Град

povelja-urucenje-(2)

Povodom 250 godina od uspostavljanja Velikokikindskog distrikta, 12. novembra 1774. godine gradonačelniku Mladenu Bogdanu direktor Istorijskog arhiva Srđan Sivčev uručio je vernu kopiju Povelje Velikokikindskog distrikta Gradu Kikindi. Simbolično baš 12. novembra,uručena je replika dokumenta carice Marije Terezije, kojim je očuvan nacionalni identitet Srba u ovom delu Banata.

-Izrađene su tri kopije i osim Gradskoj kući jedna je darovana Narodnom muzeju, a jedna je ostala Istorijskom arhivu. Jedan od najznačajnijih dokumenta u istoriji grada nalaziće se u kabinetu gradonačelnika – rekao je Srđan Sivčev, direktor Istorijskog arhiva.
Zahvaljujući na dragocenom poklonu gradonačelnik Bogdan istakao je da je ovo veliki dan za Kikindu.

-Povelja je oličenje truda, rada, istrajnosti i mudrosti srpskog naroda da pre dva i po veka stekne nezavisnost. Ona je vodilja svima nama kako se bori za slobodu i kako se razvija sopstvena autonomija. 12. novembar je simbol slobode Srba na severu Banata i naši preci pokazali su nam pravi put kako se izboriti za nacionalni identitet. Kikinđani su uvek bili hrabri, borbeni, patriote, slobodoljubivi i na to treba da budemo ponosni – naveo je Mladen Bogdan.

Autonomija Velikokikindskog distrikta je 74 godine starija od srpske Vojvodine. Kikinda je dobila ukupno pet privilegija koje se odnose na Distrikt i sam grad.

VERNA REPLIKA

Kopija povelje je urađena po uzoru na originalnu koja se čuva u Istorijskom arhivu. Originalna povelja je rađena u formi knjige, slova su pisana kaligrafskim pismom na pergamentu, dok su korice presvučene plišom u tamnocrvenoj boji. Trake koje su podvučene pod korice i kojima se vezuje povelja su izrađene od deblje svile u žutoj boji.
Izrada kopija povelje poverena je konzervatorskom odeljenju Arhiva Vojvodine i obuhvatala je delikatne i višeslojne procese prilikom kojih se posebna pažnja obraćala na izbor materijala i detalja kako bi završni izgled kopije bio što verodostojniji originalnom izgledu Povelje carice Marije Terezije.

ZLATNI LAV SIMBOL GRADA

Današnja heraldika vodi poreklo iz grba Distrikta i glavni je simbol lava koji predstavlja Srbe koji su se borili protiv Turaka kao graničari. Simbol zlatnog lava je i simbol Kikinde i nalazi se na zgradi Kurije. Težina grba je oko šest tona i skoro 200 godina od izgradnje zgrade on je i dalje u savršenom stanju.

A.Đ.

vlastimir-basaid-(3)

U izboru za mladog poljoprivrednika godine kog bira 3 Banka je i Vlastimir Vlajkov, stočar iz Bašaida . Stručni žiri, koji čine predstavnici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Srpska fondacija za preduzetništvo, Zadružni savez Vojvodine i 3 Banka, odabrao je ove godine sedam finalista, od kojih će najbolja tri biti odabrana javnim glasanjem.

Vlastimir Vlajkov (33) je sa suprugom Tamarom krenuo bukvalno ni od čega, a uspeo da svojim radom napravi proizvodnju od koje može da živi onako kako je oduvek voleo.

-Odrastao sam u Bašaidu i najveći deo vremena sam provodio kod babe i dede, koji su imali nekoliko krava, tako sam i zavoleo ovaj posao. Posle babe i dede, gazdinstvo je zamrlo, ja sam upoznao Tamaru i kako smo bili jako mladi, kad je ona završila srednju školu, otišli smo u Novi Sad da se okušamo u gradskom životu. Već posle nekoliko meseci, shvatio sam da sve što zaradimo ode na osnovne troškove i da tu za nas nema budućnosti. Tako smo se vratili u Bašaid – priseća se Vlastimir.

