Друштво

Sagorevanja engl

Knjige troje autora kikindske izdavačke kuće „Partizanska knjiga“ do kraja godine biće objavljene u prevodima na tri svetska jezika.

Roman „Kaplarovo igralište“ Vladimira Bulatovića u prevodu na arapski objaviće iranski izdavač „Ana Pol Publišing Haus“. Ovo je ujedno  prvi prevod neke od knjiga ovog autora.

Roman Jugoslav Ane Vučković, pored ogromne popularnosti na domaćem i regionalnom tržištu i već tri prevoda na engleski, nemački i makedonski jezik, pojaviće se u prevodu na grčki, ali i malteški.Tako će Ana Vučković postati prva srpska autorka čija knjiga je prevedena na ovaj egzotični evropski jezik.

Zbirku priča „Sagorevanja“ Srđana Srdića, objaviće isti grčki izdavač, a reč je o delu već objavljenom u Engleskoj 2018. godine. Za sinopsis ove knjige Srdić je svojevremeno nagrađen stipendijom Fondacije „Borislav Pekić“.

Podršku prevodima dela autora „Partizanske knjige“ pružilo je Ministarstvo kulture Republike Srbije.

received_287472833943820

Ogromno interesovanje sugrađana izazvao je drugi „Tjuning šou“, u organizac iji automobilskog sportskog kluba „Kar bradrs“, na Gradskom trgu.  Oko 150 četvorotočkaša učestvovalo je u  takmičenju u stajlingu odnosno izgledu automobila i DB dragu odnosno jačini muzike u automobilu koja se meri u decibelima. Bilo je tu i dvotočkaša, ali i oldtajmera. Dodeljeno je šezdesetak nagrada među kojima je bilo 22 pehara. Među onima koji su osvojili pehare je i Stefan Petrović iz Smedereva, vlasnik „golfa 5“.

-Pehare sam dobio za najbolji gepek, strit klasu i dva su foliju. Posećujem sve slične skupove jer volim druženje, saznam puno toga, upoznam zaluđenike za automobile poput mene. U modifkaciju automobila sam do sada uložio 11.500 evra. Imam ponudu da ga prodam u Nemačkoj, ali ne razmišljam o tome i trenutno nijedna ponuda ne može da me odvoji od mog „golfa“– kaže Petrović.

Veliku pažnju izazvali su stari automobili. Oldtajmer  klub Bečej- Novi Bečej predstavio se sa svojom kolekcijom. Tu su bili „buba“, „volovo“, „lada“, „opel kadet“, svi nastali u prošlom veku. Dva lepotana, jedan pored drugog „mercedes“  poznatiji kao reponja iz 1964. i „aston martin“ iz 1996. godine, jedini takav u Srbiji, vlasništvo su porodice Bakić iz Kikinde.

-Mercedes sam kupio u Aradcu od gospodina koji ga je kupio u Švedskoj. Kod mene je već trideset godina i lepo se vozamo. Ovi automobili su nestali, nema ih nigde.  Aston martin je unikat ima 6.000 kubika, 500 konja i jedinstven je u našoj zemlji  – rekao nam je Radovan Bakić.

Cilj je okupljanje, druženje, ali i promocija automobilizma. „Kar braders“ okuplja 40 članova iz Kikinde, Zrenjanina i Novog Bečeja.

-Ove godine  imali smo goste iz naše zemlje, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Rumunije – napomenuo je Srđan Pomorišac, predsednik „Kar brdaersa“ – Posetioci su imali priliku da se oprodbaju  u igrama spretnosti  poput držanja felne i namotavanja matice na navoj od šrafa i za najbolje su bile obezbeđene nagrade. Nagradili smo  i četvorogodišnjake  koji su nacrtali najlepše neobične  automobile.

Lokalna samouprava pomogla je tjuning šou kom je prisustvovao i član Gradskog veća Dragan Pecarski.

-Sve pohvale automobilskom sporstskom klubu „Kar braders“ na organizaciji ovakvog skupa. Kikinđani su imali priliku da vide velik broj automobila, a gosti da se upoznaju sa našim gradom – napomenuo je Pecarski.

