Град

Olivera Lazić 4

Za trajan doprinos razvoju obrazovanja i prosvetnom radu, dugogodišnja direktorica Osnovne škole „Vuk Karadžić“ Olivera Lazić koja je u oktobru prošle godine otišla u zasluženu penziju, nagrađena je visokim gradskim priznanjem „Dr Pavle Kenđelac“. Nagrada joj je uručena na svečanosti povodom obeležavanja Dana grada. U prosveti je radila 32 godine, od kojih je pune dve decenije uspešno vodila kikindsku osnovnu školu koju je i sama pohađala.

-Nakon što sam diplomirala engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sad, najpre sam radila kao prevodilac šest godina. Bio je to lep posao, putovala sam i u Veliku Britaniju , ali oduvek me je privlačila škola i nastava. Bez velikog razmišljanja, jednog dana sam rešila da pozovem sve škole i proverim da li im je potreban profesor engleskog jezika. Prvo sam pozvala OŠ „Vuk Karadžić“ jer sam bila đak te škole. Odgovor je bio potvrdan i nakon susreta sa tadašnjim direktorom Đorđem Mladenovićem, odmah sam počela da radim. Bio je to početak drugog polugodišta 1990. godine- priseća se naša sagovornica u razgovoru za Kikindski portal.

Na mesto direktora škole, došla je sasvim slučajno. Ispred Nastavničkog veća, bila je članica Školskog odbora, a kako tadašnjoj direktorici nije izglasano poverenje, predloženo je da Olivera preuzme rukovodeće mesto, dok se situacija ne reši.

-Izvršili su pritisak da budem v.d. šest meseci, da se prihvatim toga. Brzo se sve odvilo i prihvatila sam. To je bio jul, vreme raspusta. Polako sam krenula da radim taj posao i kada sam shvatila da nešto mogu da uradim i promenim, zavolela ga –priča Lazićeva. Ni danas nema dilemu da je izabrala pravi životni poziv.

-Posao je divan, da sam sad mlada i da treba da odlučim kojim putem da krenem, koji fakultet da upišem, ponovo bih isto izabrala. Bio je lep rad sa decom, saradnja sa kolegama. Škola je bila moj drugi dom. Zaista je privilegija kad čovek radi posao koji voli. Imala sam i veoma dobru saradnju sa kolektivom gde su divni međuljudski odnosi i atmosfera koja mi, moram priznati, nedostaje u penziji- iskrena je Olivera Lazić.

Da je zaista tako, svedoči proteklo, prepravljeno emocijama, obeležavanje dana škole. Oliveri u čast, kolege su snimile kratak film, emitovan tom prilikom, a dirljivoj atmosferi doprineo je i nastup hora „Atendite“ koji vodi dirigentkinja Biljana Jeremić. Jeremićeva je ranije rukovodila horom u školi „Vuk Karadžić“.

-Došla sam kao penzioner prvi put. Nisam ni pretpostavila šta je kolektiv pripremio. Toliko puno emocija, i sad sam uzbuđena i srećna zbog toga. Naš školski hor veoma uspešno, svojevremeno je vodila Biljana Jeremić. Toliko nas je sve uveseljavala u kolektivu, uz pesmu. Učestvovali smo i osvajali priznanja na brojnim festivalima, putovali u Italiju, Belgiju, Češku, Austriju. Bilo je to divno iskustvo za decu i za školu- kaže Lazićeva.

Mera i doslednost pozivu

Iako ne spori da se pozicija prosvetnih radnika promenila proteklih decenija, naša sagovornica ističe da je neophodno ostati dosledan pozivu i profesiji.
-Pronaći ispravan stav, pravi odnos u odeljenskoj zajednici. Profesor treba, do određene mere, da bude strog, ukoliko je pravičan prema svim učenicima. Važna je i saradnja sa roditeljima, i tu treba pronaći pravu meru- napominje.

