Year: 2026

ztu

Dok su hiljade građana u više evropskih gradova mirno izašle na tradicionalne prvomajske marševe, tražeći bolje plate i životne uslove, radikalne antifa grupe, „crni blok“ i ekstremna levica pretvorili su završnice skupova u otvorene sukobe sa policijom. U Lionu je, kako prenosi portal „que.faire.a.lyon“, kolona demonstranata stigla na trg Belkur, gde je situacija naglo eskalirala – došlo je do direktnih sukoba između maskiranih demonstranata i snaga reda, a u Parizu su bačene i šok-bombe. Slične scene viđene su i u Cirihu, gde je policija upotrebila suzavac, gumene metke i vodeni top, kao i u Torinu, gde su demonstranti napadali policijski kordon štapovima i raznim predmetima, ali policija im je krvoločno uzvratila gumenom municijom, vodenim topovima i suzavcem. U Berlinu je na ulice izašlo oko 10 hiljada građana, nakon radikalizacije protesta uhapšeno je 60 ekstremista, a povređeno desetak policajaca. Čitava situacija podsetila je na Srbiju, kada je tokom studentskih blokada, deo opozicionih krugova pokušao je da optuži srpsku policiju za „represiju“, iako su demonstranti mogli slobodno da se kreću, a vlast je strpljivo čekala da se razotkrije spoljna agenda. Zapad u svojim gradovima proteste razbija krvoločno i batinama, a ironija je da nas optužuje za to, iako slične scene nikada se nisu odigrale na ulicama Srbije.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Que Faire à Lyon (@que.faire.a.lyon)

U Lionu su sukobi izbili neposredno pred kraj mirnog dela povorke, na centralnom trgu Belkur. Prema video-snimcima objavljenim na Instagram profilu „Bismuthback“, demonstranti su se sukobili sa policijom, što je dovelo do intervencije snaga reda i dodatnog podizanja tenzija. U Cirihu je „crni blok“ već tokom prolaska Bahnofštraseom i Limatkajem počeo sa grafitima, dimnim bombama i petardama, da bi u Langštraseu izbili otvoreni sukobi uz bacanje flaša, kamenica i pirotehnike. Policija je legitimisala više od stotinu osoba, dok se jedna aktivistkinja povredila bežeći kroz reku Zil. U Torinu je, prema italijanskim izveštajima, grupa demonstranata napustila glavnu kolonu, napala policijske štitove i primorala policiju na juriš i upotrebu vodenog topa. U sva tri grada policija je intervenisala na način da udara demonstrante palicama, ispaljuje gumene metke, vodene topove i suzavac. Mnoštvo demonstranata je hospitalizovano, a njihovi zvaničnici dali su saopštenja kako je demokratija pobedila i kako su vandali, dobili odlučan odgovor. Zanimljivo je da ove radikalne i militantne grupe i to jeste različito nego kod nas, na zapadu ne uvažavaju podršku legitimne parlamentarne i zvanične opozicije, već i tu nailaze na osudu, a opozicija insistira da se policija surovo obračuna sa njihovm blokaderima i nasilnicima.

Ovi događaji jasno pokazuju obrazac koji smo videli i u Srbiji – radikalna levica, Antifa i zeleni ekstremisti sistematski se infiltriraju u legitimne proteste kako bi ih pretvorili u platformu za nasilje i destabilizaciju. Dok su u Beogradu i drugim gradovima blokaderi mogli nesmetano da protestuju, čak i kada su blokirali saobraćaj, srpska policija nije posezala za silom, za razliku od francuske, švajcarske i italijanske policije, koje su koristile specijalna sredstva za razbijanje nereda. Predsednik Vučić i državni organi optuživani su za „autokratiju“, dok istovremeno Zapad u svojim metropolama pokazuje drugo lice – gumene metke i suzavac protiv sopstvenih građana.

