Град

gajde-3

Svetski dan gajdi, 10. mart, obeležen je u Zrenjaninu, a ovom događaju prisustvovali su i članovi Akademskog društva za negovanje muzike „Gusle“.

Ispred udruženja građana „Banatske gajde“, guslar Vanja Ilijev organizovao je svečanost u kojoj su četrnaestogodišnji gajdaš „Gusala“ Stefan Bilić i članice starije dečje grupe kikindskog društva.

Ilijev je dugogodišnji saradnik „Gusala“ i publika ga zna po nastupima koje održava tokom Međunarodnog festivala narodnih orkestara, a u okviru etno kampa organizovao je i predavanja o ovom tradicionalnom instrumentu, navela je umetnički rukovodilac Magdalena Popov.

-„Gusle“ su jedan od nosilaca elementa nematerijalnog kulturnog nasleđa jer je Sviranje na gajdama, upisano u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije – dodala je Magdalena Popov.

Zvuk gajdi vodi duboko u prošlost u korene naroda. Veoma dragoceno je to što na Balkanu postoje i danas se prave primitivni tipovi gajdi koje su svirali i naši preci. U prošlosti su se na gajdama svirala kola i ora i bile su verni prijatelji pastira, pored frula i kavala. Pastiri su bili oni koji su ih najčešće i pravili idući za ovcama.

Na saborima gajdaš bi obično stao u sredinu kola i svirao dok se kolo vilo oko njega, on bi se pak okretao licem čas jednima čas drugima, pokazujući svoje uživanje (merak). U narodu se kaže duva u gajde.

A.Đ.

Savici-(4)

Kada su Savići, u Novim Kozarcima poznati kao vredna i složna porodica, pre deceniju i po rešili da zasnuju svoj vinograd, nije bilo dileme da će ovoj, za njih potpuno novoj delatnosti, pristupiti ozbiljno i odgovorno, pa ni nagrade koje su vrlo brzo počele da pristižu za njihova vina, nisu bile iznenađenje.

Na nedavno održanim „Danima vina“ u Iđošu, „Vina Savić“ dobila su tri zlatne medalje: crno vino „Milica“, roze „Ružica“ i belo vino „Zlato“.

– Naša vina nose imena po ćerkama, jer su one odrastale uz ovaj vinograd, baš kao što smo i mi rasli zajedno s njim – kaže Tatjana Savić.

Tatjana i njen suprug Boban vinograd su zasadili 4. maja 2009. godine, kada su dobili bespovratna podsticajna sredstva od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Iako u njihovoj porodici do tada nije postojala tradicija vinogradarstva, u ovaj posao su ušli sa velikim entuzijazmom i ljubavlju.

– Nismo ni slutili da ćemo jednog dana imati vinograd i proizvoditi vino, ali, kada smo se već upustili u ovo, želeli smo da radimo kako treba. Rezultati i brojna priznanja pokazali su da smo na pravom putu, ali uvek podsećam da je za zlatna vina zaslužan moj suprug Boban. On je glavni „krivac“ za kvalitet – dodaje Tatjana.

Na površini od 67 ari gaje visokokvalitetne sorte crnog i belog grožđa – „cabernet sauvignon“ i „rajnski rizling“. Vinograd održavaju sami, osim rezidbe, a u berbi im pomažu rodbina, komšije, kumovi, kolege i prijatelji, Naravno, ćerke i roditelji su im, kaže Tatjana, uvek velika podrška.

– Njihovi uspesi tokom školovanja bili su nam „vetar u leđa“ da nastavimo i, sa još više entuzijazma, radimo u vinogradu. Suzana je završila Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu, a Milica sociologiju. Iako su sada zaposlene i imaju svoje obaveze, uvek nađu vremena da pomognu – bilo u radu u vinogradu, bilo u promociji i distribuciji vina i velika su nam pomoć i motivacija – ističe Tatjana s ponosom.

Svake godine 14. februara, porodica Savić obeležava vinogradarsku slavu, Svetog Trifuna, zaštitnika vinograda i vinogradara.

– Tog dana, zajedno sa sveštenikom, odlazimo u vinograd i orežemo nekoliko čokota, zalijemo ih vinom i pomolimo se Svetom Trifunu da nam zaštiti vinograd od vremenskih neprilika, bolesti i štetočina, i da nama, koji ga obrađujemo, da dovoljno volje i zdravlja da uranimo i okasnimo kada je to potrebno – kaže Tatjana. – Jer, uz trud i rad, znamo, rezultati neće izostati.

