Велико Село

Krajiski-viseboj-(8)

U Banatskom Velikom Selu u subotu 25. jula biće održan 16. Krajiški višeboj, tradicionalno sportsko takmičenje koje okuplja ekipe iz različitih mesta i neguje duh nadmetanja i očuvanja običaja.

Takmičari će se nadmetati u devet disciplina: bacanje kamena s ramena, trčanje po brvnu, pretezanje štapa (kličak), skok u dalj iz mesta, skok u vis iz mesta, obaranje ruku, boj na brvnu, penjanje uz stožinu i nadvlačenje konopa.

Pre početka zvaničnih disciplina, najmlađi učesnici takmičiće se u trci u džaku.

Prijave ekipa otvorene su do ponedeljka, 20. jula, na brojeve telefona 063/786-8768 (Stojan Dabranin) i 063/606-140 (Dušan Karanović). Prvoplasirana ekipa osvojiće 70.000 dinara, drugoplasirana 50.000, a trećeplasirana 30.000 dinara. Kotizacija po ekipi iznosi 5.000 dinara.

Organizator manifestacije je Upravni odbor udruženja „Krajiški višeboj” iz Banatskog Velikog Sela.

sns-veliko-selo-3

Aktivisti Srpske napredne stranke danas su u Banatskom Velikom Selu organizovali radnu akciju uređenja prostora vrtića, škole i sportskih terena, mesta koja svakodnevno koriste najmlađi meštani.

Od ranih jutarnjih sati radilo se na čišćenju i uređenju prostora, sa jasnim ciljem da deca imaju lepše i bezbednije okruženje za boravak, igru i odrastanje. U akciju su se uključili i aktivisti iz susednih mesta.

– Mi smo danas iz Mesne zajednice Iđoš došli da pomognemo našim kolegama iz Velikog Sela, da im pružimo podršku u ovoj radnoj akciji. Pre svega smo prijatelji, ali i jedna velika porodica– istakao je Goran Stančul.

Sličnu poruku poslali su i domaćini, naglašavajući da se kroz ovakve aktivnosti pokazuje konkretan rad na terenu.

– Ovaj prostor koriste naši najmlađi meštani, koji su ujedno i ukras našeg mesta. Zato želimo da im obezbedimo što bolje uslove i da pokažemo da zajedništvo nije samo reč, već delo. Na ovaj način Srpska napredna stranka pokazuje da je jedna velika porodica i radi konkretno veliko spremanje u Velikom Selu, a ne na tribinama,plenumima i zborovima – poručio je Miodrag Bulajić.

Slika iz Banatskog Velikog Sela danas je jasna: dok jedni drže govore, drugi rade. Iza ove akcije ostaju uređeni prostori i vidljivi rezultati – ono što građani najbrže prepoznaju.

Jer, kako se danas pokazalo na terenu, razlika između reči i dela vidi se već na prvi pogled.

 

posumljavanje-(2)

Sredstvima obezbeđenim iz budžeta AP Vojvodine, kojima je JP „Kikinda“ dodeljeno 902.500 dinara za pošumljavanje, proteklog vikenda uspešno je realizovana akcija sadnje u Banatskom Velikom Selu.

Na površini od oko tri hektara zasađen je bagrem, čime je započeta realizacija ovogodišnjeg projekta podizanja novih šuma na teritoriji grada. Radovi su sprovedeni u saradnji sa članovima Lovačkog društva „Velebit“, koji su svojim angažovanjem dali značajan doprinos uspešnoj realizaciji akcije. Ovakva saradnja predstavlja primer dobre prakse i potvrđuje značaj zajedničkog delovanja javnog preduzeća i lokalnih udruženja u cilju unapređenja i očuvanja prirodnog okruženja.

Uspevamo da zadržimo kontinuitet podizanja novih površina pod šumama iz godine u godinu. Računajući i ovu akciju, u prethodnih pet godina podignuto je oko 13 hektara novih šuma na teritoriji Banatskog Velikog Sela. Zahvaljujem Lovačkom udruženju “Velebit” što, pored učešća u akcijama sadnje, aktivno rade i na čuvanju postojećih šuma na teritoriji sela. Nastavljamo sa realizacijom svih planiranih aktivnosti u ovoj sezoni navodi Miodrag Radovanović, inženjer šumarstva iz JP „Kikinda“.

