Друштво

Zemljana-arhitektura-(1)

Obuka o zemljanoj arhitekturi novi je program Narodnog muzeja koji je započet juče u mlinu Suvača. Jedanaest polaznika prijavilo se kako bi stekli teorijska znanja o gradnji i obnavljanju objekata pomoću blatnog maltera, što će, na jesen, a možda i narednih godina, rezultirati rekonstrukcijom oštećenih delova mlina na konjski pogon, jedinog u ovom delu Evrope. Oni će, takođe, na kraju treninga, dobiti i ECVET sertifikat.

Treninge vodi arhitekta i specijalista za zemljanu arhitekturu, Dragana Kojičić.

– ECVET treninzi se sprovode širom Evrope, ali u neformalnom obrazovanju. Ideja je da se obuče majstori koji će ostati ovde i pomoći u obnovi, ne samo Suvače, nego i drugih objekata od zemlje.

Na prvom treningu, održanom juče, na programu je bilo upoznavanje sa materijalom. Danas se već započelo sa praktičnim radom.

– Počinjemo obnovu Suvače, skidamo malter, uočavamo probleme i pronalazimo rešenja za njeno saniranje i zaštitu – objašnjava Dragana Kojičić. – Za drugi deo treninga koji će biti održan na jesen, radićemo završnu obnovu i krečenje. Učesnici su veoma zainteresovani, različitih su profesija, a neki već i imaju iskustva.

Jedan od iskusnijih polaznika je penzioner Dušan Vujičić.

– Već imam znanje i veštine u izradi materijala, pravilnoj upotrebi alata i zaštitne opreme, pa mogu i da pomognem ostalim učesnicima – kaže Vujičić.

Maja Erdeljan Romić na obuku je došla iz Sajana. Kaže da je njen motiv to što živi u kući od naboja i želi da nauči kako da je kvalitetno održava.

Građevinskog inženjera Filipa Pjevića inspirisao je rad instruktorke Kojičić koji mu je, kaže, poznat od ranije.

– Ovo je i privilegija i od velikog je značaja za naš grad – napominje Pjević. – U pitanju su tradicionalne tehnike građenja, obnavljanja, rekonstrukcije, koje su zaboravljene i na ovaj način se ponovo aktuelizuju i neguju.

Ljudi danas shvataju da sa zemljom može da se gradi na potpuno moderan način, prilagođen savremenom životu. U Kikindi je specifična vrsta naboja, sa crepom, a to je upravo tehnika koja se koristi danas u Japanu, u modernoj gradnji, ukazuje instruktorka Kojičić.

Dodaje da je ideja da se ovaj sertifikovani program sprovodi u kontinuitetu, kako bi se delovi Suvače koji su u lošem stanju, redovno održavali.

Treninzi se odvijaju zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture Republike Srbije i u saradnji sa Klubom finih zanata – Centrom za zemljanu arhitekturu koji vodi Dragana Kojičić.

S. V. O.

Prijem Pedagoska 2

U Visokoj školi za obrazovanje vaspitača (VŠSSOV), za upis na osnovne studije u septembarskom roku ostalo je 35 slobodnih mesta na smeru „strukovni vaspitač dece predškolskog uzrasta“, od kojih čak 20 na budžetu. U prvom, junskom roku, primljeno je 36 brucoša – 31 na budžetu i petoro samofinansirajućih koji su u tom statusu jer su već jednom bili upisani na budžetsko školovanje.

Studenti koji nastavljaju školovanje na master studijama, u junu su popunili 30 od ukupno 50 slobodnih mesta na prvoj godini. Samo prvo dvoje na rang listi imaće plaćeno školovanje u sledećoj nastavnoj godini.

U ovoj visokoškolskoj ustanovi počelo je i prijavljivanje za doškolovanje – upis na treću godinu osnovnih studija kandidata koji imaju završenu Višu školu za obrazovanje vaspitača (smer – vaspitač u predškolskim ustanovama). Oni se, bez prijemnog ispita, upisuju do 1. oktobra, a za ovo dodatno obrazovanje nisu predviđena mesta na budžetu.

– Zainteresovanost je na nivou prošle godine, možda malo manja – kaže direktorica VŠSSOV, dr Angela Mesaroš Živkov. – Očekujemo da će sva mesta biti popunjena u septembarskom upisnom roku.

