Култура

KUD-Marija-Bursac

U Banatskom Velikom Selu folklor nije samo scenski nastup – on je način da se sačuva sećanje, pripadnost i duh zajednice. Kulturno-umetničko društvo „Marija Bursać“ već tri decenije neprekidno okuplja generacije meštana oko igre, pesme i tradicije, a ovaj značajan jubilej biće obeležen svečanim koncertom 25. jula na glavnom stadionu FK „Kozara“.

Društvo je nastalo iz potrebe stanovnika sela, doseljenih nakon kolonizacije iz Bosne, da kroz folklor sačuvaju kulturno nasleđe zavičaja i duh zajedništva. Počeci su bili skromni, sa probama u seoskim prostorijama i skromnim sredstvima, ali sa snažnom željom da se tradicija prenosi sa kolena na koleno.

Danas KUD okuplja oko 120 članova, raspoređenih u više uzrasnih grupa – od najmlađih, uzrasta od tri do šest godina, preko pripremnih i izvođačkih ansambala, do rekreativaca i muške i ženske pevačke grupe. Posebnu radost predstavlja činjenica da se svake godine pridružuju novi, najmlađi članovi, što potvrđuje da interesovanje za tradiciju i dalje živi među decom.

KUD „Marija Bursać“ prepoznatljiv je po negovanju tradicionalnih igara i pesama, bogatom fondu narodnih nošnji i, pre svega, energiji i zajedništvu koje se oseća na svakom nastupu. Kako ističe predsednik društva Predrag Santrač, ansambl ne čuva samo koreografije – već identitet, običaje i duh kraja.

— Ovo nije samo proslava. To je zahvalnost svima pre nas i obećanje da ćemo tradiciju čuvati srcem i dušom za generacije koje dolaze — poručio je Santrač.

Probe KUD-a „Marija Bursać“ su od samog početka bile mesto druženja mladih, gde su se rađala velika prijateljstva ali i prve ljubavi. Mnogi bračni parovi iz Banatskog Velikog sela upoznali se upravo na folkloru. Takva je bila i priča Branka i Save (dev. Škrbić) Tizić koji su se početkom 60-tih godina prošlog veka upoznali i zavoleli na probama. U braku su ostali punih pet decenija.

-Jubilej 30 godina kontinuiranog rada predstavlja ponos celog sela i priliku da se oda priznanje svima koji su bili deo ove priče. Za mnoge meštane to će biti emotivan susret sa prošlošću, jer će na sceni ponovo videti nekadašnje igrače, danas zrele ljude, i prisetiti se njihovih prvih koraka u folkloru – dodao je naš sagovornik.

Svečano obeležavanje biće upriličeno kroz bogat kulturno-umetnički program posvećen tradiciji, uspomenama i zajedništvu. Na video-bimu biće prikazane fotografije iz arhive društva, a nakon koncerta planirano je zajedničko druženje kako bi se stvorile nove uspomene. U programu će nastupiti starije grupe KUD-a, kao i brojni bivši članovi koji će ponovo zaigrati povodom jubileja.

— Folklor nije samo igra, to je pripadnost. KUD je mesto gde se stiču prijateljstva za ceo život, uči poštovanje tradicije i razvija zajedništvo. Svi koji žele da budu deo te priče su dobrodošli — istakao je predsednik društva.

T. D.

 

tisa-felbab-1

Učenica trećeg razreda Gimnazije „Dušan Vasiljev“, Tisa Felbab, ostvarila je značajan književni uspeh osvajanjem petog mesta na regionalnom konkursu „Najbolja kratka priča Pirota 2026“. Njena priča „Jezero“ uvrštena je u zbirku najuspešnijih radova, u konkurenciji od više od 700 priča pristiglih iz celog regiona.

Do vesti o uspehu Tisa je došla na neobičan način.

-Saznala sam slučajno jer je stigao papir iz pošte kao da je bio pokušaj dostave paketa. Pošto ništa nisam poručila, mama i ja smo pokušale da otkrijemo odakle pošiljka stiže. Kada smo videle da je iz Pirota, bile smo još više zbunjene jer nemamo nikakve veze sa tim gradom. Onda smo se setile konkursa – ispričala je Tisa.