JP „Kikinda“ nastavlja sa sprovođenjem aktivnosti obnove i zaštite šuma, čime doprinosi očuvanju zemljišta, poboljšanju mikroklime i unapređenju biodiverziteta na teritoriji grada, uz jasan cilj – dugoročno stvaranje zdravijeg i kvalitetnijeg životnog okruženja za sve građane.

bvs-nasa-sela

Kikinda se ponosi najlepšom ulicom, a Banatsko Veliko Selo najlepšim parkom.

Tokom letnjih meseci, velikoselski bazen postaje prava mala oaza, mesto osveženja i druženja svih generacija.

Ponos sela su brojna udruženja i fudbalski klub, koji neguju sportski duh i čuvaju osećaj pripadnosti. Snažno zajedništvo potvrđuje i izgradnja crkve, kao i podrška porodicama koje žele da ovde ostanu i grade budućnost, uz pomoć programa kupovine kuća Ministarstva za brigu o selu.

 

mirko-knezevic

U Banatskom Velikom Selu, već skoro dve decenije deluje Udruženje pčelara „Matica“, koje okuplja vredne meštane posvećene pčelarstvu, prirodi i zdravom životu. Ovo udruženje je postalo mesto gde se iskustva i znanje nesebično dele, a ljubav prema pčelama spaja različite generacije.

Pod vođstvom Mirka Kneževića, pčelari „Matice“ ne samo da brinu o svojim košnicama, već aktivno rade i na unapređenju uslova za razvoj zajednice. Nekadašnji stari mlin u selu pretvorili su u prijatan pčelarski kutak – mesto susreta, druženja i učenja. Tamo se danas održavaju predavanja, radionice i razgovori o najboljim načinima da se očuvaju pčele, ali i tradicija pčelarenja u ovom kraju.

Sa srodnim organizacijama neguju plodotvornu saradnju, a sa Udruženjem pčelara iz Surdulice pobratimili su se pre desetak godina.

– Udruženje je osnovano 2006. godine, sasvim jednostavno – meštani koji su imali po koju košnicu rešili su da se udruže. Pre korone nas je bilo oko šezdeset, danas je aktivnih tridesetak članova. Svake nedelje se okupljamo, razmenjujemo iskustva, učimo jedni od drugih. Organizujemo „Dane meda“, druženja, dolaze nam pčelari i iz Kikinde i iz okolnih mesta. To je više od hobija, to je zajedništvo – kaže za „Komunu“ Mirko Knežević, predsednik Udruženja.

Kakva je bila ova godina za pčelare, pitamo ga.

Iskreno, teška. Mnogi su izgubili cele pčelinjake. Neko je ostao na desetak košnica, čisto da ne odustane. Glavni problem bio je nedostatak polena tokom zime. Pčele nisu imale snage da izdrže i već u martu smo gledali kako društva stradaju. Ali, suncokret je ove godine dobro medio, pa je prinos ipak bio solidan – ne kao nekada, ali dovoljan da ostanemo u igri.

Pčelarstvo je neizvesno jer svaka sezona donosi svoje izazove i nova iskustva. Ipak, ovim vrednim pčelarima, ne manjka posvećenosti. Svaki kilogram proizvedenog meda svedoči o njihovom trudu i strpljenju, a spona koja ih povezuje je i ljubav prema svom selu.

– Našli smo jedan stari mlin u raspadanju, potpuno ga obnovili i sada tu održavamo sastanke. Prostoriju koriste i druga udruženja, fudbalski klub, slikari… Sačuvali smo jedan objekat od propadanja, i to nam je važno. Uključujemo se i u akcije uređenja sela, sredili smo tribine na fudbalskom terenu, učestvovali u prolećnom čišćenju parka – kaže Knežević.

„Matica“ nije samo grupa pčelara – to je mala zajednica koja pokazuje da se trud i upornost isplate, ali i koliko je važno čuvati prirodu i negovati zajedništvo. Njihov rad je podsetnik da vrednoća, znanje i ljubav prema prirodi daju najslađe plodove — baš kao i njihov med.

PRIRODNI MED NASUPROT ŠEĆERNOM SIRUPU

Sa našim sagovornikom razgovarali smo i o razlici između prirodnog i veštačkog meda.

– Najbolji savet je jednostavan: kupujte med direktno od pčelara. To je med koji jedu naša deca, i ne bismo nikada pustili u prodaju nešto što nije zdravo. Zbog manjeg broja pčela cena će svakako rasti, ali bar znaš šta dobijaš. Bolje je dati koju stotinu dinara više, nego jesti šećerni sirup- ukazuje Knežević.

