Друштво

pss-vocarstvo-predavanje-(4)

Predavanje na temu „Prerada voća i povrća na gazdinstvima kao izvor dodatnih prihoda“ organizovano je u Poljoprivrednoj stručnoj službi. O temi je govorila savetodavac Jelena Kljajić koja se osvrnula i na zakonsku regulativu koja se odnosi na takozvana mala poljoprivredna gazdinstva i o tome šta je neophodno da od proizvoda koje prerade ostvare i dodatni prihod.

-Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede donelo je pravilnik kojim je tačno utvrđeno ko može da prerađuje proizvode na gazdinstvu, koje uslove  moraju da ispunjavaju, kako izgleda kontrola kvaliteta, kako da sertifikuju proizvod. Procedura nije komplikovana i podrazumeva registraciju u Agenciji za privredne registre koja može da se odradi elektronskim putem. Upisuju se u centralni registar malih proizvođača poljoprivrednih proizvoda i tako stiču zakonsku mogućnost da prodaju sve što proizvedu – saznajemo od Jelene Kljajić.

Dva je načina prodaje proizvoda iz voćnjaka i povrtnjaka.

-Jedna je prodaja sa kućnog praga. Mahom su to manje količine i reč je o voću i povrću koje višak gazdinstvu koje ga je proizvelo i oni mogu da ga prodaju samo u svojoj sredini. Sa druge strane imamo i proizvođače sa malim proizvodnim kapacitetima koji imaju prostorije za preradu. Njihovi proizvodi mogu da se prodaju u čitavoj zemlji. Inspekcije proveravaju da li je gazdinstvo ispoštovalo proceduru propisanu Zakonom i Pravilnikom – istakla je naša sagovornica.

Kako navodi Jelena Kljajić na teritoriji grada ima dosta sugrađana koji se bave prodajom voća i povrća sa kućnog praga:

-Mali broj njih je registrovan i cilj je da im ukažemo da ne mogu da, na primer, skuvaju pekmez od voća koje im je preostalo i da ga prodaju, a da nisu upisani u APR-u.

Ovo je četvrta godina koja je, usled vremenskih uslova, bila loša za voćare, pogotovo za one koji imaju manje površine. Na teritoriji grada u ekspanziji je proizvodnja lešnika koji je i primarno voće jer zauzima najviše površina. Na drugom mestu je jabuka koja je takođe u organizovanoj proizvodnji. Kod individualnih proizvođača pored leske, koja je takođe dominantna, tu je i šljiva i sve više je zasada po dunjama.

Pokrovitelj predavanja je Pokrajinski fond za razvoj poljoprivrede.

A.Đ.

mirko-knezevic

U Banatskom Velikom Selu, već skoro dve decenije deluje Udruženje pčelara „Matica“, koje okuplja vredne meštane posvećene pčelarstvu, prirodi i zdravom životu. Ovo udruženje je postalo mesto gde se iskustva i znanje nesebično dele, a ljubav prema pčelama spaja različite generacije.

Pod vođstvom Mirka Kneževića, pčelari „Matice“ ne samo da brinu o svojim košnicama, već aktivno rade i na unapređenju uslova za razvoj zajednice. Nekadašnji stari mlin u selu pretvorili su u prijatan pčelarski kutak – mesto susreta, druženja i učenja. Tamo se danas održavaju predavanja, radionice i razgovori o najboljim načinima da se očuvaju pčele, ali i tradicija pčelarenja u ovom kraju.

Sa srodnim organizacijama neguju plodotvornu saradnju, a sa Udruženjem pčelara iz Surdulice pobratimili su se pre desetak godina.

– Udruženje je osnovano 2006. godine, sasvim jednostavno – meštani koji su imali po koju košnicu rešili su da se udruže. Pre korone nas je bilo oko šezdeset, danas je aktivnih tridesetak članova. Svake nedelje se okupljamo, razmenjujemo iskustva, učimo jedni od drugih. Organizujemo „Dane meda“, druženja, dolaze nam pčelari i iz Kikinde i iz okolnih mesta. To je više od hobija, to je zajedništvo – kaže za „Komunu“ Mirko Knežević, predsednik Udruženja.

