Igor Crnogorac

Marta Istvan 3

Najnovije delo kikindskog etnografa Marte Ištvan, „Ovde počivaju u večnom miru: groblja u Kikindi“, predstavljena je večeras u prepunom holu Narodne biblioteke koja je, u saradnji sa Arhivom Vojvodine, i izdavač knjige.

U ime lokalne samouprave, promociji je prisustvovala resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski, koja je podsetila da je inicijativa za partnersko izdavaštvo potekla od našeg sugrađanina, narodnog poslanika Milenka Jovanova.

– Ovo je važan kulturni događaj jer je Marta Ištvan svojim delom uspela da svedoči o prošlosti žitelja naše multikulturalne sredine. Impresionira me činjenica da se u knjizi ne pominju samo znamenite ličnosti, već i oni koji nemaju svojih potomaka – rekla je Valentina Mickovski.

Pored autorke, na predstavljanju su govorili i istoričar Lazar Demić i direktor Istorijskog arhiva Vojvodine, dr Nebojša Kuzmanović.

– Autorka je uradila važan posao i dobro i veliko delo za grad – istakao je Kuzmanović. – To je kulturni dobitak jer saznajemo mnogo o ljudima koji su živeli na ovim prostorima. Kultura sećanja je važna, bez ovakvih knjiga veoma malo bismo znali o svojim precima. Ne može se živeti bez prošlosti i naš zadatak je da objavljujemo dela u kojima se ona čuva.

Marta Ištvan je za vreme svog dvadesetpetogodišnjeg rada u Biblioteci, kao prevodilac sa nemačkog i mađarskog jezika pomagala istraživačima, a zatim je i sama počela da proučava zavičajnu istoriju Vojvodine i to čini već dve decenije. Večeras predstavljena knjiga sedma je koju je objavila i tek prvi deo o grobljima u Kikindi.

– Ovo je nastavak moje teme o masovnim grobnicama u Vojvodini, nemačkim, mađarskim i srpskim – rekla je autorka. – Prvobitna ideja je bila da napravim zbirku najlepših spomenika. Međutim, kada sam počela da radim, shvatila sam da ima mnogo toga što treba zabeležiti jer nestaje. Tu su opisi grobalja, grobnica, biljnog sveta, simbola, najstarijih nadgrobnih ploča, grobova poznatih Kikinđana. Ovde su groblja stara više od 200 godina, ima nadgrobnih ploča iz prve polovine 19. veka, ali ne i nema starijih. Mnogo toga se zanimljivog može saznati o ljudima koji su živeli ovde i važno je što je moguće više sačuvati od zaborava.

U prvom delu istraživačkog rada nalaze se opisi i podaci o četiri groblja – Mokrinskom i Melinom, i pravoslavnom i katoličkom. Pored toga što se pravoslavci sahranjuju ka istoku, a katolici ka zapadu, razlika u pismu na nadgrobnim pločama je sve manje.

– Kod pravoslavaca nalazimo i latinicu i ćirilicu, mada, u poslednje vreme, sve više ovo drugo pismo. Na katoličkim spomenicima, deca iz mešovitih brakova neretko upotrebljavaju ćirilicu. Jedna od razlika je i u tome što se kod pravoslavaca članovi jedne porodice sahranjuju u grupama grobovima, dok su kod katolika to kripte u kojima su svi članovi porodice. Ni pravilo o pravcima sahranjivanja sve manje je važno u odnosu na to da grob bude uočljiv. Radi mode i da bude bolje viđen, grob se postavlja pored puta. Ni na grobljima čovek ne može da odustane od svoje želje da bude viđen, da bude prvi i da bude na nekom dobrom mestu, i grob se okreće iz tog razloga, i toga ima sve više, na svim grobljima – svedoči Marta Ištvan.

Kao najlepši i spomenik kojem se uvek vraća, izdvaja skulpturu žene od belog mermera koja sedi pored crnog polomljenog stuba. Spomenik se nalazi ispred kapele na Katoličkom mokrinskom groblju i podignut je Nemici iz Beča koja je preminula u 42. godini. Na njemu piše samo „Mici“ i „Porodica Kislinger“, i simbolizuje rano prekinut život žene kojoj je suprug, na ovaj način, podario večnost.

