Igor Crnogorac

Jelena Tanaskovic

Ministarka poljoprivrede, Jelena Tanasković, izjavila je danas da je zaustavljeno širenje afričke kuge svinja i navela da je eutanazirano 38.000 svinja, a da se vlasnicima čije su životinje ubijene redovno isplaćuju naknade za štetu.

– Bitno je da branimo velike farme, napravili smo pojaseve odbrane i to je dalo rezultate. Zaustavili smo širenje i nema panike među poljoprivrednicima – istakla je Jelena Tanasković, a prenosi „Politika“.

Ministarka je naglasila da će država ispuniti sve što je obećala poljoprivrednicima, da će ih i dalje podsticati subvencijama i da su isplate za mleko u toku, a da će u septembru biti isplaćene i subvencije za zemljište, bez obzira na to što kontrola parcela još traje.

Ana Brnabić

Predsednica Vlade, Ana Brnabić, izjavila je da su svi u Vladi svesni da plate moraju još da rastu, ali da je, u odnosu na 2012, napravljen ogroman rast.

– Od petka su plate u prosveti uvećane za 5,5 odsto, kao i plate medicinskim sestrama i tehničarima, dakle delu u zdravstvu. Od prvog januara ide novo povećanje od 10 odsto za prosvetne radnike, medicinske sestre i tehničare – rekla je predsednica Vlade gostujući na TV “Pink”, a prenosi “Politika”.

Dodala je da su u Vladi potpuno svesni da te plate treba da budu još veće, ali da se polako ide ka cilju.

– Nastavni kadar, sa sedmim stepenom stručne spreme, dakle nastavnik u školi će, od 1. januara 2024, imati platu od oko 87.000 dinara. A 2012. godine taj isti nastavnik je imao nešto više od 44.000. To je povećanje plata u prosveti od 96 odsto za nekih 11 godina. Što se tiče medicinskih sestara i tehničara, tu smo imali veliki, akutni problem deficita kadra, jer su mnogi odlazili u inostranstvo. Te, 2012 godine, prosečna plata medicinske sestre bila je 32.454 dinara. Od 1. januara prosečna plata medicinske sestre biće 80.193 dinara, i to je rast od preko 147% za 11 godina, uz permanentnu stabilnost javnih finansija – zaključila je Ana Brnabić i objasnila je to rezultat fiskalne konsolidacije koju je sproveo predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Djordje i Ivana 4

Sjajni muzičari, moćni vokali, tvrdi rok-zvuk i sami hitovi rok-bendova sa prostora Jugoslavije od pre šest decenija do danas ređali su se sinoć na Trgu, na koncertu pod nazivom „Da se ne zaboravi“ koji su priredili Đorđe David, „Death Saw“ i Ivana Peters.

U žestokoj završnici „Kikindskog leta“ publika na Trgu uživala je puna dva sata, pevajući sa Davidom i Ivanom koji su ih osvojili profesionalizmom i neposrednošću.

– U Kikindi sam posle 20 godina, poslednji put ovde sam nastupao, takođe sa Ivanom, na Moto-susretima na Plavoj banji. Sada sam došao da se kandidujem za nastup na „Danima ludaje“ jer je to stvar prestiža. Ako dobro odradimo večerašnji koncert, možda imamo šansu – rekao je Đorđe publici koja ga je, u tome, u nastavku večeri, zdušno podržala.

Iako je nastup kasnio čitav sat (muzičari su to opravdali radovima na putu), publika je imala strpljenja da isprati i vrlo savesne tonske probe i da sačeka koncert koji im je doneo puna dva sata čiste energije i sjajne atmosfere.

Ivana Peters, pevačica grupe „Negativ“, karijeru je započela kao vokal (uz Gocu Tržan) pop-grupe „TAP 011″. Đorđe David najavio ju je kao najbolji ženski vokal na Balkanu.

– Rokenrol još uvek živi, „Negativ“ još uvek postoji, imamo nove pesme, samo još treba da ih snimimo. Mi uvek imamo gde da nastupamo, imamo svoju „fan-bazu“. Nije lako, ali kod nas je rokenrol u zapećku, mislim da su malo bendovi krivi, ali nema nas ni u medijima – kaže Ivana.

Đorđe David, devedesetih godina pevač grupe „Generacija 5“, po zanimanju glumac, sada nastupa sa bendom „Death Saw“. Mlađim naraštajima poznat je i kao član žirija takmičenja „Zvezde Granda“.

