Град

Oluja-arhiv

U Bioskopu na otvorenom Turističke organizacije, večeras će, od 21 sata, na Starom jezeru biti prikazan film „Oluja“, autora Miloša Radunovića. Film prikazuje događaje koji su prethodili i tokom same agresije hrvatsko-muslimanskih snaga uz pomoć NATO pakta na Republiku Srpsku Krajinu u avgustu 1995. godine. Tada je, iz Dalmacije, Like, Korduna i Banije prognano najmanje 250 hiljada Srba. Ovaj pogrom nosio je šifrovano ime „Oluja”.

Dan sećanja na prognano i stradalo srpsko stanovništvo u ovoj operaciji 4. i 5. avgusta 1995. godine, obeležiće sutra (ponedeljak, 5. avgust) i Istorijski arhiv i Srpski ratni veterani. Pod pokroviteljstvom Grada, u holu Istorijskog arhiva, u 10 sati, biće otvorena izložba dokumenata i fotografija o stradanju Srba na području Hrvatske i BiH od 1991. do 1995. godine. Autori izložbe su Veljko Đurić Mišina i Nenad Antonijević, ispred Saveza Srba iz regiona.

Simicev-salas-83-godine-(1)

Na mestu pogibije Kikindskog partizanskog odreda i ove godine je na Simićevom salašu odata počast mladim ljudima koji su se oružanom borbom na današnji dan suprotstavili jedinicama okupatora od 350 vojnika. Živote su izgubili i radnici na salašu čiji vlasnik je pružio utočište partizanima. Vence su položili potomci poginulih, predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan, član Gradskog veća za socijalnu politiku, demografiju, osetljive grupe i ljudska prava Željko Radu, članovi SUBNOR-a i veterani posebnih jedinica policije.

– Obeležavamo herojsku pogibiju naših sugrađana koji su se, bez straha, borili protiv tada najvećeg zla čovečanstva i nisu marili za svoje živote iako su bili mladi i obrazovani ljudi, neki su bili studenti i bili su slobodarski nastrojeni kao i svi Srbi koji to imaju iskonski u sebi. Kikinda im je počast odala ne samo ovim spomenikom, već i ulicama koje nose njihova imena. Važno je i da pričamo o njima i o njihovim životima, da ne bi izbledelo sećanje na njih i uvek ćemo se truditi da očuvamo mir. Hvala udruženjima koja se trude da se ovakva herojska dela ne zaborave, kao i potomcima poginulih što mladima prenose sećanje na ove velikane – rekao je Bogdan.

U neravnopravnoj borbi na Simićevom salašu poginuli su: komandant Odreda, pravnik Uglješa Terzin (32), i politički komesar, narodni heroj, Radovan Rada Trnić (19), student teologije, zatim učenici Sava Lipovanov (21), braća Paja (23) i Nika (18) Bogaroški, student Miloš Ostojin (28), radnici Nićifor Nica Brandić (22) i Mirko Tešić (40), zemljoradnici Kosta Kljajin (44) i Borivoj Subotički (25) i livac Milan Sivčev (26). Nemci su izgubili četiri vojnika.

U akciji odmazde okupatora koja je usledila, streljani su zemljoradnici Laza Simić (25), sin vlasnika salaša, Milorad Milko Jovanović (22), Triva Stojkov (57), Kosta Vasiljev (31), Stojanka Doroslovac (30) i Bojka Dacin (33), domaćice.

Predsednik Gradskog odbora Saveza udruženja borca narodnooslobodilačkih ratova, Savo Orelj, istakao je da su članovi ove organizacije, kod spomenika kod Livnice na mestu na kojem se nekada nalazio Jakonićev salaš, 28. jula obeležili osnivanje Kikindskog partizanskog odreda koji je brojao 27 boraca.

– Da je Kikinda i grad hrabrih ljudi dokazali su ovi heroji koji su se okupili u želji da osvoje slobodu i na nama je da se to ne zaboravi – rekao je Željko Radu.