Knjiga je dvojezična, napisana je i na srpskom i na mađarskom jeziku. Istraživanja na ovu temu autorka nastavlja i napominje da je tek na početku. U planu joj je, kaže, da zabeleži sve o svih jedanaest grobalja u Kikindi i time da vredan doprinos sećanju na ljude koji su živeli i sahranjeni su pod istim nebom.

muzicka 1

Po programu obeležavanja Sovembra – meseca sova, učenici Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“ sutra (sreda, 15. novembar) će održati Koncert pod maskama – „Solvembar“. U svečanoj sali Narodnog muzeja koncert će početi u 18 sati.

raspisan-konkurs-za-nagradu-dusan-vasiljev-za-2022-godinu

Grad Kikinda raspisuje konkurs za nagradu „Dušan Vasiljev” koja se dodeljuje za najbolju knjigu napisanu na srpskom jeziku objavljenu tokom godine. U konkurenciji za ovo književno priznanje mogu se naći pesničke i prozne knjige objavljene na teritoriji Republike Srbije. Nagrada se sastoji od povelje i novčanog iznosa od 1.500 eura.

Nagrada „Dušan Vasiljev” osnovana je Odlukom Kulturno-prosvetne zajednice 1997. godine u znak sećanja na delo i značaj pesnika koji je rođen u Kikindi juna 1900. godine. Vasiljev je poživeo samo 24 godine, postigavši da bude jedan od najznačajnijih srpskih modernih pesnika, odnosno pesnika ekspresionističke ideologije.

Posle prekida od nekoliko godina, odlukom Skupštine opštine Kikinda, nagrada je ponovo ustanovljena 2009. godine. Po novom Pravilniku dodeljuje se za najbolju pesničku ili proznu knjigu savremenog autora koja je objavljena na srpskom jeziku.

Tokom proteklih četvrt veka nagradu su dobili: Jovan Zivlak, Stevan Raičković, Jovica Aćin, Milorad Pavić, Milisav Savić, Gojko Tešić, Franja Petrinović, David Albahari, Zvonko Karanović, Mića Vujičić, Selimir Radulović i drugi.

Izdavači i autori treba da pošalju knjige (četiri primerka po pojedinačnom naslovu, tri za žiri i jedan za biblioteku) na adresu: Narodna biblioteka „Jovan Popović”, Trg srpskih dobrovoljaca 57, Kikinda, uz napomenu „Za nagradu Dušan Vasiljev“, najkasnije do 14. februara 2024. godine.

Žiri će raditi u sastavu: Radovan Vlahović, predsednik, dr Zoran Đerić, potpredsednik, i Đorđe Pisarev. Priznanje će biti dodeljeno 27. marta, na dan smrti Dušana Vasiljeva, što je i Dan kikindske Gimnazije koja nosi njegovo ime, i u okviru programa obeležavanja stogodišnjice smrti pesnika.

Dodatne informacije mogu se dobiti putem mejla: nagradadusanvasiljev@gmail.com.

kancelarija

Nezaposleni sa završenom srednjom školom imaju mogućnost uključivanja u meru pripravništva Nacionalne službe za zapošljavanje. Ova mera podrazumeva stručno osposobljavanje nezaposlenog za samostalan rad u struci radi obavljanja pripravničkog staža i sticanja uslova za polaganje stručnog ispita.

Realizuje se kod poslodavca koji pripada privatnom sektoru i traje u skladu sa zakonom, odnosno na osnovu akta o organizaciji i sistematizaciji poslova kod poslodavca.

Poslodavcu Nacionalna služba refundira na mesečnom nivou neto minimalnu zaradu i pripadajući porez i doprinose za obavezno socijalno osiguranje, u trajanju do šest meseci.

Poslodavac treba da obezbedi mentora koji je minimum istog nivoa kvalifikacija kao i pripravnik i da ima najmanje 12 meseci iskustva u struci ili 24 meseca radnog iskustva na poslovima na kojima se pripravnik osposobljava.

U meru se mogu uključiti nezaposleni sa srednjim obrazovanjem mlađi od 30 godina koji se na evidenciji nalaze duže od šest meseci, osobe sa invaliditetom, Romi, mladi koji imaju status mladih u domskom smeštaju, hraniteljskim porodicama i starateljskim porodicama.

Javni poziv je otvoren do 30. novembra, odnosno do utroška sredstava izdvojenih za ovu namenu.