Škola “Vuk Karadžić” danas broji skoro 400 đaka. Kada su počela da se gase odeljenja po školama, uspeli su da oforme još jedno.

Osobenosti škole „Vuk Karadžić“

Dodelom bronzane, srebrne i zlatne čitalačke značke na kraju svake školske godine, đaci se kontinuirano podstiču da čitaju. Zahvaljujući entuzijazmu kolega, unapređen je časopis „Osnovac“ koji je pokrenut još šezdesetih godina. Kvalitet rada potvrđen je i pre nekoliko godina kada je proglašen najboljim školskim časopisom u državi.

Specifičnost škole je i Fond „Velinka Tešin“, koji knjigama nagrađuje učenike za uspehe iz srpskog jezika i književnosti.

-Sedele smo u klupi u osnovnoj školi, zajedno upisale engleski jezik i književnost u Novom Sadu, ali se Velinka, nakon što smo apsolvirali, nažalost, razbolela i preminula. Fond će nastaviti da živi u našoj školi. Za uspešan rad obrazovne institucije važni su njeni uspesi i način na koji se predstavlja u zajednici, ali nikada nisam bila pristalica da se škola pošto-poto pojavljuje u javnosti, već samo kada za to postoje dobri razlozi- otkriva Olivera Lazić u razgovoru za Kikindski portal.

Andrijana 8

Kikinđanka Andrijana Gajin dobitnica je Gradskog priznanja „Melanija Nikolić Gaičić“ za 2022. godinu, za humanitarni rad i iskazano dobročinstvo. Andrijana ima i humano zanimanje, ona je medicinska sestra na Odeljenju hemodijalize u Opštoj bolnici. Humanitarnim radom bavi se punih osam godina, od kada je njena potreba da pomaže drugima postala i njen način života.

– Počelo je tako što sam učestvovala u akcijama prikupljanja pomoći, uplaćivala novac i pomagala koliko sam mogla. Sve se intenziviralo kada se prikupljala pomoć za malu Kalinu. Sama sam organizovala akcije na Fejsbuku – licitacije i nagradne igre. Aktivirala sam sugrađane tako što sam ulazila redom – u picerije, cvećare… Ispričam im o svojoj humanitarnoj akciji i nekada dobijem picu i dva pića, buket cveća, uslugu u frizerskom salonu, nešto što će biti poklon u nagradnoj igri. Pozovem, zatim, na Fejsbuku, svoje prijatelje da učestvuju, da doniraju minimum 200 dinara, ili da uz to i pošalju SMS, ukoliko prikupljamo novac za nekog preko Fondacije Aleksandar Šapić. Svako dobije svoj broj i onda, uživo, takođe na Fejsbuku, izvlačimo dobitnika nagrade. Dešavalo se da nemam šta da ponudim kao nagradu, onda sama, kad dobijem platu, kupim nešto novo, na primer peglu za kosu, organizujem nagradnu igru i prikupimo novac – priča Andrijana.

Posle akcije za Kalinu, prikupljao se novac za malu Tisu, a u međuvremenu i za mnoge u Fondaciji Aleksandra Šapića. Nažalost, uvek ima nekog kome je potrebna pomoć, ali i mnogo divnih ljudi koji su spremni da pomognu, kaže Andrijana.

– U prvoj nagradnoj igri imala sam samo pet učesnika i bila sam presrećna. Sada ih, uvek, ima više od sto. Ljudi se javljaju, sami nude svoje proizvode i usluge, i akcije se stalno odvijaju. Neverovatno je koliko ima humanih ljudi koji često ne žele ni da ih navedem kao donatore. Za Damjana Petrova sakupili smo 26 hiljada dinara, sada smo sakupljali novac, hranu i lekove za jednu devojčicu koja boluje od celikalije.

