Култура

MARTA-KELER-GLUMICA

Na Kikindu je ponosna. I Kikinđani na nju. Ta ljubav traje i danas, iako glumica Marta Keler svoj glumački hleb zarađuje u Beogradu. A taj hleb može da se shvati i doslovno. Naime, u poslednjih osam godina članica je Alternativne pozorišne grupe „Hleb Teatar”. Status slobodnog umetnika ima niz prednosti, jer sami biraju tekstove za komade koje će igrati, ali s druge strane, kad su van institucionalnih radara, uvek je teže u produkcijskom smislu.

Od početka devedesetih, otkad je zablistala u filmu „Virdžina”, bila je ubačena u vatru medijskog javnog prostora. Snimala je reklamu za „Banini”, bila radio voditeljka, a danas, pored glumačkog posla, često pomaže i svom suprugu Ziji Rizvanbegoviću pevajući prateće vokale na koncertima njegovog „Valentina”.

-Pesma „Volim te još” je moja omiljena pesma pored mnogobrojnih balada koje me nikada ne ostave ravnodušnom. Toliko su emocije nekada snažne na koncertima, da suze same poteku. Ljubav nas oplemenjuje, leči. I sve dok tako razmišljamo – bićemo srećni. Sve te emotivne pesme imaju ozbiljan pečat. Svaka je hit. Ja sam to jako dobro osetila, jer sam se puno puta našla na sceni kao prateći vokal na Zijinim koncertima. Moj umetnički doprinos pored vokala je i energija. To je poseban momenat. Svi smo jako euforični, veseli i imamo čaroban kontakt sa publikom, koja nas nakon poslednje pesme, tri puta vraća na bis- ispričala je Marta u intervjuu za KOMUNU.

Vaš suprug Zijo duhovito navodi da mu je asocijacija na Kikindu dobar komšiluk, vožnja biciklom i voda iz dućana. Kako vi danas gledate na svoj rodni grad i koliko često mu se vraćate?

-Kikinda ima posebno mesto u mom srcu. To što Zijo voli ravnicu, a nikada nije verovao da će mu supruga biti baš iz Vojvodine, govori o tome koliko smo mi iz severnog Banata puni duha, vedrine i lepote. Težimo da budemo dobri domaćini i da nam se ljudi uvek vraćaju. To smo davno ostvarili. Volim ljude u mom gradu, miris drveća kada prolazim kroz Veliki park i bicikl koji vozim po čitav dan.

Krasi Vas fizička lepota, a uočljivo je da i ste često nasmejani i zadovoljni. Znači li to generalno da je recept za ličnu harmoniju: dovoljno je raditi posao koji se voli uz okruženje ljudi koje voliš? 

-Za osmeh je potrebna sreća, ljubav, porodica i svi dragi ljudi u mom okruženju. Ja sam veselog duha, jedna temperamentna Vojvođanka koja voli život i svoju porodicu. Nekako je i za mladalački izgled potrebna svest o tome da starenje nije tako strašno ukoliko staneš na put borama koje pokušavaju da te savladaju. Mene održavaju harmonija i sreća. Zdravlje je jako važno, a dinamika života ne može da se zaustavi. Usporavamo koliko možemo i to samo s ljubavlju. Samo se volite i širite ljubav. To je recept za sreću!

NA FILMSKOM PLATNU ZABLISTALA SA 14 GODINA

Zablistali ste s 14 godina u Karanovićevom filmu „Virdžina”. Koliko je je vaša rodna Kikinda bila  u tom trenutku svesna da ima sugrađanku filmsku zvezdu? Jesu li Kikinđani bili više ponosni ili zavidni na uspeh koji vam se dogodio?

– Nakon velikog uspeha u filmu „Virdžina” bilo je potrebno puno energije i strpljenja, ali i odrastanja, što je za jednu malenu devojčicu bilo veoma teško. To iskustvo na filmu je potpuno promenilo moj život. Uplovila sam u glumačke vode, i to je rezultiralo nagradom. Sigurna sam da su moji sugrađani bili ponosni na moj uspeh, a mnogi to i nisu krili.

