko nasleđe je veoma važno, ono je iz perioda bez granica, nacija i podela po državama. To je naša zajednička prošlost, naša svetska baština.

Izložbu je otvorio Njegova ekselencija, ambasador Perl, i najavio novu saradnju dve države u ovoj oblasti

– Drago mi je da od danas u Kikindi možemo da pokažemo da je poljska arheologija poznata u svetu. Uskoro će biti potpisan ugovor o saradnji između fakulteta u Varšavi i u Beogradu jer postoje planovi o poljskoj arheološkoj misiji u Srbiji. U početku će to biti Viminacijum, ali nije isključeno da će biti i arheologa koji će raditi u Kikindi – rekao je Perl.

Dokumenti izloženi na ovoj edukativnoj i zanimljivoj postavci prikazuju dostignuća poljskih arheologa na lokalitetima u SAD-u, Peruu, Vijetnamu, Egiptu, Sudanu, Jermeniji, Gruziji, Siriji, Tanzaniji i Boliviji. Izložba će biti dostupna do 25. septembra.

Stefan Milenkovic 2

Kikinđani i gosti 38. „Dani ludaje“ imali su večeras izuzetnu priliku da se uvere kako zvuči vrhunska umetnost u izvođenju virtuoza. Koncertne večeri manifestacije otvorio je violinista Stefan Milenković sa orkestrom „Kamerata“.

Na izuzetno dobro posećenom nastupu na centralnoj bini na Trgu, publika je ovacijama ispratila svako izvođenje. I sam Milenković bio je izuzetno zadovoljan prijemom.

– Kikinda je prošle godine već bila među prvima koja je prepoznala Gudačku reprezentaciju mladih i ovde upriličila njihov koncert. Devojke su bile oduševljene. Posle su došle još jednom i evo, sada smo, nastupili i mi. To je znak jednog određenog senzibiliteta ovde prema takvoj vrsti umetnosti, kao i da imate i publiku koja to ceni – rekao je Milenović posle koncerta.

Sa izvanrednim muzičarima Orkestra „Kamerata“, regrutovanih iz novosadske Akademije umetnosti, Milenković je izveo brojna dela klasične muzike, ali i čuvenu temu iz filma „Šindlerova lista“. Ovo izdanje „Dana ludaje“ je, nastupom ovog izuzetnog, svetski slavnog muzičara, već premašilo očekivanja, a publici priredilo veče za uživanje i pamćenje.

vladimir maksimovic (2)

Odluku da bude glumac doneo je još kao sedmogodišnjak, kada ga je majka odvela u Teatar 13. Ipak, nakon završene akademije, radio je kao varilac i zamalo otišao u vatrogasce. Posle Momčila u „Ljubavnom pismu” i  Dušana Vasiljeva u „Oblacima”, priprema se da, u novoj predstavi kikindskog teatra, zaigra čak sedam uloga.

Na 58. Filmskim susretima u Nišu, glumac Narodnog pozorišta Kikinda, Vladimir Maksimović, dobio je nagradu za najbolju epizodnu ulogu-  brata blizanca u filmu „Ovuda će proći put”. Nagradi se, priznaje, nije nadao.

– To mi je prva filmska nagrada. U pozorištu sam od 1997. godine, u Teatru 13 imao sam sreću da budem kod Svetislava Jankovića koji je od nas zahtevao da u glumi tražimo igru i čaroliju. Dakle ne ozbiljnost, već samo mašta i iz toga će nešto izaći. Na ovom filmu, Nina Ognjanović je insistirala na igri, dajući mi da lik pravim na granici ludosti i mislim da sam uspeo u tome. Sve vreme publika ne zna da li je on umno poremećen ili pijan. Bilo mi je jako uzbudljivo da se igram na liniji između stripa i realizma, a da tu liniju ne pređem. Uz pomoć rediteljke i cele ekipe iz Toplog Dola, imao sam sreću da izgradim zapaženu ulogu – priča Maksimović.

