фудбал

Okupili se fudbaleri lidera vojvođanskog fudbalskog „Istoka”. Rešeni da se vrate u društvo srpskoligaša

Za igrače lidera vojvođanskog „Istoka” završen je odmor. Večeras na Gradskom stadionu okupili su se, prvi put u 2023, fudbaleri OFK Kikinde i najuže rukovodstvo, a sutra je na rasporedu i premijerni trening. Predsednik Dragan Felbab pozdravio je igrače.

– Jesenji smo prvaci i cilj je da na čelnoj poziciji ostanemo do kraja. Kada je počelo prvenstvo bila je to samo naša želja, a sada je ambicija. Imamo najbolji tim, a već gledamo unapred i kada se opet plasiramo u Srpsku ligu, odakle smo letos ispali, želimo tada da imamo još bolji sastav koji više neće ispadati iz tog ranga – napomenuo je Felbab.

Sportski direktor Marko Vukobrat istakao je da uprava planira pojačanja ove zime, a prelazni rok započeo je prekjuče.

– Za nekoliko dana sve će biti precizirano, ali jasno je da moramo dovesti trojicu, po jednog igrača u svakoj liniji tima. Neće biti lako, sužen je izbor igrača na severu Banata, pa pojačanja tražimo i na širem području, a uz to želimo da ti igrači budu i mladi. I bez pojačanja, barem u ovom vojvođanskom rangu, imamo najjači tim, a očekujemo i da naši mladi igrači u još većoj meri na proleće dobiju priliku i iskoriste je – jasan je bio Vukobrat

Klub su napustili Ratko Radulović, Petar Cvijanović i dvojica mladih – braća Francuski. Trener Jevto Jarčević, priključio je prvom timu dvojicu iz omladinskog pogona, a pripreme će započeti i tandem golmana te igrač iz kadetske ekipe.

– Startovaćemo s radom u dvorani i teretani SC „Jezero”, u kombinaciji s travnatim terenom. Akcenat će kao i uvek biti na fizičkoj spremi, uradićemo merenja i testiranja i potom, uveren sam, biti spremni za nastavak sezone, 4. marta – kazao je Jarčević.

Kapiten Nebojša Đukić apostrofirao je da su zimske pripreme vrlo teške.  

– „Namestili” glave za velike zahteve pa ne teba da čudi što prvi počinjemo s pripremama. Imamo dobru atmosferu, spremno ćemo dočekati i pojačanja i pomoći im da se brzo i lako adaptiraju. Pritisak nemamo, ali imamo silnu želju da uz dobar rad i potom kvalitetne igre, predstojećeg juna prvi prođemo kroz cilj i vratimo se u Srpsku ligu – zaključio je Đukić.   

 

Šest provera tokom zime

Seriju provera Kikinđani će započeti u Senti, 4. februara, protiv istoimenog kluba, četiri dana kasnije uslediće gostovanje u Novom Miloševu, Vojvodini, a potom, 11. februara, imaće najjaču proveru – u Zemunu gde će klub istog imena, trećeplasirani u Srpskoj ligi „Beograd”, dočekati OFK Kikindu. Sedam dana kasnije Kikinđani će u Adorjan, u goste još jednom srpskoligašu, ali članu „Vojvodine”, ekipi Tise. Sreda 22. febrauar rezervisana je za gostovanje u Adi, AFK-u, a generalna proba na rasporedu je 25. dana narednog meseca, tada će na Gradskom stadionu gostovati Senta.

Pioniri tri naša fudbalska kluba u Sarajevu. Huliganski pir bacio sport u drugi plan

Pioniri OFK Kikinde (na slici), nakovačkog Poleta i velikoselske Kozare, nastupili su na međunarodnom „Šampion junior kupu” u glavnom gradu Bosne i Hercegovine – Sarajevu, koji je okupio 400 ekipa iz država, nekadašnjih republika Jugoslavije, a mali Kikinđani 2010. godišta, u konkurenciji 56 timova, stigli su među 16 najboljih. U osmini finala izgubili su od Neretve iz Metkovića (Hrvatska).