U programu su učestvovali i Jelena Stepanov, učenica Gimnazije, koja je pročitala svoj rad o Kikindskom partizanskom odredu i sa kojim je osvojila treće mesto na takmičenju iz istorije u Pančevu, kao i članovi Odreda izviđača „Proka S. Plavi“, sa fotografijama boraca.

Za sve poginule, ove godine drugi put, sveštenici kikindske Srpske pravoslavne crkvene opštine služili su parastos.

S. V. O.

25-maj-pozar-(16)

Dim koji se nadvio industrijskom zonom u Kikindi uzburkao je javnost. Na licu mesta saznali smo da gori deo fabričke hale u kojoj je dosta plastike, a od visoke temperature pucaju prozori na objektu.

Požar, koji je Policijskoj upravi prijavljen u 16.25 sati, izbio je u nekadašnjoj fabrici „25. Maj”. Kako smo uspeli da saznamo  prostor je koristila italijanska firma za proizvodnju  reciklažnih tonera i kertridža . Fabrika se prostire se na površini od 3000 kvadratnih metara i u toku je bilo iseljenje tonera i kertrdža s o bzirom na to da je trebao da se useli novi vlasnik firma „Komponent”.

U gašenju učestvuju tri ekipe Vatrogasno – spasilačke jedinice i dve vatrogasne ekipe NIS-a.

A.Đ.

Predsednica-Gojkovic-dodelila-ugovore-za-odrzavanje-i-opremanje-zdravstvenih-ustanova-u-AP-Vojvodini-04

Predsednica Pokrajinske vlade Maja Gojković uručila je ugovore o finansiranju i sufinansiranju izgradnje, održavanja i opremanja zdravstvenih ustanova u Vojvodini, za šta je iz pokrajinskog budžeta izdvojeno 1,36 milijardi dinara. Opštoj bolnici opredeljena su  34 miliona 423 hiljade dinara a Domu zdravlja 4,7  miliona dinara. Pokrajinska vlada samo u poslednjih osam godina za sektor zdravstva izdvojila više od 27 milijardi dinara.

-Verujem da će svaka bolnica, dom zdravlja, institut ili zavod, znati u najboljoj meri da iskoristi opredeljena sredstva i pre svega da ih stavi u službu pacijenata. Od 2016. godine, potpuno smo izmenili sliku zdravstva u našoj pokrajini u pozitivnom smislu – izjavila je Gojkovićeva.

 

Opšta bolnica nabaviće set hirurških instrumenata sa urološkim bužijama, set laparoskopskih instrumenata, set opreme za sterilizaciju , volumetrijski i špric pumpi sa pratećom opremom i to: infuzione špric pumpe – 25 komada, radne stanice za infuzione pumpe – devet komada, sistem za aplikaciju TIVA u operacionoj sali i infuzione stalke za radne stanice –  devet komada, parni sterilizator transkutanog bilirubinometra, nCrar uređaj za neonatologiju, aspiratore u sa jednom bocom – četiri komada, sa dve boce-šest komada, transportnih – četiri komada i sa vakum pogonom – dva komada i elektrohiruršku jedinicu.

 

-Sredstva su uvek dobro došla, a Dom zdravlja će u narednom periodu kupiti dve stomatološke stolice, dva autoklava i četiri pakerice za centralnu sterilizaciju – istakla direktorica Doma zdravlja dr Biljana Marković.

 

A.Đ.

Dr-Trkulja-(4)

Doktoru Vukosavu Trkulji, specijalisti radiologije, načelniku Odeljenja za radiološku i ultrazvučnu dijagnostiku u Opštoj bolnici u Kikindi, danas je uručeno priznanje „Dr Ranko Petrović“ za doprinos razvoju zdravstva i kontinuiranu brigu o zdravlju građana Kikinde. Na prijemu u Gradskoj kući priznanje mu je uručio gradonačelnik Nikola Lukač. Prijem je priređen za šestočlanu porodicu Trkulja koju čine i supruga Aleksandra, ćerke Jefimija (12), Vasilisa (11) i Zoja (3), i za najnovijeg člana, jednomesečnog sina Vukana.