Zanimljivo je da su u sva tri grada – Lionu, Cirihu i Torinu – među najagresivnijim grupama bile upravo strukture koje su, prema navodima pojedinih medija i političkih krugova, pokušavale da utiču i na srpske studentske proteste. Radikalna levica, zeleni aktivisti i anarhističke organizacije. Njihov cilj, kako ocenjuju kritičari, nije borba za bolji standard, već korišćenje svake krizne situacije za obračun sa državom i policijom. Time se dodatno dovodi u pitanje narativ o „mirnim demonstrantima“ i „represivnoj policiji“ koji je plasiran u Srbiji, budući da su srpske snage reda pokazale znatno veću uzdržanost od svojih kolega na Zapadu.

Pogled redakcije portala Srpski Ugao

Lion, Pariz, Cirih, Torino i Berlin još jednom su pokazali da radikalne grupe sa krajnje leve scene predstavljaju ozbiljan izazov za javni red širom Evrope. Umesto da podrže legitimne zahteve građana, one proteste pretvaraju u prostor za haos, vandalizam i sukobe sa policijom. Srbija je, uprkos velikim tenzijama, uspela da sačuva mir uz minimum upotrebe sile, dok Zapad, koji često drži lekcije o demokratiji, u sopstvenim gradovima pribegava grubim metodama razbijanja demonstracija. Važno je istaći kako je prilikom studentskih demonstracija deo javnosti izmanipulisan, pa su građani izašli na ulicu misleći da daju pomen žrtvama, a zapravo su ih ekstremisti koristili kao sredstvo da dobiju masovnost. Upravo takve diverzije su se desile u pomenutim gradovima 1. maja 2026. godine.

Piše: Nina Stojanović

Izvor: Srpski ugao

photo-2026-05-02-08-57-54-696x900.jpg.pagespeed.ce-.2P-OEMU9U

Kako portal NS Uživo prenosi u svom daljem tekstu: U Magliću su se dogodila dva uznemirujuća incidenta u razmaku od svega 24 sata, koji su podigli tenzije i otvorili ozbiljna pitanja o bezbednosti i političkoj atmosferi.

Dva brutalna napada u samo 24 sata uzdrmala su ovo mesto i otvorila pitanje: Da li je nasilje postalo novo sredstvo političkog obračuna?

Prema prvim informacijama, nepoznate osobe ušle su u dvorište Srđana Simića, predsednika Opštinskog odbora, i zapalile mu automobil. Samo dan ranije, Aleksandru Stojkoviću, predsedniku Mesnog odbora SNS u Magliću, isečene su sve četiri gume na vozilu.

Ovo više nije izolovan incident – ovo je obrazac.

Napadi na privatnu imovinu, i to unutar porodičnih kuća i dvorišta, predstavljaju ozbiljan alarm za celo društvo. Kada neko noću ulazi u tuđe dvorište i pali automobil, to nije samo šteta – to je poruka. Kada se nekome ciljano uništi vozilo, to nije vandalizam, to je pritisak.

Slučajevi su prijavljeni policiji, a javnost očekuje hitnu i odlučnu reakciju. Neophodno je da nadležni organi što pre identifikuju počinioce i utvrde motive.

Istovremeno, postavlja se i šire pitanje odgovornosti.

Gde su institucije kada se ovakve stvari dešavaju? Hoće li pravosuđe reagovati brzo i efikasno ili će i ovaj slučaj ostati bez epiloga?

I konačno, da li će o ovome govoriti svi, ili će neki nastaviti da ćute?

Jer kada nasilje zakuca na vrata nečijeg doma – to više nije politika. To je pitanje bezbednosti svakog građanina.

Učinioci su se sami identifikovali i ostavili svoj potpis – ostaje da vidimo kako će pravosuđe reagovati.

Podsećamo, ovo nije prvi put da blokaderi terorišu druge ljude. U martu je porodica Šućak doživela sličnu situaciju, kada su im blokaderi došli na prag i uništili ulazna vrata i automobil na parkingu.

Javnost traži odgovore.

Da li će institucije konačno reagovati odlučno i poslati jasnu poruku da nasilje neće biti tolerisano? Ili će sačekati da se stvari zaoštre, pa da se politički neistomišljenici ubiju? Da li će se EU oglasiti? I da li će o ovakvim incidentima izveštavati i licemerni Šolakovi mediji, bez selektivnog izveštavanja i prećutkivanja?