Uselili su se privremeno u kuću njegovih babe i dede, koja je bila u jako lošem stanju i tražila ozbiljno renoviranje. Kako se Tamara u to vreme porodila sa prvim detetom, morala je da bude kod svoje majke tri meseca dok Vlastimir ne obezbedi elementarne uslove za život u toj kući u kojoj se već duže vreme nije živelo, sve je propalo, nije bilo čak ni vode.

-Prvo tele sam kupio od novca zarađenog u nadnici. Tada sam čuvao seosku stoku da bih mogao da prehranim tu, pa kasnije svoje dve, tri krave koje sam kupio. Povećavao sam broj grla, ali nisam imao ni parče zemlje da registrujem gazdinstvo, pa nisam mogao da ostvarim ni premiju za mleko. Danas, sa 33 godine, smatram sebe uspešnim čovekom jer imam dvoje dece, Vukašina koji je četvrti razred i mnogo vremena provodi sa mnom u radovima i Dunju od 6 godina. Umesto uz telefon, vreme provode sa nama. Svojim radom sam zaradio za povećanje broja grla, imamo 15 krava u muži, 250 litara mleka dnevno da predamo mlekari, a da nije sušna godina, bilo bi i dvostruko više – priča Vlastimir, a Tamara dodaje da on prosto nije ni za šta drugo, samo za ovo što radi jer samo to voli.

Danas porodica ima tri hektara svoje zemlje, a dodatno i državnu zemlju koju su uzeli u zakup na 10 godina, na kojoj krave pasu na otvorenom od aprila do novembra. Kupili su najpre salaš na 13 kilometara od Bašaida, gde drže deo stoke, ali bi za decu bilo teško da tamo žive. Kuća koju su koristili nije bila njihova, pa su kupili trošnu kuću na kraju sela, gde mogu da drže stoku, zasukali rukave, srušili je, krenuli u gradnju i uskoro ih očekuje useljenje.

Na konkursu za mladog poljoprivrednika godine, 3 Banka će i ove godine nagraditi tri kandidata koje svojim glasovima odabere publika. Prva nagrada je 500.000 dinara, druga 300.000 i treća 200.000 dinara. Glasanje se zatvara u ponoć, 13. novembra.

sah-neki-novi-klinci

Neki novi klinci je edukativan serijal koji afirmiše kreativne potencijale dece i kvalitetno provođenje slobodnog vremena.

U savremenom dobu preplavljenom jutjuberima i tik tok izazovima, kada za decu manjkaju kvalitetni medijski sadržaji, a dominira svakodnevna i prekomerna upotreba mobilnih telefona, predstavljamo kako u svom gradu mogu na kvalitetan način da upotpune slobodno vreme, birajući njima bliske aktivnosti.

U prvom emisiji govorimo o šahu, zanimljivoj igri između sporta, nauke i umetnosti, a svoja vrata otvorio nam je Šahovski klub „Radnički”.

 

Projekat je realizovan zahvaljujući podršci Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama

festival-zlanih-(3)

Folklorni ansambl „Vila“ iz Novog Sada, organizovao je 16. Festival zlatnih ansambala Srbije na kom su učestvovali i članovi ADZNM „Gusle“. Prvi dan bio je posvećen muzičkoj večeri Festivala, na je nastupio Veliki narodni orkestar, instrumentalni i vokalni solisti „Gusala“.

 

-Posebna čar festivala bio je zajednički nastup kikindskih i novosadskih muzičara, koji se dugo poznaju i oduvek sjajno sarađuju, te su emocije, kvalitet i energija ostavili trajan pečat na sceni Svečane sale gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“ – istakao je umetnički rukovodilac „Gusala“ Igor Popov.

 

Drugog dana su se publici na Spensu predstavili mladi solisti „Gusala“, Iva Palatinuš i Ognjen Gucul koji su izveli koreografsku minijaturu, debitantsko koreografsko ostvarenje Marijane Kaloper, umetničkog rukovodioca društva. Minijatura pod nazivom „Poslednji front“ i posvećena je ljubavi vojnika i devojke za vreme Prvog svetskog rata.