Sport je, nažalost, ostao u senci napada motivisanog, verovatno, etničkom mržnjom. Huliganski atak mladih Sarajlija bio je usmeren ka roditeljima malih fudbalera iz beogradske Zvezdare. Jedan od roditelja ranjen je nožem, a počinioci neljudskog pira uhapšeni su. U odvojenom incidentu, verbalne prirode, grupa dečaka iz jedne splitske ekipe skandirala je „Ubij Srbina”, zbog čega ih je sarajevski organizator isključio s turnira i poslao kućama.

FOTO: OFK Kikinda (facebook)

Tradicionalni „Dnevnikov” turnir u malom fudbalu. Kikinđanin Tadija Stanišić najbolji kadet

Tradicionalni novosadski 58. po redu „Dnevnikov” turnir u malom fudbalu, u konkurenciji kadeta, obeležio je Kikinđanin Tadija Stanišić koji je proglašen za najboljeg igrača svoga uzrasta, a u isto vreme njegova ekipa „M Tim Sport” trijumfovala je na ovom prestižnom zimskom nadmetanju.

Svakodnevno odricanje, rad, posvećenost i upornost, usko su povezani s uspehom, a, utisak je, mlađani Tadija, rođen 2007. godine, rano je to shvatio pa mu se sve počelo i dobrim vraćati.

– Prošao sam Školu fudbala Mladi vukovi i igrao u pionirskoj selekciji OFK Kikinde. Tu sam stekao osnovno znanje, naučio fudbalsku „azbuku” i to je bio preduslov za dalje. Zahvalan sam zato Draganu Zečeviću iz Vukova i Vladi Kitanoviću koji mi je bio fudbalski učitelj u OFK Kikindi. Letos sam završio osnovnu školu i nastavio srednjoškolsko obrazovanje u Novom Sadu, istovremeno postao i član Vojvodine – priča Tadija.

Nije sve bilo bajkovito na startu u velikom gradu.

– Poslat sam jesenas u novosadski Kabel na pozajmicu, ali nije me to demoralisalo. Naprotiv, zalagao sam se još više, pružao dobre igre u „crno-crvenom” dresu i tako „naterao” koordinatore da me u Vojvodinu vrate nakon samo polusezone. Sada sam motivisan, još i više nego letos, da predstojećeg proleća dokažem da mi je zaista i mesto u novosadskom velikanu – jasan je Tadija Stanišić, kojeg tek čekaju brojni izazovi na travnatom igralištu, zasad kao zadnjeg veznog igrača, a nema sumnje da će, s ovakvim razmišljanjem i pristupom obavezama, uslediti i uspesi.

FOTO: Privatna arhiva

Rade Medić, trener Ruskoselaca. Opstanak i dalje prioritet

Sa skromnim ambicijama startovala je ruskoselska Crvena zvezda u novoj sezoni vojvođanskog fudbalskog „Istoka”, a na polovini trke, ispostavilo se, najprijatnije je iznenađenje. Ruskoselci su odmah iza tri neprikosnovene ekipe: OFK Kikinde, novokozaračke Slobode i karađorđevačkog Jedinstva.

– Nismo imali bilo kakvu vrstu opterećenja čak štaviše, cilj nam je bio samo opstanak, ali eto osvojili smo 28 bodova daleko preko plana, osam manje od lidera Kikinđana koje smo jesenas inače i jedini u ligi pobedili. Nema, međutim, i pored odlične jeseni promene u našim razmišljanjima. I dalje nam je prioritet opstanak u ligi, po mogućstvu što pre – ističe trener Rade Medić.

Prvo okupljanje zakazao je Medić za nedelju, 22. januara.

– Zasad nemamo novih imena, izbor je sužen, a videćemo ko će nas napustiti, nekoliko igrača najavilo je siguran odlazak. Zakazali smo tri provere, protiv: nakovačkog Poleta, zrenjaninskog Radničkog i velikoselske Kozare, a tražimo još jednog rivala u predstojećem zimskom pripremnom periodu – kaže Medić.

Slobodan Mitrović, trener Slobode. Bez imperativa i u nastavku sezone

Podvukli su u Slobodi crtu ispod jesenjeg dela sezone i u isto vreme rastali se s trojicom iz prve etape prvenstva vojvođanskog „Istoka” u kojem su u finišu ispustili jesenji lovor. Novokozarčani su drugi s dva boda zaostatka za liderom OFK Kikindom.