Foto: Lidija Antonović

Često navodite kako vam je upravo pomenuti film pomogao da vrlo rano sazrete i da vas ne ponese slava. Kako je teklo to sazrevanje? 

– Kao naturščik i kao neko ko je stao prvi put pred kamere, nije bilo jednostavno. Ali, divno sam se snašla. Tada sam otkrila i ljubav prema glumi, a kasnije se pokazalo da je i nagrada došla za uloženi trud. Sazrela sam možda prebrzo, jer sam kao dete ubačena u čaroliju filma. Kao dete imala sam tendenciju da budem dominantna, kako u društvu, tako i u porodici. Ušuškana ispod maminog i tatinog krila, osećala sam se bezbrižno. Čak i kada mi se dogodio film imala sam snažnu podršku roditelja. Uživala sam u svom detinjstvu.

SLAĐA STRANA SVETA

Početkom devedesetih ste, bar u reklamnom spotu za „Banini”, osetili slađu stranu života? Da li ste tada smeli da priuštite Baninijeve slatkiše, ili je i onda za glumce važilo pravilo da je poželjno da paze na liniju? 

– Reklama za „Banini” me vraća u detinjstvo. Mnogo sam volela njihove keksiće. Bili su zaista čarobni. Svi volimo slatkiše, ne bismo ih se odricali tako lako. Kada je linija u pitanju, strogo vodim računa o ishrani, puno vežbam i posvećena sam zdravom telu. Takođe sam to prenela i na sina, jer najlakše je dodati kilograme, a teško ih se otarasiti. Zato, samo zdravo!

Nemanja Savić

 

 

 

attendite-1

Na prestižnom Međunarodnom horskom šampionatu “Lege Artis” u Tuzli, održanom od 6. do 8. juna, Hor Kulturnog centra Kikinda “Attendite!”, sa dirigentkinjom prof. dr Biljanom Jeremić, osvojio je zlato u kategoriji mešovitih horova i posebno priznanje za najbolje scensko izvođenje horske kompozicije „Baba Yetu“, Kristofera Tina.

Ovo je samo još jedan u nizu najviših priznanja koje Hor Kulturnog centra osvaja od svog osnivanja 2018. godine i još jedna prilika u kojoj su pokazali da su najbolji. Hor i orkestar “Attendite!” ustanovljeni su sa željom za stvaranjem reprezentativnog sastava koji će ovu ustanovu, ali pre svega grad Kikindu, predstavljati na značajnim događajima, navode u Kulturnom centru.

U nizu priznanja koje je Hor do sada dobio, izdvajaju se: zlatne medalje na horskom festivalu Majske muzičke svečanosti u Bjeljini 2019, 2020, 2021, 2022 i 2023. godine. Hor je proglasen i za apsolutnog pobednika na festivalu „Fonfest“ u Brčkom, sa zlatom u trima kategorijama, i dobitnik je zlatne plakete na festivalima u Bugarskoj i Turskoj, kao i na Međunarodnom festivalu horova u Kolarčevoj zadužbini 2019. godine.

Hor je, uz Kulturni centar, od 2022, domaćin Međunarodnog horskog festivala “Melodianum”. Od 2022. u svom sastavu ima i Dečiji hor “Kikindijanci”.

Muzej-radionica-(1)

Na izuzetno zanimljivoj izložbi pod nazivom „Više od slike“ u Narodnom muzeju, posle prošlonedeljne radionice u kojoj su se, kombinovanom tehnikom, prikazivala čula, večeras je održana radionica „Kolaž“, namenjena odraslima.

– Učesnici su prvo na izložbi pronašli sliku koja im je najlepša ili ih asocira na osobu, period ili događaj, i sada izrađuju njenu repliku u kolažu – kaže Katarina Dragin, muzejski edukator, koja je vodila radionice. Ona je, uz istoričarku umetnosti, Jelenu Ciganović, i autorka ove izložbe.