Na dvodnevnom festivalu su učestvovali KPD „Jednota“ iz Gložana, AFA „Oro“ iz Niša, FA „Đido“ iz Bogatića, AKUD „Žikica Jovanović Španac“ iz Beograda, UUT „Talentum“ iz Subotice i KUD „Petrovska družina“ iz Bačkog Petrovca.

A.Đ.

 

basaid-dom-kulture-(4)

U Mesnoj zajednici Bašaid komplet u toku je sređivanje unutrašnjosti Doma kulture. Nakon što je zamenjena kompletna stolarija na prozorima i vratima na prvo spratu sada su na red došli podovi. Prostorije koriste članovi Kulturno umetničkog društva i udruženja građana.

-Stolarija nije menjana od kada je zgrada izgrađena pre više decenija. Bila je dotrajala i bilo je vreme da se ovaj prostor uredi s obzirom na to da ga koriste najviše deca, članovi Kulturno umetničkog društva „Bašaid“. U toku je zamena podova koji su takođe bili u lošem stanju. Pored ovih radova prostor je okrečen i urađena je nova led rasveta. Sredstva za pomenute radove obezbedila je Mesna zajednica u dogovoru sa meštanima, a pomoć smo imali i od lokalne samouprave – saznajemo od predsednika Saveta MZ Bašaid Bojana Mikalačkog.

Na spratu zgrade urađen je i novi sanitarni čvor. Bašaid je jedino mesto na teritoriji grada koje organizuje vašar, svake druge nedelje u mesecu.

-U nedelju je bio i poslednji vašar u ovoj godini. Vašar je značajan za naše selo jer nam dovodi veliki broj prodavaca i kupaca, ne samo iz obližnjih mesta nego i iz drugih delova Srbije. Time promovišemo naše mesto i pomažemo našim proizvođačima da steknu nove kontakte i nove kupce. U narednoj godini prvi vašar je u martu, ukoliko vremenski uslovi dozvole – dodao je naš sagovornik.

U planu je da se u narednom periodu uradi kompletna rekonstrukcija fasade na zgradi Doma kulture i zamena dotrajale stolarije i podova u prizemlju.

-Do kraja meseca ispred škole ćemo montirati solarni punjač za mobilne telefone. Ovaj uređaj dobili smo zahvaljujući našem meštaninu Stevi Felbabu koji je za sredstva konkurisao i pobedio na internom konkursu NIS-a gde je i zaposlen. Na ovaj način naši đaci i meštani moći će da pune svoje mobilne telefone i van kuće – kazao je Bojan Mikalački.

A.Đ.

vojvodic-sanuu

Na Izbornoj skupštini Srpske akademije nauka i umetnosti izabrano je 17 novih redovnih članova. Među njima je i Kikinđanin, doktor istorije umetnosti, Dragan Vojvodić. Takođe su izabrana i 22 nova dopisna člana i pet kandidata za inostrane članove. Ovaj naš nekadašnji sugrađanin se putem tajnog glasanja u sedištu SANU, našao među 17 odabranih redovnih članova, u konkurenciji 55 kandidata.

Dragan Vojvodić (1959) je istoričar umetnosti i redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu. U statusu dopisnog člana SANU bio je od 2018, a od prošlog četvrtka je dobio i najvišu titulu -status redovnog člana ove ugledne institucije.

– Činjenica da u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, kao krovnoj nacionalnoj stvaralačkoj insituciji, postoje dva stepena članstva, odnosno dopisni i redovni članovi, ukazuje na kretanje u njoj kao izraz stalnog pregnuća i napredovanja u naučnoj i umetničkoj delatnosti – kaže Vojvodić i dodaje: – Zato izbor za njenog redovnog člana doživljavam ne samo kao veliku čast, nego i priziv da nastavim s tim kretanjem u svom naučnom radu.