Kakva je bila ova godina za pčelare, pitamo ga.

Iskreno, teška. Mnogi su izgubili cele pčelinjake. Neko je ostao na desetak košnica, čisto da ne odustane. Glavni problem bio je nedostatak polena tokom zime. Pčele nisu imale snage da izdrže i već u martu smo gledali kako društva stradaju. Ali, suncokret je ove godine dobro medio, pa je prinos ipak bio solidan – ne kao nekada, ali dovoljan da ostanemo u igri.

Pčelarstvo je neizvesno jer svaka sezona donosi svoje izazove i nova iskustva. Ipak, ovim vrednim pčelarima, ne manjka posvećenosti. Svaki kilogram proizvedenog meda svedoči o njihovom trudu i strpljenju, a spona koja ih povezuje je i ljubav prema svom selu.

– Našli smo jedan stari mlin u raspadanju, potpuno ga obnovili i sada tu održavamo sastanke. Prostoriju koriste i druga udruženja, fudbalski klub, slikari… Sačuvali smo jedan objekat od propadanja, i to nam je važno. Uključujemo se i u akcije uređenja sela, sredili smo tribine na fudbalskom terenu, učestvovali u prolećnom čišćenju parka – kaže Knežević.

„Matica“ nije samo grupa pčelara – to je mala zajednica koja pokazuje da se trud i upornost isplate, ali i koliko je važno čuvati prirodu i negovati zajedništvo. Njihov rad je podsetnik da vrednoća, znanje i ljubav prema prirodi daju najslađe plodove — baš kao i njihov med.

PRIRODNI MED NASUPROT ŠEĆERNOM SIRUPU

Sa našim sagovornikom razgovarali smo i o razlici između prirodnog i veštačkog meda.

– Najbolji savet je jednostavan: kupujte med direktno od pčelara. To je med koji jedu naša deca, i ne bismo nikada pustili u prodaju nešto što nije zdravo. Zbog manjeg broja pčela cena će svakako rasti, ali bar znaš šta dobijaš. Bolje je dati koju stotinu dinara više, nego jesti šećerni sirup- ukazuje Knežević.

J. C.

 

 

guzaljos-(1)

Ruskoselci, njih pedesetak, proteklog vikenda boravili su u mestu Apatfalva u Mađarskoj gde su učestvovali na manifestaciji „Gužaljoš“ koja je organizovana 22. put. Program je osmišljen radi promocije mađarske kulture i običaja. Sa svojim meštanima bio je i predsednik Saveta Mesne zajednice Rusko Selo Dušan Marjanović kojem je uručen takozvani „štap prijateljstva“.

-Sledeće godine domaćin „Gužaljoša“ biće Rusko Selo. Manifestacija okuplja Mađare iz četiri države i pet mesta koji su pobratimljeni. Čast nam je što ćemo moći da ugostimo učesnike iz Mađarske, Rumunije i Slovačke. Ovo je jedinstvena manifestacija i mi ćemo dati sve od sebe da bude i jedna od najboljih. Svake godine organizuje se u drugom mestu i 2026. je došao red na nas – istakao je Marjanović.

Stanovnici Ruskog Sela iz Srbije, Apača i Čanadapača iz Rumunije, Apatfalva iz Mađarske i Černi Broda iz Slovačke pobratimili su pre tri decenije. Iskren

– Manifestacija ima svoje korene i tradiciju, a svaka dalja saradnja sve više učvršćuje odnose našeg sela sa drugim mestima. „Gužaljoš“ traje tri dana i svako mesto predstavlja svoju tradiciju i običaje kroz folklor, pesmu, ples, glumu. Organizuje se i izložba rukotvorina koje neguju udruženja, tradicionalne hrane – pojasnio je naš sagovornik.

Planirano je da „Gužaljoš“ u Ruskom Selu bude organizovan u junu ili julu.