Zvanično obaveštenje nije dobila ni telefonom ni mejlom, pa je informaciju potražila na društvenim mrežama.

-Pogledala sam Instagram profil Doma kulture Pirot i videla da su još 14. februara objavili listu nagrađenih radova, među kojima je bio i moj. Osvojila sam peto mesto i priča je uvrštena u zbirku. Sam način na koji sam saznala bio je veoma smešan, ali mi je bilo izuzetno drago.

Uspeh u snažnoj konkurenciji za nju predstavlja važan podstrek.

-Mnogo mi znači jer mi je to velika motivacija da nastavim da pišem, ali i da pisanju pristupim na ozbiljniji način. Ovo mi pokazuje da u mom radu postoji nešto objektivno kvalitetno što stručnjaci prepoznaju – podelila je sa nama mlada Gimnazijalka.

Iako je konkurs bio otvoren za sve, ishod nije očekivala.

-Najiskrenije, nisam mislila da ću osvojiti nagradu. Konkurencija je bila jaka tako da sam se baš prijatno iznenadila – istakla je Tisa.

Nagrađena priča „Jezero“ oslanja se na simboliku vode.

-Priča koristi motiv vode kao metaforu za različite vrste ljudi, ali i način gledanja na postojanje. Mi se od samog začeća nalazimo u vodi i ona utiče na nas tokom celog života. Velika inspiracija bila mi je i jedna epizoda serije „Bodžak Horsmen“ koja takođe ima tematiku jezera – objasnila je sagovornica.

Ideja se dugo razvijala, ali je sam tekst nastao brzo.

-Trebalo je vremena da dođem do ideje, ali kada sam napisala prvu rečenicu, trebalo mi je samo dva sata da završim priču. Napisala sam je za svoju dušu i nisam planirala da je šaljem na takmičenja. Ali kada sam videla konkurs, odlučila sam da pokušam jer ništa ne gubim – izjavila je Tisa.

Ova mlada gimnazijalka se pisanjem bavi godinama.

-U petom razredu sam pisala književne kritike za dečje knjige u okviru konkursa izdavačke kuće „Laguna“. To sam radila do kraja osmog razreda, a zatim prešla na kratke priče. Prvu priču koju sam ozbiljno shvatila poslala sam na konkurs povodom Dana škole i stogodišnjice smrti Dušana Vasiljeva. Osvojila sam prvu nagradu i od tada redovno pišem i šaljem radove.

Priče sa elementima iz svog ličnog života, kako kaže, ređe šalje na konkurse.

-Nekad ubacim u priču lična iskustva, ali te priče uglavnom zadržim za sebe. Ono što je na neki način odsečeno od mene, šaljem na konkurse — što je i slučaj sa pričom „Jezero“.

Inspiraciju ne vezuje za jednog autora, a najbliža joj je forma kratke priče.

-Uzimam delove stila koji mi se dopadaju iz svake knjige koju pročitam i integrišem ih u svoj izraz. Romani su mi za sada preveliki zalogaj. Pesme sam pokušala da pišem nekoliko puta, ali mi to deluje kao potpuno drugi svet. Roman bih volela da napišem u budućnosti, kada budem sigurnija u sebe i kada budem imala pravu ideju – kazala je sagovornica.

Tisa već razmišlja o novim tekstovima.

-Imam ideje za buduće priče i trudim se da pišem što više — da bih razvijala dar, ali i kao način da procesuiram osećanja. Pisanje je nešto čime ću se sigurno baviti, iako, najverovatnije, uz neki redovan posao – odlučna je ova talentovana Kikinđanka.

Podrška porodice i prijatelja, za nju, ima najveću težinu.

-Znači mi mnogo podrška porodice i prijatelja. Uvek mogu da računam na konstruktivnu kritiku koja mi pomaže da napredujem. Pohvale i sugestije moje majke i profesorke srpskog jezika imaju veću težinu od onih sa konkursa – kazala je ova mlada spisateljica.

T. D.

nastojnik

Predstava „Nastojnik” Narodnog pozorišta Kikinda izvedena je sinoć pred domaćom publikom, nastavljajući jedinstven pozorišni put koji traje već skoro četiri decenije. Ovim izvođenjem, kultni komad postao je najigranija predstava u istoriji kikindskog teatra.