Vojvodić je osnovno i srednje obrazovanje stekao u našem gradu. U Beograd su ga odvele studije, a u našem glavnom gradu je nastavio karijeru, kao i postdiplomsko usavršavanje.

–Pošto sam rođen i odrastao u Kikindi, uvek se s ponosom setim da je vrata Akademije otvorio i među njene članove ušao još pre Drugog svetskog rata, jedan Kikinđanin, vizantolog Filaret Granić, i to u oblasti istorijskih nauka, kojima i moj rad pripada.

Kad je reč o dolascima naš grad, akademik Vojvodić konstatuje:

– Svoj rodni grad, u kojem živi moja sestra, mnogi rođaci i dragi prijatelji, nažalost, retko stignem da posetim, ali uspomene, iskustva i narav s kojima sam pošao iz njega, uvek me prate i čine neizbrisiv deo mog identiteta.

Vojvodić je svojevremeno bio član Komisije za istoriju vizantijske umetnosti pri Međunarodnom udruženju vizantijskih studija, potom upravnik Instituta za istoriju umetnosti u Beogradu. Objavio je mnoštvo stručnih i naučnih radova, a vrlo je popularna i njegova knjiga „Vizantijsko nasleđe“ koju je izdao Službeni glasnik.

Dragan Vojvodić- Foto (Privatna arhiva)

Veliki je poznavalac i proučavalac srpske sakralne umetnosti i srednjovekovnog kulturnog nasleđa, naročito na Kosovu i Metohiji i njegov naučni i javni rad prepoznat je od institucija kao delo visoke naučne vrednosti. Bio je svojevremeno i urednik časopisa za srednjovekovnu umetnost „Zograf“, kao i vršilac mnogih drugih istaknutih naučnih funkcija.

Na istoj sednici na kojoj je Kikinđanin Dragan Vojvodić proglašen redovnim članom Srpske akademije nauka i umetnosti, među dopisnim članovima našla su se i neka od poznatih imena kulturnog, naučnog i javnog života naše zemlje – Vida Ognjenović, Drago Kekanović, Želimir Žilnik…

N. Savić

Radionice-vez-(6)

Prva radionica veza Udruženja žena grada Kikinde održana je danas u Narodnom muzeju, čime je započeta realizacija projekta “Vez kao privilegija i negovanje narodne tradicije” za koji je novac dobijen na konkursu Pokrajinskog zavoda za ravnopravnost polova.

Radionicu je posetio Željko Radu, član Gradskog veća zadužen za socijalnu politiku, demografiju, osetljive grupe i ljudska prava.

– Ovo je samo pokazatelj da su Grad Kikinda i udruženja sa područja grada prepoznati kao sigurni i dobri strateški partneri sa višim nivoima vlasti. Grad je usvojio Lokalni akcioni plan za rodnu ravnopravnost za period od 2024. do 2026. godine, a njegova primena je i u podršci udruženjima u ovakvim aktivnostima. Ovu praksu imali smo i u prethodnom periodu i nastavićemo je i u budućnosti – naveo je Radu.

Radionice su namenjene, pre svega, ženama iz seoskih sredina, napomenula je predsednica Udruženja žena grada Kikinde, Snežana Narančić Janjilović.

– Cilj projekta i ovih radionica je da se ženama iz sela pomogne da se ekonomski osamostale, da im se ukaže na nove načine da ostvare neki prihod ili da se upuste u preduzetničke vode jer u selima nema mnogo poslovnih prilika za njih.  U radionicama planiramo da za izradu veza, predmeta i odevnih predmeta, obučimo 30 žena. Vez je zastupljen u mnogim segmentima, čak i u visokoj modi i oduvek je bio prisutan, radile su ga i žene iz najnižeg staleža i kraljice. U prošlim vremenima, devojka nije mogla da se uda ako nema vezene peškire u mirazu – kaže predsednica Udruženja i ističe da je značajan aspekt projekta i očuvanje i prenošenje narodne tradicije mlađim generacijama.