Ovo je samo deo aktivnosti jer Andrijana je stalno u akciji. Na Fejsbuku ima gotovo tri hiljade prijatelja. Bilans svih dobročinstava gotovo je nemoguće izvesti – poklanja se u robi, uslugama, novcu, SMS porukama. Andrijana kaže da je uspela da izračuna da je, samo u protekle dve godine, sakupljeno i upućeno najugroženijima, milion dinara u novcu od nagradnih igara i prodaje stvari, i u humanitarnim SMS porukama.

Najvažnije od svega je što darodavci, donatori, svi humani ljudi koji učestvuju u Andrijaninim nagradnim igrama i akcijama, uvek tačno znaju kome je i koliko novca, stvari, nameštaja, lekova, hrane, otišlo. Andrijana sve dokumentuje i postavlja na svoj Fejsbuk profil kako bi sve informacije bile dostupne i, razume se, kako bi opravdala poverenje svih dobrih ljudi koje okuplja oko sebe. Tu su, takođe, i sva imena dobročinitelja, osim onih koji daruju anonimno.

Prošle godine je, uz pomoć prijatelja i mnogih plemenitih ljudi, ostvarila možda i najveći poduhvat. Za porodicu Mijatović, kompletno je renovirala i opremila stan koji je u prostoru nekadašnje biciklane bio neuslovan za samohranog oca sa decom.

– Poznajem devojčicu iz te porodice jer je školska drugarica moje ćerke – kaže Andrijana. – Čim sam videla u kakvim uslovima žive, predložila sam njenom ocu da pomognem. Mnogo divnih ljudi se odazvalo i pomoglo, od obezbeđivanja smeštaja za porodicu dok traju radovi, do bele tehnike i nameštaja. Pročulo se za akciju i ljudi su se sami javljali, donirali novac i stvari, iselili i uselili nameštaj, krečili, malterisali, radili sve što je bilo potrebno – priča Andrijana.

Ova mlada dobročiniteljka priznaje da ništa ne bi bilo moguće bez podrške porodice. Andrijana ima dve devojčice, Marijanu i Anđelu, koje se već uključuju u njen humanitarni rad.

– Pomažu mi suprug Bora i sestra bliznakinja, Marijana, bez njih ništa ne bih uspela – priznaje Andrijana.

Često, kaže, donacije prevazilaze njene fizičke mogućnosti, kao kada je, pred Novu godinu, dobila da isprazni dve kuće i sav nameštaj iz njih pokloni u humanitarne svrhe. Tada u pomoć priskaču prijatelji.

– Ne posustajem jer me podržavaju dobri ljudi. Kad god sam pomislila da ne mogu više, dobijala sam neki poklon za nagradnu igru – i nastavila dalje. I na radnom mestu nailazim na podršku. Posao, naravno, ne trpi, a moja glavna sestra, Verica Kanalaš, zaista ima puno razumevanja. Moje koleginice takođe  anonimno odvajaju novac, kad god mogu.

Pored prikupljanja pomoći na društvenoj mreži, novogodišnjih paketića za socijalno ugroženu decu i mališane u bolnici, Andrijana ima još mnogo ideja – organizovala je i ulične akcije prodaje, ali i malo radosti za svoje humane pratioce, kao što je  međusobno darivanje žena ili osmomartovski ručak u restoranu i poklone za žene slabijeg materijalnog stanja.

– Za mene je ovo duševna hrana, ne mogu da stanem – kaže Andrijana. – Verujem da me, u svemu što radim, podstiče tužna životna priča moje majke koja je obolela veoma mlada. Zato smo i sestra i ja danas medicinski radnici i imamo potrebu da pomažemo.

Andrijanina potreba odavno je i misija. Njena humanost ulepšala je živote mnogih  porodica i pokrenula mnoge plemenite ljude koji su, sigurna je Andrijana, svuda oko nas.

