Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja, zaštitnika putnika, moreplovaca, ribara i splavara. Procenjuje se da gotovo polovina pravoslavaca u Srbiji slavi Svetog Nikolu. Ranijih godina važila je izreka da ko ne slavi svetog Nikolu, onda ide u goste.
Sveti Nikola je bio čudotvorac, zaštitnik dece, moreplovaca, siročadi, mornara, siromašnih, putnika, trgovaca, čak i lopova.
Slava Svetog Nikole pada u vreme velikog božićnog posta. Tradicija je da se za Nikoljdan pripremaju posna jela.

Budući da je poznat Sveti Nikola i kao zaštitnik dece, od davnina je postojao običaj da se na dan kada se ovaj sveatc slavi deca daruju orasima, jabukama i slatkišima. Tokom noći, dok deca spavaju, Sveti Nikola bi ima ostavio darove u cipele ili pokraj prozora. Deca bi, naročito za taj dan, očistila svoje cipele i stavila ih blizu kreveta kako bi se ujutru prvo njima obradovala.
Na ovaj praznik, gde god da se nađu, lađari spuštaju sidra. Zaustavljaju lađe dok se mornari pomole svetitelju i onda nastavljaju put. Pripremaju topove za paljbu odajući počast svome zaštitniku. Na ovaj način slavu je obeležavao i knez Miloš Obrenović.
U Vizantiji je na Svetog Nikolu bio običaj da se na taj dan amnestiraju zatvorenici. U narodu postoji verovanje da će onome ko danas oprosti dug sledeća godina biti bogata i plodna. Postoji i verovanje da danas ne treba nikoga podsećati na dug, niti mu dodatno otežavati položaj zbog toga što je dužnik.






Letos, u jednom od najtežih perioda u istoriji OFK Kikinde, predsedničku funkciju u klubu s Gradskog stadiona prihvatio je Žolt Gačka. Zaljubljenik u fudbal i član prethodne garniture Upravnog odbora, kada je iz senke i s mesta potpredsednika kluba pomagao i finansijski i pregorom, minule jeseni osetio je, u celokupnoj punoći, koliko je teško kormilariti fudbalskim kolektivom u trećem rangu nadmetanja.
Prvi tim, kada je reč o takmičarskom delu, ostao je na jednocifrenoj brojci osvojenih bodova, iako ih je, po mnogima, zaslužio barem duplo više.