Izvor: NS uživo

marija-miljkovic

Marija Miljković, kikindska književnica i profesorka engleskog, objavila je treću samostalnu knjigu. Izdavač je Banatski kulturni centar. Recenziju potpisuju književnici Dragan Batinić i Dragica Oličkov. Na predstavljanju knjige u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović” govorio je i profesor dr. Jovica Trkulja.

U tvrdom povezu i bogato opremljena, ovu knjigu je dizajnerski i ilustratorski obogatila Ivana Jurič.

Predstavljanje ove knjige bilo je povod da s autorkom osvetlimo njenu poetiku.

-Od prve knjige “Jeres nežnosti”, koja je bila traganje kroz lične emocije, preko knjige “Prisno s nevidljivim”, pa do ove treće, nove „Pesmarice za tri srca”, sve tri sažimaju moja iskustva i kao bogotražiteljke i kao majke i kao kćeri, a tu je prisutno i sećanje na one kojih više nema, a koji su itekako prisutni u mojim sećanjima, iako su nevidljivi- kaže autorka, dodajući da se dok je radila u školi kao profesor engleskog, bez ostatka se predavala svom osnovnom zanimanju, u kojem je imala mnogo uspeha, pa je stoga i pravila duže pesničke pauze.

-Ja nisam plodan pisac, i pravila sam pauze u objavljivanju jer sam se predano bavila svojim pedagoškim radom, ali još u vreme objavljivanja moje druge knjige „Prisno s nevidljivim”, pre više od 25 godina, postala sam član Udruženja književnika Srbije, što je velika čast. Kad je reč o ovoj  mojoj novoj zbirci, otkad su moje tri unučice došle na svet, pesme su nastajale na najprirodniji način-kad one krenu u šetnju, pa mi deca pošalju fotografiju iz šetnje, ja im odgovorim pesmicom. Tako da sam kroz moje unuke ponovo počela da otkrivam svet detinjstva. Ovo su pesme koje su se takoreći pisale same- navodi Marija dodajući da se u ovoj novoj knjizi osvrnula i na to kako je biti nosilac titule bake.

-To je u mom slučaju i slatko, ali i gorko jer su moje tri unuke, tri divne muze, daleko od svoje nane. Sve što izlazi iz mog srca, a pretočeno je u stihove, ima i emotivnu dimenziju, pa je i „Pesmarica za tri srca” u stvari namenjena najpre srcima mojih unučica. Pored recenzenata, imam i nekoliko preporuka ljudi od struke-učitelja, pedagoga, psihologa… i to mi je značajno, jer su ocenili da je ova knjiga pristupačna svoj deci i da je poučna.

Recenzent Dragan Batinić je naveo da bi se ova knjiga mogla smatrati nekom vrstom poetskog dnevnika. „Jezička i stilska odmerenost, prilagođenost dečijem uzrastu, rima i melodičnost stiha, daju pesmama prijemčivost i pamtljivost, što je u ovoj vrsti književnosti posebno bitno. Ovo može biti i priručnik svima, kako decu učiti i od njih učiti, kako opet uživati i radovati se sa decom , kao dete”.

 

N. S.

most-tomasevac-1

Prilikom otvaranja mosta na reci Tamiš kod Tomaševca istaknuto je da planirana modernizacija celokupne regionalne, jednokolosečne i neelektrifikovane pruge Pančevo Glavna – Zrenjanin – Kikinda – državna granica, uz predstojeću obnovu lokalnih železničkih stanica. Novi železnički mosta omogućio je i uspostavljanje redovnog železničkog saobraćaja, što je prvi i najvažniji korak ka sveobuhvatnoj modernizaciji Banata.

Upravo pomenuti most je ključna saobraćajna arterija na pravcu Pančevo – Zrenjanin – Kikinda. U  izgradnju je investirano 12,5 miliona evra, radovi su počeli 31. maja 2024. godine, dok je građevinski deo posla okončan 10. septembra 2025. godine. Posebnu važnost ovom projektu daje činjenica da su celokupan i izuzetno zahtevan inženjerski posao samostalno izvele isključivo domaće kompanije. Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić tokom svečanog otvaranja novog mosta izjavio je:

– Posle mnogo godina ovo je prvi put da su naše kompanije radile samostalno bilo gde ovako zahtevan objekat. Da se vratimo onome što smo nekad znali. Čestitam na dobro izvedenom poslu.

