Град

bombardovanje-venci-(1)

Vazdušni napadi NATO snaga na teritoriju tadašnje Savezne Republike Jugoslavije počeli su 24. marta 1999. I ove godine kod spomenika poginulim i nestalim borcima Kikinde od 1991 – 1999. godine „Tuga“ položeni su venaca u znak sećanja na sve koji su izgubili živote.

Vesna Pantović izgubila je brata Antala Šipoša.

-Moj brat nestao je 2. juna 1992. godine u okolini Mostara. Imao je 22 godine i bio je dobrovoljac . Vest o njegovom nestanku zatekla nas je. Najgore od svega je što mi već 34 godine ne znamo šta se desilo, i dalje se vodi kao nestao. Uzet nam je DNK, ali njegovi ostaci nikada nisu pronađeni. Živim u Novom Sadu i od kada je podignut spomenik svake godine dolazim da odam počast. Do pre nekoliko godina sa mnom je dolazila i majka koja je preminula, a da nikada nije saznala gde joj je sin izgubio život – rekla nam je Vesna Pantović.

Katica Kalačonji izgubila je supruga u ratovima devedesetih.

-Moj suprug Mihalj Karačonji poginuo je sa samo 39 godina. Poginuo je u selu Jelik u Bosni 1993. godine na svoj rođendan. Bio je zaposlen u fabrici „Toza Marković“ i na ratište je otišao kao dobrovoljac. Naši sinovi imali su 16 i 15 godina. Osetila sam da će se nešto desiti i kada sam čula vest pomišljala sam da sebi nešto uradim, ali onda sam pomislila na svoju decu, izgubili su oca, ne treba da ostanu i bez majke – navodi Katica Kalačonji.

Na spomen ploči je 37 imena ispred spomenika „Tuga“, a među prvima, koji su tog 24. marta izgubili život, je i sugrađanin Miodrag Gladišev, stariji vodnik prve klase, koji se nalazio u Kuršumliji. Josip Višnjica, član SUBNOR-a Koršumlije takođe je prisustvovao obeležavanju.

-Te noći bili smo na isturenom mestu treće armijske oblasti. Stradalo je 12 starešina i vojnika u toku tog napada i oni su prve žrtve agresije. Bili smo duboko pod zemljom, sedam, osam metara ispod zemlje. Skoro mrtvog sam iz skloništa te noći izneo pukovnika Milića i zahvaljujući Bogu i sreći mi smo danas ovde. Oko 19 sati sa nosača iz Napulja puštene su tri krstareće rakete jedna za drugom koje su pale tačno na tajno sklonište, za koga niko od nas koji smo bili tamo nije ni znao. Rakete su ga pogodile oko 20 časova i pet minuta. Pored 12 poginulih bilo je više desetina povređenih koji i sada trpimo posledice. Krstareće rakete imale su u sebi osiromašeni uranijum jer veliki broj njih bori sa raznim oblicima tumora. Svedoci smo teškog vremena za koje ne želimo da se ikada desi Taj 24. mart, svima nama, traje i danas i trajaće do kraja našeg života – priča Višnjica.

Moramo živeti dalje, ali ne treba oprostiti, kazao je gradonačelnik Mladen Bogdan.

– Na nama je da sa dužnim poštovanjem, odamo počast i vojnicima i policajcima, ali i da se setimo svih nevinih žrtava ratova devedesetih. Poštujemo porodice poginulih, ali i lokalne samouprave koje nam pomažu da očuvamo kulturu sećanja. Kikinđani pamte, ne samo ovaj datum, nego i ratove devedesetih i svi zajedno pokazali smo da je naša zemlja i Kikinda iznad svih podela – kazao je Bogdan.

Vence su položili predstavnici lokalne samouprave, garnizona iz Kuršumlije i Bačke Topole, porodice poginulih, boračke organizacije. U programu su učestvovali učenici OŠ „Feješ Klara“.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Kikindski portal (@portalkikindski)

A.Đ.

Gimnazija

Obnova zgrade Gimnazije „Dušan Vasiljev“ u kojoj se nalazi i Ekonomsko – trgovinska škola u Kikindi trebalo bi da počne do leta, budući da je Grad raspisao javni poziv za izvođače radova, s tim da je planirana i izgradnja priključka za hidrantsku mrežu.

Investicija je vredna 455,9 miliona dinara, bez PDV-a, tačnije to je procenjena vrednost javne nabavke. Ponude na tender podnose se do 25. marta, a sporazum s odabranim izvođačima trajaće 300 dana, pa se može smatrati da je to ujedno i rok za završetak svih predviđenih radova.