– Radim repliku „Slike na suvom“ jer sam birala delo koje me podseća na neku osobu, u ovom slučaju, na mene. Prvo sam je nacrtala i sada pravim kolaž. Došla sam da bih se upoznala sa tehnikama koje bismo mogli da primenjujemo na umetničkim radionicama u našem udruženju. Takođe, sa Katarinom Dragin imamo veoma lepu saradnju, ona je i dolazila kod nas da održi radionice – kaže Brankica Miškov, predsednica Udruženja multiple skleroze.

Učesnici radionice koji su posvećeno radili na svojim kolažima kažu da se smatraju prijateljima Muzeja.

– Ne moramo više da idemo u druge gradove da bismo učestvovali u nekim aktivnostima, to sada imamo našem rodnom gradu, u Muzeju, koji je opravdano dobio titulu Muzeja godine – rekla je Maja Petrović. – Često dolazim ovde, i da se družim na radionicama, već se smatram njihovim prijateljem.

Izložba „Više od slike“ otvorena je u „Noći muzeja“, 18. maja. Izložene su slike koje publika nije imala prilike da vidi, što je samo deo velike kolekcije od 400 likovnih dela u vlasništvu Narodnog muzeja.

– Izložba je koncipirana tako da navede posetioce da, osim čula vida, upotrebe i druga čula: ukusa, mirisa, dodira, sluha – kaže Katarina Dragin. – Imamo slike sa voćem, mrtvom prirodom, konjima, ljudima koji puše lulu, zatim slike sa reljefnom površinom, pa može da se zamisli dodir. Imamo i rekreirane slike. U vreme pandemije u svetskim muzejima bilo je vrlo popularno da se pozivaju posetioci da se njihova dela rekreiraju, tačnije da poznata dela predstave na svoj način pomoću fotografije. Čulo sluha pokrećemo ukoliko posmatramo sliku, mi smo pripremili i pesmu koja se može čuti na slušalicama, a ukoliko niste zadovoljni izborom, možete da dopišete svoj odabir pesme. U sekciji „Čulo vida“ ideja je da se poigramo, da pronađemo sličnosti i razlike između slika, da uveličamo ili da zavirimo kroz „špijunku“ i vidimo sliku iza panoa. Na izložbi imamo i slike koje prikazuju godišnja doba, a u uvodnom delu su dela rađena različitim likovnim tehnikama, grupisana po motivima i temama, i tu su i poznate ličnosti na slikama. Zanimljivo je da u našoj kolekciji ne postoji nijedan kolaž i zato je to tema radionice.

Izložene slike potpisao je veliki broj poznatih, ali ima dela za koja se ne zna ko su autori. Tu su dve slike Vase Pomorišca, slika Milana Konjovića, kao i portret Miroslava Antića koji je on uradio, zatim dela Mirka Daljeva, Radivoja Berbakova, Vladislava Titelbaha koji je slikao portrete istorijskih ličnosti.

Izložba „Više od slike“ biće otvorena do petka, a u sredu, 12. juna, od 17 sati, istoričar Miloš Pušara će sa posetiocima razgovarati o poznatim ličnostima na slikama i o značajnim istorijskim temama.

S. V. O.

Milica-Oblaci

Manifestacija Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS), „56. Majska izložba“, na kojoj su predstavljeni radovi umetnika svih devet sekcija, u svojoj završnici, održanoj u Konaku kneginje Ljubice u Beogradu, tradicionalno uključuje i dodelu priznanja. Velika nagrada „Geneza“ dodeljena je Milici Bajić Đurov za scenografije u predstavama „Oblaci“ (Nina Plavanjac – Stevan Bodroža) Narodnog pozorišta u Kikindi i „Na pragu“ (Hasan Erkek – Stevan Bodroža), Regionalnog pozorišta u Novom Pazaru.

