Најновије

dani ludaje deca

„Dani ludaje“, 38. put, biće održani od 14. do 17. septembra. Od sutra će predškolci, kao i godinama unazad, posetiti nekoliko gradova i pozvati ih u goste.

Karavan će u ponedeljak biti u Subotici, u utorak u Somboru, a u sredu u Zrenjaninu i Novom Sadu. U petak će na „Dane ludaje“ biti pozvani Beograđani, a zatim, u utorak, 12. septembra, i građani Temišvara.

Narandžasta povorka mališana upoznaće potencijalne goste sa programom manifestacije na kojoj nas očekuju takmičenje za najtežu i najdužu ludaju, i sportski, kulinarski i kulturni programi, između ostalih i: „Karneval predškolaca“, „Banatski fruštuk“, „Gostinska soba“, „Evropski kutak“, „Sajam preduzetnika“.

U muzičkom delu nastupiće Stefan Milenković, „Ju grupa“, Nele Karajlić, Milica Pavlović i Saša Matić.

Djordje i Ivana 4

Sjajni muzičari, moćni vokali, tvrdi rok-zvuk i sami hitovi rok-bendova sa prostora Jugoslavije od pre šest decenija do danas ređali su se sinoć na Trgu, na koncertu pod nazivom „Da se ne zaboravi“ koji su priredili Đorđe David, „Death Saw“ i Ivana Peters.

U žestokoj završnici „Kikindskog leta“ publika na Trgu uživala je puna dva sata, pevajući sa Davidom i Ivanom koji su ih osvojili profesionalizmom i neposrednošću.

– U Kikindi sam posle 20 godina, poslednji put ovde sam nastupao, takođe sa Ivanom, na Moto-susretima na Plavoj banji. Sada sam došao da se kandidujem za nastup na „Danima ludaje“ jer je to stvar prestiža. Ako dobro odradimo večerašnji koncert, možda imamo šansu – rekao je Đorđe publici koja ga je, u tome, u nastavku večeri, zdušno podržala.

Iako je nastup kasnio čitav sat (muzičari su to opravdali radovima na putu), publika je imala strpljenja da isprati i vrlo savesne tonske probe i da sačeka koncert koji im je doneo puna dva sata čiste energije i sjajne atmosfere.

Ivana Peters, pevačica grupe „Negativ“, karijeru je započela kao vokal (uz Gocu Tržan) pop-grupe „TAP 011″. Đorđe David najavio ju je kao najbolji ženski vokal na Balkanu.

– Rokenrol još uvek živi, „Negativ“ još uvek postoji, imamo nove pesme, samo još treba da ih snimimo. Mi uvek imamo gde da nastupamo, imamo svoju „fan-bazu“. Nije lako, ali kod nas je rokenrol u zapećku, mislim da su malo bendovi krivi, ali nema nas ni u medijima – kaže Ivana.

Đorđe David, devedesetih godina pevač grupe „Generacija 5“, po zanimanju glumac, sada nastupa sa bendom „Death Saw“. Mlađim naraštajima poznat je i kao član žirija takmičenja „Zvezde Granda“.

– Uprkos tome što ga mediji ignorišu, rokenrola itekako ima. Ne možete da vidite spotove, stavljen je sa strane, ali imamo strašne klince u ovoj muzici, u čitavoj državi – kaže Đorđe. – Večeras predstavljamo Aleksandra Josifovskog koji je bio moj prvi superfinalista u „Zvezdama Granda“, i zauzeo je prošle godine drugo mesto, i, takođe mog kandidata, ovogodišnju pobednicu, Slavicu Angelovu iz Strumice. Zahvaljujući njoj sam uspeo u svojoj misiji, da osvojim parče prostora sa takvom muzikom jer je finalu pevala Luisa Armstronga.

I Đorđe i Ivana uspeli su, prisnim odnosom sa publikom i izvanrednim darom za komunikaciju, potpuno da osvoje Kikinđane svih generacija. Ovaj završetak „Kikindskog leta“ ostaće upamćen, a rokeri, stariji i mlađi, sigurno će priželjkivati njihov nastup na „Danima ludaje“ ili bilo kojim drugim povodom.

Hitna pomoc

Dečak od nepune dve godine smrtno je stradao danas u popodnevnim satima dok se igrao sa bratom blizancem. Pretpostavlja se da se, u igri, slučajno, upetljao u kanap od zavese. Dečaci su bili sami u sobi dok je majka otišla do obližnje prodavnice.