Prijavljivanje za upis na prvu godinu osnovnih studija je 2, 3. i 4. septembra, a na prvu godinu master studija – od 20. avgusta do 30. septembra.

Samofinansirajući studenti na osnovnim studijama i oni na doškolovanju godinu plaćaju 54 hiljade, a master studije godišnje koštaju 75 hiljada dinara i Škola odobrava plaćanje u deset mesečnih rata.

Za 2024/2025. godinu nije predviđen upis na smeru strukovni vaspitač za tradicionalne igre.

– Istekla nam je sedmogodišnja akreditacija i doneli smo odluku da ne započinjemo ponovo taj proces jer nemamo doktora nauka iz oblasti etnomuzikologije i etnokoreologije. Uz to, već duže vreme opada broj zainteresovanih – ukazuje direktorica. – Međutim, nismo odustali od to smera. Kada se ponovo steknu uslovi, uz reorganizaciju studijskog programa, ući ćemo u novu akreditaciju.

Od oko 300 studenata Visoke škole, na smeru za tradicionalne igre ih ima samo desetak. Ovaj studijski program postoji od 2008. godine, kada je prvu godinu upisivalo i po 35 studenata. VŠSSOV jedina u državi i imala ovaj smer na kojem je visoko obrazovanje steklo stotine koreografa iz Srbije i čitavog regiona.

S. V. O.

decje-odeljenje

Temeljna rekonstrukcija Opšte bolnica Kikinda je nastavljena. Nakon što je završena rekonstrukcija i useljena zgrada u kojoj se nalaze odeljenja Fizijatrije, Patologije i Neuropsihijatrije, u toku su radovi na zgradi Dečijeg odeljenja.

– Do jeseni bi trebalo da se završe radovi i nakon toga izdejstvuje upotrebna dozvola i objekat stavi u funkciju. Izdvojeno je 513,6 miliona dinara za obe zgrade. Kad se radi temeljna rekonstrukcija dolazi i do nepredviđenih radova i troškova. Ispostavilo se da je kod zgrade Dečijeg odeljenja bilo sleganja kao posledica nakupljanja kišnice koja nije imala gde da otiče, i to je rešeno i otklonjeno. Nastavljeni su radovi, sledi sanacija instalacija- elektro, mašinskih, vodovodnih, razvoda medicinskih gasova i poboljšanje energetske efikasnosti što je veoma važno i značiće mnogo Bolnici zbog smanjenja troškova grejanja- navodi Svetislav Vukmirica, pomoćnik gradonačelnika zadužen za investicione i razvojne projekte.

Podsetimo, za rekonstruisanu i useljenu zgradu u kojoj su odeljenja fizijatrije, patologije i neuropsihijatrije obezbeđena je i nova medicinska i nemedicinska oprema. Zahvaljujući Ministarstvu za javna ulaganja obezbeđeno je 240.000 evra za dodatnu medicinsku opremu, dok je Pokrajinski sekretarijat za zdravstvo opredelio 10,5 miliona za nemedicinsku opremu.

– Rekonstrukciju Bolnice finansiraju Vlada i Ministarstvo, za opštu dobrobit. Cilj nam jeste da se u rokovima sve završi, ali okolnosti su takve da to ne bude uvek ispoštovano, ali prioritet je kvalitet i da nakon završetka radova, budu zadovoljni i zdravstveni radnici i pacijenti. Tehnički prijem zgrade Dečijeg odeljenja očekujemo do kraja godine. Paralelno se radi i na drugoj fazi, a to je predstojeća rekonstrukcija tzv Nove bolnice koja će obuhvatiti 22.000 kvadratnih metara- rekonstrukciju 14.000 kvadrata i dogradnju aneksa od 6.000 kvadrata, sa 2.000 kvadratnih metara upravne zgrade. Pošto će svaka soba dobiti kupatilo, smanjiće se broj ležajeva, pa je potrebna dogradnja aneksa. Temeljna rekonstrukcija Opšte bolnice je ogromna investicija, vredna oko 3 milijarde dinara i to je najveći projekat do sada- ukazuje Vukmirica.

Rekonstrukcija tzv Nove bolnice radiće se takođe fazno.

– Grad je uradio ono što je do nas, idejno rešenje, master plan i urbanistički projekat, to smo završili, Grad je uložio 16 miliona za izradu projektno tehničke dokumentacije, to je prošlo kontrolu Ministarstva za javna ulaganja i sad je na Vladi da opredeli taj novac kako bismo ušli u novu fazu rekonstrukcije. Radiće se deo po deo i dobićemo odlične uslove u kikindskoj bolnici- ističe naš sagovornik.