– Velika mi je čast i zadovoljstvo što mogu da ugostim porodicu Trkulja, ovo je prava slika i putokaz mlađim generacijama. Doktor Trkulja je dobio najveće priznanje Grada iz oblasti zdravstva i, zbog nemogućnosti da prisustvuje svečanoj dodeli, ugostili smo njegovu porodicu danas i da bismo im se zahvalili što su  ostali u Kikindi i što brinu o svojim sugrađanima. i zahvaljujemo na svemu što su učinili i čine za grad. Ovo je mali znak zahvalnosti i uvek ćemo biti tu za njih. Ovo je putokaz i za ostale i uvek ćemo davati podršku ovakvim porodicama – rekao je gradonačelnik.

Doktor Trkulja rođen je Leskovcu, a u Kikindu je stigao pre 16 godina. Kaže da je ovo grad koji su odabrali za život i podizanje dece.

– Gradonačelnik i Grad su prepoznali moju i našu brigu za građane Kikinde, za zdravstvo, i to mi izuzetno mnogo znači – kaže dr Trkulja. – Ovaj grad mi je  pružio gotovo sve – i ličnu i profesionalnu sreću. Kikinda nam savršeno odgovara, ima uslove za profesionalni napredak, a za porodice sa malom decom je prosto savršena. Ovde mi je i lakše i lepše nego u Leskovcu u kojem sam odrastao. U brizi o porodici supruga preuzima najveći teret. Moja majka kaže da čovek ne može da napreduje u svom poslu ako nema zdravu porodicu. Ispunjeni smo i lično i profesionalno i ostajemo ovde – istakao je dr Trkulja.

Supruga Aleksandra je viša medicinska sestra, zaposlena u Bolnici, na Očnom odeljenju. Takođe je u Kikindu stigla iz Leskovca.

– Prvo je došao suprug, a zatim i ja, na stažiranje, i ostala sam zbog ljubavi. Ovde je mirna sredina, kupili smo kuću i rešili da ovde živimo jer je Kikinda idealno mesto za odrastanje. Starije devojčice pomažu, kao i suprug na kojeg smo veoma ponosni. Moja poruka je: „Samo hrabro!“ – ističe Aleksandra Trkulja.

Pored plakete, porodici Trkulja gradonačelnik je uručio i poklone i zahvalio im što svojim primerom podstiču mlade da ostanu i vrate se u Grad koji će ih uvek podržavati.

S. V. O.

petar-kocic-radovi-(3)

U Osnovnoj školi „Petar Kočić“ u Nakovu u toku je zamena krovne konstrukcije na uličnoj strani zgrade. Kako saznajemo od direktorice Ljiljane Janjilović krov na objektu nije menjan od kada je zgrada izgrađena.

-Škola je sagrađena 1936. godine i od tada datira i krov koji je pokriven starim biber crepom. On je dotrajao i vreme je učinilo svoje. Ranijih godina sanirali smo pojedine delove krova gde je bilo najkritičnije, ali nikada do sada nije menjan u ovom obimu. Krov kakav je bio predstavljao je bezbednosni rizik za učenike, zaposlene i meštane – istakla je Ljiljana Janjilović.

Krov je prokišnjavao tako da su nastajali problemi u odvijanju same nastave.

-Radove u iznosu od 14 miliona dinara finansira grad Kikinda. Hvala lokalnoj samoupravi što nam je izašla u susret da rešimo dugogodišnji problem koji nam je bio prioritet i velika je stvar za našu školu. Očekujem da se radovi završe do početka nove školske godine. Posao bi bio već urađen, međutim neuobičajeno visoke temperature usporile su rekonstrukciju – pojasnila je naša sagovornica.