Film je do sada osvojio šest nagrada na festivalima u zemlji i inostranstvu. Govori o devojci Jani koja nije zadovoljna u svojoj sredini i kao svoj izlaz vidi stranca koji dolazi u malo selo. Ovo ostvarenje biće prikazano na jesen, na RTS-u.

Maksimović je deo ansambla kikindskog pozorišta od 2020. godine. Ovdašnjoj publici poznat je po predstavama koje su premijerno izvedene u protekloj sezoni: „Ljubavno pismo” reditelja Dragana Ostojića, gde je pobrao simpatije gledalaca ulogom Momčila, i „Oblaci” u režiji Stevana Bodrože, u kojoj mu je poverena glavna rola, lik pesnika Dušana Vasiljeva.

– U Kikindi su me poznavali i znali kakav sam u radu i kao kolega. Ukazala se prilika kada je kolega Matić otišao u penziju, tako da sam došao na njegovo mesto. Inače, prvu predstavu ovde sam odigrao 2013. godine. Bio je to komad „Neću da platim i ne mogu da platim”, Slobodana Brankovića. A prvi put u Kikindu sam došao sa bratskim pozorištem iz Paraćina – otkriva mladi glumac.

Kada ga je kao sedmogodišnjaka majka odvela u Teatar 13, vrlo brzo je odlučio šta će biti njegov životni poziv. Studije glume završio je u Novom Sadu, u klasi Ljuboslava Majere.

– Velika je sreća raditi sa Majerom, biti njegov student. Stalno nas je učio kako svemu treba da damo smisao. Kod njega sam učio da od minimalnih sredstava pravim velike stvari, na tome je insistirao – priseća se studentskih dana.

Ipak, nakon završene akademije, činilo se da ga putevi ne vode u željenom smeru- u pozorište. Na ovoj drugoj sceni, životnoj, tada je zasukao rukave i dve godine radio kao varilac u jednoj firmi. Zamalo da postane vatrogasac. I odustane od glume. Ali, kao u narodnoj mudrosti- strpljen, spasen.

– Nije mi se ukazala šansa da radim, ali sam ipak imao strpljenja i sačekao svoju priliku- komentariše. Glumio je u filmovima: „Mali Budo”, „Zaspanka za vojnike”, „Nebo iznad nas”, „Južni vetar”, „Čizmaši”, „Branio sam Mladu Bosnu”, „Što se bore misli moje”. O razlici između glumačkog angažmana na filmu i u pozorištu kaže:

– Pozorište mi daje šansu da razmišljam o liku, kako taj čovek hoda, kako se smeje, a na filmu nemate tu mogućnost. Tamo je glumac jednako važan kao svetlo. Svi rade za film i sve je ponavljanje, nema se vremena za takve analize. Pozorište je živa stvar, nema prevare – jasan je Maksimović koga ćemo, uz Nikolu Joksimovića, gledati u novoj predstavi našeg pozorišta. Irsku crnu komediju „Džepovi puni kamenja” režira Rastislav Ćopić.

– Moja nova uloga su zapravo sedam uloga. Biće vrlo uzbudljivo. Reditelj traži da svaka uloga bude jasna, a da promene budu u samo jednom polukrugu. To je predstava karaktera, komedija sa elementima drame. Imam poverenja u Nikolu Joksimovića, mislim da je on jedan od darovitijih glumaca u našoj zemlji i onda sam spokojan jer imam partnera na sceni koji će mi pomagati –  kaže Maksimović.

U razgovoru za „Komunu”, otkrio nam je i u kojoj ulozi bi posebno voleo da se oproba.

– Kada budem imao te godine, želeo bih da odigram Astrova iz Čehovljevog ujka Vanje, to mi je omiljen dramski lik. Običan, a pun gorčine i neke tuge koju vešto krije.

KIKINDA POBEDILA BEOGRAD

– Ja sam Kikindu birao. Desilo mi se da sam posle godina odsustva iz glume, mogao da biram da li ću da dođem ovde ili da budem u Beogradu, ali sam izabrao Kikindu. Miran je grad, kao neka banja, ovde su ljudi pitomi.