-Za naše meštane vrlo je važno negovanje kako srpskih , tako i mađarskih običaja. Upravo je ovakva manifestacija dobar primer da smo selo koje priznaje različitost u kulturi, jeziku i tradiciji. Ponosan sam što smo jedinstveni na teritoriji grada, pre svega, zbog dobrih odnosa u našoj zajednici. Rusko Selo važi za multikulturalnu sredinu , u kojoj se promovišu različitosti. Sledeće godine očekujemo između 250 i 300 gostiju koje ćemo, osim sa samim mestom upoznati sa svim znamenitostima na teritoriji grada, turističkim i istorijskim destinacijama – zaključio je Dušan Marjanović.

A.Đ.

 

dropljee

Specijalni rezervat prirode „Pašnjaci velike droplje“ i ove godine bogatiji je za jednu veliku droplju. Radi se o mladoj ptici, za koju se veruje da je mužjak. Ukoliko se obistine predviđanja to će biti drugi mužjak na pašnjaku jer se i pretprošle, nakon osam godina, u delu ataru Vaverka u Mokrinu, pojavio mužjak. Lovci udruženja „Perjanica“, u čijoj nadležnosti je prirodno dobro bore se za opstanak ove veličanstvene ptice te lovočuvari obilaze, čuvaju gnezda i vode računa o broju i stanju ptica, kaže predsednik udruženja Bogica Božin.

-Dostigli smo dvocifreni broj velikih droplji i u rezervatu ih je sada deset. Imamo osam ženki i, nadamo se, dva mužjaka. To bi značilo da bi u budućnosti mogli da imamo mlade. Pre tri godine u okviru IPA projekta sa Mađarskom ogradili smo 115 hektara površine na kojima se velike droplje šepure i sada imamo rezultate  – saznajemo od Božina.

Jedna od najvećih ptica Evrope, velika droplja, smestila se na najočuvanijem i najvećem stepskom području Srbije. Pašnjaci velike droplje  su specijalni prirodni rezervat sačinjen od stepskih, slatinskih, livadskih, močvarnih i oraničnih ekosistema, sa retkim biljnim i životinjskim vrstama. Ovo područje je jedino stanište ove ptice u Srbiji i jedno od retkih u Evropi i svetu.

-U saradnji sa Pokrajinskim sekretarijatom za zaštitu životne sredine svake godine na ovom prostoru sejemo biljne kulture koje su potrebne za hranjenje i gnežđenje velikih droplji. Teren redovno održavamo i kosimo i trudimo se da sve prilagodimo ovoj ugroženoj vrsti – istakao je naš sagovornik.

U rezervatu je izgrađen vizitorski centar čiji je cilj da se omogući da posetioci mogu da borave u ovom delu rezervata, kao i da se organizuju stručni skupovi na kojima će biti omogućeno da  se putem projektora prikazuje sve što je vezano za temu.  Eko salaš „Jaroš“ izgrađen je u blizini severne granice  rezervata nedaleko od Mokrina. Sadrži dve zatvorene  potpuno opremljene prostorije, središnju terasu i visoku kulu za posmatranje terena. Ukupno može da primi između 30 i 50 posetilaca.

-Ove godine opremili smo vizitorski centar sa solarnim panelima tako da sada ima struje. Imamo i učionice na otvorenom. Za sledeću godinu planiramo da izbušimo takozvana vlažna staništa odnosno bunare koji će takođe biti na solarni pogon. Cilj nam je da pokušamo da vratimo vlažna staništa, koja su nekada postojala, u prvobitno stanje. U ovome imamo pomoć od nadležnih pokrajinskih i republičkih organa – naveo je Božin.

Kako bi Specijalni rezervat bio što dostupniji posetiocima neophodno je uraditi i pristupni put. Od asfaltnog puta do vizitorskog centra ima dva kilometara neasfaltiranog i lošeg atarskog prilaza. Ukoliko bi se posuo, barem tucanik, značajno bi se povećao broj onih koji bi posetili i izučavali ovo stanište.