 

Radionica muzej 2

Đaci osnovnih škola imali su izuzetnu priliku da uče, stvaraju i uživaju u programu „Zima u muzeju“ koji se već godinama, pored letnjeg izdanja, održava u Narodnom muzeju u Kikindi. Više desetina njih je, u petodnevnim aktivnostima, pravilo kalendare, posetilo Suvaču, pomoću starih razglednica naučilo ko živi u kom frtalju i koje su najvažnije zgrade u gradu, svrstavali predmete u odgovarajuće muzejske zbirke i upoznali se sa stalnom muzejskom postavkom. Poslednjeg dana, u subotu, na programu je bila umetnička radionica.

– U ovoj kreativnoj radionici prvo su dobili informacije o tome kako mogu da posmatraju umetnička dela, da ih dožive, čak i okuse. Pronalaze slike na osnovu detalja i opisa, kao i one na kojima mogu da „čuju“ muziku, zamišljaju o čemu razgovaraju osobe na slici i crtaju inspirisani umetničkim delima u Muzeju – kaže Katarina Dragin, muzejski edukator koja je, uz muzejskog pedagoga, Dragana Kiurskog, osmislila, pripremila i sprovela radionice.

Iako su dvosatni programi bili namenjeni đacima osnovnih škola, i ovoga puta došli su i predškolci, koji se uključuju u sve aktivnosti, kaže Katarina i dodaje da su deca veoma zainteresovana i raspoložena za sve muzejske programe.

Deo raspusta u Muzeju je proveo i osmogodišnji Miloš Simičić iz Novog Sada.

– Došao sam na raspust kod babe i dede. Deda mi je rekao da ovde ima radionica, i ja sam bio zainteresovan da dođem. Volim umetnost i volim da crtam. Možda ljudi ne znaju kakve informacije mogu da dobiju u Muzeju – kaže Miloš.

Ova ustanova ima stalne programe namenjene deci koja, sve češće, muzejske postavke približavaju i svojim starijim članovima porodice. Za njih je, od početka godine, bio besplatan ulazak u Muzej i tu priliku iskoristilo je više od 60 porodica.

Radionica mozaik 2 (1)

Iako je raspust za osnovce u toku, mališani su se u velikom broju odazvali još jednom pozivu na radionicu u kikindskom Kulturnom centru. Trodnevnu „Malu školu mozaika“, od četvrtka vodi Ljiljana Rivić, likovna umetnica iz Beograda.

–  Deca će, za ova tri dana, imati priliku da nauče obradu i ređanje kamena, i samu izradu mozaika. Cilj je da se upoznaju sa tehnikom koja nije mnogo zastupljena u umetnosti, kao i da razvijaju motoriku, što je posebno važno u ovom uzrastu, i što mozaik omogućava – rekla je Ljiljana Rivić.

U velikoj sali Kulturnog centra danas je stvaralo tridesetak osnovaca. Kosta Grubiša ide u drugi razred Škole „Vuk Karadžić“.

– Na radionici je lepo i zanimljivo. Pripremao sam kamenčiće i stavljao ih u sliku – kaže Kosta.

Njegova vršnjakinja iz Škole „Đura Jakšić“, Petra Felbab, kaže da joj se veoma svideo današnji rad.

– Uzimala sa pincetom kamenčiće koji su već iseckani, zatim sam ih stavljala u sliku – pohvalila se Petra. – Jako mi se svideo ovaj rad.

Tanja Nožica, zamenica direktora Kulturnog centra rekla je da će mozaik biti izliven u Beogradu, a zatim vraćen u Kulturni centar koji će tako, zahvaljujući mladim umetnicima, imati svoju „Devojku u plavom“ Đure Jakšića – u mozaiku.

Kikinda 2002

Zbog blagih zima i vremenskih prilika više nalik jeseni, koje nas prate već godinama unazad, gotovo da smo i zaboravili kako izgleda Kikinda pod snegom. Zahvaljujući kolegama iz dopisništva Radio televizije Srbije u Kikindi, u prilici smo da se toga podsetimo. Pre tačno 20 godina, 13. januara 2003. godine, kako je zabeležio snimatelj Drago Janković, naš grad bio je okovan snegom. Toga jutra izmereno je čak 24 stepena ispod nule.