I ranijih godina ulagano je u nakovačku obrazovnu ustanovu. Tako su stigla nova nastavna sredstva, a zamenjen je i deo prozora u fiskulturnoj sali, ali i na delu zgrade. OŠ „Petar Kočić“ u narednoj školskoj godini imaće duplo više prvaka u odnosu na broj osmaka koji su završili osnovnoškolsko obrazovanje, tako da će prvi put u školske klupe sesti deset učenika. Ukupno je u ovoj školi 70 đaka.

A.Đ.

 

 

etno-kamp-torontal-(2)

Etno kamp starih zanata u Ruskom Selu okupio je 95 učesnika, a zajedno sa svima onima koji deci drže radionice, ali i pripremaju im obroke ima ih 115. Među polaznicima su i  Veronika  Marić (9) iz Novog Sada i Daniel Popi  (11) iz mesta Torak.

-Baka i dede žive u Ruskom Selu i deo leta provodim kod njih. Već treći put sam deo ovog kampa i svoj dolazak planiram kako bih naučila nešto novo i upoznala se sa velikim brojem drugara. Najviše mi se svidelo to što sam od perlica naučila da pravim narukvice koje će mi ostati uspomena na ovo leto – rekla je Veronika.

Danilu nije teško da svakog dana dolazi na kamp.

-Drugi put sam ovde i srećan sam jer mi je sve zanimljivo i novo. Puno se igramo, a najdraže mi je da pravim figure od drveta – kazao je Popi.

Da deca nauče više o grnčariji, ali i o pisanoj reči potrudila se Eržebet Kormanjoš iz Nove Crnje.

-Trudim se da svake godine rad bude tematski. Ove godine petodnevni kamp posvetila sam bajkama. Pre nego što počnemo da izrađujemo figure od gline deci pročitam bajku nakon čega deca imaju zadatak da u radionici grnčarije izrade figure koje ih asociraju na pročitanu priču – pojasnila nam je Eržebet Kormanjoš.

Interesovanje za kamp je svake godine sve veće. U Ruskom Selu ove godine je 95 učesnika. Došli su iz Nove Crnje, Žitišta, Kikinde, Bečeja.

-Došli su nam učesnici iz čitave Vojvodine čije bake i deke s u okolnim naseljima, a tu su i oni čiji roditelji žive u inostranstvu i svoj dolazak planiraju  prema datumu održavanja etno kampa. Deca uče stare zanate poput veza, pustovanja, grnčariju, da rezbare u drvetu, prave nakit od perlica, tkanje i izrađuju figure od ljuske od kukuruzovine. Praksa je pokazala da svi oni do osmog razreda svakog leta dolaze na kamp i sa nama su sigurno sedam, osam godina.  – istakao je Šandor Talpai, predsednik udruženja „Torontal“.

Deca su imala priliku  i da nauče stare igre i kako su se to igrali njihovi roditelji, ali i bake i deke.

-Puno mi je srce kada vidim da se deca druže, igraju, kvalitetno provode zajedno vreme. Naš cilj je da tokom čitavog leta ponudimo sadržaje za sve uzraste i tako privučemo što više gostiju i posetilaca na teritoriju grada koji je poznat kao  multinacionalna sredina. U svakoj mesnoj zajednici treba da bude što više ovakvih sadržaja i mi smo tu da ih podržimo i da pomognemo u njihovoj realizaciji.

Kamp je počeo 29. jula i traje do sutra, 2. avgusta. Poslednje večeri u 17 časova biće priređen zanimljiv program i deca će pokazati šta znaju. Pevaće, recitovaće, sviraće, glumiće. U nedelju, 4. avgusta organizovaće se izložbu radova nastalih na kampu i festival gulaša, takmičenje u kuvanju ovog jela. Kamp su podržali lokalna samouprava, Mađarski nacionalni savet, Pokrajinski sekretarijati za kulturu i informisanje i obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine, MZ Rusko Selo.

A.Đ.