J. C.

 

 

banatskovelikoselo
Povodom Dana kolonizacije i obeležavanja osam decenija “osme ofanzive”, u Banatskom Velikom Selu će u petak 26. septembra biti upriličen niz događaja posvećenih kolonizaciji ovog mesta.
Program će početi izložbom u organizaciji Kulturnog centra Novi Sad, posvećenom krajiškom piscu Branku Ćopiću.
Kako navode organizatori, ova postavka će biti svojevrsni kolaž sastavljem od fotografija, rukopisa, novinskih isečaka i anegdota posvećenih omiljenom književniku. Izložba je u potpunosti prilagođena školskom uzrastu i s obzirom na Brankov duhoviti način pisanja i bogat život, mladi, ali i stariji Velikoselci moći će da se još jednom podsete pisca koji je mnogima ulepšavao detinjstvo.
Program će dalje pratiti i prezentacija na temu kolonizacije Vojvodine 1945-1948. a centralni događaj te večeri biće istorijsko predavanje posvećano naseljavanju Velikog Sela kolonistima iz Bosanske krajine.
Predavači na ovoj tribini biće dr Jelena Veselinov, istoričar prava i upravnica poslova Matice srpske, ovdašnji istoričar Dušan Dejanac, potom Bogdan Šekarić, etnolog iz Muzeja vojvodine i dr Milan Micić, generalni sekretar Matice srpske, kojem je i inače tema kolonizacije uža specijalnost.
Milan Micić, je, podsetimo, doktor istorijskih nauka, autor velikog broja knjiga iz oblasti kolonizacije, a u vezi sa predstojećim predavanjem navodi niz egzaktnih detalja vezanih za naseljavanje Velikog Sela.
-Najveći broj kolonista deselio se iz Petrovca, Drvara i Bihaća. Bavim se u svom naučnom radu temama vezanim za kolonizaciju a jedan deo se odnosi i na naseljavanje Vojvodine nakon Drugog svetskog rata-navodi Micić.
Ova, druga kolonizacija je možda manje izazovna za istoričare, jer je, kako kaže ovaj istoričar, kolonizacija od 1945. ubedljivo je najbolje ogranizovana kolonizacija našeg naroda od svih koje su sprovođene.
Program posvećen kolonizaciji u Velikom Selu održaće se u sali za venčanja Mesne zajednice u petak 26. septembra sa početkom u 19 časova.
U VOJVODINI KOLONIZOVANO 114 NASELJA
Ukupno je, navodi naš sagovornik, kolonizacija sprovedena u 114 naselja i njome je obuhvaćeno oko 250.000 ljudi i malo je primera koji se mogu nazvati senzacionalnim i koji bi bilo zanimljivi hroničarima, istoričarima ili onima koji bi želeli da pronađu neki presedan.
U pitanju je vrlo pedantno vođena dokumentacija o toj najbolje organizovanoj kolonizaciji a takva je i arhivska građa.
– Sveti Hubert, Šarlevil i Soltur su, kao što je poznato, bila tri naselja naseljena nemačkim življem. U skoro opustela sela, počevši od 1945. doselilo se u Šarlevil 179 domaćinstava, 294 u Hubert, a u Soltur 184. Inače, dodaje Micić, ta tri takozvana “nemačka sestrinska naselja” formirali su kako Nemci, tako i Francuzi iz okoline Meca. Kako je selo pripadalo Carevini i mnogi Francuzi  iz ova tri sela, a naročito iz Šarlevila nosili su ponemčena prezimena.
Kolonizacija iz Krajine počela je novembra 1945. i trajala je sve do 1948. (ne uključujući potonje autokoloniste) i najveći deo naseljenika je ostao da u Banatu počne novi život.  Manji deo se ipak vratio u Krajinu, ne mogavši da se privikne na ovdašnju klimu i druge uslove života.
N. Savić
marija-2

Višegodišnja rukometna reprezentativka iz Banatskog Velikog Sela, u stilu velikih šampiona, povlači se sa rukometnih terena na vrhuncu karijere, u svojoj tridesetoj godini

Uz Anđelu Janjušević, na poziciji desnog beka, bila je godinama strah i trepet za protivničke golmane. Levoruka, probojna, tehnički doterana, izrazito preciznog šuta, predstavljala je oličenje vrhunske rukometašice. Osetili su to mnogi protivnički golmani dok su nemoćno vadili loptu iz mreže nakon Marijinih preciznih šuteva. Doživela je ova uspešna sportistkinja i atmosferu mnogih velikih takmičenja, kako Evropskog, tako i Svetskog rukometnog prvenstva noseći dres sa državnim grbom. Uz sestru Jelenu bila je ponos rodnog Velikog Sela, ali i celog severnog Banata.