Tema „Majske izložbe“, „Geneza“, donela je različite percepcije autora u sagledavanju stvarnosti i njene estetizacije u umetničkom izrazu, a upravo rad Milice Bajić Đurov istakao se u različitim medijima mnogobrojnih umetnika.

Ova scenografkinja, rođena u Beogradu, diplomirala je na Fakultetu primenjenih umetnosti, gde je i magistrirala. Titulu doktora nauka, u oblasti teorije umetnosti i medija, stekla je na beogradskom Univerzitetu umetnosti. Profesor je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.

– Autentičan autorski pečat u scenografskom stvaralaštvu nastojim da ostvarim kroz jedinstvenu i uspešnu vizuelno-prostornu (i vremensku) interpretaciju dramskog teksta koja daje specifičnu notu scenskom izvođenju, u skladu sa rediteljskim konceptom, te na suptilan način omogućava da se prikaže ponekad i ono što je iza teksta, iza izgovorenog, odglumljenog – kaže prof. dr Milica Bajić Đurov za Kikindski portal.

Obe scenografije, u Kikindi i u Novom Pazaru, nastale su u saradnji sa, kako ističe, sjajnim rediteljem Stevanom Bodrožom.

– U predstavi „Oblaci“ scenografija sadejstvuje s izvođačima na sceni, prateći slike iz života čuvenog Dušana Vasiljeva – objašnjava scenografkinja. – Na crvenom kružnom visokom podijumu, scenski elementi uspostavljaju prizore toplog doma, školske učionice, dečije igre, rata, ljubavi i postratnih patnji. Veliki oblak (kao znak, intencionalno satkan u nijansama crvene boje) lebdi nad kružnom platformom, transformiše se i na kraju, simbolički, pada preko scene i u njemu svoj nebeski život nastavlja preminuli Vasiljev.

U obema predstavama radnja se odvija na podijumu, postavljenom na sceni, i oko njega, a sama scenografska rešenja karakteriše izražena simbolika, istovremeno  autohtona i sinhronizovana sa rediteljskim, kostimografskim, glumačkim i drugim aspektima pozorišnog čina.

– Predstava “Na pragu” nosi drugačiji senzibilitet. Shodno tome, poetika scenskog izvođenja i scenografije sprovedena je u drugačijem ključu – dodaje. – To je priča o malom čoveku koji s porodicom napušta zavičaj i odlazi u grad, u potrazi za snom koji ih vodi “u maglu melanholije i patnje”. Scenografsko rešenje prožima obrise prošlog života označenog u bujnom rastinju koje je potisnuto sumornim sivim levitirajućim okvirom njihovog novog skučenog stana. Nameštaj se uvodi u prostor kao da se spušta s neba – tako se i njemu vraća. Transparentna draperija deli podijum po vertikali i omogućava igru senki i silueta aktera, dajući nova značenja izgovorenom. Donji nivo scene, ujedno je i prostor u kome se duše preminulih opraštaju od milih i napuštaju ovaj svet.

Prof. dr Milica Bajić Đurov za svoj rad višestruko je nagrađivana. Između ostalih, dobitnica je Godišnje nagrade za scenografiju Malog pozorišta „Duško Radović“, dve godišnje nagrade ULUPUDS, priznanja za scenografiju predstava „Gospođa ministarka“ i „Emigranti“, kao i predstave „X+Y=0“, rađene po delu Borislava Pekića.

U kikindskom pozorištu, svojim inventivnim scenografskim rešenjima, obogatila je, 2015. godine, i predstavu „Murlin Murlo“ koju je, po Koljadinom delu, režirao Boban Skerlić.

S. V. O.

Maja-Gojkovic-Kapija-uspeha-12

Muzej „Tera“ dobitnik je nagrade „Kapija uspeha“ u kategoriji kulturno- istorijskog turizma. Priznanje dodeljuje Privredna komora Vojvodine najboljim kompanijama i pojedincima za postignuti kvalitet usluga u oblasti turizma. Nagrade je uručila predsednica Pokrajinske vlade Maja Gojković koja je poručila da će  Vlada Vojvodine nastaviti da, zajedno sa kompanijama koje ovde posluju gradi još bolju turističku ponudu, ulaganjem u  infrastrukturu i razvoj postojećih potencijala.