 

naslovna-razvodi

Bračni zaveti o doživotnom zajedničkom životu i deljenju dobra i zla, u praksi, u našoj sredini, ređe se obistinjuju. U neslavnoj statistici o učestalosti razvoda brakova, Kikinda je vodeći grad. To nedvosmisleno pokazuju nedavno objavljeni podaci Republičkog zavoda za statistiku o zaključenim i razvedenim brakovima na teritoriji Republike Srbije za 2023. godinu. U našoj zemlji, prosečno se razvede svaki treći brak, dok je u Kikindi taj postotak znatno veći- čak dva od tri sklopljena braka završe ce razvodom.

To znači da Kikinđanke i Kikinđani doživljavaju bračni brodolom dva puta češće od prosečnog stanovnika naše zemlje.

Šampionska pozicija našeg grada kada je reč o razvodima nije nova, ukazuje specijalista kliničke psihologije i sudski veštak Đorđe Popović.

– Kikinda je hronično prvak Srbije u broju razvoda. U proseku, na 100 venčanja imali smo oko 50 razvoda. Vreme u kom živimo je bogom dano za odgajanje egocentrizma. Kapitalizam je sa sobom doneo individualizam, koji u slobodnom prevodu znači egocentrizam, a egocentrizam u slobodnom prevodu znači sebičnost, koja se, samo je pitanje vremena, pretvara u gramzivost, a ona u pohlepu, a pohlepa, kako je to govorio Đura Jakšić, u pakost i zlobu. Danas retko ko ima sposobnost da dostojanstveno, mirno i odgovorno deli život sa drugom osobom. Nove generacije nisu odgajane u altruističkom duhu, već upravo suprotno, za razliku od perioda do devedesetih godina, kada smo umeli da brinemo jedni o drugima, razumeli tuđu nevolju, a ne samo sopstvenu. Došlo je vreme u kojem je pojedinac sebi najvažniji na svetu. U takvoj klimi neznatne su šanse da se dugo održava i postoji kvalitetan brak- ocenjuje Popović.

Razvod nije samo jedna od najstresnijih situacija u životu. Često je to bolna trauma koji donosi mnogo više nevolja od slomljenog srca. Starateljstvo nad decom i podela imovine predstavljaju kamen spoticanja velike većine dojučerašnjih partnera.

– Kao sudski veštak već dvadesetak godina imam prilike da posmatram kako se ljudi razvode. Retko se dešava da se ljudi razvedu kao ljudi. Nažalost najčešće se razvode kao razbojnici koji imaju svašta da kažu jedno o drugom. Pošto poslušam obe strane i svu moguću obostranu artiljerijsku paljbu, pitam- ko vam je držao pištolj kad ste potpisivali sudbonosno da. Time hoću da kažem da je u redu razvesti se, ako supružnici više ne mogu zajedno, ali razilaženja u miru gotovo da nema. Moguće je da neki procenat ljudi može bez zlih reči da odu svako na svoju stranu, ali to se vrlo retko sreće. Najčešće su tu bes, gnev, agresija, mržnja…- priča naš sagovornik.

Više od polovine razvedenih su oni koji imaju decu, a među razvedenim brakovima s decom, najčešći su oni s jednim detetom.

Starateljstvo dobijaju majke, u 70 odsto slučajeva. Najbolnija su međusobna razračunavanja bivših supružnika preko dece.

– Imamo jedan slučaj razvoda braka koji je bio pre sedam godina, a supružnici se od tad sve vreme tuže ko će biti staratelj dece. To je otišlo na više sudske instance, uključene su brojne institucije. Dosta puta sam i čuo rečenicu od „glave porodice”- uzeću ti sve- stan, decu, ništa nećeš imati. U 90 ili više odsto slučajeva, žena je ta koja piše tužbu za razvod braka. Dozlogrdi im jer se muževi ponašaju kao visoki gosti u hotelu u kom su proteklih godina odsedali i nisu ništa naročito radili. Podsetiću na izreku koja mi se ne sviđa, ali je našla mesto kod nas: „Kuća ne stoji na zemlji, nego na ženi”. Ta izreka potiče iz vremena kog više nema, a voleo bih da se izmeni i da kuća ne stoji na ženi već na mužu i ženi ravnopravno, na dva stuba- kaže Popović.