Svadbena igra mužjaka počinje sredinom marta ili početkom aprila i traje do početka, odnosno, kraja maja i u „Perjanci“ veruju da bi već naredne godine mogli da imaju i prinove.

-Praksa je pokazala da kada vrsta padne ispod 20 jedinki, ne može da se oporavi. Mi smo dokazali suprotno. Pre nekoliko godina imali smo osam droplji i one se oporavljaju. Specijalni rezervat jedinstven je u Evropi jer 10.000 godina nije došlo do erozije zemljišta. Prema mišljenju stručnjaka to je razlog što je velika droplja i dalje na ovom terenu – saznajemo od Bogice Božina.

Velika droplja je jedna od najkrupnijih ptica naše faune, impozantan mužjak može da dostigne dužinu do 100 centimetara, težinu do 16 kilograma, a raspon krila doseže čak 2,5 metra.

A.Đ.

 

budi-donor-1

U Kikindi je danas održano edukativno predavanje pod nazivom „Budi donor, produži bar jedan život“, u organizaciji Udruženja dijaliziranih, transplantiranih i bubrežnih invalida grada Kikinde. Skup je okupio pacijente, lekare i predstavnike lokalne samouprave sa ciljem da se podigne svest građana o važnosti donorstva i transplantacije organa.

Sekretarka udruženja, Drenka Varađanin, istakla je da je glavni cilj ovakvih predavanja da se ljudima približi značaj transplantacije i donorstva.

-Želimo da probudimo svest i prenesemo informaciju o važnosti transplantacije. Ljudi koji su na dijalizi zaslužuju da žive normalan život, bez višesatnih tretmana tri puta nedeljno. Transplantacija im to omogućava, rekla je Varađanin.

Ona je dodala da je broj informisanih građana i dalje mali, kao i da je neinformisanost najveći problem.

-Ljudi često misle da je donorstvo trgovina organima, što nije tačno. Ogroman tim lekara učestvuje u procesu kadaverične transplantacije, a odluke se donose strogo po zakonu. Zato su mediji i ovakvi skupovi od ogromnog značaja, naglasila je sekretarka udruženja.

Prema njenim rečima, udruženje trenutno broji oko 200 članova, od čega je 95 osoba na dijalizi.

-Mi smo neprofitno udruženje i svaka donacija nam je dobrodošla. Organizujemo ovakve skupove kako bismo edukovali pacijente i građane, i pomogli im da vode što lakši život, dodala je Varađanin, najavivši da će u decembru povodom Dana invalida biti organizovan još jedan skup.

Predavanju je prisustvovao i Željko Radu, član Gradskog veća, koji je u ime lokalne samouprave pružio podršku radu udruženja.

-Grad Kikinda uvek pruža pomoć. Izuzetno je važno da sve marginalizovane grupe imaju podršku kako bi se zajedničkim snagama podigla svest o njihovim potrebama. Ovakvi skupovi su prilika da ljudi razmene iskustva, a mi ćemo kao grad uvek biti tu za njih, poručio je Radu.

O značaju donorstva govorio je dr Slobodan Šeinović sa Klinike za nefrologiju i kliničku imunologiju Kliničkog centra Vojvodine.

-Postoje dve vrste donorstva – kadaverično i srodničko. Zakon jasno reguliše uslove, ali je u praksi neophodan pristanak porodice za kadaveričnu transplantaciju. Nažalost, procenat odobrenja je ispod 50 odsto, rekao je on.

Predavanje „Budi donor, produži bar jedan život“ podsetilo je Kikinđane na to koliko jedna humana odluka može promeniti nečiji život. Zahvaljujući radu udruženja, podršci grada i angažovanju stručnjaka, tema donorstva ulazi u javni prostor, gde joj je – bez sumnje – i mesto.