– Uprkos tome što ga mediji ignorišu, rokenrola itekako ima. Ne možete da vidite spotove, stavljen je sa strane, ali imamo strašne klince u ovoj muzici, u čitavoj državi – kaže Đorđe. – Večeras predstavljamo Aleksandra Josifovskog koji je bio moj prvi superfinalista u „Zvezdama Granda“, i zauzeo je prošle godine drugo mesto, i, takođe mog kandidata, ovogodišnju pobednicu, Slavicu Angelovu iz Strumice. Zahvaljujući njoj sam uspeo u svojoj misiji, da osvojim parče prostora sa takvom muzikom jer je finalu pevala Luisa Armstronga.

I Đorđe i Ivana uspeli su, prisnim odnosom sa publikom i izvanrednim darom za komunikaciju, potpuno da osvoje Kikinđane svih generacija. Ovaj završetak „Kikindskog leta“ ostaće upamćen, a rokeri, stariji i mlađi, sigurno će priželjkivati njihov nastup na „Danima ludaje“ ili bilo kojim drugim povodom.

Hitna pomoc

Dečak od nepune dve godine smrtno je stradao danas u popodnevnim satima dok se igrao sa bratom blizancem. Pretpostavlja se da se, u igri, slučajno, upetljao u kanap od zavese. Dečaci su bili sami u sobi dok je majka otišla do obližnje prodavnice.

U povratku, majka je zatekla sina bez svesti, sa kanapom oko vrata. Istrčala je iz kuće sa detetom i zatražila pomoć. Komšije su pokušale da pomognu, detetu je dato veštačko disanje, zatim ga je Hitna pomoć odvezla do Bolnice u kojoj su lekari pokušali da ga reanimiraju. Nažalost, bilo je prekasno.

Mladi roditelji sa dečacima su se nedavno doselili u svoju kuću u ulici Sterije Popovića. Dečaci bi rođendan proslavili u novembru.

Tragedija je potvrđena u Policijskoj upravi u Kikindi u kojoj kažu da je o događaju obavešteno Više javno tužilaštvo u Zrenjaninu.

sova buba 8

Najveća sova na svetu od pre nekoliko meseci živi u Kikindi. Zove se Buba i kućni je ljubimac porodice Trumbetašev. Buba je još uvek mala, ima 4,5 meseca, i visoka je više od pola metra. Kada poraste, biće visoka 70 centimetara, a raspon krila biće joj 1,9 metara.

Njena vrsta zove se velika ušara ili orlova sova, zbog kandži kojima, na kvadratni centimetar, hvata jednu tonu. Na latinskom naziv vrste je Bubo bubo,  otud i ime. A u kuću Trumbetašovih, porodice koja se, inače, na svom poljoprivrednom gazdinstvu, bavi kozarstvom, stigla je jer je Kikinda grad sova, kaže Veselin Trumbetašev. Ali i kao kompromis.

– Išao sam jednom na vašar i video sam, usput, jastrebare. I onda sam hteo jastreba. Rekao sam to ženi, ali ona je htela orla. Onda je čula da su se u Srbiji prvi put, u odgajivačnici, izlegla tri ptića najveće sove i odmah smo se dogovorili. Red je da u Kikindi živi najveća sova. Ona je, inače, ista kao mala ušara, kojih ima u gradu, samo u mnogo većem izdanju. Kad smo dobili Bubu, bila je beba, mala kao veće pile, bela i čupava. Živela je s nama u kući, celu noć je skakutala na prozoru – kaže Veselin.

Orlova sova je evroazijska ptica grabljivica. Životni vek u prirodi joj je 20-25 godina, u zatočeništvu živi i do 60 godina. Naziv je dobila zbog kandži i veoma je opasna. U prirodi lovi glodare, zečeve, ježeve. ali je zabeleženo i da noću po plen ulazi u gnezda jastrebova i sokola. Ima bešuman let. Jedina među pticama ne može da pomera oči, zato glavu okreće za 180 stepeni.

Veselin ima dozvolu za držanje Bube od Ministarstva za zaštitu životne sredine, na šta ga i Zakon obavezuje.

