децембар 6, 2025

Jelena Trifunović

Colic03

„Radujem se da se ovog ljeta vidimo i u Kikindi. Dragi prijatelji, dođite da pjevamo zajedno! Kikinda je mjesto na koje se uvek rado vraćamo”-poručuje legenda muzičke scene i najveća pop zvezda regiona uz čije će vanvremenske hitove i energičan nastup publika imati priliku da uživa na predstojećim „Danima ludaje“.

Kikinđani dobro pamte spektakularan tročasovni koncert legendarnog Čole na Starom jezeru održan  u maju 2008. godine.  Oni stariji i njegovo gostovanje ranih osamdesetih u hali „Jezero“.

– Prošlo je čak četrnaest godina od našeg prethodnog susreta i još pamtimo koliko je publika bila vesela i srdačna. Nadamo se da će nam i ovoga puta biti tako dobar osjećaj”, kaže za Kikindski muzička ikona čije pesme vole i pevaju sve generacije.

– Mislim da se dobre i iskrene energije uvek prepoznaju. Publika je uvek ta koja cijeni trud i kada im se u potpunosti dajete. Onda to ume i dobro da nagradi, pažnjom i ljubavlju koja traje. To je najlepše u jednoj karijeri i potvrda da ono što radiš ima smisla- konstatuje miljenik svih generacija koji koncertne dvorane i stadione, sa istom strašću, puni već pet decenija.

Tokom jedne od najdugovečnijih muzičkih karijera na ovim prostorima, mnogim pevačima bio je i ostao uzor. Otkriva ko je bio njegov uzor kada je počinjao?

– U vreme kada sam počinjao svetski muzički fenomen bili su Bitlsi. Logično, svi smo želeli da budemo kao oni! Često sam svirao i pjevao njihovu pjesmu „Lejdi Madona“, čak sam i prvi honorar zaradio nastupajući uz tu pjesmu. To je bilo jednog 29. novembra 1967. godine, u Baošićima, u Crnoj Gori.

Harizmatični Čola jedinstven je ne samo po muzičkom talentu, briljantnim nastupima i sjajnim hitovima, već i po neposrednosti i šarmu koji publika prepoznaje i ceni. U tom maniru, za Kikindski odgovara na pitanje šta je za njega najveće priznanje u karijeri?

– Ne volim priznanja i nagrade, ali se ponosim osjećajem da ljudima mogu da ulepšam dan pjesmom ili koncertom. Zato sam istinski najponosniji na publiku koja me prati i muziku koja živi, srećan zbog svih onih koji dolaze na moje koncerte. Veliki je taj generacijski raspon, i kada svi u jedan glas pjevaju zajedno sa mnom pjesme, onda nema veće sreće i osjećaja ponosa. Vjerujem da će tako biti i na koncertu koji nam slijedi u Kikindi i zato mu se svi posebno radujemo”- poručuje Čola pred nezaboravan muzički spektakl koji nas očekuje naredne subote.

Mesto i vreme znate. Gradski trg u Kikindi, 17. septembar u 21 sat.

Foto (facebook/zdravkocolicofficial)

Mamutfest 01

Kreativne radionice, izložbe i pozorišna predstava privukle su posetioce ovogodišnjeg „Mamutfesta“, tradicionalne manifestacije kojom Narodni muzej simbolično obeležava rođendan mamutice Kike. Njen skelet pronađen je u glinokopu fabrike „Toza Marković“ 1996. godine.
„ U periodu od 2005. do 2007. godine realizovan je program “Kikindski mamut“, u to vreme najplaćeniji projekat Evropske unije u Srbiji u iznosu od 250.000 evra, zahvaljujući kom su originalni fosilni ostaci preseljeni u kikindski Muzej i izloženi publici. Urađena je kopija u prirodnoj veličini i izrađen 3D film, odnosno kompletan plan popularizacije ovog vrednog eksponata“, ukazala je Lidija Milašinović, direktorka Narodnog muzeja Kikinda.