U povratku, majka je zatekla sina bez svesti, sa kanapom oko vrata. Istrčala je iz kuće sa detetom i zatražila pomoć. Komšije su pokušale da pomognu, detetu je dato veštačko disanje, zatim ga je Hitna pomoć odvezla do Bolnice u kojoj su lekari pokušali da ga reanimiraju. Nažalost, bilo je prekasno.

Mladi roditelji sa dečacima su se nedavno doselili u svoju kuću u ulici Sterije Popovića. Dečaci bi rođendan proslavili u novembru.

Tragedija je potvrđena u Policijskoj upravi u Kikindi u kojoj kažu da je o događaju obavešteno Više javno tužilaštvo u Zrenjaninu.

sova buba 8

Najveća sova na svetu od pre nekoliko meseci živi u Kikindi. Zove se Buba i kućni je ljubimac porodice Trumbetašev. Buba je još uvek mala, ima 4,5 meseca, i visoka je više od pola metra. Kada poraste, biće visoka 70 centimetara, a raspon krila biće joj 1,9 metara.

Njena vrsta zove se velika ušara ili orlova sova, zbog kandži kojima, na kvadratni centimetar, hvata jednu tonu. Na latinskom naziv vrste je Bubo bubo,  otud i ime. A u kuću Trumbetašovih, porodice koja se, inače, na svom poljoprivrednom gazdinstvu, bavi kozarstvom, stigla je jer je Kikinda grad sova, kaže Veselin Trumbetašev. Ali i kao kompromis.

– Išao sam jednom na vašar i video sam, usput, jastrebare. I onda sam hteo jastreba. Rekao sam to ženi, ali ona je htela orla. Onda je čula da su se u Srbiji prvi put, u odgajivačnici, izlegla tri ptića najveće sove i odmah smo se dogovorili. Red je da u Kikindi živi najveća sova. Ona je, inače, ista kao mala ušara, kojih ima u gradu, samo u mnogo većem izdanju. Kad smo dobili Bubu, bila je beba, mala kao veće pile, bela i čupava. Živela je s nama u kući, celu noć je skakutala na prozoru – kaže Veselin.

Orlova sova je evroazijska ptica grabljivica. Životni vek u prirodi joj je 20-25 godina, u zatočeništvu živi i do 60 godina. Naziv je dobila zbog kandži i veoma je opasna. U prirodi lovi glodare, zečeve, ježeve. ali je zabeleženo i da noću po plen ulazi u gnezda jastrebova i sokola. Ima bešuman let. Jedina među pticama ne može da pomera oči, zato glavu okreće za 180 stepeni.

Veselin ima dozvolu za držanje Bube od Ministarstva za zaštitu životne sredine, na šta ga i Zakon obavezuje.

– Buba, ipak, nije ista kao pripadnici njene vrste koji žive u divljini, ona je inpritovana ptica, što znači da je odgajana u inkubatoru – objašnjava Veselin. – Bubini majka i otac su iz Češke. Ja sam je dobio na poklon iz legalne odgajivačnice u Pančevu, tu je rođena. Pošto je iz inkubatora, ona ne može da se snađe u prirodi. U tome je razlika između nje i sova iz divljine. Ima brata i sestru, što znači da je jedna od pet legalnih ptica te vrste u Srbiji.

Jedan od razloga zbog kojih Bubini srodnici nisu popularni kao ljubimci je i to što je teška za obuku.

– Buba je jako pametna, ali ima svoju narav, i neće da sluša. Ona misli da je čovek njena vrsta, mene i ženu smatra za roditelje i nas ne dira. Ulovila nam je bila mačku, ali je mačka uspela da pobegne. Ja se igram sa njom, ceo dan smo zajedno, pravi mi društvo. Ponaša se kao kuca ponekad, ima svoje igračke, loptu, kamiončiće, ali najviše voli da uzme ženinu papuču i da je „udavi“ u bazenu. Od kad je stigla, omiljena igračka joj je mali beli meda. Kada spava, čučne, a spava kada i mi, danju ponekad dremne. Zapravo ima dobar karakter, tako smo je mi naučili – priča Veselin.

Bubina vrsta spada u usamljene ptice. Buba to, svakako, nije. Veselin i Sonja već joj znaju i raspoloženja. Kada joj je zabavno, ljulja gornji dao tela, a kada je ljuta, perje oku ušiju joj se povlači u nazad. I to najčešće kada naiđu Laza i Maša, pulini koji je, obično, nerviraju. Inače, kada fiksira pogledom, zenice joj se potpuno prošire, i tada se zna da je spremna za akciju.