Okupljeni su imali priliku da prisustvuju  i prezentaciji pravila u saobraćaju koju zaposlenih u Saobraćajnoj policiji.Skup ljubitelja oldtajmera, automobila, muzike i dobrog druženja imao je humanitarni karakter jer su prikupljana  sredstva za Mikloša Mezeija iz Zrenjanina obolelog od cerebralne paralize.

 

 

 

sns penzioneri

Mesnu organizaciju penzionera u Banatskom Velikom Selu posetili su predstavnici Gradskog odbora Srpske napredne stranke na čelu sa predsednicom Stanislavom Hrnjak i potpredsednikom Nikolom Lukačem. Sa najstarijim meštanima razgovarano je o tome kako žive, šta im je potrebno, koji su problemi i kako ih rešiti.

-Konstantno razgovaramo sa građanima, kako u gradu, tako i u selima. Mesna organizacija penzionera u Banatskom Velikom Selu jedna je od kvalitetno organizovanih i ima više od stotinu aktivnih članova, što je važno za ovu  zajednicu – istakla je Stanislava Hrnjak – Dugo godina postoje i imaju zajedničke aktivnosti koje doprinose boljem kvalitetu života meštana trećeg doba. Tokom jeseni, kada vremenske prilike dozvole, na objektu u kom su prostorije biće urađena fasada, a zahvljujući pomoći Grada i Mesne zajednice dobiće i nameštaj.  U ranijim razgovorima sa njima istakli su da im je potreban frižider za prostorije udruženja.  Stoga smo sredstvima stranke i naših prijatelja kupili frižider, a ovu posetu iskoristili smo za druženje sa penzionerima, ali i dogovor šta možemo u perspektivi da im pomognemo.

Banatsko Veliko Selo društveno je uređeno, meštani prepoznaju potrebe jedni drugih i pomažu se međusobno, napomenula je Hrnjakova.

-Uvek smo bili bliski sa ljudima koji znaju i da saslušaju, ali i da kažu primedbu. Tu smo da pomognemo kada god je to potrebno. Dužni smo i da im se zahvalimo na podršci koju pružaju Srpskoj naprednoj stranci – kazala je Stanislava Hrnjak.

Predsednica Mesne organizacije penzionera Slavojka Popović zahvalila je na donaciji, koja im je, kako napominje bila neophodna jer je postojeći frižider star skoro dve decenije.

-Posebno hvala Stanislavi Hrnjak i Nikoli Lukaču koji nam uvek izlaze u susret. Naše  prostorije svakodnevno su mesto okupljanja penzionera, ali i ostalih Velikoselaca. Trudimo se da privučemo nove članove, a cilj nam je da ponovo pokrenemo da se u našem udruženju igraju društvene igre poput šaha, pikada, karata. Odlično sarađujemo sa mesnom organizacijom penzionera iz Bašaida i Bočara – saznali smo od Slavujke Popović.

Mesna zajednica obezbedila je materijal za uređenje fasade, a  radove će zajedničkim snagama obaviti meštani.

Podsetimo i to da će u Banatskom Velikom Selu, ali  i Nakovu, Mokrinu i Iđošu do kraja godine početi izgradnja mini postrojenja za prečišćavanje pijaće vode, što će značajno poboljšati kvalitet života. Kapitalno ulaganje u četiri mesne zajednice, sa 160 miliona dinara podržala je Vlada Vojvodine.

 

Deciji sabor

Dečije saborovanje u Hramu Svetih Kozme i Damjana održaće se ove godine 15 put. Od ponedeljka, 3. jula, svakog dana, od 9 do 12 sati, biće organizovani časovi veronauke i radionice, a od 17 do 19 sati sportske i druge aktivnosti.

Sa učesnicima Sabora radiće najbolji nastavnici, učitelji i umetnici iz Kikinde na radionicama: ikonopisanje i kaligrafija, kreativna likovna radionica, horska radionica, „Biljini magneti“, „Ruke u testu“, kao i u drugim umetničkim i sportskim aktivnostima.