J. C.

Priznanja-Cvet-uspeha-1-683x1024-1

Zainteresovane preduzetnice mogu da se prijave za jednu od tri kategorije: izvozno orijentisana firma, uspešan poslovni model i specijalna priznanja.

Pravo učešća na konkursu za izbor najbolje preduzetnice „Cvet uspeha za ženu zmaja“ imaju sve poslovne žene u Srbiji koje su vlasnice ili imaju udela u vlasništvu preduzeća, bez obzira na vrstu delatnosti.

Nagrada „Cvet uspeha za ženu zmaja“ predstavlja jedinstveni podsticaj poslovnim ženama koje se uspešno nose sa izazovima tranzicije i dodatno motiviše žene koje su na korak do odluke da se otisnu u svet preduzetništva. Cilj nagrade je afirmacija uspešnih preduzetnica i vidljivost njihovog doprinosa ekonomskom razvoju Srbije. Priznanjem najuspešnijima skreće se pažnja javnosti na veliku pokretačku snagu ženskog preduzetništva, navodi se na sajtu Udruženja poslovnih žena.

U prethodnih 17 godina na ovom događaju promovisano je više od 500 žena, a njih 173 je dobilo priznanje „Cvet uspeha za ženu zmaja“ za najuspešniju preduzetnicu. Četiri uspešne poslovne žene proglašene su ambasadorkama Evropske mreže ženskog preduzetništva.

Olgica Arađanski, kao vlasnica SZR “Butik sveća” jedina je dobitnica ove prestižne nagrade iz našeg grada, a priznanje joj je uručeno 2013. godine. Bila je tada i jedina koja je nagradu zaslužila u kategoriji samozapošljavanje.

S. V. O.

fabrika-vode-ispravna-za-pice-(4)

Voda u Kikindi je konačno ispravna za piće, istaknuto je u JP „Kikinda“. Dr Sanja Brusin Beloš, načelnica odeljenja higijene i humane ekologije Zavoda za javno zdravlje saopštila je da je 30. maja započeta takozvana velika analiza iz rezervoara fabrike vode i da su rezultati pokazali da je voda iz česme bezbedna za upotrebu.

-Analiza je obuhvatila više od 100 hemijskih i mikrobioloških parametara, a uključeno je bilo i radiološko ispitivanje. Sve ono što Zakon propisuje je i analizirano je i zaključak je da je voda ispravna. To što se oseti na hlor je normalno. Do sada ga nismo osećali, iako ga je bilo, jer čim se ubaci u vodu vezivao se za amonijak i organske materije tako da je bio neprimetan. Sada je amonijak eliminisan iz vode, a organske materije su u granicama dozvoljenih tako da hlor, koji je takođe u granicama normale, nema za šta da se veže i zbog toga se i oseća. Tehnologija odabrana za prečišćavanje vode je dobra i dokazano je da ona može da se prečisti i da je ispravna za piće – dodala je dr Brusin Beloš.

U prethodnom periodu testirana je i hidraulika na svoj opremi postrojenja za preradu vode, a u proteklih sedam dana u gradu je trošena rekordna količina vode, naveo je v.d. direktor JP „Kikinda“ Čedo Gvero.

-Potrošnja je bila 170 litara u sekundi  što je prevazišlo sve dosadašnje statistike. Zimski prosek je 30 litara u sekundi, a letnji je od 90 do 110 litara u sekundi. Najvažniji parametar je da nije bilo iskakanja sistema tako da smo dokazali da oprema i postrojenja može da zadovolji ekstremne uslove. Od 15. jula testiramo opremu na maksimalnom kapacitetu rada i na osnovu dobijenih analiza podnećemo zahtev za sanitarnu saglasnost i upotrebnu dozvolu. U toku je i normiranje u pogonu za preradu i na nama je da sve uradimo kako bi  imali najbolji optimum proizvodnje. Dobijanje upotrebne dozvole očekuje se u narednih 45 dana – precizirao je Gvero.

Već u junu, kada se na slavina pojavila znatno čistija voda, ona je bila puno kvalitetnija nego do tada. Sa informacijama se nije izlazilo kako bi se izbegla politizacija.