Skrinšot

Karijera joj je imala meteorski uspon. Njen talenat je najpre došao do izražaja igranjem u školskim selekcijama. Potom ju je zapazio proslavljeni kikindski rukometni strateg Dragan Markov i pozvao u ŽORK Kikinda, a nakon toga Marijino umeće na parketu zapada za oko i skautima nekih od najvećih evropskih klubova: Šiofok, Gomelj, Bekeščaba, Vašaš…

Briljantne igre bile su ulaznica i za poziv u državni tim. Uz sestru Jelenu, takođe rukometnu reprezentativku, donela je mnogo radosti svojim Velikoselcima. Ipak, nakon više od decenije profesionalnog bavljenja sportom, odlučila je da se “penzioniše”.

– Jednostavno, moje telo i glava su osetili da mi treba odmor. Dvadeset godina sam u ovom sportu, od toga deset godina profesionalno. Provela sam osam godina u Mađarskoj, gde sam se osećala izuzetno igrajući u jednoj od najjačih liga na svetu. Pogotovo u periodu kad sam tek otišla tamo. To je bilo ujedno i veliko uživanje, ali i izazov. Stekla sam rukometno ime i u toj zemlji i stvarno mi je bilo prelepo, ali i dosta naporno. Jer, bila sam godinama odvojena od porodice i osetila sam nedavno da bi trebalo da se povučem, da se vratim kući i pre svega da malo odmorim od tolikih napora – kaže Marija, dodajući da, s obzirom da je ujedno i supruga, razmišlja i o proširenju porodice.

– Mogla sam još da igram, ali sam u ovom trenutku odlučila da se povučem i mislim da sam donela dobru odluku. Trenutno ni ne razmišljam mnogo o rukometu i baš mi je trebao odmor. Inače, uvek sam u životu radila ono što me ispunjava, tako da napominjem da sam veoma uživala dok sam igrala rukomet, ali isto tako se danas i van parketa osećam odlično i uživam u ovom odmoru.

Podsetimo, uz sve nabrojane obaveze i napore koje je imala u jednoj od najjačih liga na svetu, Marija je pre nešto više od godinu dana imala vrlo neugodnu povredu i morala je da operiše prednje ukrštene ligamente. Oporavak je bio uspešan. Vratila se na parket, igrala za svoj matični klub i dalje na vrhunskom nivou, ali je u neku ruku došlo do zasićenja. O svom daljem angažmanu  dodaje:

– Još nisam konkretno odlučila čime ću se baviti. Mislim da ću ostati u sportu. Neću još da „trčim pred rudu“, ali nadam se da ću se pronaći u poslu koji mi prija, jer ne želim da nešto radim na silu. Ne žurim nigde i hoću da donesem pravu odluku, a to će svakako biti ona delatnost koja mene ispunjava i gde se osećam dobro. Za sada se vraćam kući gde ću biti sa porodicom.

JELENA

Možda jedini koji se istinski raduju Marijinom povlačenju s rukometnih terena su protivnički golmani, jer je ova levoruka bombarderka umela do vrha da napuni mrežu rivala. Isto tako efikasna i borbena je i njena rođena sestra Jelena, koja danas brani boje prestoničkog prvaka države.

– Moja sestra Jelena je već drugu sezonu u Crvenoj zvezdi. Pripremaju se za ovu sezonu, a prošle godine su osvojili sve što se moglo osvojiti na ovdašnjim takmičenjima. Igraće i Evropu, uspešno se vratila posle porođaja i u Zvezdi se oseća odlično- dodaje Marija.

N. Savić

 

seoske-igre

„Seoske igre” Sportskog saveza Srbije održavaju se danas u Banatskom Velikom Selu, osim ekipe domaćina nastupaju i timovi iz Mokrina, Nakova i Novih Kozaraca, a otvorio ih je gradonačelnik Nikola Lukač.

– Već drugi put u Gradu organizujemo i podržavamo ovakve događaje, jer svako selo nam je izuzetno bitno. Ovako okupljamo meštane i oživljavamo selo i trudimo se da ovakvi događaji postanu tradicija, a najvažnije je druženje i da naša sela žive s ovakvim manifestacija. Svaka naš mesna zajednica je poznata po dobrim organizacionim sposobnostima i po lepim manifestacijama i sve ovo će da donese još viši kvalitet življenja u našim selima, a mi ćemo uvek sve to da podržavamo i ubudućnosti – rekao je Lukač.