O „LJUBAVNOM PISMU” I „OBLACIMA”

– „Ljubavno pismo” je režirao naš kolega Dragan Ostojić, to je njegova ideja i zamisao, a s obzirom na to da je odavde i da bolje, od većine nas, poznaje ovdašnju publiku, pogodio je u metu. Mislim da smo dali publici baš ono što treba, to je duhovita, brza, uzbudljiva i eksplozivna predstava, puna emocija, a opet ne može baš sve da bude smešno, ako nije malo tužno. Sa druge strane, lik Dušana Vasiljeva u „Oblacima” bio je velika odgovornost, jer se radi o stvarnim ljudima, o našem najboljem rodoljubivom pesniku koji je mlad stradao. Predstavu nismo pravili kao realan život već prikazujući demone i utvare koje su ga proganjale, zbog kojih je stvarao takvu poeziju – navodi Maksimović.

 

 

 

 

Milos Vujic 8

Radovi mladog umetnika iz Kikinde, Miloša Vujića, od pre desetak dana izloženi su u prostoru Teatra „Boka“ u Berlinu. Ovo je Vujićeva prva samostalna izložba iako je iza njega dug i ozbiljan rad u ovoj umetnosti.

– Rekli su mi da sam crtao i pre nego što sam progovorio – kaže Miloš. – Već 11 godina sam u strip-radionici Kulturnog centra, koju sam počeo i da vodim pre četiri godine.

Miloš je diplomirani inženjer tekstila i odeće i upravo priprema master-rad. Međutim, od najranijeg detinjstva je i u svetu teatra, u Pozorištancetu „Lane“ čiji je jedan od osnivača njegov brat Milan. Zahvaljujući saradnji ovog pozorišta sa Teatrom „Boka“ iz Berlina, rodila se ideja o Miloševoj prvoj samostalnoj izložbi upravo u Nemačkoj.

– Vlasnica Teatra „Boka“, Olivera Beker, videla je moje radove i odlučila da moram izlagati u njihovom prostoru. Izložba je otvorena poslednjeg dana avgusta i dobio sam veoma dobre kritike. Postavio sam više od 50 radova. Svi su u tehnikama u kojima inače radim, olovka i papir i digitalni crteži, portreti i ilustracije. Tada sam i održao nekoliko strip-radionica u Berlinu – kaže Miloš.

Među radovima su portreti slavnih Srba, što je izazvalo posebnu pažnju posetilaca – tu su i Đoković i Jokić, ali i Frida Kalo i strip junaci koji ga posebno inspirišu. Izložba u Berlinu trajaće do početka novembra, kada će se Miloš vratiti u Nemačku na zatvaranje i kako bi održao još jedan ciklus radionica sa najmlađima.

U međuvremenu, svoje talente ostvaruje u Pozorištancetu „Lane“ u kojem dizajnira i pravi kostime i igra u predstavama. I naravno, svakodnevno i posvećeno, ne odričući se svoje strasti, stvara nove likovne radove.

375237638_332303982525561_2964163531170843057_n

Kulturno umetničko društvo „Eđšeg“ večeras je bilo domaćin 7. Međunarodnom susretu horova. Kikindskoj publici predstavilo se sedam horova iz Novog Kneževca, Nove Crnje, Ruskog Sela, Sajana, dva kikindska hora kulturno-umetničkih društava „Eđšeg“ i „Sunčana jesen“, kao i hor iz Mađarske. Judit Dukai iz grada Šoltvarkerta iz Mađarske ističe da im je uvek drago kada dođu u Kikindu.

-Sa članovima „Eđšega“ negujemo višedecenijsku saradnju. Od samog početka deo smo susreta horova. Imamo citraški orkestar koji broji više od 30 članova, a u Kikindu je došlo njih devet. Hor „Eđšega“ svake godine u avgustu  uzvraća nam posetu kada organizujemo Festival citri – napomenula je Judit Dakai.