„Rok za izvođenje građevinskih radova koji su predmet javne nabavke ne može biti duži od 300 kalendarskih dana od uvođenja u posao ponuđača – izvođača radova. Nadzor je dužan da izvođača uvede u posao u roku od deset dana od stupanja na snagu ugovora, ukoliko drugačije nije dogovoreno. Radovi na objektu izvode se u dve faze. Predmet javne nabake je prva faza radova“, navedeno je u dokumentaciji objavljenoj na Portalu javnih nabavki.

Kako je objašnjeno, tehnička dokumentacija za rekonstrukciju zgrade najstarije srednje škole u Kikindi, koja je kulturno dobro, izrađena je na nivou idejnog rešenja, idejnog projekta i projekta za građevinsku dozvolu.

Rekonstrukcijom su obuhvađeni radovi na glavnoj školskoj zgradi, delu prizemnog objekta i fiskulturnoj sali. Planiranim radovima je, između ostalog, obuhvaćena i rekonstrucija elektro i energetskih, mašinskih, telekomunikacionih i instalacija vodovoda i kanalizacije, zamena radijatora, te izgradnja betonskog okna za lift, pristupne rampe za osobe s invaliditetim i sanacija krova. Osim toga, predviđena je zamena sanitarija i sanitarne opreme, te malterisanje i krečenje svih zidova.

Obnovu školske zgrade najavio je i ministar za javna ulaganja u Vladi Srbije Darko Glišić, kada je u septembru prošle godine posetio Kikindu, a krajem decembra 2024. godine izdata je i dozvola za rekonstrukciju.

Gimnazija „Dušan Vasiljev“ osnovana 1858. godine i nosila je naziv „Velikokikindska Gimnazija“. „Realka“ sa četiri razreda nalazila se u zgradi Kurije – Velikokikindskog dištrikta, u kojoj se danas nalaze Narodni muzej i Istorijski arhiv. Kopanje temelja za  školski objekat počelo je sredinom oktobra 1899, a već u septembru naredne godine, uz veliku svečanost, otvorena je nova zgrada gimnazije, koja postaje postaje „Velikoko – kindska Viša Gimnazija“, koju su do Prvog svetskog rata, pohađali učenici, mahom nemačke i mađarske nacionalnosti, o čemu svedoči podatak da je od 421 maturanta, koliko ih je od osnivanja do rata izašlo iz škole, svega 49 bilo srpske nacionalnosti.

Nakon rata Gimnaziju su uglavnom pohađali đaci srpske nacionalnosti, a između 1918. i 1941. škola je uživala je velik ugled, i njeni maturanti bili su izvanredni studenti, od kojih su mnogi su postali priznati naučni radnici. Početkom Drugog svetskog rata, Gimnazija je izmeštena, a okupaciona vojska koristila je školski objekat kao kasarnu. Po završetku rata, 1945. podeljena na Nepotpunu mađarsku i Nepotpunu srpsku gimnaziju. Transformacijom 1950/51, od osmogodišnje gimnazije odvojena su niža odeljenja i pripojena novoformiranim osmogodišnjim osnovnim školama. U tom periodu završena je i obnova zgrade. Vek nakon osnivanja, 1959, Gimnazija je nazvana po Kikinđaninu Dušanu Vasiljevu, pesniku, proznom i dramskom piscu, jednom od najznačajnijih srpskih ekspresionista.

Narednih godina Gimnazija doživljava stalni uspon, do školske 1974/75. godine, kada su, na inicijativu tadašnjeg ministra prosvete SFRJ Stipe Šuvara, osnovani Centri za obrazovanje. Nove generacije nisu upisivane narednih 16 godina, a školske 1990/91. obnavlja se rad Gimnazije.

 