-Priznanje je dokaz da kultura i umetnost, koja je i naša primarna delatnost, može da bude značajan zamajac turizma jednog mesta. „Kapija uspeha“ dodeljena nam je za programe koje razvijamo, koji uključuju veliki broj korisnika, kao i one koji se odnose na razne socijalne grupe. Na taj način privlačimo sve više posetilaca u Kikindu i u Muzej „Tera“ – istakao je Aleksandar Lipovan, direktor Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“.

Naš sagovornik za 11. jun u 19 sati, u Galeriji „Tera“, najavljuje razgovor sa multimedijalnom umetnicom Tanjom Ostojić iz Berlina koja je bila učesnica simpozijuma 2013. godine. Već 15. juna biće organizovan celodnevni program u Muzeju „Tera“. Ovom prilikom biće organizovane radionica za roditelje sa malom decom tokom koje će moći da se utiskuju stopala ili šake mališana u ploče od gline. Tokom dana organizovaće se i radionica „Tera herc“ sa Konstantinosom Petrovićem koja će se bazirati na upotrebu boja u muzici i svetlosti.

U ovoj kulturnoj ustanovi uveliko se pripremaju za predstojeći Internacionalni simpozijum skulptura u terakoti „Tera 2024“ koji će trajati tokom jula. I ove godine on će okupiti renomirane umetnike iz sveta koji će stvarati monumentalne skulpture.

A.Đ.

 

 

 

Batinic-1

Na 35. međunarodnom Haiku festivalu, u Odžacima, čiji je organizator tamošnja Narodna biblioteka „Branko Radičević“, treća nagrada pripala je našem sugrađaninu Draganu Pop Draganu.

Na ovogodišnji konkurs pristigle su pesme čak 145 autora iz: Srbije, Republike Srpske, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Makedonije, Bugarske, Rumunije, Australije i Švedske.

Haiku je kratka književna forma, nastala u Japanu, u 17. veku, na temelju filozofije Zen budizma. Jedno od pravila koje mora da zadovolji jeste da ima tri stiha, od kojih prvi i treći imaju po pet, a drugi sedam slogova. Haiku je uhvaćen trenutak, jednostavna slika, uglavnom iz prirode, koja kod čitaoca treba da izazove neku unutrašnju reakciju.

Književnik, naš sugrađanin, Dragan Pop Dragan, napisao je, do sada, tri knjige haiku stihova, pet zbirki pesama, i jednu zbirku kratkih priča, i dobitnik je velikog broja priznanja.

Ovo je nagrađeni haiku Dragana Pop Dragana:

Nije kriv, ali

lupa se po ušima.

Pas trebi buve.

S. V. O

muzej-druzenje-(4)

Povodom dobijanja priznanja Muzej godine, Narodni muzej organizovao je druženje sa saradnicima, prijateljima i građanima. U dvorištu Kurije ovom prilikom posetioci su mogli da pogledaju film o onome što je u prethodnoj godini rađeno u ovoj ustanovi kulture, da razgovaraju sa zaposlenima, obiđu stalnu postavku, izložbu u Galeriji „Nova“ i sve ostalo što je izloženo u muzejskom prostoru.

Među onima koji već dve decenije usko sarađuju sa muzejem je Srđan Srdić, profesor srpskog jezika i književnosti i pisac.

-Gimnazija „Dušan Vasiljev“ neprekidno sarađuje sa Narodnim muzejem. Veliki broj naše dece ima puno kontakata sa ovom institucijom i smatram da je nagrada koju su dobili opravdana. Pre nekoliko meseci sarađivali smo na postavci izložbe posvećenoj Dušanu Vasiljevu i krajnjim rezultatom bio sam oduševljen – rekao je Srdić.