Ukupna dužina mosta je 120 metara. Oslanja se na četiri stubna mesta, od kojih su dva pozicionirana direktno u rečnom koritu. Raspon između stubova iznosi 40 metara. Glavni nosač predstavlja masivna čelična konstrukcija koja premošćava tri raspona, replicirajući vizuelni identitet starog mosta. U objekat je ugrađeno oko 500 tona konstruktivnog čelika i 2.600 kubika visokokvalitetnog betona. Izgrađeno je  i oko 1.200 metara potpuno novog koloseka. Radovi su podrazumevali ugradnju između 24.000 i 25.000 kubika materijala u cementom stabilizovan nasip, polaganje oko 170 tona šina i instalaciju između 1.700 i 1.800 železničkih pragova.

Nakon perioda u kojem se saobraćaj odvijao preko starog i nebezbednog mosta, a potom i putem alternativnog autobuskog prevoza zbog izvođenja infrastrukturnih radova, preduzeće “Srbijavoz” potvrdilo je da su stvoreni uslovi za potpuno oslanjanje na železničke kapacitete.

Novoizgrađena infrastruktura omogućava bezbednije i pouzdanije putovanje, uz projektovanu brzinu vozova do 100 kilometara na čas na ovoj deonici. Putnicima su na raspolaganju po dva redovna dnevna polaska u oba smera.

R.K.

 

struja-5

U sredu, 6. maja, od 9 do 12 sati, zbog radova na električnoj mreži bez struje će biti domaćinstva u sledećim ulicama u Kikindi: Kraljevića Marka od Žarka Zrenjanina do Dimitrija Tucovića, Kumanovska od Veljka Petrovića do Dimitrija Tucovića, Albertova od Žarka Zrenjanina do Laze Kostića, Suvačarska od Žarka Zrenjanina do Đure Daničića, Žarka Zrenjanina od Sterije Popovića do Save Lipovanova Đure Daničića od Suvačarske do Kraljevića Marka, Laze Kostića od Albertove do Kraljevića Marka, Gavrila Principa parna strana od Žarka Zrenjanina do Novosadske, Sutjeska od Žarka Zrenjanina do sokačeta, Sterije Popovića od Žarka Zrenjanina do Prizrenske, Prizrenska od Sterije Popovića do Nikole Francuskog, Dimitrije Tucovića od Albertove do Distričke, Kinđa i Distrička parna strana od Dimitrija Tucovića do stadiona.

 

 

mika-9

Dramatično se odvijalo glasanje publike u baražu četvrtog kruga popularnog takmičarskog šou programa „Nikad nije kasno”. Naša sugrađanka Slavka Francuski Mika ponovo je nastupom oduševila i publiku i žiri. Ipak, oštra konkurencija i kvalitet i drugih takmičara, presudili su da Mika svoj prolaz u polufinale potraži preko baraža. Dva učesnika direktno su prošla u peti krug, dok su se preostalih troje, među kojima je i Slavka, putem glasova publike borili za preostalo mesto u polufinalu.

Ćerka Dunja sa voditeljem Žikom

Glavni Slavkin protivkandidat bio je Davor Kasapović iz Banja Luke. On je već na samom startu glasanja, koje je trajalo 48 sati nakon emitovanja emisije, imao podršku oko 45 odsto gledalaca, dok se Mika nalazila na drugom mestu sa oko 35 odsto.  Kako se bližio kraj glasanja, podrška Miki je sve više rasla, da bi oko dva sata pre zaključenja, naša sugrađanka pretekla konkurenta. Krajnji ishod je obradovao sve Kikinđane: Slavka Francuski Mika 41,5, Davor Kasapović 39,1 odsto glasova.