D.-Belovic-4-(1)
Bez zadrške radan i odgovoran. Ozbiljan, tih i nenametljiv. U kazivanju pribran, primetno uzdržan. Zadojen čojstvom, uvek brižan za druge, motivisan za opšte dobro.Čovek od karaktera. U dva navrata naš knez. Lovac koji toliko brine o prirodi. Umetnik, dobrotvor. Zato ga svi mi ovde poštujemo i volimo…
Tako u najkraćem Radovan Vojvodić besedi od svom komšiji Dušanu Beloviću. Ideologizacija ili zbilja? Stameni Radovan, uz smešak, malopređašnju tvrdnju dopunjuje konstatacijom  – da je malo ljudi sa toliko uzvišenih osobina u životu sreo. A šta to konkretno nagoni Radovana i ostale meštane s kojima smo pričali  da laskavim epitetima definišu lik i delo i za lokalnu javnost malo poznatog Dušana?
Sedamdesetogodišnji Belović, s diplomom profesora razredne nastave, veći deo radnog veka proveo je u prosveti. Školskog dnevnika latio se 1984. godine i odmah postao omiljeni uča. Deceniju  posle, pod naletom  zavodljivog tranzicionog izazova, poduprtog, i sam će kasnije zaključiti, nerealnim uverenjem u boljitak, okušao se u privatluku.
-Nije mi, biću iskren, bila namera da se preko noći obogatim – priseća se Dušan sopstvene biznis-odiseje devedesetih godina, koja se svela na malu poljoprivredu zasnovanu na ratarstvu i mlekarstvu. – Ambiciozno sam krenuo, uložio puno novca u kupovinu oranica, nabavku krava i izgradnju pratećih objekata. Ponukala me mladalačka maštarija da ću  jednog dana, baveći se agrarom, svakodnevno bitisati, da se pesnički izrazim, u ritmu godišnjih doba. Nisam sebe nalazio u tom poslu, koji u delanju i ponašanju  nameće svakojake, pa i one ružne, meni neprimerene, manire. A ja od poštenja ne mogu da uteknem. Tek nakon takvog, ne baš prijatnog, ali poučnog,  iskušenja shvatio sam da je „život u ritmu godišnjih doba“ bio moj zavodljivi umišljaj. Ujedno sam, kada sam se presabrao, spoznao sve ugodnosti rada u prosveti, kojoj sam se, s ogromnim olakšanjem, vratio.
Te po njega sudbonosne prve godine novog milenijuma Dušan Belović je postao direktor ruskoselske škole. Narednog leta obreo se u matičnoj OŠ „Žarko Zrenjanin“, u kojoj je ostao do penzionisanja.
-Tu pauzu, kada nisam bio u prosveti, doživljavam i kao nešto poučno, odnosno korisno – naglašava naš sagovornik. – Sagledao sam, naime, školu u drugačijem, mnogo pozitivnijem, smislu nego ostale profesije.  Rad sa decom  bio mi je okrepljujuća, stvaralačka radost. Kakav  divan osećaj kada posle nastave kući ne ideš umoran i potišten, već krepak i veseo. Pa se sutradan budiš oran, zakoračujući u susret novim radnim izazovima i ponovnom susretu s mališanima, koje  učiš kako da pišu,  čitaju, računaju, da upoznaju svet oko sebe, ali i kako da se ponašaju da bi ispravno stasavali da bi izrasli u obrazovane i čestite osobe…
Belović je, pre nekoliko godina, nakon, kako njegove kolege kažu, kao suza čiste učiteljske karijere, otišao u penziju. Ne dangubi, poput mnogih umirovljenika, već se bavi onim što, uz prosvetu, najviše voli. Sada je,  naime, s viškom slobodnog vremena, dodatno zaokupljen ličnom preokupacijom, koja ga bez zadrške ne napušta još od osnovne škole, pa se vremenom pretvorila u nasušnu potrebu. Umetnost je njegova opsesija. S pokrićem. Supruga Momirka, nekada zaposlena u Livničinoj administraciji, a sada penzionerka, desna mu je ruka u svemu. To mu, naglašava, puno znači.
Dušan je skoro  svakodnevno u ataru, često i na svom konju, kojeg godinama sedla u potrazi za slikarskim motivom. ,U nekadašnjoj kuhinji od dvadesetak kvadrata, pretvorenoj u atelje uočavamo nekoliko urađenih slika u ulju. Na zidovima uramljene grafike, umetnikovi rani radovi. Na štafelaju zategnuto platno iščekuje boje i poteze kičicom. Tu je i skulptorski alat. Na  radnom stolu „brdo“ gline, kojom će Dušan „zamesiti“ kalupe za buduće, kao kamen postojane, betonske skulpture. Škrt je na rečima naš domaćin kada zbori o sopstvenom umetničkom opusu:
-Počeo sam da crtam čim sam, kao osnovac, uočio da olovka ostavlja trag. Korice sveski i udžbenika sam šarao, svaki čist papir iz tih razloga nosio kući da bih na njemu čuda iscrtavao. Potreba za crtanjem, a onda i slikanjem  i vajanjem, pojačala se u gimnaziji i s godinama snažno nadirala. Sve te radove, smatrajući ih nebitnim, da bih se istakao, priložio sam u  srednjoškolskoj akciji sakupljanja starog papira. Sad mi je žao. Posle gimnazije pao sam na ispitu za upis na Likovnu akademiju u Beogradu, te odustao od akademskog zvanja, ali ne i od slikanja i vajanja –   priseća se junak naše priče početaka sopstvenog stvaralačkog angažmana.
 Dušan Belović je u suštini samouki umetnik. Posredno je, međutim, susrećući se s poznatim likovnjacima, uporedo marljivo listajući odgovarajuću stručnu literaturu, do finesa dokučio likovnjačke tajne. Do sada je realizovao impozantan broj slika, rađenih uglavnom u ulju. Većinu je poklonio prijateljima, rođacima i onima koji  u prigodnim situacijama pohode njegov dom ukotvljen, inače, u idiličnom ambijentu na obodu sela.
Nikada nije učestvovao na nekoj izložbi. Nuđeno mu, ali nije hteo. Odbija i pojavljivanje na likovnim kolonijama, pravdajući se da mu taj, kako ga naziva, brzopotezni način stvaranja ne odgovara. Za valjano delo potrebno je vreme, nekad i pauza, da se ponovo  sjedine adrenalin i ideja.
DAROVI RODNOM SELU
Stiče se utisak da je Dušan Belović previše skroman, pa i neambiciozan, kada je njegova afirmacija u pitanju. Marketing mu je – nula. O njemu se, kao umetniku, u javnosti nešto više čulo tek kada je prošlog leta u porti Srpske pravoslavne crkve u Ruskom Selu, u okviru obeležavanja 100 godina od doseljavanja Solunaca u ovo mesto, nikla grandiozna skulptura Arsenija Trećeg Čarnojevića – njegovih ruku delo. Rodnom selu Belović je podario i bistu „Solunac“, posvećenu srpskim borcima koji su nakon Prvog svetskog rata pristigli na sever Banata.
S DVA ZAVIČAJA
Dušan i brat mu Jovan sinovi su Steve i Radojke Belović. Stevu su, kao dete, u Rusko Selo 1932. godine doveli roditelji, Jovo, inače, solunac, i majka Cvijeta. Dušanov pradeda Risto takođe ima biografiju na ponos potomcima, jer se proslavio u Hercegovačkom ustanku. Belovići, inače, potiču iz sela Hrgud iznad Stoca, pa Dušan, ne bez razloga, kaže da ima dva zavičaja. Oba beskrajno voli, s tim da u kreativnom smislu, u odnosu na hercegovačka brda, prednost daje ravnici, je je u njoj rođen, a i svakodnevno ga kao slikara hod  nepreglednim prostranstvom nadahnjuje i goni u novi umetnički izazov. Hercegovina mu je u mislima, a ravnica u oku i srcu.
M. Ivetić
sajan-poljoprivrednici-(2)