Na imanju porodice Savić raste 3.200 čokota vinove loze. Polovina grožđa prodaje se kupcima, dok se od druge polovine prave vino i rakija. Deo vina prodaju kako bi pokrili troškove proizvodnje, dok ostatak ostavljaju za proslave, poklone i porodične svečanosti.

Iako je prošlogodišnji rod bio umanjen zbog nedostatka padavina, veliki broj sunčanih dana pozitivno je uticao na kvalitet i slatkoću grožđa, što se odrazilo i na ukus vina.

– Ovaj posao nije lak, ali kada vidimo da se trud isplati, da ljudi uživaju u našem vinu i da se priča o njemu, znamo da radimo pravu stvar – zaključuje Tatjana.

Porodica Savić ne gubi entuzijazam i usmerena je na stalno unapređenje kvaliteta. Njihov cilj nije masovna proizvodnja, već da svaka boca bude rezultat posvećenosti i predanog rada. Za njih je vinogradarstvo više od posla – to je potpuna posvećenost i način života koji okuplja porodicu i prijatelje. I stvara i neguje neraskidive veze, potrebne svakome od nas. Vredna porodica Savić zna kako se to radi.

S. V. O.

recitatori-mladji

Gradska smotra recitatora „Pesniče naroda mog“, u organizaciji Kulturnog centra Kikinda, završena je danas. Za 55. susret najboljih iz svojih škola prijavilo se 48 učesnika, 34 recitator nižeg uzrasta (I – IV razreda osnovne škole), 12 recitatora srednjeg uzrasta (V – VI razreda) i dva recitatora starijeg uzrasta (srednja škola).

Žiri u sastavu Marija Tanackov, književni kritičar i pesnikinja, Gizela Kekenj, bivši recitator, i Snežana Tomin, pesnikinja, jednoglasno se složio da na Zonskoj smotri recitatora u Čoki naš grad i svoje škole predstavlja njih 18.

Niži uzrast predstavljaće: Janja Reljin, učenica trećeg razreda OŠ „Vasa Stajić“ u Mokrinu, Nina Kerkez, učenica četvrtog razreda OŠ „ Petar Kočić“ u Nakovu, Nevena Simić, učenica trećeg razreda OŠ „ Vuk Karadžić“, Dejana Adamov iz KUD „Mokrin“, učenica drugog razreda, Petra Radak, učenica trećeg i Mihajlo Piljak, učenik prvog razreda škole „Đura Jakšić“, Dragan Jovanić i Jana Lukač, učenici četvrtog razreda škole „Ivo Lola Ribar“ u Novim Kozarcima, i Mina Jankov, učenica prvog razreda škole „Žarko Zrenjanin“.

U kategoriji srednjeg uzrasta za dalje takmičenje plasirale su se: Lena Davidović, učenica osmog i Sanja Davidović, učenica petog razreda OŠ „Žarko Zrenjanin“, Adrijana Ćurčin, Stefan Sili i Jovana Živojinov, učenici sedmog razreda OŠ „Đura Jakšić“ i Iva Ćojanović, đak osmog razreda iste škole, kao i Anja Petrović iz KUD „Mokrin“, učenica šestog razreda.

Srednjoškolci koji će nastupiti na zonskoj smotri su: Milica Popov, učenica drugog i Ivona Inđić, učenica trećeg razreda SSŠ „Miloš Crnjanski.

Zonsko takmičenje održaće se 22. marta u Domu kulture u Čoki.

S. V. O.

(Foto: Kulturni centar)

Jovana-Milicev-(11)

Dvogodišnja Jovana Milićev koja boluje od cerebralne paralize i epilepsije ujedinila je sugrađane. Pored brojnih akcija na sportskim susretima i muzičkim i drugim događajima, na velikom auto-moto skupu u subotu, prikupljeno je 317.705 dinara, rekao je inicijator ove humanitarne akcije, Lazar Mikan koji je, uz pomoć Luke Ristevskog i velikog broja kolega, organizovao događaj

– Okupili smo se na kružnom toku na ulazu u Kikindu. Pridružile su nam se kolege bajkeri, ljubitelji automobila, ali i automehaničari, autoelektričari i farbari, ne samo iz Kikinde – mnogi su stigli iz drugih mesta, u želji da prikupimo novac za Jovaninu rehabilitaciju. Jovanin tata Jovica je autoelektričar i kolege su se već ranije organizovale i pomogle, a ovoga puta smo se svi ujedinili u jednoj želji – za Jovanin prvi korak – kaže Lazar.