Buba je sada već devojčica i ima svoj stan-volijeru sa bazenom od 13 kvadrata. Međutim, brzo raste, već nema mesta da raširi krila i zato joj se gradi novi, takoreći manji jednosoban stan od 30 kvadrata i tri metra visine, sa bazenom, naravno.

Posebna priča je hrana za Bubu koja je, razume se, posebna.

– Kao mala, jela je do devet jednodnevnih pilića na dan. Sada jedan njen obrok čine dva bela pacova i dve do tri prepelice. Prvo sam joj hranu kupovao u Novom Sadu. Shvatio sam da je to preskupo, pa sam rešio da pokrenem proizvodnju pacova i japanskih prepelica. Za to su mi bila potrebna i dva inkubatora po koje smo išli u Temišvar. Tada mi je žena rekla da je mnogo jeftinije da, kada mi je dosadno, idem u kafanu, nego da držim sovu – priznaje Veselin.

Čini se da je supruga Sonja bila u pravu kada su u pitanju troškovi. Jer, kada se Buba prehladila, shvatili su da je najbliži doktor za nju jedan veterinar, Italijan u Dubaiju. Samo razgovor sa veterinarom koštao je 200 evra, a injekcije protiv upale grla su, takođe, stigle iz Emirata. Nismo pitali za cenu. Ali smo shvatili zašto je Sonja zove Buba-trošak.

Buba je, ipak, dobra devojčica i mnogo voli da se šeta po Trgu vezana na ruci svog gazde. Tada joj prilaze deca i svi bi da se fotografišu sa najvećom sovom na svetu koja, sasvim očekivano, živi u gradu ušara, malih i velikih, svakako pitomih. Kao i ljudi u mestu čiji su zaštitni znak.

371910851_3310381305774797_376075097454173488_n

Na 58. Filmskim susretima u Nišu, glumac Narodnog pozorišta u Kikindi – Vladimir Maksimović – dobitnik je nagrade za najbolju epizodnu ulogu (ulogu brata blizanca) u filmu „Ovuda će proći put”.

Rad na Pavlu, Petrovom bratu blizancu je bio vrlo uzbudljiv i izazovan jer smo ih pravili na liniji između stripa i realnog. Naravno rediteljka Nina Ognjanović je bila uvek tu da nas pridržava da tu liniju nigde ne pređemo, i pored nje cela ekipa iz Toplog Dola. Petar i Pavle su jedna uloga dva lika, što ni malo nije bila olakšavajuća okolnost, naprotiv.

– Kao i što to inače biva, blizanci se dopunjuju a i razlikuju, toliko smo pokušali a verujem i uspeli u glumačkoj interpretaciji ova dva lika. Ovo mi je prva filmska nagrada i sama ta činjenica govori koliko mi je draga. Nagrada mi je bitna jer dolazi sa najstarijeg festivala, sa jedinog glumačkog festivala i festivala gde nas kolege ocenjuju. Takođe, veoma je značajna jer tradicionalno niška publika je ta koja voli i čuva svoje glumce, drago mi je da sam se upisao među nagrađene – rekao je Maksimović.

Film Nine Ognjanović prikazan je na ovogodišnjem FEST-u, nakon svetske premije na Slamdens festivalu u SAD gde je dvostruko nagrađen. Film govori o devojci Jani koja nije zadovoljna u svojoj sredini i stranca koji dolazi u malo selo vidi kao svoj izlaz.

Uloge tumače: Jana Bjelica, Ninoslav Ćulum, Vladimir Maksimović, Eva Ras, Svetozar Cvetković, Zlatan Vidović…

Mladi glumac kikindskog pozorišta ovdašnjoj publici poznat je po predstavama koje su premijerno izvedene u protekloj sezoni: „Ljubavno pismo” reditelja Dragana Ostojića, gde je pobrao simpatije gledalaca ulogom Momčila, i „Oblaci” u režiji Stevana Bodrože, u kojoj mu je poverena glavna rola, lik pesnika Dušana Vasiljeva.

 

372419399_263639603163014_3197812905233808998_n

Na gradskom trgu večeras (subota, 2. septembar) biće održan koncert Đorđa Davida i njegovog benda „Death Saw”, sa Ivanom Peters i gostima Aleksandrom Josifovskim i Slavicom Angelovom.