Program 16. Mamutfesta obuhvatio je izložbe „Muzej u očima dece“, ‘„U društvu sa mamutom“, kao i izložbu crteža Jelene Jakonić, potom radionice „Muzejska avantura”, streličarsku radionicu „Lovci na mamuta“, radionicu za tinejdžere „Kustosiranje”, ali i koncert za bebe, kao i pozorišnu predstavu „Ružno pače“ Dečjeg pozorišta iz Subotice. U okviru „Bazara muzeja i ideja“ predstavili su se Prirodnjački muzej iz Beograda, Narodni muzej Leskovac, Muzej Tera, Narodni muzej Zrenjanin, Narodni muzej Srbije i PTT muzej.

„Mamutica Kika je zaštitni znak i brend Kikinde. Cilj ove manifestacije je da nasleđe zajednički oživimo” rekao je gradonačelnik Nikola Lukač na svečanom otvaranju i zahvalio se resornom ministarstvu i pokrajinskom sekretarijatu, na podršci organizaciji „Mamutfesta“.

Da je Kikinda grad veoma posvećen očuvanju kulturnog nasleđa i kulturnom turizmu, istakla je Valentina Mickovski, članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje.

“Ova tradicionalna manifestacija je od velikog značaja jer deca imaju priliku da kroz raznovrsne i interesantne programe i radionice nauče nešto novo o samom mamutu, ali i načinu života ljudi u prošlosti“, istakla je Mickovski.

 

Kika imala 64 godine i sedam tona

Pronađen skelet mamuta je gotovo kompletan, očuvano je oko 90 odsto koštane mase. Stručnjaci su utvrdili da je reč o ženki koja je bila stara 64 godine. Bila je visoka 4, 7 metara i duga 7 metara, sa kljovama od 3,5 metara. Težila je sedam tona.
Utvrđeno je da se Kika zaglibila u priobalnom delu močvare gde je, zbog starosti i bolesti (bolovala je od reume) postala lak plen lešinarima. Impozantni skelet ove praistorijske životinje pronađen je na dubini od 20 metara.

Vaterpoliste kikindskog ŽAK-a, povratnike u Prvu „A” ligu – naš drugi rang, obišao je gradonačelnik Nikola Lukač sa saradnicima: gradskim većnikom zaduženim za sport Draganom Pecarskim i predsednicom Sportskog saveza Jelenom Čudanov,.

– Cilj nam je da napravimo tim koji će biti stabilan u ovom rangu i da onda svake sezone polako idemo ka višim dometima – istakao je Slobodan Jakšić, predsednik ŽAK-a.

Lukač je napomenuo da će Grad maksimalno podržati rad kluba.

– Ova uprava stvorila je u klubu odličnu atmosferu, ekipa vredno trenira već četvrtu nedelju i s puno elana suočiće se sa izazovima koje je očekuju u povratničkoj sezoni – kazao je Lukač.

Veliki stoletni jubilej mokrinskog Delije, u nizu manifestacija, uveličao je superligaš subotički Spartak. Rezultat je bio u drugom planu, no ostaće zapisano, bilo je 4:0 (2:0) za Subotičane. Posebno ugodno iznenađenje priredili su gosti sa severa Bačke došavši s prvim timom, iako je prvobitno bilo najavljeno da će stići s juniorskim pogonom. Trener Spartaka Slavko Petrović nije u timu imao trojicu povređenih, a svega još petorici prvotimaca dao je slobodan dan.

Gosti su rano poveli, a sredinom prvoga dela i udvostručili prednost, takođe iz akcije. U nastavku igre na terenu bila je još i jača postava Spartaka, ubrzo su udarcem s poludstance gosti povisli na 3:0, a potom na sličan način i, ispostavilo se, postavili konačan rezultat, odradivši dobar trening pred prvenstveni meč Superlige koji čeka za vikend protiv novosadske Mladosti.

Prigodnim poklonima uoči mokrinskog susreta za dugo pamćenje, Vladimir Torbica doskorašnji Spartakov vođa tima na terenu, a sada koordinator selekcija u klubu, darovao je „Delijaše”. Uručene su Darijanu Simiću predsedniku Delije, još i plakete FS Vojvodine i FSG Kikinda, a utakmici kao i banketu, uz brojne zvanice, prisustvovali su i gradonačelnik Kikinde Nikola Lukač, gradski većnik za sport Dragan Pecarski i predsednica Sportskog saveza Kikinde Jelena Čudanov.