Sveti_kozma_i_damjan

Braća Kozma i Damjan su bili vračevi (lekari), besrebrenici i čudotvorci. Od Gospoda su dobili dar za isceljenje raznih bolesti, kako su to dobili besplatno, besplatno su i lečili imenom Gospoda Isusa Hrista, te su im ljudi dali ime još besrebrenici, što znači besplatni lekari.

Hram svetih Kozme i Damjana u Kikindi

Bili su veoma oprezni u besplatnom lečenju ljudi, pa se Kozma jednom istinski naljutio na Damjana što je uzeo tri jajeta od žene koju su izlečili, po imenu Paladija. Toliko se Kozma naljutio da je naredio da ga posle smrti ne sahrane kraj brata Damjana. Ali Damjan je uzeo ta tri jajeta ne kao nagradu, nego zbog toga što ga je Paladija zaklela Svetom Trojicom. Ipak. po smrti njihovoj u mestu Feremanu bili su zajedno sahranjeni. I posle smrti su isceljivali.

Manastir Zlatenac

U crkvenom kalendaru praznik je obeležen crnim slovom. Praznik svetih vrača obeležava se i u zdravstvenim ustanovama koje svetitelje i lekare slave kao zaštitnike svoje profesije.

Manastir Zočište

Sveti vrači obeležavaju se s uverenjem da će Bog sačuvati ljude od bolesti i održati ih zdravima i sposobnima za rad tokom cele godine. Bolesnici se zavetuju Svetim Vračima da će ih posebno poštovati i svetkovati ukoliko ozdrave, a u narodu postoji verovanje da na ovaj praznik nije dobro raditi teške fizičke poslove, posebno ne na velikim visinama. Takođe, ne bi trebalo da se bez preke potrebe izlazi iz kuće. Ovaj praznik se slavi i kao zaštita od udara groma.

Ovim svetiteljima posvećen je hram u Kikindi koji danas proslavlja 20 godina od početka izgradnje. Takođe su im posvećeni manastiri Zlatenac i Zočište.

studenti

Prijavljivanje za studentske kartice počelo je danas (ponedeljak, 13. novembar) na sajtu Uprave za trezor. Predsednik Izvršnog odbora Banke Poštanska Štedionica Bojan Kekić najavio je da će ova banka svim studentima koji uzmu karticu uplatiti početnih 500 dinara.

Ministar finansija Siniša Mali rekao je da je rok za prijavljivanje neograničen i da će studenti imati čitav niz pogodnosti. Naveo je da je za prijavu neophodno samo nekoliko podataka i da će kartice studentima biti dostavljene brzo.

“Kartice su platne i sa našim partnerima iz Poštanske štedionice obezbedili smo da one mogu da se koriste ne samo za plaćanje, već i da donesu čitav niz pogodnosti za naše studente. Tako Er Srbija daje 10 odsto popusta na avionske karte, a Srbijavoz 20 odsto”, rekao je Mali.

Dodao je da će se raditi na tome da bude popusta u knjižarama, bibliotekama, bioskopima i svim mestima i institucijama koje su studentima važne.

Ministarka prosvete Slavica Đukić Dejanović je kazala da pravo na kartice ima oko 240 hiljada studenata.

“Ova kartica će za studente državnih i privatnih univerziteta i fakulteta značiti mnogo jer će kartica biti platna i preko nje će moći da dobiju studentske stipendije i kredite. To se odnosi na one koji će ispuniti određene uslove, a sve ih je više i sada devet hiljada studenata dobija stipendije, a šest hiljada kredite”, rekla je ona.

Istakla je da su studentske kartice rađene po modelu penzionerskih, s tim da su prilagođene potrebama mladih koji uče, pa će im pomoći u procesu obrazovanja.

Predsednica SKONUS-a (Studentske konferencije univerziteta Srbije), Margareta Smiljanić, istakla je da su studenti veoma pozitivno reagovali na popuste koji su do sada objavljeni i da očekuje da će, kroz dalju promociju i objavljivanje novih popusta, kartice zainteresovati sve veći broj studenata.

Tera 1

U Centru za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“ nastavljaju proces izgradnje međunarodne institucionalne i intersektorske saradnje u regionu.

Direktor Centra, Aleksandar Lipovan, potpisao je, prošle sedmice, sporazum o saradnji sa dekanicom Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, prof. dr Helenom Sablić Tomić, a zatim i sa zamenicom rektora Univerziteta „Polis“ u Tirani, dr Elonom Karafili, o razmeni iskustava sa Odsekom za umetnost i dizajn ovog univerziteta.