Cena učešća na Saboru je 500 dinara, čime se delimično pokrivaju troškovi  materijala. Deca će moći da se pričeste na Ivanjdan 7. jula, kao i da učestvuju u završnoj priredbi koja će s održati u subotu, 8. jula, saopšteno je iz Hrama.

PJP 1

Članovi Sekcije veterana Posebnih jedinica Policije (PJP) juče su odali pomen svom stradalom saborcu Tintor Peri koji je, pre 25 godina, na Vidovdan, izgubio život u borbama sa albanskim teroristima.

U ime svojih saboraca položili su vence na spomen obeležje ispred Mesne zajednice u Ostojićevu i na grob Tintora, jednog od palih heroja PJP.

– Za našu jedinicu ta 1998. godina bila je izuzetno teška. U oružanom sukobu sa teroristima poginulo je šestoro i ranjeno 18 naših pripadnika. Među poginulima je bio i Pera Tintor. Kao njegove kolege i saborci trudićemo se da sećanja na njega i na svu našu palu braću ne izblede – poručio je jedan od starešina PJP, poručnik Brane Ilić.

Iz Policijske uprave Kikinda u borbama na Kosovu i Metohiji poginulo je devet pripadnika Posebnih jedinica. Sekcija Veterana, koja deluje u okviru kikindskog SUBNOR-a, okuplja 52 člana koji, s ponosom i tugom, neguju sećanje na svoje poginule saborce.

deciji dispanzer

Nekoliko slučajeva zaraze infektivnim eritemom kod dece vrtićkog uzrasta dijagnostikovano je u kikindskom Dečijem dispanzeru. Po pojavi simptoma, roditelji najčešće pomisle da je reč o alergiji.

Ovo virusno oboljenje izaziva Parvovirus B19,  crvenilo obraza i kožni osip su karakteristični simptomi, ali u ranoj fazi, mogu delovati kao alergija, saznajemo od dr Gorane Gajski, pedijatra u Dečijem dispanzeru.

-To je ređa infekcija kod dece predškolskog i školskog uzrasta, koja se manifestuje kožnim promenama. Pre izbijanja osipa, može se javiti blago povišena  temperatura, bol u grlu, malaksalost. Tek sa pojavom karakteristične ospe, možemo da postavimo dijagnozu jer su početne promene diskretne. Ona podrazumeva crvenilo obraza, to je  tipičan znak, zbog čega se ova bolest naziva  još i „sindrom ošamarenih obraza”. Javljaju se ružičaste promene  na rukama, trupu i nogama koje mogu da dobiju sliven, mrežast izgled, pa se opisuju i  kao “mrežaste čarape”. Kada se prošire, promene su  najgušće na rukama i na trupu. Traju šest, sedam dana, mogu da izblede,  nestanu i da, ako se dete jače uzbudi,  izloži suncu ili toploti, opet pocrvene.  Ovo može da se dešava i narednih nekoliko nedelja. Ne radi se o vraćanju bolesti već o njenom prirodnom  toku- objašnjava dr Gajski.

Virus se prenosi kapljično poput respiratornih infekcija. Smatra se da je imunitet koji se stiče prebolevanjem doživotan, oko  60 odsto odraslih ima antitela.  Zbog toga je ovo  prevashodno bolest dece. Najčešća je u uzrastu  između četiri i 14 godina, a inkubacija je od četiri dana do tri nedelje ukazuje dr Gajski.

– Kod odraslih koji nisu preboleli ovaj virus, može da se javi upala zglobova koja se manifestuje  bolovima i otocima najčešće zglobova ručja, kolena i skočnih zglobova. Može doći  do otežanog obavljanja svakodnevnih aktivnosti ili hoda. Ovo stanje je prolazno,  traje nekoliko dana ili nedelja, retko  više meseci. Zbog toga  je ovu infekciju lakše preboleti u dečijem uzrastu. Kod dece je klinička slika blaga, blaža nego kod ostalih virusnih osipnih  bolesti. Ospa uglavnom ne svrbi, prolazi spontano, a komplikacije su veoma retke.  Lično u prethodne dve godine nisam u ordinaciji  videla ovu virusnu infekciju,  ali sam se u proteklih nedelju dana susrela sa četiri slučaja kod dece vrtićkog uzrasta. Svi su bili dobrog opšteg stanja i  bez povišene temperature – navodi dr Gajski.