Mesna zajednica Sajan bila je domaćin državnom sekretaru Ministarstva za poljoprivredu Atili Juhasu i pomoćniku pokrajinskog sekretara za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Zoltanu Totu, koji je ovoga puta bio i u ulozi domaćina, a koji su predstavili konkurse koji će biti na raspolaganju proizvođačima.

-Kolega Atila Juhas okupljenima je predstavio IPARD 3, indirektna i direktna davanja koja će doprineti razvoju poljoprivrede – saznajemo od Zoltana Tota.

Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu ove godine raspisaće 25 konkursa, a do sada su objavljena dva koja se odnose na poljoprivredne srednje škole i studentske zadruge, kao i za unapređenje organske proizvodnje.

-Od ukupnog neto iznosa investicije Pokrajina finansira uglavnom 60 odsto. Ukoliko konkurišu poljoprivrednici mlađi od 40 godina, mogu da ostvare refundaciju troškova do 70 procenata. Privilegovana kategorija onih koji apliciraju su žene nosioci poljoprivrednog gazdinstva i povrat sredstava je, takođe, 70 odsto neto vrednosti – kaže Tot.

Fokus u ovoj godini su konkursi na navodnjavanje.

-Imali smo četiri sušne godine, tako da smo u ovoj godini opredelili 450 miliona dinara za ulaganja u sisteme za navodnjavanje, što je više u odnosu na prošlu godinu. I razvoj stočarstva podržaćemo sa većom sumom novca jer smo svedoci da se iz godine u godinu smanjuje stočni fond. Za nabavku priplodnih grla: telad, svinje, ovce i koze subvencija je 90 procenata neto vrednosti ukupne investicije. Za stočarstvo je planirano 250 miliona dinara. Važno je i da pomognemo mladima od 18 do 40 godina koji su prvi put registrovali svoje poljoprivredo gazdinstvo. Povrat za investicije u proizvodnju biće 90 odsto ukupnog ulaganja – napominje naš sagovornik.