T. D.

novi-kozarci-akademija-(1)

Povodom značajnog 80 godina od kolonizacije, u Novim Kozarcima je upriličena Svečana akademija koju su organizovali Mesna zajednica Novi Kozarci i Matica srpska. Na tribini su govorili dr Milan Micić, istoričar i generalni sekretar Matice srpske, Bogdan Šekarić, etnolog iz Muzeja Vojvodine i mr Pavle Orbović, istoričar iz Gradskog muzeja Vrbas. Kako je istakao Marko Čavka, potpredsednik Saveta Mesne zajednice, program je bio podeljen na više delova.

-Nismo zaboravili ni zaslužne pojedince i udruženja, te smo im podelili priznanja za doprinos razvoju sela i postignute rezultate u različitim oblastima. Cilj je da se setimo vremena kada su naši preci posle Drugog svetskog naselili ove krajeve. Ostavili su svoja ognjišta, pošli u nepoznato kako bi izgradili novi život  – naveo je Čavka.

Na svečanosti su nastupili pevačka grupa KUD „Petar Kočić“ i učenici OŠ „Ivo Lola Ribar“, a organizovana je i izložba Kulturnog centra Novog Sada posvećena Branku Ćopiću.

U Novim Kozarcima nedavno je, u okviru obeležavanja značajnog jubileja, održan i prigodan program kraj spomenika kolonistima u ovom mestu koji je izradio Zdravko Mandić i nazvao ga je „Svome rodu i potomstvu“. Spomenik je postavljen 1988. i od tada do nedavno nije urađena značajnija rekonstrukcija i zaštita.

-Na spomeniku su polja u kojima su uklesani nazivi mesta iz kojih su se doselili naši preci iz Bosne i Hercegovine. Veličina polja označava koliko je ljudi došlo iz kog mesta i sada je posle više decenija ponovo zasjao pravim sjajem – pojasnio je Čavka.

Priznanja su dodeljena posthumno Vladi Protiću, Stevi Jarčeviću, Ljubanu Marinu i Miloradu Majkiću. Pojedinačne nagrade pripale su profesoru dr Manjulov Manetu Miladinoviću, Braci Azariću, Miloradu Stuparu i Dragi Jankoviću. Priznanja su pripala i svim udruženjima u selu koji su ih svojim radom proteklih decenija zaslužili: udruženju žena „Novi Kozarci“, FK „Sloboda“, Karate bodibilding klub „Sloboda“, KUD „Petar Kočić“, Lovačko udruženje „Fazan“, Ribolovačko udruženje „Zlatni karaš“, Galerija „Zdravko Mandić“, konjičko udruženje „Zelenac“,  udruženje penzionera i Dobrovoljno-vatrogasno društvo.

Događaju je prisustvovala i članica Gradskog veća Marijana Mirkov.

 

 

 

 

ogrev

Grejna sezona zvanično je počela 15. oktobra, iako su mnoga domaćinstva, posebno sa individualnim ložištem, sa dogrevanjem počela još početkom meseca. I ove zime mnoge porodice koristiće peći na čvrsto gorivo, a prema analizama, drva i dalje predstavljaju najjeftiniji vid grejanja. Iako je i cena drva porasla, ona i dalje ostaju najisplativija opcija. Cene širom Srbije kreću se od 6.000 do 11.000 dinara, u zavisnosti od mesta do mesta, a mi smo istraživali kakva su ponuda i potražnja drva za loženje u našoj okolini.

-Sugrađani se uveliko spremaju za ovu zimu i kod nas je dobra potražnja za ogrevom – istakao je Stefan Simić, vlasnik stovarišta u ulici Generala Drapšina. – Najviše se kupuje bukovinu i hrast čija cena je 10.000 dinara za kubik. Otpad je 6.000, dok je za drugu klasu ogreva potrebno izdvojiti 8.000 dinara. Nudimo i uslužno sečenje.

Ista situacija je i na stovarištu „Mimi i bata“ vlasnika Saše Popova koje se nalazi u ulici Žarka Zrenjanina.

-Velika potražnja  je za bukvom  koja je proteklih dana poskupela za 500 dinara po kubiku i sada je 9.500. I bagrem se traži i njegova nova cena je  9.000 za metar kubni. U ponudi imamo i otpadne paleta od bukve. Cena za dva metra metra je 14.500 dinara, što je takođe traženo – naveo je Saša Popov.