– Buba, ipak, nije ista kao pripadnici njene vrste koji žive u divljini, ona je inpritovana ptica, što znači da je odgajana u inkubatoru – objašnjava Veselin. – Bubini majka i otac su iz Češke. Ja sam je dobio na poklon iz legalne odgajivačnice u Pančevu, tu je rođena. Pošto je iz inkubatora, ona ne može da se snađe u prirodi. U tome je razlika između nje i sova iz divljine. Ima brata i sestru, što znači da je jedna od pet legalnih ptica te vrste u Srbiji.

Jedan od razloga zbog kojih Bubini srodnici nisu popularni kao ljubimci je i to što je teška za obuku.

– Buba je jako pametna, ali ima svoju narav, i neće da sluša. Ona misli da je čovek njena vrsta, mene i ženu smatra za roditelje i nas ne dira. Ulovila nam je bila mačku, ali je mačka uspela da pobegne. Ja se igram sa njom, ceo dan smo zajedno, pravi mi društvo. Ponaša se kao kuca ponekad, ima svoje igračke, loptu, kamiončiće, ali najviše voli da uzme ženinu papuču i da je „udavi“ u bazenu. Od kad je stigla, omiljena igračka joj je mali beli meda. Kada spava, čučne, a spava kada i mi, danju ponekad dremne. Zapravo ima dobar karakter, tako smo je mi naučili – priča Veselin.

Bubina vrsta spada u usamljene ptice. Buba to, svakako, nije. Veselin i Sonja već joj znaju i raspoloženja. Kada joj je zabavno, ljulja gornji dao tela, a kada je ljuta, perje oku ušiju joj se povlači u nazad. I to najčešće kada naiđu Laza i Maša, pulini koji je, obično, nerviraju. Inače, kada fiksira pogledom, zenice joj se potpuno prošire, i tada se zna da je spremna za akciju.

Buba je sada već devojčica i ima svoj stan-volijeru sa bazenom od 13 kvadrata. Međutim, brzo raste, već nema mesta da raširi krila i zato joj se gradi novi, takoreći manji jednosoban stan od 30 kvadrata i tri metra visine, sa bazenom, naravno.

Posebna priča je hrana za Bubu koja je, razume se, posebna.

– Kao mala, jela je do devet jednodnevnih pilića na dan. Sada jedan njen obrok čine dva bela pacova i dve do tri prepelice. Prvo sam joj hranu kupovao u Novom Sadu. Shvatio sam da je to preskupo, pa sam rešio da pokrenem proizvodnju pacova i japanskih prepelica. Za to su mi bila potrebna i dva inkubatora po koje smo išli u Temišvar. Tada mi je žena rekla da je mnogo jeftinije da, kada mi je dosadno, idem u kafanu, nego da držim sovu – priznaje Veselin.

Čini se da je supruga Sonja bila u pravu kada su u pitanju troškovi. Jer, kada se Buba prehladila, shvatili su da je najbliži doktor za nju jedan veterinar, Italijan u Dubaiju. Samo razgovor sa veterinarom koštao je 200 evra, a injekcije protiv upale grla su, takođe, stigle iz Emirata. Nismo pitali za cenu. Ali smo shvatili zašto je Sonja zove Buba-trošak.

Buba je, ipak, dobra devojčica i mnogo voli da se šeta po Trgu vezana na ruci svog gazde. Tada joj prilaze deca i svi bi da se fotografišu sa najvećom sovom na svetu koja, sasvim očekivano, živi u gradu ušara, malih i velikih, svakako pitomih. Kao i ljudi u mestu čiji su zaštitni znak.

Devic 1

Istoričar Nemanja Dević danas je u Kikindi, u organizaciji Istorijskog arhiva, promovisao svoju knjigu „Za Partiju i Tita: partizanski pokret u Srbiji 1941-1944“ sa kojom je odbranio svoju doktorsku disertaciju.

Govoreći o tome da su istoričari koji se bave kritičkom istoriografijom često suvišni i nepoželjni, Dević napominje da i sam deli tu sudbinu.

– Postoje određeni narativi u društvu koji su se formirali pod uticajem višedecenijske propagande, filmova, književnosti. U našem društvu svakodnevno ima previše prošlosti. Suvišni su istoričari koji se oslanjaju na istorijske izvore, koji ruše i preispituju mitove, koji mitovima postavljaju neugodna pitanja – kaže Dević.

Kao istoričar, dodaje, nastoji da utvrdi tačne podatke u svakom svom istraživanju, ne osvrćući se na ideologiju i propagandu.