Da su zime znale još više da pokažu zube, svedoči podatak da je 23. januara 1963. godine, u našem gradu bilo još hladnije- čak 29,8 stepeni u minusu.

Ratni veterani

Srpski ratni veterani u Kikindi podelili su danas 163 paketića deci i unucima svojih članova. Ovo je tradicionalna aktivnost Udruženja povodom obeležavanja pravoslavne Nove godine.

– Trudimo se da odamo počast našim članovima, da negujemo kulturu sećanja na poginule i u tome imamo podršku lokalne samouprave – rekao je Vladimir Radojčić, predsednik Skupštine Srpskih ratnih veterana u Kikindi.

U ime Gradske uprave dodeli paketića prisustvovao je Bogdan Tasovac, sekretar Sekretarijata za javne službe, udruženja građana i verske službe.

Peter Fekete, penzionisani oficir Policije, doveo je na dodelu paketića svoje unuke.

– Prezadovoljan sam, s obzirom na situaciju, drago mi je da Udruženje uspeva da obraduje decu paketićima. Prvo je moja ćerka primala paketiće, a sada unuci – Đorđe i Matija, koji je preuzeo poklone i za svog brata, jednomesečnog Lazara. Trudimo se svi da pomažemo porodice poginulih i njihove potomke, kao i članove koji se nalaze u lošoj materijalnoj situciji – kaže Fekete.

Pre dodele paketića, za dečiju publiku izvedena je predstava „Pravda za Deda Mraza“ Radionice snova iz Novog Bečeja.

 

 

 

fireworks-ge29be6fc3_1920

Pravoslavna ili Srpska nova godina, dočekuje se 13. januara u ponoć. Prvog dana, 14. januara, pravoslavni vernici obeležavaju krsnu slavu Sveti Vasilije i praznik Mali Božić.

Običaj je da se na sam dan Nove godine jede glava božićne pečenice, a to je najčešće glava jagnjeta ili praseta, a domaćice mese novogodišnju česnicu vasilicu. Prvog dana Nove godine, u nekim krajevima Srbije spaljuju se ostaci badnjaka, a pored vasilica mese se i krofne u koje se, kao i za Božić, stavlja novčić.

Prema verovanjima, pored bogate trpeze, toga dana u kuću treba uneti neku novu stvar kako bi u kući tokom cele godine bilo napretka.

Veliki broj sugrađana, Srpsku Novu godinu dočekaće u svojim domovima, a neki su se, radije, opredelili za provod  uz muziku i piće u ugostiteljskim objektima.

Organizovanog dočeka na gradskom trgu u Kikindi, ni ove godine, neće biti.

Da se okupe u centru sela i proslave praznik, odlučili su u Iđošu. Udruženje žena Iđoš zajedno sa Udruženjem vinara i vinogradara “Šasla” i uz podršku Mesne zajednice u centru sela, kod Doma kulture, organizuje doček Srpske nove godine. Praznično raspoloženje upotpuniće čuvene iđoške krofne, još čuvenija iđoška vina i muzičari.

324778856_1639678896469883_8681980875578233987_n

Tri dana zanimljive hemije i muzičkog vremeplova na radionicama u okviru zimskog kampa u Centru za stručno usavršavanje okupili su tridesetak dece uzrasta od šest do 12 godina. Da je kamp ispunio očekivanja mališana, uverili smo se na licu mesta. Marko Pandurov, učenik četvrtog razreda Osnovne škole „Sveti Sava“ pun je utisaka sa hemijske radionice.

-Mnogo mi se svidelo ovde, mnogo toga sam naučio, a nastavnica me pohvalila jer sam neke stvari već znao. Bilo je baš zabavno, voleo bih da dođem i sledeće godine- kaže Marko.

I Dunja Grubiša (9) je dosta novih saznanja stekla na hemijskoj radionici.

-Poneću kući mirišljavu sveću. Mom bratu se više svidela muzička radionica, a meni je ovde zanimljivije.