Razlozi za okončanje braka su: nasilje, ljubomora, mešanje roditelja jedne ili druge strane u život bračnih parnera, preljuba, alkoholizam, nepremostive razlike u pogledu najvažnijih životnih pitanja, finansijski razlozi. Neretko se danas učestalost razvoda dovodi i u vezu sa emancipacijom žena i njihovom ekonomskom samostalnošću.

– Istraživanja su pokazala da dva faktora najčešće doprinose razlazu, a to su ljubomora i mešanje roditelja jedne ili druge strane u život bračnih partnera. Ljubomora kad uđe teško se leči, kvari odnos, ruši poverenje, kao bolest koja ima evoluciju. Još jedan fenomen je odavno uočen. Bračni odnos počinje da se klima u trenutku kad se rodi prvo dete – navodi Popović.

Brak iziskuje posvećenost, ljubav, razumevanje, poverenje, uvažavanje. Ali može li dugogodišnje partnerstvo da dovede do zasićenja u vezi? Naš sagovornik ukazuje i na ovaj fenomen.

-Ima jedno iskustvo sročeno u izreci: „Kad dugo žive zajedno, životinje se zavole, a ljudi zamrze”. Fenomen zasićenja se retko pominje, ponekad se govori o bračnoj monotoniji, ali to po meni nije adekvatan izraz, pre bih rekao zasićenje. Posmatrajte bračni par koji hoda ulicom- ćute ozbiljnih lica na kojima je vidljiv umor, za razliku od prizora kada vidite momka i devojku, koji su živahni, pričaju… Brak je ozbiljan, dugotrajan i težak posao, to bi bila moja definicija braka- kaže Popović.

Najnoviji podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju i to da posle Severnobanatskog okruga, po učestalosti razvoda prednjači Severnobački region. Dve opštine koje se, u našem okrugu, najviše ističu su Ada, gde su razvodi čak učestaliji od sudbonosnog da, i Senta u kojoj se na deset zaključenih brakova, bezmalo devet (8,7) okonča razvodom.

BRAKOVI NAJČEŠĆE PUCAJU U ČETVRDESETIM

Starosna dob pri stupanju u brak, ali i razvodu pomera se naviše. Prosečna starost muža pri razvodu braka u Srbiji je 45,2 godine, a žene 41,7 godina. Prosečna starost mladoženje pri stupanju u prvi brak u našoj zemlji je 31,8 godina, a neveste 29,1 godina. U Kikindi je nešto mlađi prosečan novopečeni bračni par. Kikinđani pri stupanju u prvi brak imaju u proseku 30,8 godina, a sugrađanke 27, 8 godina.

RAZLAZ POSLE KRATKOG, ALI I DUGOG BRAČNOG STAŽA

Put od medenog meseca do bračnog brodoloma nekada je veoma kratak. Razvode se mladi bračni parovi, posle svega nekoliko godina zajedničkog života, ali i oni sa višedecenijskim bračnim stažom. Prosečno trajanje razvedenog braka u Srbiji je 13,7 godina, a u Kikindi. 14,2 godine. Međutim, to ne znači da posle tolikih godina zajedničkog života nastupa najkritičniji period, već da je u pitanju srednja vrednost. Naime, najviše je razvedenih supružnika sa bračnim stažom do 9 godina, ali i onih koji su dobro i zlo delili duže od 25 godina.

Prosečno trajanje razvedenog braka se dosta razlikuje po gradovima, pokazuju podaci RZS. Primera radi, u Aleksandrovcu je svega 5,5 godina, a u Žitorađi 28,9 godina.

J. Crnogorac

Hor-mladih-(1)

Hor mladih “Sveti Nikolaj Srpski” objavio je spot za pesmu „Blažena Djevo“. Autor teksta i melodije je Zoran Vučetić iz Vršca, dok je aranžman napisala članica Hora, Minja Petrov. Audio zapis snimljen je prošle godine, kaže Živanka Špirić koja rukovodi Horom.