– Kad su naši Kikinđani uvideli da je preostalo još malo vremena do ponoći, odnosno do isteka glasanja, krenula je prava lavina glasova za mene- kaže Mika. – Ljudi su počeli da dele link za glasanje i da me stavljaju po raznim grupama. Bilo je nekoliko inicijatora koji su najviše zaslužni što sam ušla u polufinale. Moj zet, koji je iz Makedonije i koji je muzičar, animirao je svoje tamošnje kolege i oni su u velikom broju glasali i dalje šerovali. Potom, Olivera, moj prijateljica iz Mokrina, koja prodaje garderobu putem „lajvova” je okačila da daje popust svima koji dokažu da su glasali za mene. Uključile su se i mnoge moje kolege muzičari.

Uz to, ja uveče igram iz razonode i onlajn „Čoveče, ne ljuti se”. Na toj platformi sam upoznala mnogo ljudi sa svih strana i oni su me isto glasovima podržali. Jedna moja prijateljica, Kikinđanka, koja danas živi u Americi, takođe je pokrenula svoje prijatelje preko okeana, a bila je tu i podrška iz Švajcarske, od koleginice takmičarke kod koje sam pevala na njenom pedesetom rođendanu. Ipak, najdraže mi je što se Kikinda ujedinila za mene. Tu je presudnu ulogu odigrao Kikindski portal, koji jedini od početka prati moje učešće u ovom programu i koji je objavio link za glasanje-naglasila je Mika.

Predviđene su dve polufinalne emisije sa po deset takmičara, od kojih će se po šest naći u velikom finalu, koje će uslediti u junu. Slavka napominje da će u predstojećem polufinalnom, petom krugu, takmičari sami moći da izaberu pesmu, a ona već ima spremnu numeru iz eks Ju rok epohe. Uz taj popularni song, spremila je i spektakularan stajling, koji ćemo uskoro imati priliku da vidimo putem malih ekrana.

KO GUBI…

Pojedine takmičarke nezadovoljne ishodom glasanja, pokušale su Miku da diskredituju ružnim komentarima na društvenim mrežama. Miki se, naime, spočitava kvalitet pevanja duetske pesme, a sam Šako Polumenta (čiju numeru je naša sugrađanka izvela), imao je samo reči hvale za Mikinu izvedbu. Kao i mnogo puta do sada, glas naroda je bio na pravoj strani, a ko gubi ima pravo da se ljuti.

 

N. Savić

 

sunce-mladja-(3)

Povodom Svetskog dana Sunca u ponedeljak, 4. maja u 19 sati, u Galeriji Doma kulture u Mokrinu, Mladen Đuran, astronom  amater, održaće predavanje pod nazivom „U zagrljaju Sunca“. Organizator je Turistička organizacija grada.

Sunce je najveća zvezda u našem sistemu, iako ne u Univerzumu. Zahvaljujući ovom ključnom elementu, između ostalog, na Zemlji postoji život i ne samo to, već i energiju koju nudi na razne načine može da se iskoristi.

ilija-drljic

Ovogodišnji Praznik rada dočekujemo u atmosferi punoj izazova, u kojoj se posledice privrednih i geopolitičkih dešavanja u svetu sve jače osećaju i kod nas. Na to ukazuju u Veću Saveza samostalnih sindikata Srbije za grad Kikindu i opštine Čoka, Nova Crnja i Novi Kneževac uz poruku da je borba za prava radnika konstantna i da daje rezultate.

Predsednik Veća SSS u Kikindi Ilija Drljić ne krije zabrinutost, ali ni odlučnost.

-Gledajući sve što se dešava u svetu, posledice su već tu. Posebno nas brine struktura privrede u našem gradu. Dobro je što imamo poljoprivredu kao neku vrstu oslonca. Veliki broj ljudi radi u auto-industriji, koja je u ozbiljnoj krizi- ističe Drljić.

Slika tržišta rada se menja, i to ne na bolje. Kako navodi, ono se već donekle suzilo, ali se situacija pažljivo prati i traži odgovor na nove izazove.

-Upravo zato sindikati intenziviraju svoje aktivnosti, da zaštite radna mesta i obezbede što stabilnije uslove za zaposlene- navodi Drljić.

Prvi maj biće obeležen u duhu zajedništva i solidarnosti, uz centralno okupljanje u Lisoviću.

