spc

materice

Na Materice deca porane i unapred pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad zavežu svoju majku, za noge, na isti način, kao što su njih majke vezivale na Detinjce.

Majka se pravi da ne zna zašto je vezana. Deca joj čestitaju praznik, a majka onda deli deci poklone, i na taj način se odvezuje. Na isti način se vežu i sve udate žene, koje se odvezuju poklonima deci: kolačima, ili nekim drugim slatkišima.
Simbolika praznika je jasna – priprema za doček Božića, koji je pomirio čoveka sa Bogom odrešivši ga veza grehova, donoseći nove veze, ljubavi za Boga.

Oci, Materice i Detinjci, posvećeni su porodici. Sprema se svečani, zbog Božićneg posta, posni ručak, koji okuplja celu porodicu.

TIHOMIR-GAJSKI-CRKVA-(5)

Pravoslavna crkvena opština u Kikindi predavanjem profesor istorije Tihomira Gajskog o istoriji hrama Svetog oca Nikole i uz prigodan kulturni program, započela je obeležavanje 250 godina od izgradnje crkve. Profesor istorije u Gimnaziji „Dušan Vasiljev“ učestvovao je u pisanje knjige o kikindskom hramu i ovom prilikom govorio je o prošlosti, ne samo hrama u centru, nego i samog grada.

-Moje izlaganje propraćeno je fotografijama koje imamo, a oslikavaju crkveni i gradski život. Sve što se dešavalo u gradu reflektovalo se i na hram i obrnuto. Hronološki sam predstavio istorijske događaje uz poznate i one manje poznate činjenice. Počeci su skromni, kao što je uvek, a sa sticanjem ekonomske moći građana crkva Svetog Nikole je sagrađena. Oslikana je iznutra i održavana od strane tadašnje vlasti. Pamti se i vreme kada je pala u nemilost, a sada se ponovo obnavlja vera, ali i sama građevina. Naša crkva izgrađena je pre dva i po veka i starija je i od nekih država koje danas puno znače u svetu – naveo je Gajski.

Crkva u Kikindi građena je u jezuitskom stilu. Njena gradnja započeta je 1769. godine i dogradnjom zvonika završena je 1774. godine.


-Tadašnja vlast je nastojala da jednog dana prisvoji hramove i da ih pretvori u rimokatoličke. Austrijska vlast tolerisala je naše prisustvo, sa nadom da će preobratiti narod. Na sreću, to se nije desilo i naša crkva i dan danas je pravoslavna – rekao je Tihomir Gajski.

Starešina hrama Svetog Nikole sveštenik Miroslav Bubalo dodao je da se crkva za značajan jubilej priprema godinama.

-Predavanje je jedan deo obeležavanja. U aprilu planiramo izložbu relikvija, bogoslužbenih knjiga i drugih predmeta, kao i promociju knjige, dok će 22. maja na letnjeg Svetog Nikolu, kada je i slava grada, biti organizovano osvećenje crkve. U proteklom periodu rekonstruisan je krov, a u planu je da se u martu započne uređenje fasade i da se završi grejanje. Svega četiri hiljade ljudi gradilo je ovaj hram četiri godine. Danas, da nas se sakupi četiri hiljade, teško da bismo mogli da okrečimo crkvu, a ne da je sagradimo. Naši preci bili su jake volje, čvrste vere i nepokolebljivih stavova – naveo je sveštenik Bubalo.

U programu su učestvovali i Tihomirovi sinovi Nikodim i Tihon Gajski koji su izveli klasične kompozicije na gitari, hor mladih Sveti Nikolaj Srpski, hor pri hramu Svetog Nikole i članice Ženske pevačke grupe ADZNM „Gusle“.

SPOMENIK KULTURE

Ono što hramu daje izuzetan značaj je ikonostas i zidne kompozicije, koje se zbog svoje likovne vrednosti ubrajaju u izuzetna dela srpske umetnosti. Zidne kompozicije izvedene su u tehnici ulja na zidu. Ikonostas je izrađen 1773. godine i dugo se mislilo da je on rad Teodora Ilića Češljara, a sada sa sigurnošću može da se tvrdi da je delo Jakova Orfelina. Od 2022. godine u crkvi se nalazi kopija čudotvorne ikone „Presvete Bogorodice Bezdinske“, dobijena na dar od Eparhije banatske. Godine 1990. crkva Svetog oca Nikole uvrštena je među spomenike kulture od izuzetnog značaja.

A.Đ.

download-(7)

Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Nikolu, zaštitnika putnika, moreplovaca i dece, koji je najčešća krsna slava kod Srba. Pada u vreme Božićnog posta, pa je i slavska trpeza obavezno posna.