Neretko Kikinđani odlaze po drva za loženje u Novo Miloševo u stovarište „Dva brata iz ravnog Banata“.

-Paletirano drvo ima cenu od 14.000 dinara, ogrev u mrežama je 12.000, a imamo i cepanice na metar koje se prodaju  za 6.000 dinara – kazao je vlasnik Luka Nedeljkov. – Kubik isečene bukve  je 7.500, dok je kombinacija cera, graba i hrasta 6.000 dinara. Upravo pomenuto mešano drvo je i najtraženije što zbog cene, tako i zbog kvaliteta. U proteklih mesec dana potražnja je ogromna. Od januara je najavljeno poskupljenje ogreva i ljudi hoće da se obezbede na vreme.  Uticaj ima i situacija s NIS-om i pojedini naši kupci pribojavaju se da neće biti gasa.

Prosečno domaćinstvo za grejnu sezonu potroši od pet do 10 kubika ogreva.

A.Đ.

 

 

 

sovembar-(5)

Centar za stručno usavršavanje i ove godine organizuje likovni konkurs za decu uzrasta od 3 do 6 godina, na temu „Sova ušara – redovan gost našeg grada”.

Iz ove ustanove pozivaju mališane iz vrtića i pripremnih grupa da, kroz maštu. prikažu svog posebnog gosta – sovu ušaru koja je jedan od simbola Kikinde. Konkurs je otvoren do 15. novembra, a proglašenje nagrađenih radova organizovaće se u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ 27. novembra i tada će biti priređena i izložba najuspešnijih radova.

Iz CSU pozivaju vrtiće, roditelje i decu da se pridruže ovoj lepoj manifestaciji i kroz umetnost proslave dolazak posebnog pernatog gosta Kikinde. Radovi mogu da se dostave u Centru za stručno usavršavanje, u Nemanjinoj 23.

 

 

kkikindski-mlin-(4)

Novi zakupac proizvodnog dela „Kikindskog mlina”, kao saznajemo, trebalo bi da postane firma „Klas“ iz Sarajeva. Reč je o najvećoj mlinsko pekarskoj industriji u Bosni i Hercegovini. Bave se proizvodnjom brašna, testenina, poslastičarskih i konditorskih proizvoda. Još uvek se ne zna kada će započeti proizvodnju u Kikindi ali se očekuje da to bude uskoro.

Većina od oko sedamdesetak zaposlenih u „Kikindskom mlinu“ trenutno je bez zaposlenja, ali se očekuje da ponovo počnu da rade na starim radnim mestima pošto sarajevska firma započne proizvodnju.

Kako saznajemo silosi, ali i sušara za suncokret i kukuruz ostaje u vlasništvu „Dijamanta“, a nastaviće se i otkup pšenice, kukuruza i suncokreta. Godišnje je mlinu otkupljivano 40 hiljada tona pšenice, dnevno se mlelo od 125 do 130 tona , a mesečno od 3.800 do četiri hiljade tona. Radilo se u četiri smena i proizvodili su se svi tipovi brašna kojih je bilo preko 20 vrsta. Testenine su se proizvodile po italijanskoj recepturi i to oko dve hiljade tona godišnje. Još 2017. godine ova firma bila je jedna od 80 sa spiska za prodaju „Agrokora“, a 2022. kada je proslavljeno 160 godina postojanja i dalje je bio u vlasništvu ove kompanije. Izgrađena je i nova sušara u koju je uloženo 280 hiljada evra. Moderna sušara radi od 2016. godine i ima kapacitet od oko 15 hiljada tona kukuruza i suncokreta.

Napomenimo i to da je mlin u ulici Kralja Petra Prvog, koji je deo „Kikindskog mlina“, poznati Danfil, otkupila kikindska poljoprivredna firma „Bajša agrar“ za potrebe skladišta.