Na skup je, dodaje, stiglo više od stotinu bajkera i nebrojeno automobilista, a prikupljeni iznos juče je uplaćen na Jovanin račun u Fondaciji “Budi human”. Humanost ovih ljudi neće se završiti na ovoj akciji, kaže Lazar. Već je u planu i sledeća u kojoj će se pripremati motori za sezonu i, ujedno, donirati sredstva za malu Jovanu.

Jovaninim roditeljima Gordani i Jovici novac je potreban za terapije koje su joj neophodne i, kako kažu, daju rezultate. Zbog globalnog razvojnog odstupanja Jovana i dalje nema potpunu kontrolu glave, ne sedi, ne puzi, ne hoda, dok u svom govornom fondu ima nekoliko reči. Prati se od strane neurologa, fizijatra, kardiologa, oftalmologa, epileptologa. Uključena je u defektološke i stimulativne tretmane, a indikovana je i habilitaciona terapija u specijalizovanoj ustanovi. Roditelji su, do sada, troškove lečenja sami finansirali i iscrpeli sve svoje resurse. Sredstva su im potrebna za rehabilitaciju, medicinska i ortopedska pomagala, specijalističke preglede, lekove, suplemente i potrošni medicinski materijal.

Jovani možete pomoći slanjem SMS poruke sa sadržajem 1787 na broj 3030. Cena poruke je 200 dinara.

recitatori-(2)

Najtalentovaniji recitatori iz kikindskih škola, zaljubljenici u pisanu reč, okupili su se danas na 55. Gradskoj smotri recitatora „Pesniče naroda mog“. Ova tradicionalna manifestacija, najstarija dečija smotra u Srbiji, održava se u organizaciji Kulturnog centra.

– Ove godine imamo 34 učesnika iz nižih razreda, a ukupno pedesetak takmičara, uključujući starije osnovce i srednjoškolce. Iznenadio nas je veliki broj prvaka, što nam govori da ljubav prema poeziji živi i raste – kaže Tanja Nožica, pomoćnica direktora za programske sadržaje.

Zbog renoviranja Kulturnog centra, ovogodišnje takmičenje održava se u sali Narodnog pozorišta. O tome ko će se plasirati na zonsku smotru u Čoki 22. marta odlučuje stručni žiri u sastavu: književnica i kritičarka Marija Tanackov, nekadašnja recitatorka Gizela Kekenj i pesnikinja Snežana Tomin.

– Ovo je važan segment obrazovanja koji zaslužuje više pažnje. Recitovanje nije samo umetnost govorenja, već i način da se razvija ljubav prema književnosti i lepoj reči. U današnje vreme, kada se komunikacija često svodi na slike i sleng, negovanje jezika oplemenjuje dečiju dušu – istakla je Marija Tanackov.

Gradska smotra traje dva dana. Nakon nastupa najmlađih recitatora, sutra će se na sceni naći stariji osnovci i srednjoškolci. Poezija je ponovo oživela u Kikindi, a mladi talenti svojim emocijama vraćaju i održavaju lepotu pisane reči.

Sergej-(1)

Prvi put u Kikindi, popularni pop-pevač i kompozitor Sergej Ćetković priredio je veče za pamćenje. U ispunjenoj hali Kulturno-sportskog centra „Jezero“, posetioci su uživali u izuzetno emotivnom i profesionalnom nastupu. Koncert pod nazivom „Ženama s ljubavlju“ poklon je lokalne samouprave sugrađankama povodom Dana žena.

– Drago nam je što smo praznik žena obeležili na ovako lep način. Uvek ćemo se truditi da našim damama priredimo trenutke za uživanje, jer su zaslužile pažnju i ljubav svakog dana u godini – poručio je gradonačelnik Mladen Bogdan.

Sergej Ćetković nije krio oduševljenje našim gradom, atmosferom i gostoprimstvom.

– Moja želja je da damama, koje su veliki deo moje publike, svakog dana pokazujemo ljubav i poštovanje. One to zaslužuju – istakao je popularni umetnik.