Prema rečima glumca Branislava Kneževića, „Nastojnik” je dostigao broj od 154 izvođenja i ostao simbol trajanja, posvećenosti i ljubavi prema pozorištu.

-Ovim izvođenjem „Nastojnik“ postaje najigranija predstava u istoriji našeg Pozorišta. „Nastojnik“ je sigurno i najdugovečnija predstava u državi sa istom glumačkom postavom od premijere 1988. do danas. 38 godina, malo li je – poručio je Knežević.

Predstava je premijerno izvedena 1988. godine i od tada se igra u istoj glumačkoj podeli, što je pravi kuriozitet na domaćoj sceni. Režiju potpisuje Dragan Ostojić, tekst je napisao Harold Pinter, a uz Ostojića i Kneževića, u predstavi igra i Slavoljub Matić.

Tokom godina „Nastojnik” je prerastao okvire repertoarske predstave i postao zaštitni znak kikindskog pozorišta — svedočanstvo umetničke istrajnosti i snage pozorišne igre koja odoleva vremenu.

Sinoćnje izvođenje bilo je još jedan susret publike sa predstavom koja je obeležila generacije glumaca i gledalaca i upisala se u istoriju lokalne kulture.

Foto: Instagram, Narodno pozorište Kikinda

T. D.

raspisan-konkurs-za-nagradu-dusan-vasiljev-za-2022-godinu

Žiri u sastavu Đorđe Pisarev, Selimir Radulović i Radovan Vlahović konstatovao je da su na konkursu za nagradu „Dušan Vasiljev“, koju raspisuje grad, pristigla 62 naslova. Nakon pažljivog pregledanja i iščitavanja, žiri je doneo odluku da u uži izbor za nagradu uđe sledećih osam knjiga: „Dve mogućnosti maštanja“ Vase Pavkovića, „Itaka od oblaka“ Olena Plančak Sakača, „Pastir i runolist“ Nebojše Lapčevića, „Ispovesti venecijanskog klovna“ Igora Mirovića, „Sve su smrti (samo) deo našeg sata: 77 pesama o smrti“ Zorana Bognara, „Imena tame“  Bojana Jovanovića, – „Anđeli u kapi mastila“ Gordane Đilas, „Krtice“  Vladimira Kopicla

Najuži izbor biće objavljen 17, a konačna odluka 22 marta.

Nagrada „Dušan Vasiljev” osnovana je odlukom Kulturno prosvetne zajednice 1997. godine u znak sećanja na delo i značaj pesnika koji je rođen u Kikindi juna 1900. godine. Vasiljev je poživeo samo 24 godine, postigavši da bude jedan od najznačajnijih srpskih modernih pesnika odnosno pesnika ekspresionističke ideologije.Posle prekida od nekoliko godina, odlukom Skupštine opštineKikinda, nagrada je ponovo uspostavljena 2009. godine. Po novomPravilniku nagrada se dodeljuje za najbolju pesničku ili proznu knjigusavremenog autora koja je objavljena na srpskom jeziku.

 

 

Tera-Vladimir-Ilic-(3)

U muzeju TERA u subotu, sa početkom u 14 časova, biće otvorena izložba antinomijskih asamblaža „Geometrija svetlosti“ autora Dušana Todorovića, čime će ujedno biti obeležen i početak nove izlagačke sezone u ovoj ustanovi.

Dušan Todorović rođen je 1945. godine u Kragujevcu. Diplomirao je 1972. godine na Akademiji za likovne umetnosti u Beogradu, na odseku za slikarstvo u klasi profesora Đorđa Bošana, a magistrirao 1974. godine na istoj akademiji. Tokom dugogodišnje karijere bio je asistent, docent, vanredni i redovni profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a od 2004. do 2009. godine obavljao je i funkciju dekana.

Imao je više od 40 samostalnih izložbi u gradovima širom nekadašnje Jugoslavije, a izlagao je i u brojnim evropskim i svetskim centrima, uključujući Pariz, London, Budimpeštu i Berlin. Osnivač je prve međunarodne umetničke kolonije reciklažne i ekološke umetnosti „Svetionik“ u Begeču, kao i član više umetničkih udruženja.