– Ostao je žal što ove zime nismo na čelu tabele gde smo proveli dve trećine polusezone. Bili smo golgeterski raspoloženi u napadu i odlični u defanzivi, pokazuje to i gol-razlika 39:8 – kaže trener Slobodan Mitrović.

Ekipu su napustili Kikinđanin golman Marko Živkov i dvojica igrača sa strane: Jovan Kozić i Uroš Rusić.

– Želimo im sreću u novim klubovima. Priključiću trojicu mladih igrača: Blagojevića, Stupara i Lekića kada započnemo s pripremama za proleće. Prozivka je planirana za 29. januar i zakazali smo tri provere: protiv Vojvodine iz Perleza, Vojvodine u Novom Miloševu i Poleta u Nakovu, a tražimo još rivala za 4. februar. Očekujem da, bez imperativa, efikasno i dopadljivo odigramo i prolećni deo prvenstva – napominje Mitrović.

Kristian Draganov, kapiten nakovačkog Poleta. Vraćamo se na vojvođanaski „Istok”

Polet zimuje na trećem mestu Područne lige „Zrenjanin”, a na vrlo dobru jesen, senka je donekle pala u poslednjem kolu kada su Nakovčani ubedljivo poraženi u Banatskom Despotovcu.

– Remizirali smo jesenas kod lidera Budućnosti u Srpskoj Crnji, sada nam beže sedam bodova. Bili smo uverljivi na svom terenu protiv melenačke Rusande koja je trenutno stepenik iznad nas na tabeli i s bodom više, a izgubili minimalnom razlikom u Zrenjaninu od ŽFK Banata. Zrenjaninci su sakupili 30 bodova kao i mi, odmah su ispod nas. Vredan je bio i naš remi u Stajićevu koje je takođe pri vrhu – rezimira jesen kapiten Nakovčana Kristian Draganov.

Popularna „Barcelona” ne krije ambicije za proleće, letos ju je Jedinstvo iz Kačareva u neverovatnom dvomeču doigravanja (6:2, 0:4) sprečilo da se vrati na vojvođanski „Istok”, a sada Polet želi, u najgorem slučaju, popravni.

– Od 23. januara krećemo s pripremama, niko nas nije napustio, a bićemo jači za pouzdanog i iskusnog defanzivca Milana Kenjala, vraća se nakon dugog odsustva zbog povrede. Pojačali su nas i golman Stevica Gajinov iz kikindskog ŽAK-a i spoljni igrač Nemanja Nešić iz ruskoselske Crvene zvezde. Na proleće dolaze nam u Nakovo dva najveća rivala: Srpskocrnjani i ŽFK Banat. Poštujemo ih, ali od nas sve zavisi, a u krajnjoj liniji ostaje nam i baraž kao drugoplasiranom timu u ligi pa da slavimo plasman u viši stepen – jasan je Draganov, koji, osim što nosi kapitensku traku, ima zaduženja i u Upravnom odboru Poleta.

Najjači transfer prelaznog roka. Marko Živkov na Vašarištu

Ogromno pojačanje, na iznenađenje mnogih, dobio je kikindski ŽAK pred početak priprema za nastavak prvenstva vojvođanskog fudbalskog „Istoka”. Dosadašnji golman Slobode Marko Živkov (31), iza kojeg je i prvoligaška karijera u Bečeju, čuvaće ubuduće mrežu „žutih mrava” s Vašarišta.

– Iza mene su tri i po sezone u Novim Kozarcima, ulazili smo u Srpsku ligu 2020, a kada se tome doda da sam sa Slobodom i 2010, kada sam bio na početku karijere, takođe stizao do društva srpskoligaša, mogu samo reći da mi to mesto i klub ostaju u najlepšem sećanju i želim im da opet zaigraju u trećem rangu gde i pripadaju po svemu. Hvala im za sve lepe dane, a odluku da promenim sredinu doneo sam zbog porodičnih obaveza. Odlazak na treninge oduzimao mi je mnogo vremena, a stadion ŽAK-a na pet minuta mi je od stana – kaže Živkov.