Od prve numere, Ćetković je, stvarajući prisnu vezu sa publikom, u sjajnoj atmosferi, preneo svojim stihovima romantične emocije. Pevač je, i ovim koncertom, sa svojom publikom, zaokružio 25 godina uspešne karijere, izvodeći najveće hitove poput „Dolazim“, „Ko li te sad miluje“, „Bolje da vidimo ljubav nego rat“ i mnoge druge.

Ovaj izuzetan muzički doživljaj, veče puno topline, Kikinđani će dugo pamtiti. Uz zvuke muzike koja dodiruje srce, koncert je bio pravi praznik ljubavi i emocija.

S. V. O.

Jovana-Milicev-(8)

Humanitarnoj akciji za pomoć maloj Jovani Milićev danas su se priključili i članovi Kikindskog konjičkog udruženja „Banat“ – Kikinda. Na gradskom trgu, sugrađani su imali priliku da uživaju u vožnji fijakerom i jahanju konja, a sve sa jednim ciljem – da pomognu hrabroj devojčici u njenoj borbi.

– Članovi našeg udruženja su se svim srcem odazvali pozivu. Došli smo sa šest fijakera i dva konja, spremni da ulepšamo dan svima, a naročito maloj Jovani. Nadamo se da ćemo na ovaj način pomoći – rekao je Ilija Rađenović, predsednik Udruženja.

Jovana je, sa svojim roditeljima i minut mlađom sestrom bliznakinjom Anđelom, prisustvovala događaju, okružena podrškom sugrađana.

– Radimo sve što možemo da joj omogućimo što bolji život. Potrebne su joj redovne fizikalne, defektološke i logopedske terapije u Kikindi, Novom Sadu i Banji Koviljači. Najviše joj prijaju banjski tretmani koji traju najmanje tri nedelje, a posle svakog primećujemo napredak. Jednom nedeljno putujemo u Mađarsku na terapiju koja dodatno pomaže – ispričala je njena mama, Gordana Ilijin.

Ona dodaje da je prve znake kašnjenja u razvoju primetila kada je Jovana imala tri meseca, nakon čega je započeta stalna rehabilitacija. Lekari vide napredak, ali niko ne može da garantuje kakav će ishod biti – jedino je sigurno da svaka terapija znači novu šansu.

Uz sunčan dan i toplu atmosferu, brojni Kikinđani došli su sa svojim mališanima, uživajući u vožnji fijakerom, dok su najmlađi, uključujući Jovanu i Anđelu, jahali konje Sunčicu i Cicu, koje su, kako kažu članice Udruženja, izuzetno mirne i vole decu.

Tokom cele akcije bila je postavljena je kutija za prikupljanje priloga za Jovanine terapije, a oni koji žele da pomognu mogu to učiniti i slanjem SMS poruke sa brojem 1787 na 3030 ili uplatom na račun 160-6000002193007-53, preko Fondacije „Budi human“.

Jovana nije sama – uz nju su njena porodica, prijatelji i svi ljudi dobrog srca koji veruju da se uz ljubav i podršku može ostvariti svaka nada.

dr-Antal-(5)

Omiljeni lekar Kikinđana i meštana čitavog okruga, doktor Zoltan Antal, specijalista otorinolaringolog, na usluzi je pacijentima pune 44 godine. I danas, sa istom posvećenošću i pažnjom, ne žaleći ni vreme ni energiju, otvorenim, ljudskim pristupom, i, pre svega, sa velikim iskustvom i znanjem, leči pacijente u Opštoj bolnici. Za naš portal govorio je o sve češćim stanjima i bolestima novog doba.

Primećujete li povećanje broja ljudi sa alergijama i oboljenjima koje one izazivaju?