Prema tekstu istoričarke umetnosti Verice Nemet, Todorovićev rad „pulsira između svetlosti i tame, između materijalnog i virtuelnog, između racionalnog i intuitivnog“, a kroz lumino i video-instalacije, kolaže i ambijentalno slikarstvo „svetlost se javlja kao znak života, svedočanstvo postojanja i poziv na buđenje unutrašnje svesti“.

Izložba „Geometrija svetlosti“ u salonu muzeja TERA predstavlja priliku da publika sagleda višedecenijsko istraživanje prostora proširenih medija i odnos svetlosti, materije i duha u savremenoj umetnosti.
T. D.

azaric-izlozba

Retrospektivna izložba slika Brace Azarića otvorena je juče u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Postavka obuhvata 26 radova nastalih tokom pet decenija stvaralaštva i predstavlja presek njegovog umetničkog puta — od realizma do apstrakcije.

Azarić kaže da mu je izlaganje u zdanju parlamenta posebno značajno zbog samog ambijenta.

-Ranije sam već izlagao u Beogradu — u Skadarliji, Domu vojske, galerijama, „Božidarcu”— ali ovo mi je možda i najdraže izlaganje zbog samog prostora Skupštine. To je jako lep prostor, sve je u mermeru – navodi umetnik.

Postavka čini 26 slika iz različitih faza njegovog rada, uključujući i tri apstraktna dela. Radovi su birani tako da predstave kontinuitet stvaralaštva. Centralnu ideju izložbe opisuje kao „borbu za dušu“.

-Slikar daje deo svoje duše delu, a ona se prenosi na onoga ko sliku posmatra. Pravu umetnost i laik može da razume i oseti – ističe Azarić.

Umetnik je podelio sa publikom u Beogradu i svoju zabrinutost po pitanju stanja u društvu.

-Vlada jedno ništavilo. Možda je to i cilj – da čovek izgubi dušu. Veštačka inteligencija ulazi u sve pore društva pa i u umetnost. Ona može da bude pametnija od čoveka, ali nema dušu. Veštačka inteligencija napravi prelepu sliku ali ona je mrtva, nema duše: kada pogledaš u sliku napravljenu na taj način, nema osećaja prisnosti. Prava umetnost ima moć da čoveku sačuva dušu – kaže Azarić

Izložbu je otvorio istoričar umetnosti Zdravko Vučević, dugogodišnji kustos Muzeja savremene umetnosti. Akademska slikarka i pesnikinja Nataša Radosavljević Nara govorila je svoju poeziju, dok se autor obratio publici i recitovao stihove Jovana Dučića.

Nakon Beograda, izložba će početkom aprila biti predstavljena u Centru za kulturu u Smederevu. Planirana su i gostovanja na SPENS-u u Novom Sadu i u muzeju u Rumi.

Azarić sebe svrstava u apstraktni ekspresionizam i smatra da umetnost ima suštinsku ulogu u društvu.

Zajedno sa kolegama slikarima, Braca Azarić će sutra u Galeriji “Zdravko Mandić” u Novim Kozarcima upriličiti izložbu posvećenu damama sa početkom u 19 časova.

T. D.

vece-poezije-1

Veče ljubavi, poezije i muzike, koje je Kikinđankama poklonio Kulturni centar, proteklo je u snažnoj emociji, ispunjeno pesmom, lepim stihovima i muzikom koja je disala zajedno sa publikom. Posetioci su uživali i bez daha slušali stihove iznete sa mnogo osećanja i veštine, u atmosferi topline i bliskosti. Posebno iznenađenje večeri bio je nastup kikindske pesnikinje Snežane Tomin, koja je govorila dve svoje pesme.

-Naš osnovni zadatak je da za ljude učinimo nešto lepo, da posetioci odnesu lepo osećanje kući, da im izmamimo osmeh na lice – poručili su umetnici.

Zdenka Trifunagić istakla je da je najvažnije ono što publika ponese u sebi.