„Žute mrave” čeka na proleće borba za opstanak, ali sada s najkvalitetnijim golmanom u ligi, utisak je, problema neće biti. Mnogi ŽAK-u, sa Živkovim pred mrežom, prognoziraju i da će sezonu završti blizu vrha tabele.

– To su površne prognoze, nisam svemoguć. Međutim u isto vreme, koliko mi je poznato, uprava kluba radi na pojačanjima za sve linije tima, novi je i trener Jovica Lakić pa očekujem da sa renoviranim sastavom zaista možemo do opstanka bez stresa, dosta pre samog finiša sezone – jasan je Živkov.

Praznični razgovori, Dimitrije Injac. Fudbal kao život, ali u senci porodice i za nju

Krenuo je Dimitrije Injac iz Kikinde i dostigao zvezdane visine u poljskoj fudbalskoj eliti, debitovao i za naš najbolji državni tim, a sada, može se već reći godinama, tiho uz brojnu porodicu živi daleko od očiju javnosti pa i one sportske i fudbalske u svom rodnom gradu, iako je u fudbalu itekako prisutan i upućen u mnoge njegove segmente, naročito u one menadžerske. Rođen je popularni Dime 12. avgusta 1980. od dobrih ljudi generacije s kraja četrdesetih i početka pedesetih godina prošloga veka, nažalost pokojnih, Bogoljuba i Blagice devojačko Mickovski.

– Od malih nogu zavoleo sam fudbal, a moglo se naslutiti, govorili su stručnjaci još tada, da imam talenat – počinje priču Dime i dan danas dečaki nasmejan.

Uz veliku radišnost, respektabilna karijera bila je već u to vreme na vidiku.

– Radio sam posvećeno od svoje sedme godine pa do 14. u OFK Kikindi. To je moj matični klub i zauvek ću pamtiti te prelepe dečačke dane.

Usledio je poziv novosadske Vojvodine.

– Naravno, kao svaki momčić iz manje sredine u našoj pokrajini, poziv novosadskog kluba godi pa mu ni ja nisam odoleo. Po zavvršetku osnovne škole u Kikindi otišao sam u Novi Sad i zadužio opremu „Lala”.

Nije, međutim, po završetku juniorskog staža dobio bitniju ulogu u seniorskom timu, Vojvodina ga je slala na nekoliko pozajmica srpskoligaškim klubovima i potom je, ispostavilo se, doneo prelomni potez u karijeri.

Otišao sam u Slaviju iz Istočnog Sarajeva, zaigrao u eliti Bosne i Hercegovine, formirao se kao igrač i upoznao prijatelje za celi život. Pokazalo se da sam na taj način i utabao stazu kojom ću krenuti ka Poljskoj. 

Na Novu godinu, 1. januara 2007, Dime je potpisao ugovor sa Lehom iz Poznanja. Došao je u klub tiho, ušao na mala vrata, a uskoro će se pokazati i postao istinska legenda, kojeg ni danas nisu zaboravili u tom gradu. Fudbalski fanovi, koji čine jednu od najmnogobrojnih navijačkih armada u toj velikoj zemlji, i dalje mu se tamo, kada god su prilici, naklone.

– Odigrao sam za Leh preko 200 utakmica, i, kako moji poljski prijatelji i danas ističu, svojim igrama dao značajan doprinos trofejima.

U šampionskoj sezoni Leha, 2000/10, bio je glavna i najjača karika u timu. Igrao je na poziciji zadnjeg veznog i bio osigurač pred odbrambenim bedemom Leha, ali je, uz miran i siguran pas, pronalazio načine i da razgali navijače svoga kluba, lepim i efektnim golovima.

Igrali smo tada protiv velikana, a u Lehu još prepričavaju moje golove protiv Juventusa i Mančester Sitija, pogotovo protiv engleskog tima, koje je tada predvodio s klupe Roberto Manćini, a na terenu Mario Baloteli. Leh je taj meč dobio 3:1. Trener nam je bio čuveni Hoze Maria Bakero, nekadašnji kapiten Barselone, a u našoj ekipi bio je i tada mlađani Robert Levandovski.