Radionice će se odvijati u naredna dva meseca i radiće se u manjim grupama, kako bi se polaznice što bolje obučile. Za narednu godinu, najavljuju iz Udruženja, u planu je da konkurišu sa sličnim projektom, ali namenjenim deci osnovnoškolskog uzrasta, čime će se osigurati očuvanje ove izuzetne veštine i umetnosti izrade rukotvorina.

S. V. O.

Luka-Ostojic

Luka Ostojić ima deset godina i odličan je učenik četvrtog razreda Osnovne škole „Vuk Karadžić“ u Kikindi. Lukine slike jarkih boja ispunile su jedinu školsku galeriju u gradu, Galeriju „Ars longa“ na njegovoj prvoj samostalnoj izložbi. Svečanom otvaranju prisustvovale su i članice Gradskog veća, Melita Gombar i Marijana Mirkov.

– Deca su najiskrenija i najčistija, njihova kreativnost puni dušu. Mladi umetnik Luka je to na najlepši način pokazao stvarajući svoje slike, dao im je svoju energiju, svoje viđenje, a to kako mi vidimo sliku je zapravo način na koji ona deluje na nas. Pikaso je rekao da je svako dete umetnik, veština je samo tu umetnost sačuvati do kraja života i zato smo tu mi stariji koji znamo to da prepoznamo i da ih usmerimo – rekla je Marijana Mirkov, akademska umetnica, članica Gradskog veća za kulturu i turizam i dodala da će Grad uvek podržavati ovakve događaje i mlade umetnike.

Luka nastavu pohađa po individualnom programu za nadarene učenike IOP 3, a njegov talenat za slikarstvo prvi je prepoznao sekretar škole i slikar Zoran Kuzmanov.

– Učestvovao sam na jednoj likovnoj koloniji i Luka je bio tu, pa sam mu dao platno da ga oslika. Video sam da je veoma neobično, pogledao sam i druge njegove slike i preporučio ga nastavniku likovnog i direktoru. Tada je školski tim individualizovao rad sa Lukom kao talentovanim učenikom – rekao je Kuzmanov.

Upravo ovaj slikar napravio je i zanimljiv eksperiment. Kako se Lukine slike porede sa delima Pabla Pikasa, on je pronašao jednu sliku slavnog umetnika kojoj najviše liči Lukin umetnički rukopis i anketirao oko stotinu ljudi o tome koja od dve ponuđene je Pikasova slika. Pogrešan odgovor dalo je njih više od polovine.

Veoma brzo, a i s obzirom na to da je Lukin slikarski opus već dovoljno bogat, u Školi je odlučeno da svoj dan obeleže upravo izložbom slika ovog talentovanog učenika. Školsku galeriju na svečanom otvaranju ispunili su Lukini drugari, a nastupio je i školski hor.

Postavka pod nazivom „Na putu mašte“ prva je samostalna izložba Luke Ostojića koji je bio veoma srećan zbog prilike da svetu pokaže svoja dela.

– Mislim da su moje slike jako lepe i da će me ljudi ceniti zbog njih – kaže Luka. – Slikam čudne ribice i čudovišta, šare, svemir i more. Inspirišu me boje. San mi je bio da imam svoju izložbu.

Direktor Ivan Pantelić izjavio je da se u Školi veoma ponose Lukom.

– Prvi su njegov talenat za likovno uočili učiteljica Jasmina, Zoran Kuzmanov i nastavnik likovnog, Vladimir Krstić. Svaka škola treba da promoviše talenat i uspeh učenika, zato smo i odlučili da Dan škole proslavimo otvaranjem Lukine izložbe i promocijom naše galerije – naveo je Pantelić.

Svečanim umetničkim događajem, OŠ „Vuk Karadžić“, koju pohađa gotovo 400 učenika, na najlepši način obeležila je 74 godine rada.