– O partizanima se pisalo mnogo, Do 1985. godine, na teritoriji cele tadašnje Jugoslavije bilo je objavljeno između 80 hiljada i 100 hiljada različitih naslova, od novinskih članaka do biografija. To govori o snažnoj propagandi koja je trebalo ne samo da rekonstruiše Drugi svetski rat, nego da ga konstruiše. Ideologija je legitimna, ali mi živimo u postideološkom dobu i, ako se bavimo istorijom, treba stalno da se preispitujemo. Ovom knjigom ja nisam dao konačnu i savršenu, idealno objektivnu verziju istorije, nego sam postavio neka nova pitanja. To je moja težnja, da kritički iščitavam postojeću literaturu, da koristim nove izvore i da otvaram nova pitanja. Nadam se da će nove generacije demantovati nas, kao što mi ponekad demanutujemo stare generacije istoričara, to ću smatrati iskorakom – objašnjava Dević.

U Institutu za savremenu istoriju u kojem je zaposlen, kaže, ne radi se na novim i epohalnim otkrićima, ali se postavljaju nova pitanja, otkrivaju izvori i trude se da period od 1941. do 1945. godine prikažu kao jedan dramatičan i kompleksan period u istoriji srpskog naroda koji treba razmatrati iz više uglova.

– Živimo u vremenu degradacije vrednosti institucija i ljudi od struke, pogotovo usponom društvenih mreža imamo situaciju da smo maltene svi postali eksperti za sve i tu vidim najveći problem i potencijal za dalje urušavanje kredibiliteta i ustanova i stručnih pojedinaca. S druge strane, trudim se da svojoj generaciji poručim da na događaje ne gleda crno-belo. Andre Žid je rekao da je sivo jedina boja istine, i upravo tako, sa mnogo nijansi, treba gledati prema prošlosti.

Iako je doktorirao sa monografijom o partizanima, napisao je i nekoliko knjiga o Ravnogorskim pokretu i bio u javnosti označen kao revizionista, četnik, što je, kako kaže, sudbina istoričara koji se bave savremenom istorijom, da budu obeleženi po onome što istražuju.

Na današnjoj, dobro posećenoj promociji, publika je imala priliku da sa ovim perpektivnim istoričarem sučeli mišljenja, kao i da kupi dva njegova dela: „Za Partiju i Tita: partizanski pokret u Srbiji 1941-1944““ i „Srpska priča – Sećanja iz rata i revolucije 1941-1945 – Aleksandar M. Milošević“.

radovi skola basaid

U Osnovnoj školi „1. Oktobar“ u Bašaidu u toku leta preduzeti su radovi u svlačionicama i toaletima pored fiskulturne sale.

– Od Pokrajinske vlade po konkursu nam je odobreno 2,6 miliona dinara za ove radove. Zvanična primopredaja biće ovih dana. Sada je, od prioritetnih radova, preostalo da se rekonstruiše deo dvorišta Škole – rekao je direktor, Mirko Vlajkov i naglasio da, do pre nekoliko godina, u ovu ustanovu nije ulagano najmanje četiri decenije.

Prvi radovi posle dužeg vremena bili su rekonstrukcija fiskulturne sale, nova rasveta u Školi i grejanje, istakao je gradonačelnik Nikola Lukač prilikom posete Bašaidu.

– Najnoviji radovi obezbediće još bolje uslove za đake u Bašaidu. Grad je ove godine opredelio 40 miliona dinara za rekonstrukcije, popravke i sanacije u osnovnim školama. Dobra saradnja sa pokrajinskim i republičkim organima rezultirala je odobravanjem projekata našim školama – rekao je Lukač. – Nećemo se zaustaviti, neke školske zgrade su stare i dotrajale, trudimo se da pravimo prioritete.

Samo ove godine, novac za radove od pokrajinske i republičke vlade dobile su i škole „Vuk Karadžić“, „Đura Jakšić“, „Feješ Klara“, „Jovan Popović“, „Petar Kočić“ u Nakovu. Uz dobru saradnju, udruženim snagama, doprinećemo još boljoj opremljenosti svih škola na teritoriji Kikinde, zaključio je gradonačelnik.

P1200856

Prvog školskog dana, najmlađim đacima na teritoriji Kikinde stigli su i pokloni od Grada: udžbenici, i paketi sa delom školskog pribora. Nekima od njih, đacima u tri gradske i dve seoske škole, poklone su jutros, na prvim časovima, uručili gradonačelnik Nikola Lukač, pokrajinska poslanica i predsednica Odbora za obrazovanje i nauku Stanislava Hrnjak, načelnik Policijske uprave Pavle Rajkov i članice Gradskog veća, Valentina Mickovski i Melita Gombar.