Lukač i Simić

Gradonačelnik je održao i lep i primeren pozdravni govor u mokrinskom Domu omladine, a tu se u ulozi domaćina našao, uz predsednika kluba Simića, i predsednik Saveta MZ Mokrin Dejan Ivanović, inače fudbaler OFK Kikinde, a u ovoj prilici pojačao je matični klub i odigrao meč sa Spartakom.    

Koliko god igračke postave Spartaka bile jake, tek je stručni štab Subotičana s maksimalnim poštovanjem došao u punom sastavu u Mokrin. A koliko je taj sastav impresivan, svedoče igračke karijere koje su ti ljudi ostvarili.

Šef je struke harizmatični Slavko Petrović, nekada golman svih selekcija beogradske Crvene zvezde koji doduše nije zabeležio ni jedan zvanični nastup za prvi tim našeg najvećeg kluba, jer su tada ispred njega bili legendarni Zvezdini golmani: Aleksandar Dika Stojanović i Živan Ljukovčan, a potom je branio u brojnim nemačkim klubovima, između ostalog i u Fortuni (Dizeldorf) s kojom je osvojio Kup Nemačke.

Ivanović i Lukač

U stručnom štabu Subotičana prvi mu je pomoćnik Đorđe Tutorić, takođe nekadašnji Zvezdaš i defanzivac ovoga kluba. Tu je potom i bivši Partizanovac, takođe nekada odbrambeni fubaler, Branko Savić, te trener golmana Mustafa Peštalić, nekadašnji vrsni čuvar mreže jugo prvoligaša: tuzlanske Slobode i mostarskog Veleža, iz dve poslednje sezone SFRJ. Branio je pre toga rođeni Brčak i za Spartak i NK Šibenik u Drugoj ligi Jugoslavije, a podsetili smo se svi u ćaskanju i na ta svojevremena gostovanja Subotičana i Šibenčana na kikindskom Gradskom stadionu osamdesetih godina, kao i na velike fudbalere koje je sever Banat u to vreme iznedrio…

Konačno, bio je tu i čovek, inače posebno srdačan i „iz naroda”, iako su i svi pomenuti slični njemu, koji je mnogo postigao na travnatim terenima Italije – Ljubiša Dunđerski, sadašnji sportski direktor Spartaka. Igrao je Dunđerski u Vojvodini, a značajan trag ostavio je potom u Atalanti iz Bergama, čiji je dres nosio pet sezona, potom i u Komu i Trevizu, ukupno sedam sezona na apeninskoj „čizmi”. Fudbalskim pričama iz davnina ne bi bilo kraja, ali rano su profesionalci iz Subotice morali put severa Bačke, no zato su Mokrinčani do sitnih sati slavili jubilej, koji se proslavlja samo „jedanput u istoriji”!

Stručni štab Spartaka

 

 

 

oil-rig-g9929db846_1280

Javno preduzeće Srbijagas objavilo je na svojoj internet stranici cene gasa za javno snabdevanje po kilovatčasu (kWh) koje će važiti od 1. oktobra.
Za grupu kupaca „mala potrošnja“ tarifa „energent“ iznosi 3,42 dinara po kWh, a naplata naknada po mestu isporuke je 1.984,39 dinara godišnje.
Cena vanvršne, ravnomerne i neravnomerne potrošnje u kategoriji ispod šest bara, kroz tarifu „energent“ je 3,27 dinara po kWh, tu su i tarife „kapacitet“ od 7,88 do 19,59 dinara po kWh, a merno mesto tarifirano je sa 1.984,39 dinara.

Kod potrošača na pritisku između šest i 16 bara tarifa energent je 3,16 dinara po kWh, kapacitet od 5,71 dinara za vanvršnu do 14,12 dinara po kWh za neravnomernu potrošnju.

Tarifa „naknada po mestu isporuke“ je kod ovih potrošača jedinstvena i iznosi 19.843,90 dinara.

Sve cene su iskazane bez PDV-a.

Polovinom avgusta Srbijagas je objavio da će se od 1. oktobra tarife za kapacitet i energent umesto u kubnim metrima kao do sada izražavati u kWh.