Kako je u sporazumima istaknuto, institucije su se složile da će zajednički raditi na jačanju buduće saradnje i razvijanju kulturnih, umetničkih, naučnih i nastavnih iskustava radi promocije ovih aktivnosti i zajedničkih interesa.

Studenti navedenih institucija će praktičnu nastavu u oblasti skulpture održavati u Studentskom kampu „Tera“. Rad i boravak u Ateljeu „Tera“ koji ima status spomenika kulture od značaja za industrijsko nasleđe, nudi sve raspoložive tehničke i tehnološke uslove za prenošenje znanja i četrdeset godina integrisanog iskustva u radu sa glinom. U dodatku skulptorske prakse, studenti imaju priliku i da se upoznaju sa osnovama ReOrg metoda, internacionalno priznatog inovativnog načina reorganizacije i optimizacije muzejskih depoa.

Pored redovnih aktivnosti u sklopu programa, profesori ovih institucija održaće i i javne masterklas časove, predavanja, prezentacije istraživanja ili projekata zainteresovanoj javnosti u Kikindi.

Važno je napomenuti da se sporazum o saradnji sa albanskim partnerom oslanja na Memorandum o razumevanju o kulturnoj saradnji na Zapadnom Balkanu koji reguliše vidove saradnje u oblasti kulture između institucija tri strane: Republike Srbije, Republike Albanije i Republike Severne Makedonije. Kroz zajedničke pozive za finansiranje projekata, reguliše lakšu mobilnost umetnika u okviru programa Otvoreni Balkan. Sve institucije su zainteresovane da zajednički učestvuju sa ovim programom na konkursu Kreativne Evrope.

Poziciju Centra „Tera“ i Kikinde kao regionalnog i evropski prepoznatog centra za studente umetničkih akademija utemeljio je i promovisao profesor Slobodan Kojić, osnivač i dugogodišnji direktor Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“.

klaster srem

Besplatne radionice o preduzetništvu i programiranju biće održane u Kikindi narednog vikenda, od 17. do 19. novembra, u Tehničkoj školi. Osmišljene su kao niz interaktivnih predavanja i treninga.

Na radionicama o preduzetništvu i digitalnom marketingu polaznici će steći potrebna znanja za pokretanje ličnog biznisa, pisanje dobrog biznis plana, kao i za promociju i marketing na društvenim mrežama.

„Uvod u WordPress“ je intezivna i dinamična obuka, na kojoj polaznici uče da samostalno kreiraju i održavaju svoj sajt. Za ovu radionicu nisu potrebna prethodna znanja niti dodatna oprema jer se održava u računarskom kabinetu.

Radionice su namenjene mladima, a prijavljivanje je na ovom linku.

Predavači su programeri sa dugogodišnjim iskustvom. Radionice se održavaju po projektu „Informatička pismenost i preduzetništvo – moderni alati za razvoj (samo)zapošljivosti mladih“ koji sprovodi organizacija Omladinsko turistički klaster Srem u partnerstvu sa školom programiranja Beogradski Institut za tehnologiju – BIT. Projekat finansira Ministarstvo turizma i omladine Republike Srbije. Cilj je doprinos većem zapošljavanju i samozapošljavanju mladih i njihovoj boljoj informisanosti o poslovnim prilikama u zemlji.

Prošle godine kroz ove obuke je prošlo više od 240 mladih iz Čačka, Subotice, Bora, Vršca, Pirota i Inđije.

posao mladi

Nacionalna služba za zapošljavanje objavila je da prijavljivanje mladih za učešće u programu “Moja prva plata” počinje danas i trajaće do 6. decembra.

Firma Marigoj Media Group, izdavač gradskog informativnog nedeljnika „Komuna” i Kikindskog portala prijavila se za učešće u ovom programu. Oglasili smo pozicije snimatelj/fotograf i novinar saradnik.

Ukoliko imate do 30 godina, nezaposleni ste i zainteresovani za rad u medijima, volite dinamično radno okruženje i spremni ste za učenje i sticanje novih veština, pozivamo vas da se prijavite za učešće u programu.

Prema rokovima ovog programa, poslodavci će od 7. do 22. decembra birati kandidate među prijavljenim zainteresovanima na portalu “Moja prva plata”, a najkasnije do 29. decembra biće objavljena konačna lista poslodavaca sa brojem izabranih izvršilaca na oglašenim radnim pozicijama.