 

Peenzioneri izlet 1

Sindikalna organizacija penzionera upriličila je za svoje članove jednodnevni izlet. Pedesetak penzionera posetilo je Banju Vrdnik, Manastir Ravanicu, Sremske Karlovce – Bogosloviju, Gimnaziju i Stražilovo.

– Putovanje smo organizovali u saradnji sa “Prometej turs”-om. Imali smo lep dan i mnogo lepih doživljaja, a putnici su ekskurziju prepričavali u superlativu – kaže organizator putovanja, potpredsednik Sindikalne organizacije penzionera, Radovan Subin. – Po povoljnim cenama u  septembru ćemo organizovati letovanje u Igalu, a u oktobru ćemo ići u Topolu, na branje grožđa i na Oplenac.

Radovan Subin, Kosana Bačkuljin, predsednica Aktiva žena Pokrajinskog odbora PUPS-a i jerej Živan Vasić, starešina hrama u Nakovu

Sindikalna organizacija brine o svojim članovima, napominje Subin i dodaje da je ogrev za narednu zimu već isporučen. Prostorije ovog sindikata nalaze se u Nemanjinoj 1, u zgradi nekadašnjeg „Radničkog bioskopa“ i otvorene su utorkom i četvrtkom od 10 do 12 sati.

Mirna Rackov 2

Mirna Rackov iz Kikinde jedina je žena u Vojvodini i čitavoj Srbiji koja se bavi opančarstvom. Njena firma SZR „Maca papučarica“ ovih dana proslavila je 14. rođendan, a pravi poklon stigao joj je danas. Osvojila je drugu nagradu i ček na 300.000 dinara na konkursu „Junaci mikrobiznisa 2023.“

– Velika je čast biti u sto odabranih u prvom krugu ovog takmičenja, a kamoli ući u najuži izbor od pet firmi. Ovo nije samo moj uspeh, nego i uspeh svih koji su glasali za mene, jer su o prva tri mesta odlučivali glasovi na društvenim mrežama. Hvala svima koji su me podržali i tako omogućili da dobijem ovu nagradu – rekla je Mirna.

Takmičenje su organizovali Ministarstvo finansija, Privredna komora Srbije, „3 Bank“ i dnevne novine „Blic“.

Mirna je firmu otvorila 2009. godine. Pored opanaka, bavi se i izradom obuće za folklor. U ponudi ima oko 40 modela opanaka, čizmama, ženskih cipela i cipela za probe folklora. Izrađuje opanke sa prostora Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovačke, Ukrajne i Turske.

Nekoliko godina unazad pravi i opanke i obuću za potrebe snimanja serija i filmova.

Rus Andrej 1

Andrej Anatoljevič Panajev sedeo je u jedno majsko predvečerje na klupi kod crkve i prebirao po svojoj maloj havajskoj gitari. Utvrđeno je da spava kod Sonje i Nikole koji su registrovani domaćini u zajednici „kauč surfinga“ (besplatno noćenje). Naredne večeri javljeno je da svira ukulele u dvorištu Teatra „Gusani u magli“. Andrej je Rus koji već dve godine putuje po svetu sa svojim instrumentom pod miškom. Stopira i spava kod dobrih ljudi, a ukulele mu donesu i poneku lokalnu valutu. Priča mirno i sa osmehom. Kada se „zaglavimo“ u engleskom, prelazimo na rusko-srpski.

Ima 29 godina i do pre dve godine živeo je u rodnom gradu Naberežnije Čelni, koji ima pola miliona stanovnika i nalazi se u blizini Kazanja. Andrej je kuvar i osam godina je radio u restoranu. A onda je poslednji novac koji je imao dao za ukulele i pošao u svet.

– Samo sam radio i spavao, to je dosadan život. Rešio sam da putujem, auto-stopom, kad god je to moguće. Noćim kod dobrih ljudi. Za dve godine bio sam u 16 zemalja i stekao mnoge prijatelje. Putujem po osećaju. Ako mi je negde lepo, zadržim se, ako nije, idem dalje – kaže Andrej.