Trećim trijumfom u nizu OFK Kikinda polako ide ka vrhu tabele vojvođanskog „Istoka” i to nakon teškog prvog ciklusa u sezoni, kada je u prva četiri kola imala tri gostovanja. Naročito zahtevna bila je poslednja utakmica, u Kovinu. Trener Jevto Jarčević napominje da je Radnički potvrdio da ima dobar tim i da je nezgodan domaćin.

– Odlično smo otvorili meč, stekli prednost i imali potpunu kontrolu, ali onda primili neverovatan gol, Kovinci su poravnali udarcem glavom s 14 metara. Međutim brzo smo se podigli, opet poveli i zasluženo slavili. Bili smo čvrsti, hrabri i smireni i sa samopouzdanjem čekamo u subotu Borac – kaže Jarčević.

Trener Jevto Jarčević

Marko Spahić mnogo je kilometara pretrčao u Kovinu i saigračima servirao dosta lopti za šanse.

– Imamo prostora za napredak, moramo popraviti realizaciju već protiv odlične ekipe iz Starčeva, a s boljim golgeterskim učinkom,  utakmice ćemo još mirnije privoditi kraju. Naporno radimo kod trenera Jarčevića i nema sumnje da će se trud isplatiti – jasan je Spahić.

 

 

 

Silna Sloboda sa svog „Ilije Pantelića” ispratila je „peticom” Omoljičane, pa se uz gol-razliku 15:3, nakon četvrtog kola vratila na lidersku poziciju vojvođanskog „Istoka”. Da nije bilo promašenog penala u trećem kolu na gostovanju u Banatskom Velikom Selu, kada je meč završen bez pogodaka, utisak bi bio besprekoran, no bilo kako bilo, nakon starta sezone u prvi plan izbio je mlađani vođa navale Nemanja Kovačević.

Robusni Kovačević, koji će 10. decembra napuniti tek 17 godina, u drugom kolu, dan pošto je stigao iz redova najvećeg rivala Kozare, bio je na debiju dvostruki strelac u pobedi protiv Kačarevaca, potom je upravo protiv bivšeg kluba izborio pomenuti penal koji Galić nije iskoristio, a onda je minule subote protiv Omoljičana postigao možda i najbitniji, drugi gol na meču i širom otvorio vrata uverljivom trijumfu. Tada je posebno privukla pažnju njegova smirenost i rutina.

Nakon što ga je Galić pronašao u šesnaestercu gostiju, snašao se na malom prostoru, manirom iskusnog igrača zaobišao golmana Omoljičana i lagano poentirao. Usto, stalno je gladan lopte, nudi se saigračima u svakoj situaciji i ako ovako nastavi, uz manju korekciju telesne težine, prevazići će vrlo brzo pokrajinski rang, samim tim i oca Milu koji je u Kozari svojevremeno ostavio trag na vojvođanskim terenima.

– Pošto u matičnoj Kozari nisam dobio pravu šansu da se dokažem, sada posle tri meča više nema sumnje, doneo sam pravu odluku kada sam prelazio u Slobodu. Hvala novom klubu na ukazanoj prilici, za početak sam uzvratio na pravi način, tri su gola na mome kontu i izboreni penal, ali tek me očekuje dokazivanje u kontinuitetu – veli Kovačević.

žork ki Dragana Karanovic

Rukometašice ŽORK Kikinde u subotu, u dvorani „Jezero” od 19 sati, nakon četiri godine i četiri meseca opet će zaigrati u Superligi. Dočekaće tim Pančeva, s kojim su proletos istovremeno izborile plasman u naš najjači rang.

U međuvremenu, mnogo toga se promenilo u ženskom klupskom rukometu Srbije u proteklom pomenutom razdoblju, a ovoga leta zabeleženo je čak odustajanje jednog kluba od nadmetanja u Arkus Superligi, dosta pre starta sezone, pa će takmičenje imati neparan broj ekipa.

Igranje u eliti uvek je poseban i izazov i obaveza, a to se ne odnosi samo na mlade devojke ŽORK Kikinde koje tek treba da se dokažu u ovom sportu, već i na debitankinju na trenerskoj klupi, kada je reč o vođenju seniorskih ekipa, Draganu Karanović, koja je zapažen trag ostavila svojevremeno kao igračica pod prezimenom Luka.