Preostali konkursi pomenutog Pokrajinskog sekretarijata biće raspisani do kraja aprila.

-I ove godine podržaćemo sve sektore poljoprivrede uz akcenat na individualnog poljoprivrednika. I za razvoj seoskog turizma povećali smo izdvajanja tako da je opredeljeno 50 miliona dinara. Nisu zaboravljeni ni pčelari, voćari, vinari, prerađivačku industriju za mini mlekare, mesare, proizvodnju alkoholnih pića. lokalne samouprave za uređenje atarskih puteva, izgradnju otresišta, uklanjanje divljih deponija, ulaganje u mrežu otpadnih voda. Pomažemo i dobrovoljna vatrogasna društva, ali i udruženja građana – dodaje naš sagovornik.

Za sredstva mogu da konkurišu registrovana poljoprivredna gazdinstva, koja nemaju dug za porez i navodnjavanje, kao i za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta.

KONKURSI FONDA ZA RAZVOJ POLJOPRIVREDE

Predstavljeni su i konkursi za kreditiranje Pokrajinskog fonda za razvoj poljoprivrede. Ovaj fond na raspolaganju ima 800 miliona dinara za 13 konkursa namenjenih raznim ulaganjima. Očekuje se da će kreditne linije biti dostupne od kraja marta do kraja oktobra. Kamatna stopa za ove kredite je jedan odsto godišnje i ne naplaćuje se posebna naknada za obradu kredita. Minimalan iznos je 300.000, a maksimalan sedam miliona dinara. Rok otplate većine kredita je četiri godine sa grej periodom od 12 meseci.

SAJANCI NAJVIŠE ZAINTERESOVANI ZA STOČARSTVO
U Sajanu je stočarstvo glavna poljoprivredna grana, tako da su poljoprivrednici najviše zainteresovani za ovu oblast. Ima dosta proizvođača mleka, te su investicije u ovaj segment važne poljoprivrednicima. Pored opreme, tu si u priplodna grla, priključne mašine.
-I kupovina priključnih mašina u ranijem periodu bila je popularna za poljoprivrednike sa teritorije grada. Očekujem da će i ove godine biti velika zainteresovanost za ovu meru – saznajemo od Zoltana Tot.

A.Đ.

recitatori-coka-Copy

Zonska smotra recitatora organizovana je juče, subota, u Čoki, a naš grad predstavljalo je 18 osnovaca i srednjoškolaca.

Na pokrajinsku smotru „Pesniče naroda mog“ koja će se održati u Sečnju, plasirali su se Dragan Jovanić, učenik četvrtog razreda OŠ Ivo „Lola Ribar“ iz Novih Kozaraca, Lena Davidović, učenica osmog razred OŠ „Žarko Zrenjanin“ i Milica Popov, učenica drugog razreda SSŠ „Miloš Crnjanski“.

A.Đ

1000095275

Gradonačelnik Mladen Bogdan obišao je radove na izgradnji mini-postrojenja za kondicioniranje pijaće vode u Nakovu i Banatskom Velikom selu.

U Nakovu su završeni građevinski i mašinski radovi, dok su u Banatskom Velikom Selu postavljeni rezervoari.

– Radovi napreduju dobrom dinamikom, u šta smo se uverili na terenu. Očekuje se da stanovnici oba sela veoma brzo dobiju čistu pijaću vodu u skladu sa svim važećim standardima. Projekat je od suštinskog značaja za Grad Kikindu, i kao odgovorna lokalna samouprava, u saradnji sa Pokrajinskom vladom, nastavljamo da ulažemo u unapređenje kvaliteta života u seoskim sredinama- rekao je Bogdan.

Podsetimo, u prvoj fazi rešavanja problema pijaće vode u selima, predviđena je izgradnja mini postrojenja u četiri sela. Pored Nakova i Banatskog Velikog Sela, još u Mokrinu i Iđošu.

Narednom fazom, kako je ranije najavljeno, biće obuhvaćeno preostalih pet mesnih zajednica.