Ostalo je zapisano u poljskim pisanim medijima, hranio je Dime tada loptama Levandovskog koji je i zbog te činjenice sebi prokrčio put, preko Borusije iz Dortmunda, ka Bajernu u kojem je ostvario nestvarnu karijeru. Posle pet i po godina Dime je u leto 2012. prešao u varšavsku Poloniju, ali su ga čelnici Leha nakon samo sezone vratili u Poznanj.

– Opet sam za svoj najdraži poljski klub igrao još godinu dana, ali usled stalnih bolova u kolenu morao sam polako da privodim kraju karijeru pa sam to učinio u još jednom poljskom velikanu Vidzevu iz Lođa, tamo sam 2015, kada je Vidzev bio drugoligaš, na terenu rekao zbogom fudbalu.

Samo četiri godine kasnije Dime je imao novi poziv iz Poljske, ali tada da postane sportski direktor Leha. Proletos je klub u Poznanju slavio 100 godina postojanja, a Dima, kako ga Poljaci zovu, bio je zvanica i na velikoj proslavi jubileja.

– Prevagnula je 2019. godine opcija ostanka u Kikindi, zasad je tako. Videćemo šta će budućnost doneti, ali svakako sam angažovan i usmeren prema Poljskoj. Zovu me ljudi iz tamošnjih klubova i pitaju za igrače iz Srbije. Pratim mlade fudbalere kod nas, ima ih mnogo talentovanih, a kada god je to moguće pomognem preporukom da neki od njih zaigraju u zahtevnoj poljskoj elitnoj konkurenciji.

Namerava Dime da proširi menadžersko poslovanje i na druge regione.

– Sigurno, jer posle porodice: Jane, Miloša i Stefana i supruge Sanje, fudbal je moj život i to se, siguran sam, neće promeniti.

Stigne Dime i na utakmice OFK Kikinde.

– Posećujem Gradski stadion, naročito od kada je moj prijatelj Jevto Jarčević trener u klubu. OFK Kikinda je sa njim dobila mnogo, 24 sata tokom 365 dana u godini živi za fudbal. Radi ozbiljan skauting i analize na višem nivou i zato kažem javno da je on suvo zlato OFK Kikinde.

Osim što ste prijatelji, sarađujete i poslovno s Jarčevićem.

– Jevto mi radi skauting i daje predloge, tu je njegova uloga ključna, a kasnije slede moji kontakti u Poljskoj i sve preostalo.  

OFK Kikinda bi, besumnje, profitirala s Dimitrijem Injcem u nekoj ulozi u klubu.

– Reč je o mom matičnom klubu, ne želim da se nudim, ali ako me pozovu, ne isključujem mogućnost nekog vida saradnje. Ono što je sigurno jeste da je zahvaljujući Milenku Jovanovu u OFK Kikindi stvoren dobar i održiv sistem sa akcentom na omladinsku školu i mlade igrače. Klub je sređen, sve je zategnuto, a prvi tim je u sigurnim rukama Jarčevića koji je perfekcionista i ne sumnjam da će na leto OFK Kikinda opet zaigrati u Srpskoj ligi – jasan je Dimitrije Injac.  

 

Ljubav prema Zvezdi, spomen i na oca

Otac Bogoljub usadio mu je ljubav prema Crvenoj zvezdi.

– Ljubav prema Zvezdi u našoj familiji je stvar kućnog vaspitanja. I brat Borislav i sin mu Uroš zadojeni su tom „ideologijom”. Nikad neću zaboraviti sezonu 1990/91. kada sam bio klinac i kada sam najčešće s mojim prijateljom Rosketom gledao kako se Zvezda pela ka vrhu Evrope, a čak i kasnije kada više nisam bio tinejdžer i kada sam zaplovio profesionalnim vodama, svih godina pratio sam Zvezdine igre i malo je nedostajalo da obučem dres voljenog kluba, 2010. godine. Raspitivali su se s Marakane za moje usluge, ali eto, valjda jedini fudbalski san koji nisam dosanjao ostao mi je taj… Huk sa Severa i puna Marakana nemaju cenu.

 

Odlazak Pižona sputao ga u reprezentaciji

Kada je reč o reprezentaciji Srbije, Dime je 9. februara 2011. protiv Izraela debitovao u prijateljskom meču.