-Želimo da prenesemo emociju koju mi sami proživljavamo. To je jedino što ostaje. Mi ćemo nestati, ljudi će zaboraviti reči koje smo izgovorili, ali emocija će ostati. Neće zaboraviti kako su se osećali slušajući poeziju koju smo pripremili.“

Govoreći o snazi ljubavne poezije, dodala je:

-Mi pravimo programe tako da svakog bar neka pesma dotakne. Za nekog je to ljubav ostvarena, za nekog neostvarena, ili koja je bila pa je iz nekog razloga prekinuta. Nekad je to ljubav prema deci, životu ili prirodi. Emocija koja se preživi, nju je najlepše i najteže izvesti.

Na pitanje šta je za nju ljubav, Zdenka je odgovorila kratko.

-Život. To je ono što živimo: dobrota i ljubav. Da zaboravimo ovaj surovi svet, težak život. Ako ga proživimo kroz ljubav, onda sve postaje lakše.

Ervin Gazdag podsetio je kako je počela njihova umetnička priča.

-Nema slučajnog u životu. Sticajem okolnosti i Zdenka i ja smo bili pozvani na jednu modnu reviju. Ja sam išao da govorim poeziju, ona je bila u balskoj haljini. Čuo sam ženu kako govori poeziju, njen osmeh bio je nešto najlepše što sam ikada video. Sa prijateljima sam tada organizovao večeri poezije i pozvali smo je da bude deo naše grupe. Posle nekog vremena, ostali smo samo dvoje i već četiri godine nastupamo na ovakvim večerima, kabareima. Obilazimo Vojvodinu, nastupali smo i u Beogradu.

Ervin je objasnio da je svako njihovo izvođenje različito, kao i da su za kikindsku publiku pripremili izbor savremene srpske poezije.

-Govorili smo savremenu ljubavnu poeziju. Osmi mart je blizu, tako da je prirodno da je tema bila ljubav prema ženi, uz pratnju Ivana na akustičnoj gitari i usnoj harmonici.

Muzičar Ivan Leščešen istakao je snagu spoja reči i tona.

-Ljudima ne možeš podvaljivati emociju: ili je osetiš ili ne. Zato mora biti iskreno. Lep je sklad: topli i nežni stihovi izgovoreni na lep način i muzika. Tako nastaje harmonija.

A tu harmoniju, publika je mogla i da vidi i da oseti tokom programa koji je trajao nešto više od sat vremena. Sklad i ljubav između Zdenke Trifunagić i Ervina Gazdaga bili su očigledni u svakom izgovorenom stihu. Na samom kraju, publika je zajedno sa izvođačima pevala — uz autorske, ali i poznate pesme domaćih autora, koje je muzički obojio Ivan Leščešen.

T. D.

recitovanje

U Kulturnom centru danas je počela gradska smotra recitatora „Pesniče naroda mog“, jedna od najdugovečnijih manifestacija posvećenih poeziji u Srbiji, koja se ove godine održava 56. put.

Prema rečima člana žirija, Marije Tanackov, interesovanje dece za ovu manifestaciju ne jenjava.

-Svake godine očekujemo mnogo, a mnogo i dobijemo. Prelepo je što se smotra redovno održava i što imamo ovako veliki broj dece koja učestvuju. Samo danas, u grupi nižih razreda imamo 74 učesnika. Recitovanje je negovanje našeg jezika i identiteta, jer bez jezika identitet jednog naroda ne može postojati – istakla je Tanackov.

Ona je dodala i da se na sceni vidi i veliki trud učitelja i nastavnika koji decu podstiču da zavole poeziju.

Članica žirija Snežana Tomin naglašava da se talenat kod dece može prepoznati već u najranijem uzrastu.

-Pravilan izgovor i dikcija su ključni faktori koji kod mene odlučuju prolazak. Važno je da dete bude sigurno u sebe, opušteno i da doživi pesmu, da ona postane deo njega. To su mala deca, ali se kvalitet vidi – talenat se uvek prepoznaje – rekla je Tomin.

Glumac Slavoljub Matić, na samom početku takmičenja, ohrabrio je sve učesnike, poručivši da su već pobednici samim tim što su se usudili da stanu pred publiku.