-Meni se posebno svidelo što smo pravili mirišljave sveće i slajdove-dodaje Tatjana Lisulov (9).

Nastavnica Senka Heldrih kaže da je hemijska radionica približila ovu nauku deci koja hemiju još nemaju u školi.

-Hteli smo da pokažemo deci da hemija nije bauk, da to nisu samo formule i računanja, već da je hemija svuda oko nas i da se sa njom učenici susreću u svakodnevnom životu- kaže Senka Heldrih, nastavnica hemije koja je vodila ovu radionicu u Centru za stručno usavršavanje. -Pravili smo mirisne sveće, sapune, labelo i slajm, a deca su ove poklončiće ponela kućama. Mislim da je radionica ispunila njihova očekivanja.

Multiinstrumentalista i vaspitač Milan Vašalić vodio je muzičku radionicu.

-Prvog dana smo proučavali muzičku genezu, zbog čega nastaje muzika, šta je podstaklo čoveka da stvara i da se muzički izražava, koji je bio prvi instrument. Pričali smo kako je to nauka uticala na muziku, pa danas imamo pregršt instrumenata koji kao podršku imaju struju, softverske programe.

Drugog dana smo izrađivali instrumente. Napravio sam ovaj supersonični audio top, a deca su pravila različite instrumente od stvari iz okruženja, to su kartonske čaše, papiri, reciklažni materijal, plastične i metalne cevi. Trećeg dana smo posetili laboratorije zvuka: „Gusle“ i muzički studio „Maus“. Tamo je bio rokenrol bend, a među članovima benda dečak koji svira citru, tako su na jednom mestu deca videla kako može da se pomiri tradiconalni i moderan zvuk, navodi Vašalić.

 

 

bolnica 2

U kikindskoj Opštoj bolnici intenzivno rade na tome da za pacijente obezbede najbolju dijagnostiku i lečenje. Ovome u prilog govori podatak da je, u najsavremeniju opremu, samo prošle godine, iz pokrajinskih fondova uloženo 79 miliona dinara.

– Ove godine opremaćemo ORL odeljenje i akcenat će biti na ultrazvučnim aparatima za radiologiju, kadriologiju i pedijatriju; većina odeljenja će imati nove ultrazvučne aparate. Dobili smo opremu za urologe, drugi smo zdravstveni centar u Vojvodini, pored Kliničkog centra, koji ima laser za urološku dijagnostiku i terapiju – kaže v. d. direktorica Opšte bolnice u Kikindi, dr Vesna Tomin.

Bolnica u Kikindi takođe je jedna od tri u državi za koje je Ministarstvo zdravlja kupilo 64-slojni skener. Upravo se uređuje prostorija za ovaj savremeni aparat i on će vrlo brzo biti u funkciji.

Istovremeno, manjak lekara još uvek je smetnja koja muči i pacijente i zaposlene. Ovog momenta na specijalizaciji koju finansira Bolnica nauštrb materijalnih troškova, nalazi se 35 lekara iz svih grana medicine. Takođe, na subspecijalizaciji je četvoro specijalista: iz perinatologije – dr Branislava Davidović, iz laparoskopske hirurgije za ginekologiju – dr Marko Đukić, dr Tijana Marčeta je budući endokrinolog, i dr Marija Vukobrat je subspecijalizant za terapiju bola.

Dobra vest je da se, u narednih mesec dana, posle specijalističkih ispita, vraćaju tri lekara: ginekolog dr Stevan Krnić i internisti, dr Miloš Đurin i dr Branka Pilipović Tomašev.