Gradski većnik za sport Dragan Pecarski, nastavio je:

– Grad Kikina je kroz Startegiju o sportu jasno prezentovao baš i ovo  opredeljenje da se razvija sporta i neguju tradicije u seoskim sredinama. Ovakvi događaji su za Kikindu, koja je grad sporta i sportskog turizma, od velikog značaja.

Nadovezala se Jelena Čudanov, predsednica Sportskog saveza Kikinde

– Malo su zahtevnije discipline pa su se onda neka sela pitala da li i kako će se pokazati, ali već smo dobili potvrdu da će sledeće godine da nam se priključe. Drago mi je što je Veliko Selo domaćin i nadam se da će sve dobro proći kao i prošle godine u Mokrinu i da ćemo svi da budemo dobri domaćini.

Jasmina Juras, predsednica Sportskog saveza Vojvodine, dodala je:

– Seoske igre su jako lep događaj, koji nas vraća u detinjstvo i čuva naše običaje, a druženje je najbitnije. Nadam se da će neko od ovih vaših sela da   prođe i regionalno takmičenje i da onda ostvari dobar rezultat i na republičkom.

Marina Jovičić, portparolka Sportskog saveza Srbije, podsetila je i istakla:

– Ove igre prvi put smo organizovali pre šest godina, a promovišemo srpsku tradiciju. Kikinda će u avgustu biti jedan od osam gradova domaćina regionalnog takmičenja, a s tog nivoa ide se na republičko takmičenje. Konačni pobednik dobiće rukometni teren u svom selu.

Mira Pećanac, predsednica Saveta MZ BVS, zaključila je:

– Meni je čast što smo mi domaćini, uz podršku našeg gradonačelnika, a kao prošlogodišnji pobednici imamo veliki motiv da se plasiramo dalje, jer je glavna nagrada stimulativna.

Deset je sportskih disciplina na rasporedu: mali fudbal, odbojka, poligon, skok u dalj iz mesta, bacanje kamena s ramena, nadvlačnje konopca odnosno štapa, trka u vreći, obaranje ruke i šah.

D. P.

„Igre bez granica” u Velikom Selu. Trijumf „Vuka Karadžića”

Sportska manifestacija „Igre bez granica” održana je ovoga vikenda na bazenu u Banatskom Velikom Selu, nastupilo je osam škola, a trijumfovala je ekipa „Vuka Karadžića”. Manifestaciju je organizovala MZ Banatsko Veliko Selo i Plivačko udruženje BVS.

– Imali smo dve kvalifikacione grupe iz kojih su prošle po dve najbolje ekipe, a prijatno je iznendaila ekipa iz Iđoša i najviše želim da se njima zahvalim zato što oni nemaju uslova za bazenske igre i plivanje, a žao mi je što Veliko Selo pored dve svoje ekipe nije ušlo u finale. Bilo je prijavljeno 10 ekipa, ali su dve škole „Đura Jakšić” i škola iz Nakova odustale, jer nisu uspele da prikupe ekipe, pa smo imali osam ekipa koje su se takmičile u sedam atraktivnih disciplina – rekla je organizatorka Dragana Pecarski.

Mina Radivojša, kapitenka OŠ „Vuk Karadžić”, dodala je:

– Bili smo složni i dali sve od sebe i zato smo pobedili. Bilo je lepo, sve discipline bile su zanimljive, a najteže je bilo veslanje. Nismo se posebno pripremali za ovo takmičenje, ali svi smo u ekipi sportisti, troje nas trenira plivanje, a imamo i one koji treniraju odbojku i fudbal.

Finalnom delu takmičenja prisustvovao je i gradonačelnik Nikola Lukač sa saradnicima, a jedan od njih Dragan Pecarski, gradski većnik za sport, zaključio je:

– Najbitnije je da se ova deca malo odvoje od svakidašnjice koja je nažalost okupirala našu javnost. Lep vikend, lepo druženje, nadam se da će ovo preći u tradiciju, ovo je drugi put da se organizuje, a prvi put za osnovce. Nadamo se da će sledeći put biti još masovnije i nastojaćemo da dovedemo i druge gradove. Zaista, sve pohvale za organizatore iz Mesne zajednice i iz Plivačkog udruženja BVS.

FOTO: Grad Kikinda

error: Content is protected !!