– Odigrao sam 45 minuta, kapiten je bio Nemanja Vidić, a selektor Vladimir Petrović Pižon.

Popularni Pižon cenio je Injčeve mogućnosti, ali je ubrzo i okončao svoj kratki selektorski mandat pa je, u najvećoj meri, spletom tih okolnosti i reprezentativna karijera Injca bila zapečaćena.

FOTO: Privatna arhiva

Jevto Jarčević trener OFK Kikinde, jesenjeg lidera vojvođanskog „Istoka”. Možemo i moramo mnogo bolje

Nakon letošnjeg ispadanja iz Srpske lige „Vojvodina”, fudbaleri OFK Kikinde krenuli su u novu sezonu vojvođanskog „Istoka” rešeni da se ekspresno vrate u treći rang, iako pritiska uprave nije bilo. Trener Jevto Jarčević napominje da je letos ključni trenutak bio selekcija igrača.

– Igrači koji su i u Srpskoj ligi pokazali radnu etiku, karakter, lojalnost i motiv za velika dostignuća, ostali su u OFK Kikindi. Nismo paničili u prelaznom roku, bili smo racionalni i strpljivi, a kada je tako uvek očekujete rezultate pa nas je poraz u prvom kolu, od Crvene zvezde u Ruskom Selu, baš pogodio. Tri dana na treninzima niko od igrača reč nije progovorio i bio je to znak da smo dobro posložili ekipu. Nesretni poraz na startu mobilisao nas je i onda je u gradskom derbiju na Vašarištu protiv ŽAK-a bila za nas prekretnica. Pobedili smo u nadoknadi, a potom započeli seriju odličnih partija – kaže Jarčević.

Šansu je dobilo dosta mladih igrača, a oni stariji na pravi način podučili su ih kako treba igrati takmičarske utakmice?

– Da, videlo se to najbolje u Kovinu i kod kuće protiv Jedinstva iz Banatskog Karađorđeva, bile su to naše partije za pamćenje. Najslabiju igru pak pružili smo protiv najvećeg rivala Slobode iz Novih Kozaraca, koja je najduže i bila na liderskoj poziciji tokom jeseni, kada nismo bili ni agresivni ni dobri u pasu. Premda smo na kraju remizirili sa Slobodom, takvu igru više ne smemo ponoviti.

Lep je pogled s vrha tokom „zimovanja”?

– Naravno, ali nema sumnje da na temeljima velike stabilnosti kluba, ovaj tim OFK Kikinde može i mora mnogo bolje na proleće. Dok je pauza radimo i dalje interne analize, a igrači imaju aktivni odmor i raduje me ta vrsta njihove posvećenosti. Prozivku sam zakazao za 25. januar, imamo u planu šest kontrolnih utakmica, a prva će biti 8. februara. Usput, trudimo se i da dovedemo pojačanja, ali neće ih biti mnogo. Bez sumnje, i neki igrači koji su već u klubu i imaju zavidan kvalitet, moraju podignuti tokom predstojećih zimskih priprema nivo fizičke spreme i onda će i oni predstavljati pojačanja za proleće.

Biće i odlazaka s Gradskog stadiona?

– Neće biti mnogo prekobrojnih, ali ne mogu ni svi ostati u klubu. Meni je najvažnije, i pored činjenice da smo bez pritiska uprave u pogledu brzog povratka u Srpsku ligu, što sam siguran da ova ekipa OFK Kikinde ima snagu da prva prođe kroz prolećni cilj – jasan je Jarčević.

Novobečejski pionirski turnir u malom fudbalu. OFK Kikindi pobednički pehar

Pioniri OFK Kikinde, učenici trenera Žive Parabuckog, na malofudbalskom turniru u Novom Bečeju za dečake rođene 2010. godine, osvojili su prvo mesto u konkurenciji još 11 ekipa. Uz to, najbolji strelac turnira bio je Kikinđanin Lazar Sremčev sa šest pogodaka, a osim njega igrali su: Zorić, Tatomir, Madžar, Zečević, Berta, Brković, Kovrlija, Savanović, Jolić, Lazinica i Mandžuković.

FOTO: facebook OFK Kikinda

error: Content is protected !!