Leon Petrović (13), kako kaže, bar jednom mesečno dolazi u Narodni muzej.

-Interesantna mi je svaka izložba i koliko god puta da ih obiđem otkrijem nešto novo i zanimljivo. Kao mlađi bio sam redovan učesnik radionica koje su organizovane tokom zimskog i letnjeg raspusta u muzeju i na Suvači. Puno toga sam naučio i volim da dolazim ovde – rekao nam je Leon.

Saradnice su i članice udruženja „Velikoselke“ iz Banatskog Velikog Sela.

-Ponosne smo što je naš muzej najbolji u državi. Nebrojeno puta promovisane su naši kulinarski specijaliteti i rado učestvujemo u svakom programu na koji nas pozovu. Mi smo znali da je naš Narodni muzej najbolji, a sada su to uvideli i drugi – dodala je Dragana Đurđević.

A.Đ.

Veselin Mandarin (23) predstavio je u Kulturnom centru svoju drugu zbirku poezije pod nazivom „Nisam ti rekao“. U knjizi  su se našle pesme koje je napisao kada je imao 15 godina.

-Najviše je  pesama sa ljubavnom tematikom, ali ima i rodoljubivih, duhovnih, ali i poezije koja kroz svaki stih mogu da dotaknu čitaoca. Strpljivo sam čekao momenat da ih objavim i moje pesme koje sam pisao kao našle su put do publike – kaže Mandarin.

Veselin pesme piše od svoje dvanaeste godine, te ne čudi što je drugu knjigu objavio vrlo brzo nakon prve.

-Kada čitam rime koje sam sastavljao pre osam godina spoznajem da sam prerano sazreo, a ti stihovi poručuju meni i svima ostalima da nikada ne treba odustajati od svojih snova i težnji. Najvažnije je prepoznati za šta smo predodređeni i negovati to. Ukoliko svako veruje u sebe, kad tad će i okolina prepoznati te vrednosti – dodaje mladi pesnik koji živi i radi u Iđošu.

Inspiracije mu ne manjka i već priprema dve nove knjige.

-U planu je da izdam još jednu zbirku poezije za koju se nadam da će biti izdata do kraja sledeće godine. Uporedo pišem porodični roman u kom svaki mladi čovek može da se pronađe – otkrio je Veselin Mandarin.

I prvu i drugu zbirku pesama izdao je „Banatski kulturni centar“ iz Novog Miloševa, a podršku je dobio i od lokalne samouprave. Članice Gradskog veća Melita Gombar i Valentina Mickovski prisustvovale su književnoj večeri.

-Naš prioritet je da pomognemo mladim i talentovanim sugrađanima, a Veselin je jedan od njih. Jedan je od ambasadora i promotera našeg grada. Od kada se vratio u Iđoš pomaže da se obogati kulturni život u ovom mesti – napomenula je Valentina Mickovski.

Mandarin je član Kluba književnika „Duško Trifunović“ i cilj mu je da promoviše književnost i pisanu reč. Prva knjiga pod nazivom „Večnost je kriva“ prevedena je i na nemački jezik, a nakon što ispromoviše novu zbirku u Srbiji planira da je predstavi publici u Nemačkoj. Nada se da će i ova zbirka biti dostupna Nemcima na njihovom jeziku.

A.Đ.

gusle-bugarska-(1)

Članovi mlađeg dečijeg izvođačkog folklornog ansambl Akademskog društva za negovanje muzike „Gusle“, čiji je umetnički rukovodilac Dragoslav Tanackov, od 25. do 28. maja učestvovali su na na 25. Dečjem festivalu folklora „Prijateljstvo bez granica“.. Na manifestaciji međunarodnog karaktera, održanom u bugarskom gradu Slivenu, tridesetak mališana na najbolji način predstavilo je Srbiju i Kikindu.

