Andrijana Gajin radila je tog jutra prvu smenu. Čim je stigla kući, ona i njena devetogodišnja ćerka Anđela maskirale su se u zeke, napunile automobil slatkim paketima i krenule da iznenade i obraduju mališane.

Ova medicinska sestra na Odeljenju hemodijalize članica je Fejsbuk grupe „Mi smo humani Kikinda“ koja, mnogi sugrađani to znaju, redovno, već godinama, organizuje humanitarne akcije. Požrtvovanost u dobrotvornom radu prepoznala je i lokalna samouprava, pa je Andrijana, 2022. godine, dobila Gradsko priznanje „Melanija Nikolić Gaičić“ za humanitarni rad i iskazano dobročinstvo. Sa stalnim i jakim porivom da pomaže drugima, Andrijana, razume se, nije zaspala na lovorikama. Akcije ove grupe su stalne, a poslednje prikupljanje donacija za uskršnje darivanje, jer su ostali članovi bili sprečeni, obavila je sama, iako sve vreme priča u množini.
– Ponovile smo i akciju Grupe, pa su, uoči katoličkog i pravoslavnog Uskrsa, po tri porodice slabijeg finansijskog stanja dobile sve što im je potrebno za obilnu i ukusnu uskršnju trpezu: jaja, farbe, butkicu, pile, salatu, sok, tortu, slatkiše za decu… – kaže Andrijana.

Iako sama odlazi kod ljudi koji joj se jave sa viškom garderobe, posuđa, ukrasnih predmeta, pa zatim, ukoliko je potrebno, sve to pere i priprema za prodaju, iako sve to radi o sopstvenom trošku i u svoje slobodno vreme, iako svo vreme radi i brine o porodici, mužu i dvema ćerkicama, ona stiže, kada završi sve obaveze, da uključi „lajv“ i rasproda, po vrlo simboličnim cenama, sve što je dobila za te svrhe. I skromno kaže: humani su drugi.
– Ima mnogo humanih ljudi, oni daruju i kupuju, daju donacije, i zahvalna sam im na tome. Ove godine rešile smo da obradujemo i decu koja nemaju jednog od roditelja, bez obzira na to u kakvoj su finansijskoj situaciji, htele smo da im ulepšamo Uskrs, da ih obradujemo slatkišima. Imale smo na spisku 14 dece koja su, u najvećem broju slučajeva, ostala bez majke, jedno operisano i jedno dete koje je dijabetičar, za koje smo pravile poseban paketić, a slatke pakete dobili su i braća i sestre.
Novac je sakupljan u nekoliko prodajnih „lajvova“, ali je bilo i anonimnih donacija, i brojnih novih mladih donatora, što je prijatno iznenadilo Andrijanu. Čini se da njena energija i neodustajanje od toga da stalno i nesebično pomaže, inspiriše druge.
– Pravile smo i nagradne igre u kojima redovno učestvuje više od 50 ljudi, a imale smo i donacije u novcu – anonimnih uplata bilo je, ukupno, oko 20 hiljada. Mladi ljudi velikog srca, učenici, članovi parlamenata srednjih škola: „Miloš Crnjanski“, Ekonomsko-trgovinske škole i Gimnazije, sakupili su u svojim akcijama 38.500 dinara i veoma smo im zahvalne na tome – nabraja Andrijana.

Tako je sakupljeno oko 70 hiljada dinara za hranu i slatke paketiće u uskršnjim akcijama. Usledila je kupovina, tražilo se gde je jeftinije, a da bi kupila više kinder-jaja i čokolada, putovala je u Beograd. Za ovo putovanje, kao i za sve ostale vožnje u nabavkama i poklanjanju, plaća gorivo iz svog džepa. I čuva sve račune od kupovina poklona kako bi, mirne savesti, sve to bilo kome i bilo kada mogla da pokaže.
Svoje angažovanje, vreme i trud, takođe, ne naplaćuje. Zato je, tog četvrtka, po povratku s posla, uspela samo da popije kafu, stavi zečije uši Anđeli i sebi, nacrta im nosiće i brkove i utovari u gepek već pripremljene pakete. Ovoga puta, pomogla je, prvi put i naša sugrađanka na radu u inostranstvu, takođe medicinski radnik, Ema Rica. Pošto su prethodno proverile da li su deca kod kuće, zaputile su se na 14 adresa. Usput su, na igralištima, po ulicama, svuda gde su videle decu, poklanjale slatkiše. Bilo je puno radosti toga dana, kaže.