Manifestacija je, kao Susret banatskih horova, zaživela pre devet godina međutim kada su se festivalu priključili gosti iz Mađarske prerastao je u Međunarodni festival horova, pojasnila je predsednica KUD-a „Eđšeg“ Ramona Tot.

-Cilj je razmena iskustava, negovanje tradicionalne pesme i muzike, upoznavanje i razmena iskustava, ali i promocija Kikinde. Ovo je prilika da se upoznamo sa tradicijom sredina koje nas okružuju – istakla je Ramona Tot.

Međunarodni susret horova podržala je Fondacija „Betlen Gabor“ koja je obezbedila i novac, 350.000 dinara, za adaptaciju hola društva.

-Dugo godina želimo da hol, kroz koji se ulazi na scenu, preuredimo u salu uspomena i sećanja. Sada to možemo i da ostvarimo. Radovi se počeli i biće završeni do kraja godine, a u holu će se nalaziti predmeti, fotografije, novinski članici koji će predstavljati istorijat našeg društva – kazala je Ramona Tot.

U „Eđšegu“ već narednog meseca pripremaju novo okupljanje kada će na sceni nastupiti „Mlade zvezde“. U novembru je pozorišni festival „Scena kratkih priča“ kada će priliku da se predstave dobiti mladi glumci sa kratkim predstavama.

 

376349517_301654315785061_3354587417895239608_n

Izložba „Grafike i terakote“ Milana Blanuše otvorena je u Galeriji „Tera“. Umetnik godinama stvara u Ateljeu „Tera“ i kako ističe osetio je potrebu, ali i obavezu da izloži svoje radove u Kikindi. Posetioci imaju priliku da vide skulpture standardnog formata i novije grafike u čijem je fokusu pojedinac.

-Ljudska figura je moj motiv, sivi čovek. Najviše radim grafike i slikam, a skulpture od terakote stvaram tokom leta u „Teri“. Smatram da je atelje nedovoljno iskorišćen, da bi vajari češće trebalo da dolaze. Uslovi za rad su fantastični – rekao je Blanuša.

Tijana Toševski, istoričarka umetnosti prilikom otvaranja izložbe pozvala je sugrađane da dođu i pogledaju izložbu koja će biti otvorena do 28. septembra.

-Milan Blanuša 2013. godine bio je učesnik Internacionalnog simpozijuma u terakoti i višegodišnji je saradnik našeg Centra za likovnu i primenjenu umetnost. Njegovi radovi deo su stalne postavke u Muzeju „Tera“. Izložba je nastavak onoga što umetnik godinama stvara, a ukazuje na problem savremenog čoveka u društvu okrenutom materijalnim vrednostima – napomenula je Tijana Toševski.

Milan Blanuša je u kontinuitetu aktivno prisutan na domaćoj umetničkoj sceni na kojoj decenijama ostaje dosledan autentičnom jeziku medija, paralelno u crtežu, slici, grafici ali i skulpturi insistirajući na pitanjima posvećenim otuđenom čoveku koji preživljava u otuđenom globalnom – korporativno -kapitalističko – konzumersko orijentisanom društvu. Vizuelne poruke na radovima pojačane su citatima, rečima ili rečenicama te tako predstavljaju intimnu belešku umetnika koji nije samo svedok već i zabrinuti učesnik vizuelnih predstava koje stvara.

tija

Književna nagarada „Đura Đukanov“, koju dodeljuje Narodna biblioteka „Jovan Popović“, za ovu godinu pripala je Beograđanki Tijani Katić za rukopis zbirke priča „Hod po ivici kruga“. Tako je odlučio žiri u sastavu: Jovana Koprivica, Slađana Stamenković i Dragan Babić. Priznanje se dodeljuje za rukopis neobjavljene knjige priča autora mlađeg od trideset pet godina.