-Želeli smo da završimo projekat upotpunosti i da tada izađemo pred građane sa konkretnim informacijama – napomenuo je Gvero.

Planirano je i opremanje još dva bunara neophodnih za povećanje kapaciteta vode. Maksimalni kapacitet biće 220 litara vode u sekundi i neće biti problema u snabdevanju.

A.Đ.

DARKO-CVIJAN-NE-ZOVI

U skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača i u cilju što efikasnije zaštite osetljivih grupa počeo je sa radom registar „Ne zovi“.  Potrošači koji ne žele da primaju pozive trgovaca putem telefona i sms odnosno mms poruka koje se odnose na prodaju proizvoda ili usluga, mogu da se upišu u pomenuti registar, a svi operatori mobilne i fiksne telefonije obavezni su da to omoguće svojim korisnicima.

-U poslednje vreme javlja nam se veliki broj starijih osoba koje su žrtve trgovaca koji imaju sve njihove podatke. Stoga je oformljen registar „Ne zovi“ kako bi zaštitio starije potrošače. Pošto se broj telefona pojedinca registruje kod operatera mobilne telefonije, on se registruje i u  Regulatornom telu za elektronske komunikacije i poštanske usluge RATEL. Trgovac pre nego što pozove potrošača mora da proveri da li njegov broj registrovan i ukoliko ga i tada nazove rizikuje kaznu od 50.000 dinara – istakao je predsednik UPOK-a u Kikindi Darko Cvijan.

 

Iako je telefonska trgovina legalna, potrošači prijavljuju veliki broj zloupotreba.

-Penzioneri su najosetljivija, ali i najsigurnija kategorija platiša jer se u 90 odsto slučajeva sve prodaje preko administrativne zabrane odnosno obustave na penziju. Pravilo je da se telefonskim putem prodaju izuzetno skupi proizvodi od više desetina hiljada dinara ili nekoliko hiljada evra, a stvari koje su kupuju nemaju tu tržišnu vrednost. Trgovci su razvili sofisticirane načine prodaje i neretko dovode potrošače u neprijatne situacije, a kako se sve odvija telefonom teško je dokazivo da je potrošač doveden u zabludu – kaže naš sagovornik.

Na sajtovima Ministarstva unutrašnje i spoljne trgovine i RATEL-a postoje obrasci koji su jednostavni za popunjavanje, ali potrošač mora lično da je ga popuni.

-Tokom proleća nam se javio veći broj potrošača upravo zbog ovakvog vida kupovine i u mnogim slučajevima smo posredovali. Najvažnije je da potrošač, ukoliko odustane od kupovine, to uradi na vreme u roku od 14 dana. U tom periodu može da se vrati proizvode bez navođenja bilo kakvi razloga zašto odustaje od kupovine. Kada nam se sugrađani jave u tom intervalu mi mu omogućimo da raskine ugovor i povrati sredstva. Ako zakonski rok prođe, ne može ništa da se učini. Imali smo i situacija gde su sklapani ugovori sa dementnim osobama i to nedeljom, tako da se neretko targetiraju potrošači koji su onemogućenog rasuđivanja zbog bolesti – precizira Cvijan.

Najčešće se prodaju mobilni telefoni, razna medicinska pomagala poput masažera, jastuka, prekrivača sa magnetima ili suplementi.

A.Đ.

 

 

topola-crkva-slava-(2)

Crkvenu slavu Petrovdan prvi put su u crkvi u izgradnji obeležili meštani Banatske Topole. U crkvi Svetog Petra i Pavla svetu Liturgiju služio je sveštenik Aleksandar Lekić, a pored Topolčana događaju su prisustvovali i vernici iz Kikinde i Bašaida.

-Veliki je uspeh što smo, uz Božiju pomoć, uradili dosta toga na pravoslavnom hramu. Imali smo podršku blagovernog naroda, ali i naše eparhije. Ostalo je da se uradi plafon i da se pod poploča u unutrašnjosti zdanja, a napolju je ostalo da se urade potporni zidovi na tornju i tada su najveći radovi gotovi. Na crkvi uvek ima posla i tako će biti uvek. Na freskopisanje će se sačekati neko vreme jer je neophodno da se zidovi dobro osuše istakao je sveštenik Aleksandar Lekić.

Kum slave bio je Nikola Kanas, doktor nauka koji predaje na Institutu „Biosens“ pri univerzitetu u Novom Sadu. Veliki je ktitor crkve u izgradnji.