– Prvog septembra Grad tradicionalno daruje prvake. Iz budžeta smo, ove godine, za udžbenike i poklone sa priborom i opremom, izdvojili oko 4,1 milion dinara. Uverili smo se da su deca željna druženja i sticanja znanja, želimo im da čuvaju jedni druge, da slušaju svoje učitelje i da sa njima savladaju znanja koja su im potrebna, da ovaj period života počnu na najlepši način. Potrudićemo se da u svakoj školi obezbedimo još bolje uslove za đake, kao i za nastavni i nenastavni kadar i, u narednom periodu, nastavićemo da obezbeđujemo sredstva za opremanje škola. Želimo da znaju da će Grad Kikinda uvek biti uz njih i uz sve građane – rekao je Lukač.

Prvi dan u školi veliki je događaj i za đake i za njihove roditelje, kao i za nastavni kadar, rekla je Stanislava Hrnjak, čestitajući prvacima polazak u školu.

– Pokrajinska vlada od 2016. godine intenzivno sarađuje sa Gradom na različitim projektima koje škole podnose na konkursima. Mi se zaista radujemo svemu što je korak napred i iz godine u godinu, kako raste budžet Pokrajine Vojvodine, a sada je bezmalo 123 milijarde, tako raste udeo kapitalnih incvesticija, kao i podrška građanima Kikinde, odnosno najmlađima kroz obrazovne institucije. Stalno radimo na tome da unapredimo sistem kako bismo pomogli deci i roditeljima u svakom smislu, u obrazovnom procesu, u bezbednosti, kroz psihološku podršku i socijalnu politiku u našem gradu koja je proglašena za jednu od najboljih u Srbiji. To je naš zajednički zadatak – naglasila je Stanislava Hrnjak.

Ona je dodala da je Osnovna škola „Feješ Klara“ na početku velike rekonstrukcije za koju je Pokrajinska vlada, samo za prvu fazu radova, već obezbedila 150 miliona dinara.

Direktorica Hermina Čemere rekla je da je upisano 19 prvaka – 12 će učiti na srpskom, a sedmoro na mađarskom jeziku. Ukupno Školu pohađa 210 učenika.

U samom gradu goste su na prvim časovima imali i đaci u Osnovnoj školi „Đura Jakšić, u kojoj su, u prvi razred, upisana 34 učenika. I prvaci u Školi „Jovan Popović” jutros su dočekali goste.

– Ova škola upisala je 34 prvaka u dva odeljenja. Prvi put, od kada sam ja direktor, prvog školskog dana nas je obišao gradonačelnik – rekla je direktorica, Jelena Krvopić.

Ispred svake škole od jutros su i dežurni policajci koji će, i nadalje, svakog dana, biti sa decom u toku nastave.

– Policijska uprava u Kikindi spremno je dočekala prvi dan nastave, imali smo dovoljno vremena da analiziramo i postavljamo nove zadatke, svaki naš policijski službenik na obezbeđenju škole zna tačno šta treba da radi kako bi maksimalno obezbedio učenike u svim školama. Pored toga, ove školske godine, sa svim učenicima realizovaćemo i projekat „Zajedno i bezbedno kroz detinjstvo“ – kazao je načelnik Policijske uprave Kikinda Pavle Rajkov.

U OŠ „Ivo Lola Ribar“ u Novim Kozarcima upisano je 10 prvaka.

– U toku raspusta uređivali smo školu, a prvacima smo danas priredili svečani prijem. Sledeći smernice Ministarstva , nadamo se da će ova školska godina biti godina razvijanja drugarstva i poverenja na opštu dobrobit svih nas – rekla je direktorica Škole, Dragana Radujko.

Željko Vukmirović jedan je od pet dečaka-prvaka u Školi u Novim Kozarcima.

– Sve mi se sviđa u ovde, i učiteljica i učionica. Ovo su već sve moji drugari – kaže Željko.

Tijana je prvak u OŠ „1. Oktobar“ u Bašaidu.

– Najvažnije je učenje, zdravlje, da slušaš svoju učiteljicu i da pomažeš svojim drugarima. Već pišem slova i crtam domaći. Moj najbolji drug Miloš sedi sa mnom u klupi – pohvalila se Tijana.