Zaključivanje ugovora između Nacionalne službe za zapošljavanje, poslodavaca i izabranih kandidata kojima se uređuju međusobna prava i obaveze, biće obavljeno od 1. do 19. januara sledeće godine, a u tom periodu mora početi i sprovođenje ovog programa.

Program se sprovodi kod poslodavaca u privatnom ili javnom sektoru, a osposobljavanje za rad traje devet meseci. Za vreme obuke mladima sa završenom srednjom školom obezbeđena je mesečna novčana naknada od 28.000 dinara, a onima sa fakultetskim obrazovanjem 34.000 dinara.

Spasoje 5

Jedan osmogodišnji dečak u Mokrinu stavio je providan papir na tetkin udžbenik iz istorije i prekopirao Miloša Obilića. Hteo je da se pravi da zna da crta i da bude „glavni u ulici“. Kada su ga drugovi naterali da to dokaže i dali mu prazan papir, nacrtao je isto, iz prve. Jer je znao da crta.

Spasoje Kulauzov, umetnik koji je crtao i crta: „Bleka Stenu“, „Mirka i Slavka“, „Gringa“ i mnoge druge stripove, danas radi u svom ateljeu sa pogledom na dvorište. Njegov umetnički put, zahvaljujući izrazitom talentu, tekao je glatko. Doneo mu je posao, priznanja, na momenat se učinilo i da će ga odvesti daleko od kuće. Jedan od najboljih strip-crtača na ovim prostorima i ovih dana ima dva nova stripa na tabli u sobi, u Mokrinu.

– Kada je moja učiteljica, Radojka Janić, videla kako crtam, stalno me je podsticala. Na kraju četvrtog razreda, za jedan čas, na njenu molbu, uradio sam trideset crteža, svakom drugu iz razreda po jedan, i po želji. Onda je te radove učiteljica pokazala novom nastavniku likovnog, izvrsnom crtaču iz dobre škole koji je stigao iz Makarske, zvao se Ivko Vranjican. On je rekao da je nemoguće da dete tog uzrasta tako crta – seća se Spasoje. – Posle je taj nastavnik na svaki likovni konkurs u Jugoslaviji slao jedan moj rad, i to lošiji. Govorio je da, ako pošalje bolji, niko neće poverovati da je dete to uradilo.

Lošiji Spasojini radovi pobeđivali su gde god su se pojavili. Njegove crteže redovno su objavljivale tada u školama obavezne „Dečje novine“. Sa ovim velikim izdavačem iz Gornjeg Milanovca počeo je da sarađuje veoma rano. Od njih je i dobio prvi honorar za ilustracije, a saradnja je trajala duže od dve decenije.

Iako je želeo da upiše umetničku školu, porodične okolnosti mu to nisu dozvoljavale. Posle nevoljnih pokušaja da završi za autoelektričara ili automehaničara, umetnički poriv odveo ga je kod strica u Pariz.

– Tamo sam bio sedam meseci i mnogo toga sam video i naučio. Želeo sam da ostanem, ali su me roditelji molili da se vratim jer je stigao poziv za vojsku. Posle toga više nikuda nisam hteo da idem – kaže Spasoje.

Dobro je što se vratio – preko kanala u ulici Zlatna greda, u kojoj je bio šerif jer je znao da nacrta sve kauboje, čekala je jedna Đurđina. Sa njom je zasnovao porodicu. Dobili su Kristinu i Jovana.

– U jednom periodu živeli smo u Beogradu i radio sam za „Dečje novine“ koje su tamo imale predstavništvo, ali smo se vratili u Mokrin – priča Spasoje. – Svo vreme sam crtao stripove. Dobijem, recimo, temu Narodnooslobodilački rat. Radio sam i “Mirka i Slavka“, ali i „Gringa“, a onda sam smislio strip sa pričama koje sam slušao kao dete. Glavni likovi bila su dvojica dečaka. Za „Dnevnik“ sam radio „Bleka Stenu“, to je licenca, uradio sam 120 strana, i sada će ponovo da ga štampaju.

U međuvremenu se zaposlio u kikindskoj štampariji „Grafika“, gde je radio kao slovoslagač, a zatim i kao dizajner. Kaže da mu je posao bio zanimljiv jer je, neminovno, čitao sve knjige koje su se štampale, čak i one na engleskom i mađarskom jeziku. Od stripa nije odustajao.