S. V. O.

Distrikt-jubilej-naucni-skup-(4)

Obeležavanje velikog jubileja, 250 godina od uspostavljanja Velikokikindskog privilegovanog distrikta, danas je započeo Istorijski arhiv u Kikindi koji je, u saradnji sa Maticom srpskom, u svečanoj sali Narodnog muzeja, organizovao naučni skup pod nazivom “250 godina Distrikta – 250 godina slobode”.

Skup je otvorio gradonačelnik Mladen Bogdan koji je podsetio da je značaj uspostavljanja Distrikta u dobijanju prve autonomije srpskog naroda na ovim prostorima u Habsburškoj monarhiji, pre postojanja srpske Vojvodine.

– Srbi na ovim prostorima borili su se za svoju autonomiju, za prava koja su smatrali da im pripadaju, i bili su istrajni u tome. I to je poruka naših predaka da, kada se temeljno i racionalno borimo i sve svoje snage usmerimo ka jednom cilju, to može i da se ostvari – istakao je Bogdan. – Oni su, 1774. godine, uspeli da dobiju Velikokikindski distrikt koji je imao i privrednu i političku i sudsku autonomiju. Srbi su na ovoj teritoriji imali neku vrstu državnosti i mogućnost da mogu da upravljaju svojim životima i da budu svoji na svome. Grad Kikinda će, i u narednom periodu, nastaviti da poštuje istorijske datume važne za grad i za našu Srbiju jer smatramo da je kult sećanja veoma bitan, posebno kada znamo da je istorija na ovim prostorima bila veoma turbulentna. Važno je i da uvek ističemo da su Kikinđani i meštani svih naših sela bili velike patriote i da su se uvek borili za srpstvo i za slobodu koja im pripada i koju su i izvojevali, i na tome smo im zahvalni.

Pored gradonačelnika, u ime lokalne samouprave skupu je prisustvovala i Marijana Mirkov, resorna članica Gradskog veća. Goste je pozdravio i sekretar Matice srpske, dr Milan Micić.

– Obeležavanje ovog značajnog datuma i sam naučni skup prilika su da Kikinđani i drugi ljudi u srpskom narodu uoče značaj ovog prostora za srpski identitet i kulturu, kao i da i svi Banaćani Srbi obnove jednu vrstu samopoštovanja i pojačanog, i zavičajnog i nacionalnog, identiteta – naveo je dr Micić.

Na naučnom skupu, pored istorijskih, otvorene su i teme iz oblasti privrede, kulture i sporta, iz svih aspekata života u Distriktu, napomenuo je Srđan Sivčev, v. d. direktor Istorijskog arhiva.

– Nismo, nažalost, dovoljno svesni te istorije i ovaj naučni skup je i upriličen da bismo građanstvo zainteresovali za teme iz istorije grada. Želimo da  pokažemo koliko je ta specifična tvorevina u Habsburškoj monarhiji bila značajna za srpski narod. Nakon razgraničenja potisko-pomoriške vojne granice, Srbi graničari nisu imali gde da se nasele i isposlovali su od Marije Terezije, od Carstva, teritoriju na kojoj će dobiti specifične privilegije, i to je ono što je najbitnije da shvatimo – da je Distrikt značajan zbog toga što Srbi, Velikokikinđani, stanovnici Bašaida, Mokrina, Jozefova i ostalih mesta, nisu bili kmetovi, nego su imali verske, trgovačke i privredne slobode koje mnogi stanovnici Habsburške monarhije nisu uživali – rekao je Sivčev.

Naučni skup odvijao se u dvema sesijama. Započela ga je dr Jelena Ilić Mandić iz beogradskog Istorijskog instituta predavanjem o popisu u Velikoj Kikindi 1771. godine. Dr Filip Krčmar iz Istorijskog arhiva u Zrenjaninu govorio je o Pavlu Trifuncu, Velikokikinđaninu, sudiji, ministarskom savetniku i predsedniku Matice srpske, o značajnim momentima iz istorije u Vojvodstvu Srbije, kao i o ukidanju Distrikta 1876. godine u svetlu velikobečkerečke štampe.