Škola u Bašaidu upisala je 25 novih učenika, što je sedmoro manje u odnosu na prošlu školsku godinu, pa je formirano jedno umesto dva odeljenja. Ukupno Bašaid ima 250 osnovaca.

elektricni trotinet

U Srbiji, prema podacima Agencije za bezbednost saobraćaja, postoji više od 200.000 trotineta. Ukoliko budu usvojene novine u Zakonu o bezbednosti saobraćaja na putevima, prvi put će i oni biti zakonski regulisani, kada je reč o vožnji.

Među predlozima za izmenu i dopunu zakona o bezbednosti u saobraćaju našla se i zabrana kretanja električnih trotineta po trotoarima, ali i podizanje starosne granice za njihove vozače.

“Lica od 14 godina i starija, moći će da voze trotinet ali na sledećim površinama: svuda gde voze biciklisti, bici-trakama, pešačko-biciklističkim stazama, ali u našem predlogu je da se trotineti mogu kretati kolovozom, ukoliko njime upravljaju lica starija od 18 godina”, rekao je Milan Ilić, iz Agencije za bezbednost saobraćaja.

Vozačima električnog trotineta biće dozvoljeno kretanje kolovozom uz obaveznu upotrebu zaštitne kacige i svetlećeg prsluka, kako bi bili bezbedni i vidljivi na ulici. Takođe, predviđena brzina kretanja električnog trotineta ne sme da bude veća od 25 kilometara na čas.

“Zakon kaže da, ukoliko postoji bici-traka pored pešačkog prelaza, tada može da se vozi i bicikl i trotinet. Ukoliko ne postoji, tada je i vozač bicikla i trotineta dužan da siđe i pređe kao pešak. To je važno ako dođe do udesa, pa vozač kola udari trotinetistu na pešačkom prelazu koji je vozio, za vozača je to olakšavajuća okolnost, zato što se ne očekuje da on tuda vozi”, dodao je Ilić.

U predlogu izmene zakona stoji i da će vozačima električnog trotineta biti zabranjeno da se kreću u pešačkim zonama. Iako je predviđeno i da se svaka neodgovorna vožnja adekvatno kazni, akcenat je i ovog puta na prevenciji i povećanju bezbednosti svih učesnika u saobraćaju, poručuju iz Agencije za bezbednost saobraćaja.

(Izvor: RTV)

Plesna skola 6

Pravi praznik plesa priredile su večeras članice „Dance N Soul“ škole u dvorištu Kurije. Nastupile su sve uzrasne grupe i solisti, višestruko nagrađivani na mnogim plesnim takmičenjima.

– Spremili smo spektakl. Prošla sezona bila nam je veoma uspešna, svaka je sve bolja. Imamo 5-6 takmičenja u sezoni i na svakom nastupamo sa minimalno pet koreografija. Dobijamo mnogo nagrada, često i specijalne nagrade upravo za koreografije, Vežbamo, deca se trude, jako su talentovana. Svake godine ima nas sve više i zahvaljujem roditeljima na poverenju – kaže Mirna Krnić, profesorka fizičkog vaspitanjnja i predsednica „Dens en soul“ Udruženja sportskog plesa „Ritmik“.

Devetogodišnja Anđela Malinović pleše već dve godine.

– Volim da plešem jer tu ima i malo gimnastike. Večeras plešemo „Konfident“. Nastaviću da se bavim plesom i kada porastem – kaže Anđela.

Danica Čavić iz Mokrina ima 15 godina i u Školi je tri godine.

– Pronašla sam se upravo u plesu kaže Danica. – Jako sam zadovoljna uspehom i ponosna sam na naše instruktorke i na sve nas. Sa takmičenja se uvek vratimo sa mnogo trofeja i medalja, uglavnom osvajamo prva mesta. Večeras imam i solo koreografiju „Dark hors“.

Najveća plesna škola u gradu radi sa decom od četiri do 14 godina. Ima osam grupa modernog plesa i jednu grupu mažoretkinja, a pripremaju i soliste u plesu. Večeras, na „Kikindskom letu“ imali su podršku bubnjarske sekcije Studija „Maus“ i brojne i najvernije publike – svojih roditelja i baka i deka, ali i mnogih koji su jednostavno uživali u pravim plesnim nastupima i modernim koreografijama po kojima je ova Škola i poznata.