– Kasno sam video da je zagrebački „Vijesnik“ raspisao konkurs za strip iz NOR-a. Pošto sam imao spreman samo vestern, to sam i poslao. Prihvatili su ga i bio sam treći u Jugoslaviji jer sam promašio temu – seća se Spasoje. – Na međunarodnom konkursu devedesetih godina dobio sam ponudu za posao od jednog francuskog strip-časopisa za mlade. Sve je propalo jer je počeo rat. Onda su stigle sankcije i kriza stripa. Radio sam reklame i idejna rešenja za firme, a zatim ikone i slike. Tri slike po motivima „Seobe Srba“ Paje Jovanovića uradio  sam za ljude u Nemačkoj, ovde sam uradio celu jednu kuću u muralima, između ostalog i „Tajnu večeru“ širine 7,5 metara. Za to su mi trebala tri dana, i to posle smena u „Grafici“.

Bilo je to vreme sankcija, „Grafika“ više nije postojala, a ćerka Tina je studirala. Spasoje je sarađivao sa više kikindskih novina, crtao je kratke humorističke stripove, bio je urednik u „Mokrinskim novinama“, ilustrator, dizajner, muralista, slikar, ali uvek i pre svega, autor stripova.

Posle porodične tragedije, kada je izgubio sina, sasvim je prestao da radi. Tek pet godina kasnije poslušao je savet da ponovo sedne ispred kose table, podesi svetlo sa leve strane i uzme olovku. Da mu to bude terapija. Crta svakog dana, od tri do sedam, osim vikendom.

– Najviše radim stripove jer volim i da pišem. Jedno vreme sam primenjivao francuski stil, sa više detalja, a sada se opet radi na pojednostavljivanju, što je teže. Crtam dva stripa istovremeno. Kad dobijem ideju, smislim scenario, moram odmah da uradim skice, a kasnije ih tuširam. Teme su domaće – naša posla, svađe oko međe, pa priče iz davnih dana, da se ne zaboravi, ili strane. Onda su glavni junaci gangsteri – priča Spasoje.

Kulturni centar u Kikindi, u saradnji sa Maticom srpskom, svake godine izda jednu knjigu sa originalnim stripovima Spasoja Kulauzova. Do sada ih je bilo šest. Trenutno su na njegovom stolu „Svedoci po izboru“ i „Ezra“, za ovogodišnje izdanje.

U ateljeu nema vidokruga bez stripa. Tu su: „Keri“, „Maska“, „Besa“, „Vargas“, „Tri velike ribe“, „Profesionalci“, „Novi špil“, „Krvavi put“… Tu su sve ispričane i priče koje će tek da budu nacrtane i ispisane olovkom, tušem, lavirom, čime god, jer talenat ne miruje i tera na rad.

– Nikad ne sedim ispred praznog papira. Čim sednem, crtam. Znam mnogo ljudi koji su talentovani, ali su odustali, što znači i da nemaju dovoljno dara.

A svoj virtuozitet, svoju savršenu veštinu, Spasoje je, kaže, nasledio od dede po ocu.

– Deda je nacrtao sebe, babu i njihovo sedmoro dece i poslao im crtež iz logora u Nemačkoj. Čuvam ga ovde, u sobi. Kada je prvi put bio kod mene i kada je video šta radim, rekao je: „Da si otišao u Ameriku, bio bi veliki čovek“ – seća se Spasoje.

Iako stvara svakodnevno i kaže da je nervozan kad ne radi i da ga crtanje umiruje, ovaj strip-majstor i veliki umetnik, veoma je dosledan u izbegavanju javnosti. I kada mu izađe knjiga, organizatori se namuče da ga nagovore da dođe na promociju.

Ni njegovi Mokrinčani, kao čvrsto povezana zajednica, ne daju mu da posustane. Dobro su upoznati s njegovom skromnošću, ali mu uporno priređuju izložbe, čuvajući i umetnost stripa i svog umetnika.

Kada je jedan dečak u Mokrinu stavio providan papir na tetkin udžbenik iz istorije i prekopirao Miloša Obilića, hteo je da zadivi drugove, da postane „šerif u ulici“, i nije znao da ume da crta. Sada crta vesterne i šerif je svih stripova za koje znamo. On je jedan od najvećih savremenih umetnika i živi u Mokrinu. On je Spasoje Kulauzov.