„Kikindski mlin“ osnovan  je davne 1862. godine i jedno je od najstarijih preduzeća u regionu. I ovu, kao i ostale firme , pratila su dobra i loša vremena izazvana dešavanjima u svetu i državi. Od početka 2022. „Kikindski mlin“ je i zvanično postao jedan od brendova kompanije „Dijamant“ iz Zrenjanina“ čiji je vlasnik beogradski „Frikom“ tačnije „Agrokor“ iz Hrvatske. Raspolaže značajnom imovinom, između ostalog silosima u Kikindi i Novom Miloševu za skladištenje 82.000 tona pšenice, magacinskim skladištima, proizvodnim pogonima i drugim, koja su u Kikindi na posedu površine veće od 30 hektara i u Novom Miloševu na 14,5 hektara.

A.Đ.

cubrilo-(2)

Nije baš kikindska ulica Toze Markovića toliko na periferiji, koliko se u prvi mah čini. Naročito ako smo u tu ulicu pošli s namerom da se upoznamo s proizvodnim pogonom zanatskog piva. Verovatno proces proizvodnje piva više interesuje tehnologe, a vaš izveštač se deklariše u konzumente ovog napitka. Zato ovaj tekst kucamo odmah na licu mesta, u pivari i sasvim trezni.

Dočekuje nas Borislav Čubrilo, kojem tražimo ličnu kartu. Ne naravno njegovu, jer nismo islednici, nego njegove zanatske radionice.

– Firma „Banat bir“ je nastala 2019. prvo kao kućna, eksperimentalna pivara. Tad smo se tek upoznavali s tehnologijom proizvodnje zanatskog piva. Prvo smo „kuvali“ po 20 litara za društvo i za lične potrebe, a ubrzo smo iste godine prešli na veću proizvodnju- kaže domaćin. -Međutim, došla je korona i to vreme lokdauna smo iskoristili da unapredimo opremu i proširimo proizvodnju na 180 litara. Tad smo razvili i paletu od četiri vrste piva. Nakon toga smo odlučili da se još ozbiljnije posvetimo proizvodnji. Prikupili smo dokumentaciju od Ministarstva poljoprivrede, uskladili proizvodne pogone sa zakonskim regulativama i napokon prošle godina registrovali firmu i još više proširili proizvodnu paletu. Sad proizvodimo osam vrsta piva- dodaje Čubrilo, ujedno nudeći da isprobamo neki od njegovih proizvoda. Odbijamo dok smo na zadatku, nego, dok traka „curi“ pitamo da nam otkrije još neki podatak o svojoj manufakturi:

– Dosta nove opreme smo nabavili. Dosta toga putem subvencija Republike Srbije, a nešto smo i sami napravili. Sad smo nabavili fermentor od 1000 litara i imamo kapacitet skladištenja od 24.000 litara godišnje. Očekujemo do kraja godine da ćemo nabaviti još jedan fermentor, što bi bilo dodatnih 12.000 litara godišnje.

A Kikinđani, koje najviše vole?- pitamo.

– Pre svega naše najpoznatije i autentično pivo od ludaje sa začinima: cimet, muskatni orah, đumbir, karanfilić… Zatim, pored piva od ludaje, tu su i „Kikindsko svetlo“, „Fijaker“, „Ipa“ i „Suvača“, koja su dobitnici specijalnih priznanja na Etno sajmu hrane i pića u Beogradu. Pored njih imamo i piva „Kinđa“, potom „Naiva“, a uskoro izlazi i „Ravnica“, pitko pivo sa citrusnim i notama hmelja. Ove godine smo se trudili da kroz lokalne manifestacije širom Srbije što više promovišemo naše proizvode, bili smo na mnogo mesta, a i na „Danima ludaje“ je bila prilično velika potražnja za našim pivom od strane komšija Rumuna.

– Može li sad jedno ladno? -navaljuje domaćin. –Može! Zadatak izvršen, kažem. Jer, mada nisam iz Rumunije, i mene živo interesuje kako vozi „Fijaker“  po „Ravnici“ i da li posle trećeg, „Suvača“ počinje da okreće.

N. Savić

error: Content is protected !!