 Problem je u tome što se priroda poigrala s nama. Ranije smo imali sezonski karakter alergija. Sada, noću imate zimu, danju proleće, leto. Znači, i do 10 stepeni u februaru, toga ranije nije bilo, i organizam ne zna kako da se ponaša. Zatim, suv vazduh u grejnoj sezoni, velika upotreba herbicida, pesticida, što kvari reakciju organizma u smislu hiperaktivnosti. Ponekad se olako postavlja pogrešna dijagnoza, jer, recimo, ne može svim opstruktivcima da se kaže da su astmatičari. To su dve različite bolesti, različito se leče, različit je uzrok. Simptomi su slični su, ali nisu isti. Opstrukcija je zaštita organizma, ne mora da bude alergijskog tipa, nego, jednostavno, organizam hoće spreči da taj prljav vazduh uđe u pluća, i tada  napravi suženje, zaštitu, koju ne treba uvek suzbijati. Znači, ako prepišem terapiju – lekove, injekcije, tablete, suzbijam reaktibilnost organizma, ja ne lečim, nego omogućavam da u organizam uđe ogromna količina lošeg materijala koji je on hteo da spreči i nisam pomogao, nego sam uradio sasvim suprotno.

Koliko je teško tačno dijagnostikovati alergiju i kako se pristupa lečenju?

 Potvrditi alergiju je jako komplikovan proces. Danas je, bez kompjuterske obrade, to skoro i nemoguće. Kožne probe su samo kap u moru jer se rade na samo 14 standardnih inhalatornih i nutritivnih alergena. Ako čovek na tom testiranju ne reaguje ni na jedan, to uopšte ne znači da nema alergiju. Da li to znači i da ima više alergičnih? Svakako da ima. Nekada se, takođe, olako nešto odredi kao alergija. Ljudi nam tokom cele godine dolaze sa alergijskim reakcijama: od suvog do produktivnog kašlja, od zapušenosti do sekrecije iz nosa, sa lividnom, ljubičastom sluznicom nosa koja više ne reaguje, često i nakon zloupotrebe kapi. I sve to onda izmeni kliničku sliku, više nemate tačan uvid – da li je  osnovni uzrok bila alergija, ili zloupotreba kapi, ili kriva nosna pregrada. I moramo se više potruditi da se utvrdi dijagnoza. Radi se rendgen snimak, uzimaju eozinofilni brisevi iz nosa koji upućuju na to da je organizam nateran da se brani od neke materije. Mi imamo nespecifične antialergene koji ili smanjuju reaktibilnost organizma, ili uspostave bolji protok u sluznici. Ali, tako smo samo uklonili simptome, a nismo našli uzrok, niti smo izlečili, samo smo zalečili. Obimnija ispitivanja uz pomoć novih tehnologija mogu da se rade u velikim centrima, samo je pitanje koliko ima vremena i koliko je to moguće uvesti u svakodnevnu praksu, jer to su, verovatno, skupa ulaganja u provincijske bolnice. Najbolje bi bilo kad bi dijagnoza mogla da se uspostavlja kao što se to čini vrhunskim sportistima: stavi se štipaljka na nos i pacijent trči ili vozi bicikl, u vazduh se ubacuju alergeni, i, uz pomoć  računarskog programa se meri da li ima opstrukcije.

Kako se razvijaju problemi sa sinusima i koje posledice mogu imati ako se ne leče na vreme?

Pokušavamo da utvrdimo šta pomaže i onda indirektno dođemo do nekog zaključka jer direktno, u najvećem broju slučajeva, ne može da se dokaže. Simptomi mogu da budu i reakcija na fizičke faktore, na hladnoću ili toplotu. Najveći deo sinusa se, dok sedimo ili hodamo, prazni, dok se u maksilarnim sakuplja sekret i, kada legnemo, oni se izvrnu. Nije to obavezno bakterijski neispravno, ali se „ukiseli“ i noću se sliva po zadnjem zidu ždrela, pa ćelije na sluznici reaguju izbacujući vodu, ali to nije dovoljno. Zato dolazi do sledeće reakcije – širenja krvnih sudova. Sluznica pocrveni, postane edematozna, da bi dopremila nove količine vode i leukocita neohodnih za „ispiranje“ sekreta. To je već drugi stepen odbrane. Kad sluznica nabubri, pošto ne može da pomeri koštane strukture, ona se sve više sužava i još više se zapuši. I onda imamo totalni zastoj u sinusima. Kad to pređe u hronično, kad nema dobrog protoka vazduha, zadržava se sekret koji je izuzetno pogodna podloga za razvoj bakterija i dolazi i do gnojnih sinuzitisa, pogoršava se osnovno stanje, i nos je sve više i više zapušen. Ljudi, onda, koriste kapi i kada postanu zavisni, nervni završeci izumiru, atrofiraju, više nema povratka. Nos je stalno zapušen, ne oseća da vazduh ulazi u pluća, nema nazopulmonalnog refleksa, znači da se pluća ne otvaraju, i čovek se guši jer nema osećaj da je udahnuo vazduh. Kada ovakvo stanje pređe u hronično, može se lečiti, ili malo zalečiti, ali izlečiti – nikada.