-Festival nije takmičarskog karaktera nego mu je cilj, kako i sam naziv kaže, da se deca okupe, druže, ali i da upoznaju kulturu i tradiciju drugih naroda. Naši folklorci sa igrama iz Banata i Gruže, ali i mlađa pevačka grupa, imali su tri zapažena nastupa i od publike, ali i od ostalih učesnika – saznajemo od umetničkog rukovodioca Igora Popova.

Manifestacija je okupila veliki broj izvođača iz 17 ansambala iz Poljske, Slovačke, Rumunije, Bosne i Hercegovine, Srbije i domaćina Bugarske. Za sve učesnike su organizovane radionice tokom kojih su se  predstavljale muzičke kulture zemalja iz kojih dolaze.

-Ovo je bila prilika da se dogovori dalja saradnja, tako da se nadamo da će nas naši domaćini, koji su nam već uputili poziv za narednu godinu, posetiti. Kako smo se ovom prilikom sprijateljili sa grupom iz Bosanske Gradiške, razmatrali smo inicijativu koja je potekla od dece, da mi budemo njihovi, a oni naši gosti – rekao je Popov.

U kikindskom društvu uveliko se pripremaju za drugi „Mali maturantski ples“ koji će biti održan 6. juna i 11.30 sati u hali SC „Jezero“. Učestvovaće deca četvrtih razreda šest gradskih osnovnih škola u kojima je čitave školske godine organizovana škola folklora i članovi „Gusala“.

A.Đ.

 

 

prestonica-kulture-predstavljanje-(1)

Projekat „Kikinda – prestonica kulture 2027.“ predstavljen je na sastanku kom su prisustvovali Nikola Lukač, gradonačelnik, Dijana Jakšić Kiurski, zamenica gradonačelnika, Valentina Mickovski, članica Gradskog veća i direktori ustanova kulture. Na skupu je bio i Nemanja Milenković, direktor Fondacije „Novi Sad – Evropska prestonica kulture“ koji je ukazao na to kako kultura, kada bude u središtu pažnje grada ili opštine, može da bude pokretač razvoja tog mesta.

 

-Sa titulom za koju se konkuriše i pristupom koji je odabran, u godini kada je Srbija domaćin „Ekspo“ izložbe u Beogradu, i decentralizacijom kulture na sever Banata, Kikinda sebe stavlja u središte. Na ovaj način obogatiće se kulturna scena, institucije kulture, nevladin sektor i praktično sve što postoji u lokalnoj zajednici, a nije iz domena kulture. Ozbiljno se pristupilo konkurisanju, prateći Strategiju kulture kroz aplikacioni dokument, kako bi se na ovim principima grad nadalje gradio. I manji gradovi u Srbiji imaju potencijal i to je ono što Kikinda može da pokaže – rekao je Milenković.

Prateći razvoj Srbije i Pokrajine i naš grad pokazaće sve svoje potencijale, naveo je gradonačelnik Lukač.

-Na nama je da iskoristimo ono što imamo i da vizije i realizujemo. Kikinda je prepoznata po kulturi, institucijama, manifestacijama, događajima zbog kojih vredi doći u naš grad. Velika je razvojna šansa u okviru projekta „Kikinda – prestonica kulture 2027.“ i na nama je da pripremimo sve kako bi brendirali našu sredinu i dobili titulu Nacionalne prestonice kulture. Ona će nam pomoći da unapredimo kulturne, turističke, privredne, razvojne, ali i sve druge kapacitete – precizirao je prvi čovek grada.

Proglašenje Narodnog muzeja za Muzej godine, dobra je osnova da dobijemo titulu prestonice kulture. Lidija Milašinović, direktorica, napominje da je dragoceno što je nagrada stigla od kolega.

-Kikinđani su dobro reagovali na ovo priznanje i doživljavaju Narodni muzej kao svoj. U znak zahvalnosti za podršku, do kraja juna, ulazak u našu ustanovu biće besplatan za sve sugrađane. Osim toga u subotu, 1. juna, od 20 do 23 sata organizujemo druženje sa našim saradnicima i građanima i pozivam ih sve da dođu – rekla je Lidija Milašinović.

A.Đ.