– Cilj nam je opstanak u povratničkoj sezoni kluba. Liga je na visokom nivou, sve su se ekipe pojačale i zaslužuju respekt, ali mi ćemo se truditi da u svakoj utakmici idemo na pobedu, jer je to jedini način da dođemo do pomenutog cilja, a videćemo koliko ćemo u tome uspevati, – kaže Karanovićeva.

Rival na startu je poznanik iz prošle sezone?

– Moje igračice na teren će izaći spremne i motivisane, presudiće inspiracija toga dana, verujem u našu korist – optimistkinja je Karanovićeva.    

Na turniru u Čoki, mlada stonoteniserka kikindske Galadske Lena Terzić osvojila je treće mesto u konkurenciji mini-kadetkinja.

Nastupili su i Dušan Tešin i Andrej Banjaš u konkurenciji juniora. Prošli su grupe i ispali u prvom kolu glavnog žreba, ali s obzirom da su po godinama još uvek kadeti, trener Vladimir Toševski i njihove nastupe ocenjuje uspešnim.

 

sc jezero izgradnja 1

Kao i ove 2022. godine, 5. septembra 1977. bio je ponedeljak. Za tadašnje Kikinđane važan dan. Dugo najavljivana, nakon dva propala projekta – 1964. i 1969. godine iz trećeg pokušaja, počela je izgradnja objekta, danas poznatog pod imenom SC „Jezero”.

S izvođačem radova „Krivajom” iz bosanskohercegovačkog gradića Zavidovića (Inženjering u Beogradu), ugovorom od 31. avgusta, preciziran je rok završetka sportske dvorane i bazena: 30. septembar 1978, a svečano je otvaranje bilo predviđeno za 6. oktobar. Toga datuma „Jezero” i jeste bilo otvoreno, ali pošto nije sve išlo ugovorenom dinamikom, tek godinu dana kasnije – 1979.

Maketa 1969.

Kako je prenela tadašnja lokalna štampa, a tri decenije kasnije Milenko Mihaljčić sve to uobličio u svojoj knjizi „Kikindsko blago – 30 godina SC Jezero”, na lokaciji izgradnje 5. septembra 1977. godine okupilo se nekoliko stotina građana, omladine, sportista i sportskih radnika, ali i zvanica: saveznih, republičkih i pokrajinskih funkcionera, pošto su toga dana rukovodioci zapravo bili na otvaranju nove alatnice u „Livnici Kikinda”.

Kamen temeljac za „Jezero” položio je kikindski sportski radnik Đorđe Brašovan, a o značaju izgradnje govorio je Nikola Barošević, sekretar kikindskog Opštinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine. Tokom čitave 1978. za dodatne infrastrukturne radove, koji nisu prvobitno bili predviđeni, izdvajano je još mnogo novca, neka su kikindska preduzeća pripomogla dodatnim ulaganjima, ali i radnom snagom svojih zaposlenika. Učestvovali su i omladinci i pripadnici Jugoslovenske narodne armije na služenju vojnog roka u našem gradu.

Otvaranje je prvo pomereno, za 29. novembar (Dan Republike SFRJ), pa za mart 1979, potom i za maj iste godine, a iako nije izrekom kazano, Izvršno veće Skupštine opštine Kikinda bilo je na stanovištu „da je zbog kašnjenja kriva „Krivaja” koja je precenila svoje mogućnosti”.

Nije ni maja 1979. „Jezero” još uvek bilo otvoreno, ali su bazen u objektu počeli koristiti vaterpolisti ŽAK-a, dok su u dvorani prve utakmice odigrali i rukometaši.

Konačno, 6. oktobra 1979. godine, otvaranjem „Jezera” otvoreno je i novo poglavlje kikindskog sporta, a nakon silnih građevinskih i novčanih rašomonijada, koje su pale u zaborav, svima je bilo najvažnije da je naš grad dobio, za to vreme, savremenu sportsku dvoranu i zatvoreni bazen, pa je tako ispunjen san ne samo sportista već i velikog broja Kikinđana.

Praktično odmah, započela je i druga razvojna faza „Jezera”, a letnji bazeni s ugostiteljskim objektom svečano su otvoreni 23. avgusta 1983. godine.

Izgradnja SC Jezero

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Don`t copy text!