– Spot smo snimali u manastirima Središte, Mesić i Hajdučica, kao i u Kikindi i objavili smo ga 24. jula, u navečerje praznika ikone Presvete Bogorodice Trojeručice, povodom slave manastira Središte i osvećenja manastirske crkve posvećene toj ikoni. – kaže Živanka Špirić.

Hor je osnovan 2005. godine. Ima 35 članova uzrasta od pet do 17 godina i radi pri hramovima Svetog Nikole u Kikindi i Uspenija Presvete Bogorodice u Ruskom Selu.

– Negujemo duhovne, etno i rodoljubive pesme. Pored toga, odgovaramo na Svetoj liturgiji i učestvujemo na duhovnim večerima koje se organizuju povodom crkvenih praznika, na književnim večerima, koncertima, smotrama, saborima, akademijama i priredbama – navodi Špirićeva.

Članovi Hora tri puta su nastupali na Dečijem pravoslavnom saboru na Cetinju, 2011, 2016. i 2018. godine. Prvi kompakt-disk, pod nazivom „Ovim pobeđuj“, snimili su 2013. Već naredne godine snimljen je i drugi – „Božanstvena Liturgija Svetog Jovana Zlatoustog“. Tokom 2017. i 2021. godine objavljene su pesme o Božiću – „U susret Roždestvu“ i „Ne boj se, samo veruj“, CD na kome je i prva autorska pesma, „Žiča“. Tekst za pesmu napisala je Maja Kovačević iz Kraljeva, a muziku Minja Petrov.

Prošle godine Hor mladih “Sveti Nikolaj Srpski” dobio je Nagradu „Branko Radunković – Volja čini čuda“ od istoimene Male škole iz Vršca.

Najnoviji spot, za pesmu „Blažena Djevo“, možete gledati na ovom linku.

S. V. O.

(Foto: FB stranica Živanka Špirić)

torontal-kamp

Kako bi održali tradiciju, ali i deci ulepšali leto, predstavnici udruženja „Torontal“ organizovali su 23. etno kamp starih zanata. Da je interesovanje svake godine sve veće govori i činjenica da je je kamp u Ruskom Selu okupio 95 učesnika. Došli su iz Nove Crnje, Žitišta, Kikinde, Novog Bečeja.

-Došli su nam učesnici iz čitave Vojvodine čije bake i deke s u okolnim naseljima, a tu su i oni čiji roditelji žive u inostranstvu i svoj dolazak planiraju  prema datumu održavanja etno kampa. Deca uče stare zanate poput veza, pustovanja, grnčariju, da rezbare u drvetu, prave nakit od perlica, tkanje i izrađuju figure od ljuske od kukuruzovine. Više od dve decenije trajanja kampa je izuzetno. Priznanje koje nam stiže od roditelja i dece nam je vodilja – kaže Šandor Talpai, predsednik udruženja „Torontal“.

Deca su imala priliku da se upoznaju sa grnčarskim zanatom, da nauče stare igre, kao i da peku medenjake.

-Raduje me što ove godine imamo dosta nove dece, učenika prvog i drugog razreda osnovnih škola. Praksa je pokazala da svi oni do osmog razreda svakog leta dolaze na kamp i sa nama su sigurno sedam, osam godina. Nudimo deci da se druže i upoznaju, ali i da steknu nova znanja – napominje naš sagovornik.

Kamp je počeo 29. jula i traje do sutra, 2. avgusta. Poslednje večeri u 17 časova biće priređen zanimljiv program i deca će pokazati šta znaju. Pevaće, recitovaće, sviraće, glumiće.

-U nedelju, 4. avgusta organizovaćemo izložbu radova nastalih na kampu. Pozivam sve da dođu i vide šta su to dečije ruke napravile za ovo kratko vreme – precizirao je Šandor Talpai.

Kamp su podržali lokalna samouprava, Mađarski nacionalni savet, Pokrajinski sekretarijati za kulturu i informisanje i obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine, MZ Rusko Selo.

A.Đ.