Kako se alergije povezuju sa hroničnim oboljenjima nosa i sinusa?

Alergije ubrzavaju taj proces, naročito ako se u organizam unese materija koja izaziva burnu reakciju sa edemom, dolazi do zapušavanja i počinje proces  kao kod hroničnog stanja: zastoj vazduha i sekreta, i bolest se razvija. Kod alergija, reaktibilnost organizma samo malo smanjujemo, ne smemo uništiti odbrambeni mehanizam, samo obezbeđujemo bolju prohodnost u nosu, i možemo, eventualno, malo da popravimo stanje, da ne bi došlo do komplikacija. Dosta je teško, mali su izgledi da se izleči. Lekari često kažu da treba stalno menjati posteljinu, tepihe ili ih izbaciti, ali nije to svima lako izvodljivo.

Da li postoje metode kojima se organizam može „naučiti“ da se brani od alergena?

Dok sam bio na specijalizaciji u Beogradu, imao sam nekoliko pacijenata kojima je na Institutu „Torlak“ rađena desenzibilizacija. Pošto se otkrije na  šta je reagovao organizam, davao se razblaženi alergen. Po prestanku reakcije davala bi se manje razblažena doza i, na kraju procesa, i čist alergen, i pacijent više na njega nije reagovao.

Koliko je važno, posebno za decu, da dišu kroz nos, a ne na usta, i zašto?

Kada bi se nosna sluznica isteglila, pošto je to trepetljikasti epitel, bila bi veličine dva kvadratna metra. Znači, to je ogromna površina kroz koju prolazi vazduh, greje se, filtrira i vlaži. Dolazi do nazopulmonalnog refleksa, pluća dobijaju impuls da stiže pripremljen, kvalitetan vazduh, i otvaraju se skroz. Ako se to ne dogodi, deca dišu samo površno i nastaje problem. Ja sam među malobrojnim lekarima koji ne osuđuju majke koje daju cuclu „varalicu“ detetu. Sada postoje anatomske cucle koje ne deformišu zube i deca koja ih koriste znaju da dišu na nos. Pre nekoliko dana imao sam dete od sedam godina koje ne zna da izduva nos. Znači da ga nije koristilo sedam godina.

Dišite na nos!

 Doktor razrešava i pitanje da li zimi šalom treba zaštititi i nos i usta.

– Kad dišemo kroz nos, skoro da je šal nepotreban jer je ogromna površina na kojoj vazduh ima kontakt sa sluznicom i greje se, dok kroz usta ulazi ogromna količina vazduha koja nema kontakt sa sluznicom i direktno ulazi u pluća, tako hladan i nepripremljen. Takođe, kada se diše kroz nos, lakše se udiše, što je veoma važno – kaže dr Antal.

Posvećeni čuvar odeljenja

Doktoru Antalu prvo zaposlenje bilo je u Sajanu, a već posle godinu dana, 1982. godine, počeo je da radi i na ORL odeljenju u kikindskoj Opštoj bolnici.

– Pre podne sam radio u Bolnici, popodne i noću sam bio lekar u Sajanu.

Zatim sam otišao na specijalizaciju u Beograd. Pre tri godine sam otišao u penziju, u petak, i odmah su me pozvali da potpišem ugovor, da ostanem. Pravi penzioner bio sam u subotu i u nedelju, i u ponedeljak sam nastavio da radim. Volim ovaj posao, hoću da pomognem koliko god treba – ističe omiljeni lekar. – Kada se vrati koleginica koja još nije položila ispit, na porođajnom odsustvu je, i kolega koji je sad otišao na specijalizaciju, i ja budem višak, onda ću odustati. Do tada sam tu. Kikinda ne treba da ostane bez ušnog lekara i da se zatvori odeljenje jer 80 odsto obolelih stiže kod nas, tu su i dečija i patologija odraslih, i naša pomoć je neophodna.

Lekar za čoveka

Doktor Antal omiljen je i zbog toga što sluša pacijente.