-To je prilika da razgovaramo, razmenimo iskustva, povežemo ljude iz javnog i realnog sektora i dodatno ojačamo saradnju. Želimo da uključimo što više ljudi i pokažemo da sindikat nije samo institucija, već zajednica- kaže naš sagovornik.

Jasna je i poruka sindikata – balans je ključ.

-Ne tražimo nemoguće. Želimo da se plate povećaju, ali i da firme opstanu. Samo tako možemo da sačuvamo radna mesta i obezbedimo budućnost- zaključuje Drljić.

Posle praznika sledi nova runda važnih koraka, potpisivanje kolektivnih ugovora u javnom sektoru. Kako ističe, sva stečena prava su sačuvana, a u najavi su i nova, što bi moglo doneti dodatnu sigurnost zaposlenima.

luna-park-3

Kikinđane i njihove goste danas očekuje bogat sadržaj, a u fokusu ovogodišnje praznične atmosfere biće – luna park. Od 28. aprila do 2. maja, duž starog puta za Iđoš, prostor je pretvoren u zonu zabave, mirisa roštilja i porodičnog okupljanja.

Luna park „Scorpions“, uz prateće tezge i ugostiteljske sadržaje, postavljen je od ulaza iz Nemanjine ulice do izlaza na Srbobransku, sa jasno organizovanim zonama – sprava za zabavu, prodaje robe i gastronomske ponude. Radnim danima radiće do 22 časa, a vikendom do ponoći, što će omogućiti posetiocima da u punoj meri uživaju u prazničnim večerima.

Ono što posebno privlači pažnju jesu noviteti u ponudi za adrenalinske entuzijaste.

-Pored već dobro poznatih atrakcija, posle više godina, vratila se „kamikaza“, jedna od najuzbudljivijih sprava, a upoznaćete se i sa „terminatorom“, rotirajućom klupom namenjenom mladima. Za ljubitelje klasike tu su dobro poznati „skorpion“ i autići za sudaranje, dok najmlađe očekuju tobogani, mali ringišpil, vozići i bandži za decu – saznajemo od Radisava Minića, preduzetnika i sekretara udruženja „Balkan“, vlasnika jedne od mašina u luna parku.

On ističe da je luna park deo dugogodišnje tradicije u Kikindi i da se iz godine u godinu trude da obogate ponudu, ali i održe pristupačne cene – žetoni su oko 300 dinara, uz mogućnost popusta za porodice sa više dece. Posebna pažnja posvećena je i inkluziji – deca sa invaliditetom imaće prilagođene uslove za vožnju i podršku osoblja.

Pored zabave, organizatori najavljuju i humanitarni aspekt – deo prihoda biće usmeren u dobrotvorne svrhe nakon praznika.

-Bezbednost je na visokom nivou – sve sprave poseduju ateste, a osoblje je obučeno u skladu sa važećim propisima – rekao je Minić.

 

T. D.

1-maj

Međunarodni praznik rada, 1. maj obeležava se više od 100 godina i to u znak sećanja na događaj iz 1886. godine, koji se desio u Čikagu. Posvećen proslavi radničkih prava i solidarnosti.

Praznik je ustanovljen u znak sećanja na štrajk stotina hiljada američkih radnika koji su 1. maja 1886. godine tražili osmočasovno radno vreme,  na borbe iz prošlosti protiv brojnih kršenja radničkih prava, uključujući duge radne dane i nedelje, loše uslove i dečiji rad. Demonstracije su rezultirale sukobima sa policijom, a potom i smrtnim kaznama za radničke vođe, što je pokret pretvorilo u simbol borbe za radnička prava.

Na kongresu Druge internacionale u Parizu 1889. godine, odlučeno je da se 1. maj svake godine proslavlja kao dan demonstracija za radnička prava. Prvi maj u Srbiji je prvi put obeležen je 1893. godine protestnim skupovima u Beogradu.

U našoj zemlji najčešće se obeležava izletima u prirodi, uz takozvani ,,prvomajski uranak”. Ovaj dan je prilika za podsećanje na značaj radničkih prava i solidarnosti u radničkom pokretu.