U obrazloženju žirija istaknuto je da zbirke priča  osamnaeste dobitnice nagrade nudi sagledavanje i promišljanje jugoslovenske i srpske kulture i društva iz perspektive mlađe generacije, kroz razmatranja nasleđenog i potrage za sopstvenim mestom, kako u široj zajednici, tako i u sopstvenom mikrokosmosu. Potcrtavajući motiv kruga da označi cikličnost istorije i kulture, ali i ljudske prirode, autorka preispituje pregršt tema poput tumačenja stvarnosti, transformacije moderne porodice, osnivanja i održavanja različitih prijateljskih i romantičnih odnosa, koji trpe pod zahtevnim uticajem modernog kapitalizma, ali i sazrevanja i suočavanja sa ličnim željama, postupcima i odlukama.

Oslanjajući se na bogatu tradiciju domaće književnosti i popularne kulture, autorka uspostavlja sponu između proslavljenih stubova literarne, filmske i muzičke umetnosti XX veka i novih, mladih glasova savremene kulture, te njihove jedinstvene perspektive, gledajući istovremeno u prošlost i budućnost, u svet i sebe. Rukopis Tijane Katić pokazuje da se radi o perspektivnoj autorki, čiji se spisateljski dar može uspešno dalje razvijati i pružiti značajan doprinos novoj generaciji pisaca domaće proze. Mlada, 26-godišnja autorka,  diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i bavi se pisanjem proze. Kratka priča „Optička iluzija vida“ štampana u zborniku „Službenog glasnika“ jedna je od 15 najboljih pristiglih na konkurs za najbolju kratku priču 2020.

Pored nagrađenog rukopisa, žiri je pohvalio i rukopise „Pukotine“ Bojane Tatić i „Led i mašna“ Zorice Jošić, koje su ušle u uži krug ovog izbora.

 

MELIZMI SARAJEVO

Sabor srpskog izvornog narodnog stvaralaštva koji godinama okuplja mnogobrojna kulturno-umetnička društava iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, održan je sedamnaesti put u Istočnoj Ilidži. Na poziv Ranka Skakavca iz organizacionog odbora Sabora, održanog ove godine pod sloganom „Selo moje milo od rođenja”, nastupile su i članice Ženske pevačke grupe „Melizmi”.

– Na Saboru u Vojkovićima učestvujemo od 2017. godine, a imale smo priliku da nastupimo i ove zahvaljujući Gradu i „Autoprevozu” odnosno direktoru tog preduzeća Draganu Kneževiću. Predstavile smo se pesmama iz Banata, centralne Srbije i Hercegovine. Žiri su činili eminentni stručnjaci etnomuzikologije i možemo da se pohvalimo posebnim priznanjem za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa Srba i bronzanom plaketom u kategoriji izvođača: žene. Naša sekcija za očuvanje banatske nošnje predstavila je i deo naše tradicionalne gastronomske ponude- kaže Biljana Mandić, osnivačica i članica ŽPG „Melizmi”.

Na ovogodišnjem Saboru čiji je pokrovitelj opština Istočna Ilidža,  učestvovalo je 49 kulturno-umetničkih društava Srba- od Kosova i cele Srbije do Republike Srpske i dijaspore.

– Rado se odazovemo njihovom pozivu da učestvujemo. Uvek nam se obraduju i lepo ugoste, dočakaju široke ruke i velikog srca- istakla je Mandićeva.

 

371910851_3310381305774797_376075097454173488_n

Na 58. Filmskim susretima u Nišu, glumac Narodnog pozorišta u Kikindi – Vladimir Maksimović – dobitnik je nagrade za najbolju epizodnu ulogu (ulogu brata blizanca) u filmu „Ovuda će proći put”.

Rad na Pavlu, Petrovom bratu blizancu je bio vrlo uzbudljiv i izazovan jer smo ih pravili na liniji između stripa i realnog. Naravno rediteljka Nina Ognjanović je bila uvek tu da nas pridržava da tu liniju nigde ne pređemo, i pored nje cela ekipa iz Toplog Dola. Petar i Pavle su jedna uloga dva lika, što ni malo nije bila olakšavajuća okolnost, naprotiv.