– Za svakog pacijenta imam vremena. Juče sam imao 48 pacijenata i za svakog sam odvojio vremena koliko je god bilo potrebno. I kada bih radio privatno, bilo bi isto. Jer, ne sme da se dešava da se pacijent ne pregleda isto ovde kao u privatnoj ambulanti. Lekar koji to radi, po mom mišljenju, nije za ovaj poziv. Nije svaki čovek za lekara, nije svaki lekar za čoveka – zaključuje dr Antal.

S. V. O.

 

 

SPS-Dan-zena-(2)

Konferencija za novinare u Gradskom odboru Socijalističke partije Srbije povodom Međunarodnog praznika žena, koju su organizovale članice Foruma žena – Gordana Trnić Iličić, Marija Naumović i predsednica Foruma, Maja Bubulj, istakla je značaj borbe žena za svoja prava i ravnopravnost u društvu.

– Iako smo na papiru osvojile mnoga prava, u stvarnosti se i dalje susrećemo sa diskriminacijom. Stereotipi koji vladaju društvom nastavljaju da oblikuju život žena, koje se svakodnevno bore na svim frontovima. Žene su decenijama radile na poboljšanju svog položaja, ali im ništa nije „dato“ kao što je to slučaj sa muškarcima. One su stub porodice, ima toliko žena u selima koje nose gazdinstvo na svojim leđima, ali na papiru ne postoje jer je muškarac taj koji je vlasnik. Treba da se fokusiramo na sličnosti i da se podržavamo, jer samo tako možemo izgraditi bolje društvo – istakla je Marija Naumović, članica Izvršnog odbora SPS-a. Ona je dodala da žene ne treba da budu jedne drugima neprijatelji, već podrška, jer same najbolje razumeju šta znači biti žena u današnjem društvu.

Takođe je skrenula pažnju na značaj žena domaćica koje često ostaju nevidljive, ali su ključne za funkcionisanje porodice i društva. Podsetila je i na zastarele prakse u nekim delovima Balkana, poput abortusa na osnovu pola fetusa, što je tragično i mora se više pričati o tome, naglasila je.

Gordana Trnić Iličić, članica Izvršnog odbora SPS-a i odbornica u Gradskom parlamentu, govorila je o značaju uključivanja žena u politiku. Ona je istakla da je 30 odsto minimalna kvota za žene na izbornim listama, ali da je potrebno više žena u političkim strukturama.

– Iako je uticaj okoline i porodičnih obaveza veliki, važno je da žene same odluče da se aktiviraju, jer samo tako mogu ostvariti promene koje žele. U politici žene često moraju da se izbore za svoje mesto, ali treba da pokažemo da imamo snagu, volju i odlučnost i da iskažemo svoje mišljenje. Mi smo primer svojoj deci i društvu, i ovakve konferencije su podsećanje da smo tu, da postojimo i da smo spremne da pomognemo – dodala je Gordana Trnić Iličić.

Konferencija je organizovana sa ciljem da se skrene pažnja na važne teme za žene i da se pokaže da žene mogu da se udruže, rade zajedno i budu najveća podrška jedna drugoj.

S. V. O.

8-mart-1

Prijatno iznenađene i obradovane bile su danas brojne sugrađanke kojima je Dan žena, uz ruže i osmeh, neočekivano, lično čestitao i gradonačelnik Mladen Bogdan.

Gradonačelnik je obišao brojne sugrađanke – u zdravstvenim ambulantama, bolnici, hitnoj službi, banci, tržnom centru i drugim trgovinskim radnjama, a ovakav lep znak pažnje ukazao je i prolaznicama na ulici…

Dame su bile pozitivno iznenađene džentlmenskim gestom prvog čoveka grada, koji im je izmamio osmehe na licima.

„Vi koje ste stub porodice, društva i napretka, svojim radom, ljubavlju i upornošću svakodnevno doprinosite razvoju našeg grada, čineći ga boljim i toplijim mestom za život. Vaša hrabrost, mudrost i istrajnost inspirišu sve nas da težimo pravednijem i ravnopravnijem društvu.
Neka vam ovaj dan donese radost, poštovanje i zahvalnost koje zaslužujete – danas kao i svakog dana u godini. Sa zajedničkom vizijom, stvaramo svet u kojem vaše ruke oblikuju budućnost, a vaša ljubav i briga grade temelje za generacije koje dolaze”; istakao je gradonačelnik čestitajući damama Međunarodni praznik žena.