-Smatram da je naša dužnost da vratimo dobrim našim rodnim mestima. Moj otac je rođen u Banatskoj Topoli, nedaleko od sadašnje crkve. Leta sam provodio u ovde i veoma volim Banatsku Topolu. Pre deset godina otac i ja smo sa meštanima razgovarali o tome kako bi bilo lepo da se izgradi Srpska pravoslavna crkva u selu. Ideju su podržali meštani, ali i crkva i korak po korak ona je i realizovana – saznajemo od Nikole Kanasa.

Nikola Kanas živeo je nekoliko godina u Norveškoj, u Torthajmu, gde je završio doktorske studije na norveškom univerziteti za nauku i tehnologiju.

-Juče sam stigao iz Amerike gde je realizovan naučno-istraživački projekat koji zajedno rade novosadski i univerzitet Dreksler u Filadelfiji. Istraživanje je trajalo tri meseca i stigao sam baš na slavu. Moja želja je bila da budem kum jer je i crkva veoma važna za život u selu. Nastavlja se dalje sa radovima i najvažnije je da je crkva funkcionalna – naveo je Kanas.

Temelji crkve u ulici Vuka Karadžića 12 izliveni su u septembru prošle godine.

-Niko od nas nije očekivao da će se crkva ovako brzo izgraditi. Meštani su prezadovoljni i moram da istaknem da je crkva za vreme bogosluženja puna. Ostvarili smo još jednu značajnu investiciju za selo koju su sami meštani istakli kao važnu – precizirao je Nedeljko Cimeša, predsednik saveta Mesne zajednice.

Krst i crkvena zvona na hramu  su osveštana i za kratko vreme on je stavljen pod krov. Sveštenik Lekić napominje da je za svako mesto važna pravoslavna svetinja jer okuplja narod. Izgradnja prve pravoslavne crkve u Banatskoj Topoli započeta je na inicijativu meštana, ali i predstavnika crkve. Svake subote u objektu koji se gradi, služi  se Svetu Liturgiju.

Hram se gradi u stilu jednobrodne građevine sa tornjem preslice. Mediteranski je tip crkve i jedinstvena je u Banatu.

A.Đ.

Suvaca-(3)

Zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture Republike Srbije i saradnji sa Klubom finih zanata – Centrom za zemljanu arhitekturu koji vodi Dragana Kojičić, u okviru prostora mlina Suvača biće održana dva sertifikovana treninga za obnovu i uopšte u radu sa objektima od zemlje.

Prvi trening zakazan je za 23. i 24. jul i namenjen je za maksimalno 12 učesnika – odrasli (25+)

Ovaj dvodnevni trening obuhvatiće upoznavanje sa osnovnim karakteristikama materijala prvog dana nakon čega će učesnici biti u prilici da polažu usmeni i pismeni test i steknu ECVET M2 sertifikat za gradnju zemljom u neformalnom obrazovanju.

Drugog dana će se raditi dijagnostika zidova mlina Suvače i započeti radovi na obnovi pojedinih delova kako bi se zidovi pripremili za jesen kada je planirana realizacija drugog treninga.

Najavljene trenige vodiće Dragana Kojičić arhitekta sa specijalizacijom za zemljanu arhitekturu i Olja Todosijević sertifikovani ECVET trener i umetnica.

Iz Muzeja su pozvali zainteresovane da se prijave putem mejla na muzejkikinda@gmail.com ili na telefon 0614012981 do 20. jula

sajan-zetva-(4)

Oštre kose i srpovi, vredne ruke i želja da se očuva tradicija u ručnom košenju žita, slika je koja je iz Sajan poslata u okviru 27. Severnobanatskih žetelačkih svečanosti. Tradicionalna manifestacija okupila je sedam ekipa  iz Crne Bare, Mađarske i Sente i Sajana.

Najstariji kosac bio je 87-godišnji Ferenc Hereši iz Sente.

-Ranije nismo imali kombajne samo kose, srpove i naše ruke. Žito smo vezivali u snopove koje su vukli konji na kolima. Postojala je samo mašina koja od klasja odvaja seme. Za kosce je najvažniji dobar alat, kosa, koja mora da bude oštra. U suprotnom kosac bi se brzo umorio. Kao mali imao sam kratke pantalone i još uvek se sećam kako je strnjište bilo oštro – istakao je Hereši sa kojim je bio i Kristof Sabadoš koji će naslediti ovu tradiciju porodice Fekete. Otkrio nam je da je naučio da kosi od bake Margite Šarvari čiji je zadatak ovoga puta bio da spremi ukusan fruštuk ekipi kosaca.