Početak koncerta koji Grad Kikinda poklanja sugrađanina, zakazan je za 20 časova.

Ovim koncertom biće završeno Kikindsko leto, manifestacija koja je sugrađanima pružila raznovrsne sadržaje i ulepšala im proteklo leto u gradu.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

mamutfest

Tradicionalna manifestacija koju organizuje Narodni muzej Kikinda „Mamutfest” biće održana u petak 8. i subotu 9. septembra. Prvog dana, u dvorištu muzeja, deca će praviti rođendanske čestitke, a a u subotu sledi niz radionica gostujućih muzeja , izložba „Leta pre neta” Muzeja nauke i tehnike iz Beograda, i otvaranje parcipativne izložbe/priče u slikama „U društvu sa mamutom”.

Koncert za bebe. edukativna lutkarska predstava Dečijeg pozorišta „teatrilo” , ali i plesna radionica- deo su sadržaja predstojećeg „Mamutfesta”.

Devic 1

Istoričar Nemanja Dević danas je u Kikindi, u organizaciji Istorijskog arhiva, promovisao svoju knjigu „Za Partiju i Tita: partizanski pokret u Srbiji 1941-1944“ sa kojom je odbranio svoju doktorsku disertaciju.

Govoreći o tome da su istoričari koji se bave kritičkom istoriografijom često suvišni i nepoželjni, Dević napominje da i sam deli tu sudbinu.

– Postoje određeni narativi u društvu koji su se formirali pod uticajem višedecenijske propagande, filmova, književnosti. U našem društvu svakodnevno ima previše prošlosti. Suvišni su istoričari koji se oslanjaju na istorijske izvore, koji ruše i preispituju mitove, koji mitovima postavljaju neugodna pitanja – kaže Dević.

Kao istoričar, dodaje, nastoji da utvrdi tačne podatke u svakom svom istraživanju, ne osvrćući se na ideologiju i propagandu.

– O partizanima se pisalo mnogo, Do 1985. godine, na teritoriji cele tadašnje Jugoslavije bilo je objavljeno između 80 hiljada i 100 hiljada različitih naslova, od novinskih članaka do biografija. To govori o snažnoj propagandi koja je trebalo ne samo da rekonstruiše Drugi svetski rat, nego da ga konstruiše. Ideologija je legitimna, ali mi živimo u postideološkom dobu i, ako se bavimo istorijom, treba stalno da se preispitujemo. Ovom knjigom ja nisam dao konačnu i savršenu, idealno objektivnu verziju istorije, nego sam postavio neka nova pitanja. To je moja težnja, da kritički iščitavam postojeću literaturu, da koristim nove izvore i da otvaram nova pitanja. Nadam se da će nove generacije demantovati nas, kao što mi ponekad demanutujemo stare generacije istoričara, to ću smatrati iskorakom – objašnjava Dević.

U Institutu za savremenu istoriju u kojem je zaposlen, kaže, ne radi se na novim i epohalnim otkrićima, ali se postavljaju nova pitanja, otkrivaju izvori i trude se da period od 1941. do 1945. godine prikažu kao jedan dramatičan i kompleksan period u istoriji srpskog naroda koji treba razmatrati iz više uglova.

– Živimo u vremenu degradacije vrednosti institucija i ljudi od struke, pogotovo usponom društvenih mreža imamo situaciju da smo maltene svi postali eksperti za sve i tu vidim najveći problem i potencijal za dalje urušavanje kredibiliteta i ustanova i stručnih pojedinaca. S druge strane, trudim se da svojoj generaciji poručim da na događaje ne gleda crno-belo. Andre Žid je rekao da je sivo jedina boja istine, i upravo tako, sa mnogo nijansi, treba gledati prema prošlosti.

Iako je doktorirao sa monografijom o partizanima, napisao je i nekoliko knjiga o Ravnogorskim pokretu i bio u javnosti označen kao revizionista, četnik, što je, kako kaže, sudbina istoričara koji se bave savremenom istorijom, da budu obeleženi po onome što istražuju.

Na današnjoj, dobro posećenoj promociji, publika je imala priliku da sa ovim perpektivnim istoričarem sučeli mišljenja, kao i da kupi dva njegova dela: „Za Partiju i Tita: partizanski pokret u Srbiji 1941-1944““ i „Srpska priča – Sećanja iz rata i revolucije 1941-1945 – Aleksandar M. Milošević“.

prva-knjiga-2023

Tri knjige mladih autora do 35 godina starosti biće objavljene na osnovu konkursa koji tradicionalno raspisuju Grad Kikinda i Banatski kulturni centar, iz Novog Miloševa.