R. K.

saobracajka-elvira-(2)

Dve devojčice povređene su u saobraćajnoj nezgodi u Kikindi koju je izazvala sugrađanka stara 52 godine, saznajemo u Policijskoj upravi u Kikindi. Nezvanični podaci su da je bila u alkoholisanom stanju.

Žena koja je izazvala nezgodu, u ulici Generala Drapšina, kod Hotela „Narvik“ oštetila je tri parkirana automobila. U prvom vozilu, zrenjaninskih registarskih oznaka, koje je udarila bili su otac i dve devojčice, blizanke, koje su zaposleni u Hitnoj službi prebacili u Opštu bolnicu. Na sreću, njihove povrede vode se kao lakše.

Kako svedoče oni koji su bili na licu mesta, pošto je udarila u poslednje vozilo, Kikinđanka je izašla iz svog automobila i krenula da odlazi sa mesta nezgode. Isto tako negirala je da je vozila automobil nad kojim je izgubila kontrolu.

Istraga je u toku.

A.Đ.

 

rak-dojke

U organizaciji Doma zdravlja, a pod pokroviteljstvom Grada Kikinda u utorak, 25. i u sredu, 26. marta, u okviru karavana „Budi hrabra, pregledaj se“ u našem gradu biće organizovan besplatan ultrazvučni pregled dojki.

Pregledi će se obavljati u pokretnoj ordinaciji, na Gradskom trgu, kod fontane, u terminu od 12 do 18 sati. Prijave za pregled (kod pokretne ordinacije) obavljaće se od 11.30 do 12 časova.

image

Projekcija dokumentarnog filma, „78 dana bombardovanja“ povodom obeležavanja 26 godina od početka vazdušnih napada NATO snaga, na teritoriji tadašnje Savezne Republike Jugoslavije biće upriličeno u utorak, 25. marta u 18 sati, u Svečanoj sali Narodnog muzeja.

Film je snimljen kao video-dnevnik jedne porodice, o 78 dana bombardovanja i oslikava težak period, ali obeležen zajedništvom. Produkcija je RTS-a, a autorka je Emilija Gašić koja je želela da spoji teme odrastanja i bombardovanja i uz tehniku „nađenog materijala“ i olakša gledaocu da se saživi sa likovima. Imala je nepunih osam godina 1999. godine za vreme bombardovanja. Kada se seti tih dana, odmah vidi sliku kako se sa sestrom iz Kruševca krije ispod stola kad čuju avion.

U filmovu učestvuju i članovi SRVK, sugrađanka Anica Drinjak.

 

Daunov-sindrom-(11)

Radi podizanja svesti o važnosti inkluzije i podrške osobama sa Daunovim sindromom, Centar za pružanje usluga socijalne zaštite organizovao je radionice na Trgu ispred Kulturnog centra. Uz korisnike Dnevnog boravka, učestvovala su i deca iz vrtića, kao i svi sugrađani koji su želeli da podrže ovu akciju.

– Svake godine obeležavamo Dan osoba sa Daunovim sindromom, ali je ovo prvi put da aktivnosti organizujemo na trgu. Želimo da građani shvate važnost ovog dana i da se uključe – rekla je Nikoleta Pavlov, v. d. direktorka Centra za pružanje usluga socijalne zaštite.

Ona ističe da je podrška porodicama izuzetno važna.

– Bitno je da deca sa Daunovim sindromom budu uključena u društvo, da imaju kontakt sa vršnjacima i siguran prostor za iskazivanje svojih potencijala. Često se fokusiramo na ono što neko ne može, a mi u Dnevnom boravku pokazujemo šta ona sve mogu.

Jedna od korisnica Dnevnog boravka Centra, Adrijana Arsić, godinama je deo ovih aktivnosti:

– Volim da dolazim i družim se. Ovo je poseban dan za nas. Pravimo čarape od različitih materijala jer su one simbol podrške osobama sa Daunovim sindromom.

Svetski dan osoba sa Daunovim sindromom obeležava se 21. marta, datumom koji simbolizuje trizomiju 21 – genetsku promenu koja dovodi do ovog stanja. Osobama sa Daunovim sindromom najpotrebniji su razumevanje, ljubav i adekvatna nega.

Prema statistikama, u Srbiji živi oko 3.500 osoba sa Daunovim sindromom. One se suočavaju sa različitim zdravstvenim izazovima, ali uz odgovarajuće programe rane intervencije i inkluzivnog obrazovanja, mogu postići značajan stepen samostalnosti.

Iako ne postoji lek za Daunov sindrom, uz podršku zajednice, osobe sa ovim stanjem mogu voditi kvalitetan i ispunjen život.