-Ja sam četvrta generacija kosaca i ponosan sam na tu činjenicu. U našoj porodici ovo je tradicija koja se nasleđuju sa kolena na koleno – saznali smo od Kristofa.

 

Sa gostima iz mađarskog grada Aparthalma Sajan se pobratimio 2013. godine i već 11 godina oni su deo svečanosti.

-Prvi put smo u Sajanu kosili žito, svidela nam se manifestacija i dolazimo svake godine. Volimo ovo okupljanje koje nas vraća u prošlost, u detinjstvo. Drago nam je što smo deo tradicije koja se čuva i svima u Mađarskoj pričamo o njoj – otkrio je Đerđ Vinca iz Aparthalma.

Ekipa iz Crne Bare bila je najveselija. Za jelo su pripremili prave poslastice.

-Nekada je bilo teško doći do žita, znatno teže nego danas. Čitavu sezonu radili su za džak žita, a mi ga danas zaradimo za jedan da. Treba da cenimo ono što imamo – kaže Lajko Maćaš iz Crne Bare.

Nekada se za vreme žetve ustajalo u četiri ujutro i kretalo na njivu. Radilo se dok se vidi. Koscima su velika pomoć bil žene koje su vezivale žito u snopove, ali i pripremale obilan doručak. Fruštuk je činio hleb, barena jaja i krompir, luk, slanina, rakije, kajsija, šljiva i višanja, ali i slatkih kolača, ko  je mogao da ih priušti.

Najveću podršku manifestaciji pruža grad Kikinda,a ovom događaju prisustvovali su gradonačelnik Nikola Lukač, njegova zamenica Dijana Jakšić Kiurski i su članica Gradskog veća Melita Gombar. Otvarajući žetelačke svečanosti gradonačelnik Lukač istakao je važnost čuvanja običaja, ali i dobrosusedskih odnosa među narodima.

-Zajednička saradnja je ključ uspeha i bolje budućnosti a kada smo udruženi možemo mnogo toga. Sajanske žetelačke svečanost su tu i da nas podsete kako je to nekada bilo, a na nama je da mladi budu ti koji će je dalje čuvati – precizirao je Lukač.

Vršidba žita je jedan od najvažnijih poljoprivrednih radova, a kosidba je imala i ulogu jačanja zajednice.

-Značaj ovakvih manifestacija je, osim što neguju tradiciju, je što promovišemo prve porodične vrednosti, gde je porodica stub društva i zajedno dolaze do hleba na stolu. Važno nam je da mladi to uvide i da znaju da za sve treba da se potrude i da sopstvenim radom stignu do rezultata – navela je Dijana Jakšić Kiurski.

Mladi se priključuju manifestaciji, tako da će ona da se organizuje još dugo godina  dodala Šara Benjocki, predsednica KUD-a „Adi Endre“, koji je i organizator žetelačkih svečanosti.

-Puno mi je srce kada vidim koliko i mladima u Sajanu znači ova manifestacija. Još uvek imaju priliku da o ručnom košenju žita uče od naših najstarijih kosaca, koji su i sami nekada ručno kosili žito sa svojim roditeljima. Oni na pravni način mogu da dočaraju kako je to nekada bilo, ali i da im pokažu kako se ručno kosi hlebno zrno. Kroz ovu manifestaciju želimo da im pokažemo kako je nekada puno rada trebalo da se dođe do parčeta hleba. Svima nam je isti cilj, da sačuvamo tradiciju i da je prenesemo na mlade – rekla je Šara Benjocki.

Mesna zajednica čuva ovu manifestaciju i želi da je učini još boljom.

-Žetva je bila dan radosti i zajedništva. Posao je zahtevao angažovanje čitave porodice, ali i komšija i prijatelja. Naša dužnost je da očuvamo narodnu tradiciju i da je prenesemo na mlade. Kada vide kako se teško dolazilo do hrane na trpezi, mladi će više ceniti ono što sada imaju – napomenuo je Zoltan Tot, predsednik Saveta  MZ Sajan i zamenik pokrajinskog sekretara za poljoprivredu.