Ipak, „zečići“ su doživeli mali peh. U povratku sa jedne od adresa, u kraju koji ne poznaju dovoljno, ušli su u jednosmernu ulicu sa pogrešne strane i sada ih očekuje sudija za prekršaje i kazna između 10 i 20 hiljada dinara.
Kao i mnogo puta do sada, u dodeli paketa porodicama van Kikinde pomogla joj je sestra bliznakinja Marijana, takođe medicinska sestra, koja živi u Iđošu i na raspolaganju je uvek kada zatreba, kaže Andrijana.
– U pitanju je naše odrastanje, nismo imale mnogo toga, roditelji su nam bili bolesni, majka je, kada nas je rodila, otišla u invalidsku penziju i mučila se da nam obezbedi sve što nam treba. Zato smo se i školovale za medicinske sestre, zato i imamo potrebu da pomognemo. Mnogo puta pomislim da ne mogu više, da ću morati da odustanem, ali kada, kao i ovoga puta, vidim dečije osmehe i njihovu sreću, moram da nastavim dalje – izgovara polako Andrijana, sa knedlom u grlu.

Andrijana i njeni ljudi ne čine samo koliko mogu, već mnogo više. Ona vidi nevolju, prepoznaje potrebu, nemaštinu i tugu i ne sudi i ne zamera, već se odmah pokreće i pomaže. Svakoga dana, bar jednoj osobi. I svi njeni kapaciteti usmereni su ka tome da bude manje tužnih, gladnih i nesrećnih. Ona je dobar čovek.
S. V. O.
Turniru su prisustvovali gradonačelnik Kikinde Nikola Lukač, predsednik Skupštine Grada Mladen Bogdan i gradski većnik za sport i omladinu Dragan Pecarski.
Goran Ristić, predsednik Saveta MZ Mokrin, dodao je:
Direktor SC „Jezero” Dejan Pudar, istakao je:
Nenad Tanasijević, generalni sekretar Nacionalnog sportskog saveza 3h3 basket, zaključio je:
D. P.
Mučili su se Kikinđani, kao i mnogo puta dosad tokom ove sezone, bez oštrice u napadu, a košmar od utakmice stvorio im je Luka Kostić. „Desetka” Tise odigrao je gotovo za ocenu 10! Šahovskim rečnikom kazano, bila je to simultanka u dvoboju ovog 25-ogodišnjaka protiv kikindske konfuzne i odsutne odbrane zajedno s golmanom. Sva tri gola bila su gotovo preslikana i otprilike s iste udaljenosti, poludistance. Nameštao se neometan Kostić i nepogrešivo ciljao triput, a mogao je biti čak i četvorostruki strelac, ali je saveznik naše ekipe, koja mu je tu priliku i servirala, tada bila stativa.
Kostić je izvrsnu partiju navestio rano, već u 10. minutu, udvostručio prednost u 27, a između dva pogotka gađao stativu. Tračak nade u preokret ukazao se kada je Molnar, tek što je na početku nastavka ušao u igru, u 47. minutu, izbio sam pred, inače vrlo dobrog, golmana Tise Vojvodića i matirao ga u situaciji „jedan na jedan”. Međutim, umesto željenog rezultatskog poravnanja, usledio je nokaut na suprotnoj strani i het-trik Kostića u 61. minutu. Do kraja, Vojvodić je imao nekoliko dobrih intervencija i tako sprečio našu ekipu da u finiš meča barem unese dozu neizvesnosti, a detalj vredan pažnje još je bilo i isključenje domaćeg Rafaela, koji je bliže kraju, u razmaku od pet minuta dvaput opomenut žutim kartonom pa je već tada, u 83. minutu kada mu je pokazna karta crvene boje, postalo jasno da OFK Kikinda danas gubi i pada na sedmo mesto lestvice.
– Ponosni smo što naš klub organizuje po 39. put turnir, a posebno što on nosi ime po proslavljenom džudisti, a i cela Kikinda kao grad sporta ponosna je na ovaj naš klub koji je prošle godine bio najuspešniji sportski kolektiv u gradu. Opredeljenje našeg grada je bilo da ulaže u sportsku infrastrukturu, u sportiste i talente i da promoviše prave vrednosti. Najvažnije je da deca imaju čime da se bave, a Kikinda sutra mora da izgleda tako da omogući svakom detetu da se bavi sportom, da se ulaže u infrastrukturu i da Kikinda sutra mora da postane još veći centar, još opremljenije da imamo sve klubove i objekte i da Kikinda sutra bude na mapi ozbiljnih sportskih centara u našoj predivnoj Srbiji. Na džudo mapi, u ovih nekoliko dana, naš grad je bio praktično centar Evrope i sveta. Ovde je u kampu, koji je prethodio turniru, prošlo nekoliko stotina reprezentativaca iz 11 zemalja i to je ono što Kikindi omogućuje da nepreduje i da definitivno bude, kako mi kažemo, grad sporta. Naravno da ćemo da i ubuduće ulažemo u sport i infrastrukturu – rekao je Lukač.
Jelena Krvopić, predsednica Partizana, nadovezala se:
Direktor Partizana Svetislav Vukmirica dodao je:







