Etno kamp, koji se 24 godine održava istovremeno sa Festivalom narodnih orkestara u organizaciji ADZNM „Gusle“, završava se sutra.
Okupio je 25 studenta etnokoreologije i etnomuzikologije iz Banja Luke, Beograda, Novog Sada, Štipa iz Makedonije i učenike srednjih muzičkih škola iz Kraljeva, Subotice i Sombora. Među njima su i Vanja Vujičić, studentkinja i članica iz Folklornog ansambla „Vila“ i Nađa Burmas, studentkinja Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu.
– Na etno kampu sam četvrti put i svake godine to je novo iskustvo – rekla je Vanja. – Teme su zanimljive i puno toga sam naučila o prošlosti Srba u Vojvodini, Mađarskoj i Rumuniji. Pored toga, svaki put steknem nova prijateljstva.
Nađa je iz Vrnjačke Banje, prva je godina fakulteta na odseku etnomuzikologija i etnokoreologija.
– Godinama unazad slušam o ovom etno kampu i sada sam dobila priliku da dođem u Kikindu. Oduševljena sam predavanjima, programom koji je osmišljen za nas i uopšte koncepcijom kampa. Puno toga sam naučila i ono što je još važnije, znanja koja sam stekla moći ću da primenim.
Mentorka kampa je dr Dragica Panić iz Banja Luke, a komentori su dr Kristina Planjanin Simić i Katarina Nikolić.
– Ovo je jedinstvena prilika da srednjoškolci i studenti tokom leta steknu nova saznanja. Uz stručna predavanja, tu je i mogućnost da porade na vokalnim tehnikama, nauče novo u igračkim radionicama, da imaju pristup ranijim proučavanjima u Mađarskoj, Rumuniji i Vojvodini. Sve što su naučili moći će da pokažu publici na koncertu. Pored očuvanja tradicije, naš cilj je povezivanje studenata i akademija u regionu u čemu smo uspeli i sada se uključuju i druge zemlje – rekla je dr Kristina Planjanin Simić.
Za učesnike su organizovana predavanja eminentnih stručnjaka iz zemlje i regiona i muzičke, igračke i pevačke radionice. U okviru istraživanja posetili su mađarsko mesto Batanja, rumunska Arad i Čenej i srpsko Kumane gde su videli kako izgleda rad na terenu.
Majka Dušana Vasiljeva preminula je 17. jula 1908. godine – na dan kada je, 116 godina kasnije, istoričar Dragan Beleslić, arhivista u Istorijskom arhivu, u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ predstavio rezultate svog istraživanja. Upravo ovaj podatak, dobijen preciznim uvidom u matične knjige, menja pojedine biografske navode.
– Da je majka zaista preminula 1904. ili 1905, kako neki autori tvrde, Spasoje bi bio njegov polubrat, a ne rođeni brat, i Vasiljev bi imao samo jednu polusestru. Ovako, utvrđeno je da je imao četvoro rođene braće i sestara. U literaturu je ušlo i da je najstarije dete jer niko nije istraživao, a on je najstarije preživelo dete. Pre njega rođena je njegova sestra Zagorka koja je poživela samo dve godine – objasnio je Beleslić.
Predavanje pod nazivom „Dušan Vasiljev: biografija i porodično stablo“ rezultat je šestomesečnog istraživanja, a kompletan rad biće objavljen krajem godine u časopisu „Attendite“. Autor ističe da je reč o prvom naučnom istraživanju o Dušanu Vasiljevu koje potpisuje istoričar.
– Do sada su uz njegova dela objavljivane kratke biografije, zasnovane na sećanjima njegovog brata Spasoja koji je objavio Dušanova dela posle njegove smrti, i na usmenim izvorima. Problem je u tome što niko nije istraživao pisane izvore. U svom radu koristio sam matične knjige, domovne protokole, testamente i dokumentaciju o zanatlijama. Tako sam došao i do podatka da njegov otac nije bio stolar, kako se godinama pogrešno navodi, već kožar. U literaturi su čak pomešani podaci njegovog oca i strica – navodi Beleslić.
Vasiljevljeva biografija do sada je bila i nepotpuna i netačna – što je dovelo i do pogrešnog tumačenja njegovog stvaralaštva.
– Moj početni motiv bio je da prikažem porodično stablo jedne poznate ličnosti iz Kikinde i da ih vidim kao ljude, da to ne budu samo podaci. Kada sam završio, čitajući Dušanovu biografiju, shvatio sam da nije dovoljno obimna i da ima puno grešaka – od rođenja do smrti.
Jedna od ukorenjenih predstava bila je i da je pesnikova porodica bila veoma siromašna. Beleslić tvrdi da je to netačno.
– Dok je njegova majka bila živa, i sve do 1909. godine, pripadali su višoj srednjoj klasi. Nelogično je da su školovali sedmoro dece, od kojih su svi postali profesori, a da su bili izuzetno siromašni. To je nemoguće čak i danas. Ideja o siromaštvu potiče iz konteksta Prvog svetskog rata: otac je bio na frontu, Dušan je sa 14 godina sam izdržavao porodicu i školovao se. Država se tada raspada, porodica se raspada, Dušan se odvaja i počinje da se traži. To je bio prelomni trenutak u njegovom životu – tvrdi Beleslić.
Na pitanje kako je, kroz istraživanje, doživeo Vasiljeva kao čoveka, odgovara:
– Mislim da je bio mlad, nedovoljno zreo i neshvaćen. Ljudi koji su se bavili njegovim delom dolazili su sa drugih prostora – sa juga Srbije i iz Šumadije, i nisu razumeli Banat posle Prvog svetskog rata. On je pisao upravo o tom prostoru, o toj multinacionalnoj sredini koja je u jednom trenutku ostala na ničijoj zemlji. I geopolitičke okolnosti uticale su na pesnikov osećaj identiteta. Dok se on seli, pomera se i granica između Rumunije i Kraljevine SHS koja se pravila četiri godine. On se gubi u nacionalnom smislu, čak je pokušao da doda „ić“ na prezime kako bi se integrisao, ali ga društvo nije prihvatilo.
Na kraju, Beleslić izražava nadu da će njegovo istraživanje biti podsticaj književnim kritičarima da Vasiljevljevo stvaralaštvo sagledaju u novom svetlu: „Želeo bih da ovaj rad podstakne ljude da ponovo pročitaju njegove pesme u kontekstu u kom su nastale. Tek tada ćemo razumeti ko je bio Dušan Vasiljev.“
U prepunom holu Narodne biblioteke predavanje Dragana Beleslića izazvalo je veliku pažnju, ali i pitanja i dodatke iz publike, iz ličnih i porodičnih aspekata onih koji su imali kontakte sa nekim od članova porodice Vasiljev.
U dvorištu Kurije večeras je zvanično otvoren 24. Međunarodni festival narodnih orkestara – FENOK, koji organizuje ADZNM „Gusle“ uz podršku Grada Kikinde i Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Pred brojnom publikom, Festival je otvorila pokrajinska sekretarka Aleksandra Ćirić Bošković, a goste i domaćine pozdravio je gradonačelnik Mladen Bogdan.
Pre samog otvaranja FENOK- a, na bini je upriličeno potpisivanje Protokola o saradnji sa Muzejom Vojvodine. Ovaj značajan dokument potpisali su direktorka Muzeja Vojvodine Čarna Milinković i direktor „Gusala“ Zoran Petrović.
– Velika je čast i zadovoljstvo prisustvovati 24. FENOK-u, ovako značajnom festivalu jednog od najstarijih društava za negovanje tradicije i kulture Srba, Akademskog društva „Gusle“, osnovanog davne 1876. godine. Pokrajinska vlada preko Pokrajinskog sekretarijata za javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama već više od 10 godina podržava rad ovog društva kroz konkurse. Ove godine smo podržali tri projekta u vrednosti od milion dinara. Velika je čast što naš indirektni korisnik, Muzej Vojvodine, potpisuje protokol o saradnji sa ADZNM „Gusle“. To je veoma značajno, ne samo za Kikindu, nego i za čitav region i za našu zemlju jer je ovo društvo pravi primer čuvanja tradicije, negovanja kulture i običaja našeg naroda i svih Srba – u našoj zemlji i u regionu – izjavila je pokrajinska sekretarka Aleksandra Ćirić Bošković.
Ona je dodala da je pokrenut inicijalni sastanak kako bi „Gusle“ prešle na viši nivo i bile pod pokroviteljstvom Pokrajine.
– U toku su pregovori – predsednica Pokrajinske vlade Maja Gojković je upoznata sa tim i u toku su dalji razgovori o tome na koji način ćemo to da realizujemo i na koji način ćemo da pomognemo Društvu, da i dalje budu čuvari naše tradicije i naših običaja – rekla je Aleksandra Ćirić Bošković.
Saradnja sa Muzejom Vojvodine traje dugi niz godina pošto su „Gusle“ jedno od malobrojnih društava koja ozbiljno rade na zaštiti, revitalizaciji elemenata nematerijalnog kulturnog nasleđa i njegovoj registraciji, i to upravo u saradnji sa Muzejom Vojvodine, izjavio je Zoran Petrović.
– To nije jedino polje rada, mi imam i kostimski fond, nošnje, mnogo zajedničkih dodirnih tačaka i smatram da će se saradnja u budućnosti još više razvijati i edukacijama i kroz zajedničke projekte. Već sledeće godine planiramo da napravimo izložbu o istoriji „Gusala“, kao i da prikažemo šta imamo u našim depoima, i šta radimo na sceni. Želimo da javnost vidi da mi ovo doživljavamo kao ozbiljnu obavezu na kojoj ćemo ozbiljno i da radimo – zaključio je Petrović.
Gradonačelnik Mladen Bogdan naveo je da se kikindska publika svakog jula raduje FENOK-u, što, kako je rekao, pokazuje i koliko je naš grad usmeren na očuvanje tradicije, običaja i kulture.
– Grad podržava ovaj festival koji će sledeće godine doživeti četvrtinu veka postojanja. Stalo nam je do toga da bude što bogatiji i da možemo da pružimo našoj publici kvalitetne sadržaje, ali i da se aktivno bavimo očuvanjem kulture i tradicije. Ovaj festival je veliki ne samo za naš grad nego i za Pokrajinu koja ga je podržala, a važan je i za Srbiju. Ovo je 150. koncertna godina našeg Akademskog društva, najstarijeg u Srba, i ne smemo zaboraviti kakvo kulturno blago imamo u Kikindi. Zato je naš zadatak da ga obogaćujemo i u budućnosti – istakao je gradonačelnik.
U toku Festivala biće održano pet koncertnih večeri, u dvorištu Kurije, od 20 sati. Večeras nastupaju domaćini, ADZNM „Gusle“ – Izvođački ansambl i Veliki narodni orkestar.
Sutra, sredu, biće održan koncert solističkog pevanja sa gostima iz Turske, Severne Makedonije i Rumunije. U četvrtak će specijalna gošća biti Danica Krstić.
Za petak je zakazan koncert Etno-kampa, a Zoran Bugarski Brica, vođa ansambla „Zorule“ će dovesti veliki orkestar sastavljen od novosadskih i temišvarskih tamburaša. Najavljuje se šarolik i bogat repertoar – od Štrausa i romansi, do banatskog kola, sa izvanrednim solistima.
Završni koncert u subotu održaće tenor Aleksandar Saša Petrović prvak Opere Srpskog narodnog pozorišta i veliki prijatelj „Gusala“.
Odličan i temeljno pripremljen bio je ovaj Deveti Suvača demo fest.. Bio bi ovo jubilarni deseti da zloglasna korona nije jedne godine prekinula tradiciju ovog festivala. Ali i ovako je sve zvučalo kao da je za jubilej-skoro pa perfektno: od organizacije, preko izbora bendova, do svetla, ozvučenja…
Desetak odličnih bendova, dosta dobra poseta, odlična organizacija, uvežbani bendovi i raspoložena publika, moglo bi se u najkraćem opisati ovogodišnje rok hodočašće kod starog mlina.
Doduše, u zavisnosti od izvođača, nekad se nije moglo prići ni blizu samoj bini, a kod nekih izvođača prisutni jednostavno nisu u dovoljnom broju popunili ni prve i sve ostale redove.
– Muzika čini da iz godine u godinu imamo sve više prijatelja i da smo svi okupljeni oko ove ideje koja opstaje već deceniju, a najveća zahvalnost ide na adresu porodice Grbić u njihovog bifea “67”, jer je njihova podrška od samog starta presudna. Imali smo sreću da ove godine nije bilo problema sa strujom, ali smo i dalje veći deo sredstava morali da pribavljamo putem donatora, a to nije ni malo lako, zato bi im se još jednom zahvalio. Ono što me posebno raduje je da se ni ove godine nije desio nijedan incident. -kaže organizator Vojislav Đukić.
Festival su otvorile mlade domaće snage, dečiji hor “Cvrčak”, koji deluje pri ADZNM “Gusle”. Iako su se vrlo kratko zadržali na bini, izmamili su spontan aplauz, s obzirom da je nekima od njih ovo i uopšte prvi javni nastup.
Nakon “Cvrčaka”, usledile su još jedne mlade snage, bečejske “Bubamare” tradicionalni gosti Suvače, koji su maestralno izveli neke od rok klasika, kao i miks hitova čuvene grupe Aba.
Nakon izvanrednih Bečejaca, nastupili su stariji učesnici.
Najbolji odjek kod publike imali su domaći sastavi, “The Friends”, “Sajgon”, “Kum”, “Roj”, “Feniks fuladi rok”…
– S obzirom da sam deo Suvača demo festa od samog starta, moram da kažem da je festival uzrastao u jednu ozbiljnu konceptualnu priču i poprima sve ozbiljnije konotacije i Kikinda je prepoznata na kulturnoj mapi zahvaljujući, između ostalog i ovom festivalu i iz godine u godinu sve smo bolje organizovani i ponosan sam što uspevamo zajedničkim snagama-naveo je Bili King, voditelj ove manifestacije.
Od grupa koje nisu iz Kikinde, uz jedan novosadski, jedan iz Banatskog Aranđelova i dva Zrenjaninska, nastupio je i požarevački sastav “Čvrge”.
Generalno, kvalitet izvođača je bio na zavidnom nivou. Ozvučenje i svetlosni efekti odlični, publika raspoložena.
Doduše, uvežbani i s čvrstom verom u svoje znanje, desilo se i da se ponekad gitaristi zanesu pa preteraju u solo deonicama, želeći da impresioniraju prisutne i imitiraju Radomira Mihajlovića Točka. Zaboravljajući na momenat da se točak vremena okreće i da su gitarski heroji ostali u sedamdesetim. Na kraju, svaki bend je sam birao kako će upotpuniti svojih pola sata na bini i čime (raz)očarati prisutne. Na sreću, vrlo malo je bilo “praznog hoda” i muzičari su pokazali da su svi zaslužili ovogodišnje učešće na ovom prestižnom festivalu.
Požarevačke “Čvrge” su nastupile za sam kraj. Autorski, melodični ska rok sastav. Međutim, s obzirom da su nastupili nešto pre dva časa ujutru, nije ostalo previše publike da ih sluša. Po jednima ovaj bend veoma podseća na “Dubiozu kolektiv” pa stoga nisu ni hteli da ostanu da ih odslušaju. Drugima je upravo to i bio razlog da ostanu da ih čuju, jer, kako ono glasi ona čuvena Bregovićeva izjava: “Bolje da liče na nešto, nego da ne liče ni na šta”.
Ovogodišnji 24. Međunarodni festival narodnih orkestara biće otvoren u utorak 15. jula. Prve večeri biće potpisan protokol o saradnji između Muzeja Vojvodine i ADZNM „Gusle“. Nakon toga, po tradiciji, prve večeri nastupiće domaćini. Koncert igračkog ansambla i Velikog narodnog orkestra „Gusala“ u dvorištu Kurije počinje u 20 sati.
Druge večeri, takođe u 20 časova, na sceni će nastupiti Narodni orkestar Folklornog ansambla „Vila“ iz Novog Sada, Veliki narodni orkestar „Gusala“ i solisti. Publici će se predstaviti i gosti iz Turske orkestar „Ritam terapisi grubu“, kao i Rumunije Akademski ansambl studenata i profesor Zapadnog univerziteta iz Temišvara.
U četvrtak, 17. jula, takođe u 20 sati koncertno veče otvaraju Danica Krstić i Veliki narodni orkestar, Turci i Rumuni, kao i članovi ansambla „Makedonija“ Muzičke akademije „Goce Delčev“ iz Štipa.
Petak, u 20 časova, je rezervisan za koncert udruženih omladinskih tamburaških orkestara „Zvuci panonije“. Učestvuju orkestar Centra tamburaške kulture „Marko Nešić“ iz Novog Sada i „Temišvarski tamburaši“.
Poslednjeg dana FENOK-a u subotu u 20 sati je veče na kom će se predstaviti Ženska pevačka grupa, solisti, dueti „Gusala“ i Saša Petrović, tenor, prvak opere novosadskog Srpskog narodnog pozorišta i deo Velikog narodnog orkestra.
U organizaciji ADZNM „Gusle“ od 13. do 20. jula trajaće tradicionalni etno kamp. Naučno istraživačka stanica muzičko-tradicionalnog folklora Banata okupiće studente etnokoreologije i etnomuzikologije iz Banja Luke, Beograda, Novog Sada, Štip iz Makedonije. Učestvovaće i učenici srednjih muzičkih škola iz Kraljeva, Subotice i Sombora. Očekuje se dolazak 25 učesnika kampa. Mentorka kampa je dr Dragica Panić iz Banja Luke, a komentori su dr Kristina Planjanin Simić i Katarina Nikolić.
Tokom sedmodnevnog boravka za učesnike će biti organizovana predavanja eminentnih stručnjaka iz zemlje i regiona i muzičke, igračke i pevačke radionice. U okviru istraživanja organizovaće se i poseta u mađarsko mesto Batanja, rumunsko Arad i Čenej i Kumane gde će studenti moći da vide kako izgleda rad na terenu. U okviru kampa radiće se i na arhiviranju materijala i njegovom čuvanju.
Tokom celog leta, dvorište Narodne biblioteke „Jovan Popović“ biće mesto okupljanja ljubitelja filma svih generacija. Letnji bioskop, koji je proteklih godina stekao brojnu i vernu publiku, ponovo otvara vrata.
– Ovim programom želimo da nadomestimo nedostatak bioskopa u gradu i da iskoristimo naše prelepo dvorište na najbolji mogući način. Utorkom prikazujemo filmove za decu, a petkom za odraslu publiku. Projekcije počinju u 21 sat, ulazak je, kao i uvek, besplatan. Dovoljno je samo da ponesete dobro raspoloženje – kaže v. d. direktorka Biblioteke, Dunja Brkin Trifunović.
Prvi film na repertoaru biće ostvarenje za decu – „Zombi – noć u zoo vrtu“, koji će biti prikazan u utorak, 15. jula. Već u petak, 18. jula, sledi romantična komedija „Luda ljubav“.
Do kraja meseca publika će imati priliku da uživa u još nekoliko naslova: „U potrazi za čarobnom formulom“ (22. jul), „Divlji dijamant“ (25. jul) i „Tajanstvena šuma“ (29. jul).
Članovi izvođačkog ansambla i narodnog orkestra Akademskog društva za negovanje muzike „Gusle“ učestvovali su na Međunarodnom festivalu folklora pod nazivom “Herkules”, održanom u rumunskoj Banji Herkulani. Festival ima tradiciju dugu 25 godina i ovo je drugi put da kikindski ansambl učestvuje na njemu.
-I ovo je jedan od značajnih festivala u organizaciji CIOF-a, Međunarodnog saveta organizatora festivala folklora i tradicionalne kulture – istakao je umetnički rukovodilac Igor Popov. – Ovo je bila još jedna prilika da predstavimo našu tradiciju. Brojna publika, kraj nastupa dočekala je na nogama, pozdravljajući nas gromkim aplauzom. Osim nas iz Srbije, festival je okupio i ansamble iz 12 država među kojima i iz Argentine, Paragvaja, Gruzije, Bugarske, Poljske, Slovačke, Mađarske.
U povratku iz Herkulane, članovi „Gusala“ gostovali su i na Međunarodnom festivalu folklora u Temišvaru “Inimilor”, koji se održava od 1990. godine. Kikinđani su i ovoga puta izazvali ovacije publike, učesnika i stručne javnosti.
-Rumunska publika je tokom četiri dana, upoznavala našu kulturu i tradiciju kroz igre pesme, muziku i nošnju Banata, Kikinde i Pomorišja, Bačke, Bosilegradskog Krajišta, Gornjeg Visoka, Šopskom svitom. Pozivi za učešće stigli su nam od od direktora pomenutih festivala, kao i Saveza Srba u Rumuniji – dodao je naš sagovornik.
I dve dečije folklorne grupe trenutno se nalaze u Baru u Crnoj Gori. Učesnici su kampa folklora koji organizuje Kulturno umetničko društvo „Sveti Jovan Vladimir“.
-Za učesnike se organizuju radionice i igračke probe. Upoznajemo domaćine sa našom, a oni nas sa njihovom tradicijom. Drugu godinu zaredom smo deo ovog kampa čiji je cilj da deca neguju i uče o kulturnom nasleđu – naveo je Popov.
Sava Savin nije samo velikan kikindske pozorišne scene, nego i predani hroničar svega značajnog što se decenijama dešavalo u ovdašnjem teatru, iskazavši zavidan dar za dnevničke zabeleške, koje je pretočio u dragoceno ukoričeno štivo
Da je bio samo glumac ostavio bi, ne samo u kikindskim okvirima, nego i znatno šire, neizbrisiv umetnički trag. Sava Savin se iskazao i u spisateljskoj ulozi. Autor je pohvale vrednog, hroničarskog dela satkanog od sopstvenog rukopisa, pošto je decenijama pedantno pratio pozorišni život svoga grada počev od sredine prethodnog veka, pa sve do dvehiljadite.
Savin u knjizi, na čijim je koricama simbolički, umesto slovnog naziva, cifra „50“, (uz to i bez imena autora) perom i fotografijom predočava poluvekovno bitisanje Narodnog pozorišta. Na unutrašnjoj strani korica je u kratkim crtama „lična karta“ Pozorišta. Citiramo: „Osnovano 14. juna 1950. Prva predstava je održana 2. decembra 1950. Tokom 50 sezona pripremljeno je: 252 premijere i prikazano ukupno 3.650 predstava, na kojima je bilo 838.156 gledalaca. Učestvovalo je na 38 pozorišnih festivala, izvelo 262 predstave i dobilo 432 nagrade“.
Sledi kratka autorova posveta, sa nadimkom umesto potpisa: „Knjigu posvećujem onima koji su mi omogućili da sa njima provedem 45 bezbrižnih, veselih, radosnih i raspevanih godina. Hvala im! S.S. Moca“. Za ovu poruku, četvrt veka nakon što ju je sročio, kaže – da ju je ruka ispisala, a srce izdiktiralo.
Savin je, inače, zakoračio u devedeset drugo leto. Ništa ga, tvrdi, ne boli. Fale mu koraci, jer ga noge sve više izdaju. Slabije vidi i čuje. A um mu bistar, retorika jasna, glasna i razgovetna. Ne beži od divana. Naprotiv. Raspričao se. Sačuvao je smisao za humor. Nema u njegovom izrazu i rezonu nostalgične patetike. A pamćenje mu za studentsku desetku. Stičemo utisak da žudi za razgovorom, pogotovo ako su tema daske koje život znače. Ponosan je, veli, na sve što je uradio u pozorištu i za pozorište, pa izgovara ono što je napisao u predgovoru:
– Knjigu o pedesetogodišnjem radu kikindskog pozorišta darujem onima koji su ovaj naš teatar ljubavlju i samopregorom stvarali i održavali. Tu mislim na sve one koje sam pomenuo, ali i na one koje omaškom, naravno ne namernom, nisam pomenuo. Godinama sam marljivo prikupljao građu, koju sam zatim sređivao i sistematizovao, da bi bila solidan osnov za stvaranje dela kojim će se čitaoci upoznati sa životom ove teatarske kuće.
Savin: Radio sam sa mnogim rediteljima, skoro svi su vredni pomena i poštovanja. među njima bih, kao najboljeg, izdvojio Ljuboslava Majeru. veliki znalac teatra i velemajstor svog zanata. kompletna ličnost.
Sava naglašava da mu nije bila namera da se bavi istorijatom Narodnog pozorišta. Samo je osmislio valjanu dokumentarističku podlogu za neke buduće istoričare. Ponovo poteže predgovor svoje knjige.
– Hteo sam, na osnovu podataka koje sam počeo da sakupljam i sređujem još 1961. godine, da opišem i prikažem ono što sam kao savremenik i član ove kuće, dakle 45 godina kao učesnik, video, prošao, pa delimično i uradio – objašnjava naš sagovornik smisao sopstvenog angažmana u vezi sa pomenutom publikacijom. – Možda će mi neko zameriti što pišem uglavnom o uspesima.To činim jer sam ubeđen da je ovo pozorište i bilo uspešno. Jer, četrdeset dve godine, dakle do profesionalizacije, raditi amaterski, mada je bolji izraz volonterski, pa postizati vrhunske uspehe, za možda jednu kutiju cigareta, ili za neki ilustrovani časopis, koliko su nekada bili honorari za jednu odigranu predstavu, u današnjim uslovima ravno je podvigu. Još kad dodam da je taj i takav rad doveo ovaj teatar, pa i sam grad Kikindu, do najviših vrhova tog predivnog pozorišnog amaterizma „one“ Jugoslavije, do vrhova o kojima su neka pozorišta mogla samo da sanjaju…
U uvodnom delu pozamašne knjige na ukupno 384 stranice, Savin je, oslonivši se delom na radove hroničara prethodnika koji su se bavili ovom temom, opisao bogat i sadržajan istorijat pozorišta u Kikindi. Zatim je u formi letopisa, u najkraćem, predstavio 50 pozorišnih sezona. Naveo je sve nazive predstava i njihove aktere – reditelje i glumce, smotre i festivale na kojima se nastupalo, pomenuo nagrade i priznanja, medijske reakcije i ostale zanimljivosti iz kikindske pozorišne svakidašnjice.
Savin je, po azbučnom redu, pobrojao sve autore igranih pozorišnih dela, sve reditelje koji su delali u Kikindi, sve glumce, sve umetničke i tehničke saradnike. Tu je i poširok spisak svih gradova i sela širom nekadašnje SFRJ u kojima su Kikinđani gostovali. Evidentirani su i novinski prilozi o pozorištu. Posebna vrednost ove monografije je foto-galerija sa portretima upravnika i glumaca i insertima iz određenog broja predstava, koje su snimili Stevan Mold, Đerđ Nemet, Šanji Melank i Vlada Sretenović. Knjiga je, u 700 primeraka, štampana u subotičkoj „Birografici“.
NAJDRAŽA ULOGA
Pitamo Savina koja mu je, od 47 uloga, koje je odigrao 804 puta, najdraža. Bez premišljanja veli:
– Komandant Sajler u istoimenoj predstavi Borislava Mihajlovića Mihiza iz 1967. godine, koju je režirao Milan Barić iz Zrenjanina, čiji je pomoćnik bio naš sugrađanin Laslo Karpati. Partnerka mi je bila Milica Veselinov. Zahtevna uloga i delikatna, ratna, tematika sa šokantnim epilogom koji nagoni na duboko razmišljanje. Sve uloge su mi drage, ali je ova kruna moje glumačke karijere.
BIOGRAFIJA ZA RESPEKT
Sava Savin Moca je rođen u Srpskoj Crnji, a u Kikindu se s porodicom doselio u 21. godini i odmah pristupio ovdašnjem pozorištu. Diplomirani je ekonomista. Bio je prvo rukovodilac u PIK-u, a zatim od 1978. do 1995. godine kada je otišao u penziju, direktor ovdašnje filijale nekadašnje Službe društvenog knjigovodstva. Pre tri godine preminula mu je supruga Stojanka, s nadimkom Beba. Moca ima kuću u najlepšoj kikindskoj ulici (Generala Drapšina). Staračku samoću odagnava mu venčana kuma Zlata, koja ga svakodnevno obilazi i pazi.
Godina u Kulturno-umetničkom društvu „Eđšeg“ protiče u znaku jubileja i obnove. Obeležava se osam decenija postojanja i rada ovog društva i 120 godina od rođenja velikog mađarskog pesnika Jožefa Atile. Istovremeno, članovi Udruženja rade na uređenju novog prostora koji će biti centar mađarske zajednice u gradu.
U okviru obeležavanja 80 godina rada, „Eđšeg“ priprema izdavanje nove monografije, koja će biti značajno inovirana u odnosu na prethodne.
– Ova monografija će biti drukčija – neće sadržati samo podatke, već i reportaže, kao i QR kodove koji će čitaoce voditi ka digitalnim platformama gde će moći da vide više slika i informacija – istakla je Ramona Tot, predsednica „Eđšega“ i članica Saveta mađarske nacionalne manjine.
Povodom izlaska monografije raspisan je konkurs za ilustraciju naslovne strane. Radovi se mogu slati do 15. jula na imejl adresu: motthonki@gmail.com. Najbolji rad biće i nagrađen, a iz Društva pozivaju sve koji žele da ostave trag u kulturnoj istoriji mađarske zajednice da se odazovu konkursu.
„Eđšeg“ ove godine obeležava i 120 godina od rođenja Jožefa Atile, jednog od najznačajnijih mađarskih pesnika 20. veka. U čast ovog jubileja, glumačka sekcija društva, koja nosi njegovo ime, priprema predstavu senki pod nazivom „Atila Jožef – čovek iza linija“, koja će osvetliti pesnikov životni put, unutrašnje borbe i dubinu njegovog stvaralaštva. Režiju potpisuje Šandor Kiralj.
– Zahvaljujući sredstvima koje je Udruženje građana „Kekend” dobilo po konkursu Ministarstva kulture, već smo održali nekoliko programa pesniku u čast: radionice, recitovanja i nastup muzičkog sastava „Mečvirag“ iz Sente koji je izveo kompozicije na osnovu njegovih tekstova. Poslednji u nizu je pozorišna predstava, čija se premijera očekuje do kraja jula – dodala je Ramona Tot.
Pored kulturnih aktivnosti, u toku je i adaptacija novog objekta namenjenog radu Društva. Zgrada, koja se nalazi preko puta „Eđšega“ nedavno je kupljena uz podršku Saveza vojvođanskih Mađara, Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine i Vlade Mađarske.
– Naši članovi, amateri, uređuju novi prostor. Tokom leta planiramo da završimo letnju scenu u dvorištu, dok su prostorije unutar zgrade namenjene radu sekcija. Tamo već radi sekcija veza, a u zgradu su unesene i nošnje folklornog ansambla.
U „Eđšegu“ se nadaju da će, već tokom leta, imati mogućnost da predstave svoje programe i na novoj letnjoj sceni, te da će i ovaj prostor postati živo središte kulture i zajedništva.
Svečanost otvaranja ovogodišnjeg, 44. Internacionalnog simpozijuma „Tera“ i Godišnje izložbe skulptura biće održana u subotu, 5. jula, u 20 sati, na platou ispred Galerije Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“.
Na izložbi će biti predstavljeni radovi nastali tokom prošlogodišnjeg simpozijuma, čiji su autori: Vesna Perunović i Božica Rađenović (Kanada/Srbija), Anamarija Šerban (Rumunija), Stiven Mas (Velika Britanija), i Milorad Stajčić i Srđan Arsić (Srbija).
Uz najavu otvaranja izložbe, objavljena su i imena umetnika koji će stvarati u okviru ovogodišnjeg saziva: srpsko-meksički umetnik Uroš Ušćebrka, Petar Barišić iz Hrvatske, Mihala Julinjova iz Slovačke, Ansi Taulu iz Finske, Dezmond Bret iz Velike Britanije i Milena Milosavljević iz Srbije.
Tradicionalno, skulpture nastale tokom prošlogodišnjeg simpozijuma zameniće one sa 42. saziva, održanog 2023. godine.