Članovi žirija doneli su odluku da objavljivanjem prve knjige nagrade autore: Ninu Katana za zbirku priča „Beznađe“,  Uroša Pavlova za zbirku poezije „Nebo su razgažene cipele“ i Milivoja Bajšanskog za knjigu „Sve junake po imenu znadem: Atribucija junaka u pesmama Tešana Podrugovića“.

Jubilarni, 15. konkurs bio je otvoren od 1. maja do 1. avgusta, i u tom periodu mladi autori slali su prijave sa neobjavljenim rukopisima poezije i proze, eseja i književne kritike, naučnih i istraživačkih radova. Na konkurs je pristigao veliki broj rukopisa, a tročlani žiri je imao zadatak da izabere i nagradi tri rukopisa. To je zahtevalo više čitalačkih krugova, detaljnu analizu i razgovore o knjigama koje su pristigle na konkurs.

Žiri je radio u sastavu: dr Mladen Đuričić, književni kritičar; msr Andrea Beata Bicok, književna kritičarka; i Radovan Vlahović, književnik i direktor BKC-a (predsednik žirija). Oni su u svom saopštenju istakli da nagrađene knjige pripadaju različitim književnim žanrovima, ali da svaka od njih na originalan način obrađuje temu kojom se autori bave.

Zbirka kratkih priča, simbolično naslovljena rečju „Beznađe”, već na prvo čitanje izdvojila se među proznim rukopisima. Nina Katana je u njoj otrgla od zaborava bolne i emotivne trenutke života, koje – zahvaljujući svojoj spisateljskoj veštini – uspeva da pretvori u sugestivne kratke priče koje, povezane istim naslovom, čine vrednu i kompaktnu književnu celinu.

S druge strane, Uroš Pavlov ispisuje poeziju koja nastaje kao odgovor na različite društvene (i lične) teme. On nam donosi snažne pesničke slike, karakteristične za poeziju koju ispisuju mladi autori u poslednjoj deceniji, ali istovremeno komunicira i sa tradicijom, pokazujući nam da gradi svoje stihove na bogatom čitalačkom iskustvu.

Nasuprot toj modernosti, stoji treća nagrađena knjiga, u kojoj se Milivoj Bajšanski okrenuo tradiciji, istražujući narodnu književnost i atribuciju junaka u pesmama Tešana Podrugovića.

Rukopisi nagrađenih autora biće objavljeni u ediciji „Prva knjiga“ Banatskog kulturnog centra.

radovi skola basaid

U Osnovnoj školi „1. Oktobar“ u Bašaidu u toku leta preduzeti su radovi u svlačionicama i toaletima pored fiskulturne sale.

– Od Pokrajinske vlade po konkursu nam je odobreno 2,6 miliona dinara za ove radove. Zvanična primopredaja biće ovih dana. Sada je, od prioritetnih radova, preostalo da se rekonstruiše deo dvorišta Škole – rekao je direktor, Mirko Vlajkov i naglasio da, do pre nekoliko godina, u ovu ustanovu nije ulagano najmanje četiri decenije.

Prvi radovi posle dužeg vremena bili su rekonstrukcija fiskulturne sale, nova rasveta u Školi i grejanje, istakao je gradonačelnik Nikola Lukač prilikom posete Bašaidu.

– Najnoviji radovi obezbediće još bolje uslove za đake u Bašaidu. Grad je ove godine opredelio 40 miliona dinara za rekonstrukcije, popravke i sanacije u osnovnim školama. Dobra saradnja sa pokrajinskim i republičkim organima rezultirala je odobravanjem projekata našim školama – rekao je Lukač. – Nećemo se zaustaviti, neke školske zgrade su stare i dotrajale, trudimo se da pravimo prioritete.

Samo ove godine, novac za radove od pokrajinske i republičke vlade dobile su i škole „Vuk Karadžić“, „Đura Jakšić“, „Feješ Klara“, „Jovan Popović“, „Petar Kočić“ u Nakovu. Uz dobru saradnju, udruženim snagama, doprinećemo još boljoj opremljenosti svih škola na teritoriji Kikinde, zaključio je gradonačelnik.