– Kao i što to inače biva, blizanci se dopunjuju a i razlikuju, toliko smo pokušali a verujem i uspeli u glumačkoj interpretaciji ova dva lika. Ovo mi je prva filmska nagrada i sama ta činjenica govori koliko mi je draga. Nagrada mi je bitna jer dolazi sa najstarijeg festivala, sa jedinog glumačkog festivala i festivala gde nas kolege ocenjuju. Takođe, veoma je značajna jer tradicionalno niška publika je ta koja voli i čuva svoje glumce, drago mi je da sam se upisao među nagrađene – rekao je Maksimović.

Film Nine Ognjanović prikazan je na ovogodišnjem FEST-u, nakon svetske premije na Slamdens festivalu u SAD gde je dvostruko nagrađen. Film govori o devojci Jani koja nije zadovoljna u svojoj sredini i stranca koji dolazi u malo selo vidi kao svoj izlaz.

Uloge tumače: Jana Bjelica, Ninoslav Ćulum, Vladimir Maksimović, Eva Ras, Svetozar Cvetković, Zlatan Vidović…

Mladi glumac kikindskog pozorišta ovdašnjoj publici poznat je po predstavama koje su premijerno izvedene u protekloj sezoni: „Ljubavno pismo” reditelja Dragana Ostojića, gde je pobrao simpatije gledalaca ulogom Momčila, i „Oblaci” u režiji Stevana Bodrože, u kojoj mu je poverena glavna rola, lik pesnika Dušana Vasiljeva.

 

prva-knjiga-2023

Tri knjige mladih autora do 35 godina starosti biće objavljene na osnovu konkursa koji tradicionalno raspisuju Grad Kikinda i Banatski kulturni centar, iz Novog Miloševa.

Članovi žirija doneli su odluku da objavljivanjem prve knjige nagrade autore: Ninu Katana za zbirku priča „Beznađe“,  Uroša Pavlova za zbirku poezije „Nebo su razgažene cipele“ i Milivoja Bajšanskog za knjigu „Sve junake po imenu znadem: Atribucija junaka u pesmama Tešana Podrugovića“.

Jubilarni, 15. konkurs bio je otvoren od 1. maja do 1. avgusta, i u tom periodu mladi autori slali su prijave sa neobjavljenim rukopisima poezije i proze, eseja i književne kritike, naučnih i istraživačkih radova. Na konkurs je pristigao veliki broj rukopisa, a tročlani žiri je imao zadatak da izabere i nagradi tri rukopisa. To je zahtevalo više čitalačkih krugova, detaljnu analizu i razgovore o knjigama koje su pristigle na konkurs.

Žiri je radio u sastavu: dr Mladen Đuričić, književni kritičar; msr Andrea Beata Bicok, književna kritičarka; i Radovan Vlahović, književnik i direktor BKC-a (predsednik žirija). Oni su u svom saopštenju istakli da nagrađene knjige pripadaju različitim književnim žanrovima, ali da svaka od njih na originalan način obrađuje temu kojom se autori bave.

Zbirka kratkih priča, simbolično naslovljena rečju „Beznađe”, već na prvo čitanje izdvojila se među proznim rukopisima. Nina Katana je u njoj otrgla od zaborava bolne i emotivne trenutke života, koje – zahvaljujući svojoj spisateljskoj veštini – uspeva da pretvori u sugestivne kratke priče koje, povezane istim naslovom, čine vrednu i kompaktnu književnu celinu.

S druge strane, Uroš Pavlov ispisuje poeziju koja nastaje kao odgovor na različite društvene (i lične) teme. On nam donosi snažne pesničke slike, karakteristične za poeziju koju ispisuju mladi autori u poslednjoj deceniji, ali istovremeno komunicira i sa tradicijom, pokazujući nam da gradi svoje stihove na bogatom čitalačkom iskustvu.

Nasuprot toj modernosti, stoji treća nagrađena knjiga, u kojoj se Milivoj Bajšanski okrenuo tradiciji, istražujući narodnu književnost i atribuciju junaka u pesmama Tešana Podrugovića.

Rukopisi nagrađenih autora biće objavljeni u ediciji „Prva knjiga“ Banatskog kulturnog centra.