Pomoć žetelačkim svečanostima pružili su i Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje ,propise, upravu i nacionalne manjine, kao i fondacija Betlen Gabor iz Mađarske.

A.Đ.

 

 

 

tot-dokic-(15)

Osmočlana porodica Tot-Dokić iz Mokrina dobila je svoju kuću iz snova. Na vratima novog doma u ulici Žarka Zrenjanina broj 37 dočekao nas je petogodišnji Marko.

-Došli ste da vidite moju novu kuću?. Moram da vam pokažem sobu koju delimo bata i ja. Prelepa je. Imamo svoje krevete, sto, ali i lejzi beg. Ko će da sedi u njemu dogovaramo se jer ne možemo obojica u isto vreme. I seke su srećne – sa oduševljenjem nam je ispričao Marko.

I njegov brat, tri godine stariji Miloš, ne prestaje da hvali novu kuću u kojoj živi sa mamom, tatom, braćom i sestrama.

-Imamo novu loptu i novi krevet koji je samo moj. Imamo i kompjuter. On je kod devojčica u sobi, ali nas prime da se igramo sa njim. Nećete verovati imam samo svoju sobu u kojoj sam sam. Sve što sam želeo to se i ostvarilo. Sada ću moći da pozovem i drugare da dođu i da se igraju u mom dvorištu, ali i u mojoj novoj kući – oduševljen je Miloš.

I sestre šestogodišnja Andrijana, sedmogodišnja Snežana i četvorogodišnja Dunja presrećne su što imaju svoj kutak. Sve su u jednoj sobi okrečenoj u roze, svaka ima svoj krevet i svoju policu u zajedničkom ormaru.  Radosti porodice pridružio se i dvoipogodišnjak godišnji Mihajlo.

Vesna Dokić (23) majka zadovoljnih mališana koja živi zajedno sa suprugom Nenadom Totom (36) nije krila svoje zadovoljstvo što konačno imaju krov nad glavom koji će njenoj porodici omogućiti da živi u normalnim uslovima.

-Preselili smo se u novu kuću koja ima sve. Sva deca imaju svoju sobu, konačno imamo kupatilo, veliku kuhinju, trpezariju u kojoj svi zajedno ručamo. U okviru kuće je i veliko dvorište, okućnica, ali i pomoćne prostorije. Mnogo nam znači i znatno nam je lakše Ova kuća je san iz snova i sve naše želje su ispunjene – ističe Vesna Dokić.

Da ostvare svoje snove pomogla im je humanitarna organizacija „Srbi za Srbe“. Marija Moravić, pi ar ove organizacije navela je da je porodica Tot Dokić zaslužila novi prostor za život. Za kuću sa okućnicom izdvojeno 4.685.840 dinara.

-Deca su dobra i lepo vaspitana što je zasluga Vesne i Nenada. Koliko su divni i skromni vidi se iz njihovog ponašanja. Rado smo im pomogli da dobiju kuću na 20 ari placa. Postoje dva objekta, jedan od 115, drugi od 90 kvadrata i u oba može da se živi. Deo nameštaja je bio u kući, a deo je naknadno obezbeđen uz pomoć donatora. Tu su i pomoćni objekti za uzgoj životinja koji su ovoj porodici potrebni, ali i veliko dvorište u kom se mališani igraju.  U martu smo započeli prikupljanje sredstava i evo već u julu oni su se uselili. Nije bilo lako naći adekvatnu kuću, ali uspeli smo i u tome – rekla je Marija Moravić.

Do sada je ova porodica živela u omanjoj kući koja je imala vrlo malu kuhinju i jednu sobu u kojoj je živelo njih osmoro. Kupatila nije bilo.

-Pribojavala sam se da će u staroj kući vlaga uništiti zdravlje moje dece. Mlada sam se udala i posvetila se majčinstvu. Iako sam napustila školu, decu učim da je obrazovanje jako važno. Trudim se, zajedno sa suprugom Nenadom, da ih lepo vaspitamo i da od njih postanu vredni i časni ljudi – dodaje Vesna.

Porodica Tot-Dokić živi od prodaje mleka. Imaju devet krava o kojima se brinu, a Nenad se prihvata svakog posla koji u selu postoji i vrlo često radi za nadnicu. Kako imaju registrovano poljoprivredno gazdinstvo nemaju prava na socijalnu pomoć i dečiji dodatak.

A.Đ.