-Što se nas tiče, vi ste svi već pobedili samo time što ste ovde. Od svih đaka u Kikindi, vi ste imali hrabrosti da dođete i pokažete šta znate – poručio je Matić.

Među najmlađim učesnicima je i sedmogodišnja Mia Veljković, učenica prvog razreda OŠ „Jovan Popović“, koja je pripremila pesmu „Zarobljeni leptir“ Nade Adamović.

-Priprema mi nije bila teška, spremala sam se oko nedelju dana. Imam tremu ali sam i veoma uzbuđena –  rekla je Mia.

Njena školska drugarica Mika Kuga, učenica drugog razreda, odlučila se za pesmu „Krila“ Miroslava Antića.

-Pripremala sam se nekoliko nedelja. Ovo mi nije prvi nastup i veoma sam uzbuđena. Najteže mi je bilo da naučim da ne progutam neka slova, ali sam se mnogo trudila“, kaže Mika.

Kikinda je, inače, poznata po dobrim recitatorima koji često stižu do najvišeg ranga takmičenja. Tako su 2011. godine kikindski recitatori bili pobednici republičke smotre, a prošle godine Lena Davidović plasirala se do republičkog nivoa.

Od 4. do 6. marta više od stotinu učenika osnovnih i srednjih škola iz Kikinde nadmetaće se u kazivanju stihova, a najbolji će se plasirati na zonsku smotru koja će biti održana 14. marta u Čoki.

Danas nastupaju učenici od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola i u ovoj kategoriji je najviše učesnika. Drugog dana svoje umeće pokazaće recitatori od petog do osmog razreda, kojih je prijavljeno 18, dok je treći dan rezervisan za srednjoškolce, u čijoj konkurenciji je 13 učesnika.

U žiriju su Marija Tanackov, književni kritičar, Gizela Kekenj, nekadašnja recitatorka i glumica, Snežana Tomin, pesnikinja i potpredsednica književnog kluba „Duško Trifunović“, i Slavoljub Matić, glumac Narodnog pozorišta.

T. D.

 

 

galesev-izlozba-(6)

U Galeriji Kulturnog centra otvorena je prva samostalna izložba sugrađanke Irena Galešev pod nazivom „Maštanja“  u okviru manifestacije „Nedelja žena“. Penzionerka koji je radnik vek provela u fabrici „Prima“ kao hemijsko-tehnološki tehničar, slika, kako kaže, čitav život.

-Stvaram u enkaustici- slikanju voskom na glatkom papiru uz pomoć toplote, kao i u akrilu sa kojim kombinujem silikon. Upravo ovih slika ima i najviše na izložbi. Uz pomoć pištolja za silikon najpre iscrtam oblike koji se popunjavaju akrilnim bojama. Na taj način postižu se zanimljivi efekti i slojevitost – kaže amaterska slikarka.

Ozbiljnije je počela da stvara devedesetih godina prošlog veka.

-Najpre sam slikala ulja na platnu i iz tog perioda imam svega jednu sliku koja je i izložena. Ostale sam poklonila rođacima, prijateljima i dragim ljudima. U tom periodu nije bilo uljanih boja u našoj zemlji, pa su mi stizale iz Rumunije. Pre četiri godine zainteresovala sam se za enkaustiku. Slikam peglom tako što najpre istopim voštane boje. Pega ne treba da bude jako ugrejana tek toliko da se vosak istopi kao bi mogao da se nanese na glatku hartiju. Najviše koristim poleđinu od kalendara na kojoj razlivam različite boje. Tehnika je teška i zahtevna i trebalo mi je puno vremena da naučim da okrećem peglu u pravom smeru kako bi dobila određeni oblik – pojasnila je naša sagovornica.

Motive pronalazi svuda oko sebe:

-Najčešće slikam prirodu i cveće, razne oblike koji nas okružuju. Slike sam do sada poklanjala, nikada nisam prodala nijednu. Ovo je prvi put ne samo da imam svoju izložbu, nego i da se nalazim na ovakvom događaju – otkrila nam je Irena Galešev.

Kao penzionerka ima vremena da, kako zaključuje,  sa posvećenošću i radošću istražuje  i deli svoju ljubav prema slikarstvu.

A.Đ.