– Zaposlili smo i novog, mladog radiologa iz Sirije koji je, sa visokom ocenom, završio Medicinski fakultet u Novom Sadu i ima završenu specijalizaciju, kao i novog hirurga, dr Borisa Banovića iz Vrbasa – kaže dr Tomin. – Po kadrovskom planu trebalo bi da imamo 119 lekara, mi ih trenutno u Bolnici imamo 89. Međutim, mi znamo da radimo i u nemogućim uslovima jer sve nas spaja isti cilj – dobrobit pacijenta. Sada imamo ljudska ograničenja, ali svi pacijenti budu pregledani. Važno nam je da naši sugrađani znaju da smo uvek tu za njih i zbog njih, da im pomognemo i da u datom trenutku uradimo sve što je najbolje za njih.

Dok se situacija sa kadrovima, koja je boljka velikog broja bolnica, ne stabilizuje, sve što je potrebno jeste strpljenje pacijenata, kaže dr Tomin. Duže se čeka na pregled, ali ne sme da se dogodi da neko ostane nepregledan.

Kada su u pitanju nove mere Ministarstva zdravlja, saznajemo da su svi specijalisti dali svoje termine za zakazivanje pregleda bilo kog dana u mesecu. Takođe, u svim specijalističkim ambulantama već praktikuju da se sledeći pregled, ukoliko je potreban, zakazuje odmah, bez potrebe za ponovnim odlaskom kod izabranog lekara.

Časni krst 3

Tradicionalno plivanje za Časni krst biće i ove godine organizovano na jezeru u Novim Kozarcima i na Starom jezeru u Kikindi na Bogojavljenje. Na ovaj dan pravoslavni vernici se sećaju događaja kada je Sveti Jovan krstio Isusa Hrista u reci Jordan.

Prvi put ova duhovno-sportska manifestacija kod nas je organizovana u Novim Kozarcima, gde će se, na Bogojavljenje, 19. januara, plivati već deseti put. Organizator je Srpska pravoslavna crkvena opština u ovom mestu.

– Za Crkvu plivanje za Časni krst ima poseban značaj. Verovanje je da će onog ko prvi dopliva do Časnog krsta sreća pratiti tokom čitave godine, da će biti Božji blagoslov na njemu. I sam Gospod Hristos se, na praznik Bogojavljenje  krstio i svako ko uđe u tu hladnu vodu, prima na sebe ponovno krštenje time što izobražava Hristovo krštenje u Jordanu – kaže jerej Nikola Momirov, starešina Hrama Svetog Proroka Ilije u Novim Kozarcima.

U Novim Kozarcima prošle godine do Časnog krsta, na udaljenosti od 33 metra od obale, prvi je doplivao Mane Ćosić, rodom iz ovog mesta.

U Kikindi će, na Starom jezeru, ova manifestacija biti održana deveti put. Prethodno takmičenje obeležio je i jedan lep gest kada je pobednik, Nikola Filipović, Časni krst prepustio jedinoj devojci među plivačima, Snežani Milovanov iz Kikinde.

– Kada imamo i plivačicu, njoj ustupimo Časni krst – kaže Stojan Bogosavljev, predsednik Ronilačkog kluba „Orka“, koji je organizator takmičenja. – Obično imamo 20-ak učesnika, a najveći broj imali smo prošle godine, kada su učestvovala 32 plivača. Nema ograničenja u uzrastu, plivala su i deca od 14,15 godina, i tada je neophodna saglasnost roditelja, ali i stariji sugrađani. Važno je da su zdravi.

Takmičenje u Kikindi takođe se organizuje uz blagoslov Srpske pravoslavne crkvene opštine i pod pokroviteljstvom Grada Kikinde.

Plivanje za Časni krst u Novim Kozarcima počeće u 11 sati. Prijavljivanje je do 18. januara, jereju Nikoli Momirovu, na broj 0644463731. Lekarski pregled za takmičare biće organizovan na dan takmičenja, u 9 sati, na stadionu „Ilija Pantelić“.

U Kikindi, na Starom Jezeru, zaplivaće se tačno u podne. Sve koji nisu aktivni sportisti, pregledaće lekar. Za takmičenje u Kikindi prijavljivanje je do 17. januara, Stojanu Bogosavljevu, na broj 063384792.