Prvih nekoliko meseci Andrej je istraživao svoju zemlju. Onda je otišao u Egipat, a zatim je otkrio i svoju omiljenu državu, u koju se stalno vraća.

– U Egiptu je bilo malo ludo i strašno. Prvi put sam bio van Rusije. Bilo je ljudi koji su hteli da me prevare, vodu sam, na početku, plaćao pet puta skuplje. Najlepše mi je bilo u Turskoj, tamo sam ostao pet meseci. Hrana je ukusna, ljudi su jako gostoljubivi i ljubazni. Zatim sam bio u Gruziji, u Bosni, pa u Srbiji. U Beogradu sam prvi put ostao samo nekoliko dana i vratio sam se u Tursku. Sada sam osetio da sam spreman za Srbiju i vratio sam se.

U međuvremenu, zbog sankcija uvdenih Rusiji, Andrejev pasoš postao je nepoželjan u mnogim državama. Izbor destinacija se suzio, ali samo u Evropi. Zato je putovanje nastavio po zemljama za koje mu viza nije potrebna. Usledili su: Albanija, Crna Gora, Irak, Indija, Azrebejdžan, Kazahstan, Uzbekistan, Tadžikistan, Kirgistan, Jordan.

– Na početku sam žurio da što više toga vidim, sada sam usporio. Kada sam umoran, jednostavno ostanem. Ako ne nađem „kauč surfing“, budem u hostelu, a ponekad me lokalni ljudi pozovu kod njih, tako je bilo u i Subotici. U muslimanskim zemljama možeš jednostavno da pitaš ljude da prenoćiš kod njih i oni te bez problema prime, poštuju te kao gosta – objašnjava. – U Iraku nije baš bezbedno, svuda je vojska. Ali je u Jordanu bilo kao u raju, tamo su divni ljudi i pustinja je prelepa. Kada sam sleteo u Aman, stopirao sam kod aerodroma. Zaustavio se taksi i ja sam mu objasnio da nemam novca. On je rekao: „Nema problema, brate“. Vozio me je četiri sata po gradu, kupio mi kafu i sendvič. Zatim sam krenuo kroz pustinju, u Saham, stopirao sam. Čovek se zaustavio i dao mi novac za autobusku kartu i za hranu.

Ovoga puta, kaže, u Srbiji je već bio u Beogradu, Novom Sadu, Somboru, Subotici, odakle je stigao u Kikindu.

– Kikinda je prijateljski grad. Jednom sam živeo na takvom mestu i veoma mi je drago što sam ovde. Ne volim velike gradove, najviše volim kada je tiho i mirno, kao ovde. Kikinđani su srdačni i ljubazni. Volim ljude u Srbiji.

Andrej, bez vize, u našoj zemlji može da ostane mesec dana. Sada, kaže, nastavlja do Zrenjanina, Vršca, Niša i Čačka.

– Nije još gotovo. Leto ću provesti u Crnoj Gori, sviraću ukulele na obali. Želim zatim da odem u Iran, pa u Pakistan, a onda ću videti kuda dalje.

Osim na lepote predela kroz koje neumorno putuje, Andrej je usredsređen na ljude. Njegovi utisci dovode predrasude u pitanje.

– Ljudi su svuda isti i prijateljski su raspoloženi. Svi žele porodicu, kuću i novac. Ne želim još da idem kući, dobro mi je ovako. Samo uživam u životu.

Polako, bez žurbe, Andrej i njegove ukulele nastavljaju da stvaraju veze među ljudima. Jednaki u snovima i težnjama, svi su sabrani u mislima jednog mladog Rusa koji je razumeo najvažnije – na svakom mestu u svetu, samo je dobrota ista.

 

 

zemljotres

Zemljotres jačine pet stepeni po Rihterovoj skali pogodio je u 19.26 Rumuniju. Osetio se i u Srbiji, Mađarskoj i Hrvatskoj. Blagi potres osetio se i u Kikindi.

Epicentar je bio 46 kilometara severoistočno od Temišvara i 13 kilometara jugoistočno od Arada.