Teme predavanja Dragana Beleslića i Vladimira Dudića iz kikindskog Istorijskog arhiva bile su suvače u Velikokikindskom distriktu, odnosno nemačka i jevrejska zajednica u vreme njegovog postojanja.

O Romima u Velikoj Kikindi od kraja 18. veka do 1876. godine govorio je Srđan Sivčev. Radovan Nježić iz Kulturno-istorijskog društva severnog Banata „Đorđe Servijski“ iz Novog Kneževca predstavio je temu „Jozefovo i Srpski Krstur u revoluciji 1848-1849. godine“.

Dr Marija Silađi sa Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu predstavila je razvoj železničkog saobraćaja u Distriktu, dok je o izveštavanju novosadske „Zastave“ o ukidanju Velikokikindskog privilegovanog distrikta govorio Dragoljub Mandić iz beogradskog Muzeja „Dragoljub Draža Mihailović“.

Na naučnom skupu bile su izložene Povelja carice Marije Terezije o uspostavljanju Distrikta i Povelja kojom Velika Kikinda dobija slobodu sajmovanja, status varoši i pravo na vašarsko i trgovačko sudstvo, zatim Povelja cara Jozefa Drugog iz 1784, kojom se potvrđuju i proširuju vašarske privilegije Velike Kikinde, Povelja cara Franca Prvog kojom se potvrđuju cehovska prava u Velikoj Kikindi, donesena 1819. godine, kao i kopija njegove Povelje iz 1817. godine o potvrđivanju privilegija Velikokikindskog distrikta.

Na sam dan uspostavljanja Velikokikindskog privilegovanog distrikta, u utorak, 12. novembra, u Narodnom muzeju će, u 18 sati, biti otvorena izložba, a od 19 sati, takođe u Muzeju, biće održana svečana akademija.

Novembarske programe obeležavanja ovog značajnog datuma zaokružiće Istorijski arhiv promocijom kapitalne monografije o istoriji i poveljama Distrikta, najavljeno je na skupu.

S. V. O.

bvs-crkva-(2)

Na crkvi Svetog Vasilija Ostroškog u Banatskom Velikom Selu počelo je malterisanje spoljnih zidova. Priprema za radove trajala je prethodnih mesec dana, ističe jerej Nemanja Milinković.

– Blagoslov za radove dobili smo od našeg visokopreosveštenog mitropolita Nikanora, a na praznik Svete Petke služena je Sveta Liturgiju i moleban za srećan početak svih radova koji nam predstoje. Osim malterisanja u planu je i spuštanje gromobrana, a i ugradnja rasvete – istakao je jerej Nemanja Milinković.

Deo sredstava i materijala za radove je prikupljen.

-Potrebna nam je kako novčana, pomoć u materijalu, ali i svaka druga pomoć. Koristim priliku da zamolim da svako uzme učešće u ovom svetom poduhvatu i da pomogne ko koliko može kako bi radove priveli kraju što pre – dodao je naš sagovornik.

Izgradnja crkve u Banatskom Velikom Selu započeta je 2006. godine. Za 18 godina izgrađen je objekat koji je i pokriven. Na objektu su prošle zime završeni limarski radovi i pošto se omalteriše spoljašnost će biti završena.

-U unutrašnjosti je takođe potrebno malterisanje zvonika i tri prostorije, krečenje, nakon čega ćemo hram ukrasiti polijelejem odnosno lusterom. Neophodno je i freskopisanje unutrašnjosti, za šta su neophodna znatna sredstva i ovaj posao sačekaće nekoliko godina – precizira jerej Milinković.

Liturgija se služi nedeljom, praznicima, a vernici mogu da prisustvuju i pred liturgiji odnosno službi subotom uveče. Bogosluženja su posećena i u proseku je tridesetak vernika.
Inicijativu za gradnju hrama u Banatskom Velikom Selu pokrenuli su meštani 1992, a 1995. godine dobijen je adekvatan prostor za gradnju hrama. Temelji su izliveni 2006, kada je i započeto zidanje hrama, koje je završeno 2012.godine.
A.Đ.