Nekada se na svim hrišćanskim brodovima nalazila ikona Svetog Nikole, a on se posebno praznovao duž Jadranskog i Sredozemnog mora, gde je bio običaj da se na taj dan ne isplovljava, a brodovi na pučini usidre i plovidbu nastave sutradan.

Smatra se da polovina Srba slavi Svetog Nikolu kao krsnu slavu, dok druga polovina ide u goste, a tom svecu posvećeno je i više od 600 crkava.Kod čitavog hrišćanskog sveta Sveti Nikola se poštuje kao veliki čudotvorac.

Ljudi još tokom njegovog života, zbog izuzetne ličnosti i duhovnosti, Svetog Nikolu smatrali svetiteljem. Pomagao je narod, širio veru, pravdu i milosrđe, donosio utehu, mir i dobru volju i dobra dela činio je tajno.

Nekada se na svim hrišćanskim brodovima nalazila ikona Svetog Nikole, a on se posebno praznovao duž Jadranskog i Sredozemnog mora, gde je bio običaj da se na taj dan ne isplovljava, a brodovi na pučini usidre i plovidbu nastave sutradan.

candles-1851176-1280

Srpska pravoslavna crkva i vernici obeležavaju Mitrovske zadušnice, u narodu poznate i kao jesenje. Na zadušnice se izlazi na groblja, gde se pale sveće na grobovima najbližih.

Mitrovske zadušnice padaju uvek u prvu subotu pre Mitrovdana, praznik posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju, koji se obeležava 8. novembra. Zadušnice se obeležavaju četiri puta godišnje i uvek u subotu.

Na zadušnice se u crkvama SPC u Srbiji i širom sveta služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito. Posle službe, ide se na groblje gde se pale sveće, a sveštenik obavi obred i okadi grobove.

Zadušnice su i dan kada se posebno obraća pažnja na deljenje milostinje zbog čega bi svakom prosjaku trebalo udeliti milostinju i deo hrane koju nosimo sa sobom.

vencici-ivanjski-(4)

Pravoslavna crkva i njeni vernici danas, 7. jula, obeležavaju Ivandan ili Ivanjdan, praznik rođenja Svetog Jovana Krstitelja. Ovaj praznik obeležava se povodom krštenja kada je Sveti Jovan u reci Jordan krstio i dao blagoslov Isusu Hristu.
Današnji praznik zove se još i Igritelj, jer se veruje da sunce ovoga jutra igra na nebu. Naziva se i Biljober, jer su, veruje se, bilje i trave danas posebno lekovite.

Pletu se venci od ivanjskog cveća, i njima se kite staje, a uoči tog dana, čobani pale brezove lile odnosno vatre, pa obilaze torove i ovce gde čuvaju stoku, a zatim se penju na visove i igraju igre oko vatri. Pletenjem venaca se poručuje da je priroda u razvoju došla do svoje najviše tačke sredina leta, i da se tim vencima priroda ovenčava. Ti venci ujedno podsećaju i mlade da razmišljaju o svadbenim vencima.

Običaj je da se kače se venci  ivanjske trave na ulaznim vratima, a u nekim delovoma Srbije uveče se pale vatre oko kojih se igra i peva.

crkva (2)

Drugi dan vaskršnjeg praznika, u Srbiji je neradni dan. Vaskršnjim ponedeljkom započinje takozvana Svetla nedelja, koja se smatra produžetkom Vaskrsa. Danas se nastavljaju gozbe i veselja, dočekuju se rođaci, kumovi, komšije i prijatelji, rodbina iz udaljenijih krajeva. Svaki gost dobija obojeno jaje.

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave i Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku veru. Jedna je od najčešćih slava kod Srba.

Slavni svetitelj rodio se u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Njegov otac je stradao kao hrišćanin, nakon čega se majka preselila u Palestinu, gde je odrastao. Kao mladić, dospeva do čina tribuna u službi cara Dioklecijana. U to vreme, car je započeo veliki progon hrišćana. Tamnica, okovi i sva druga strašna mučenja nisu pokolebali mladića.

Kada je Đorđe molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili Hristovu veru, među njima i careva žena Aleksandra. Car je najzad odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt sečenjem glave. Carica je izdahnula na stratištu pre pogubljenja, a Sveti Đorđe posečen je 303. godine.

Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je „proždirala” brojne nevine hrišćane.

Poštovan je kao zaštitnik mnogih država i gradova u Evropi, ali i zaštitnik konjice, vitezova i viteštva i krstaških pohoda. Srpska pravoslavna crkva ga slavi dva puta godišnje. Glavni praznik je Đurđevdan i praznuje se 6. maja po gregorijanskom kalendaru, a drugi je prenos moštiju i obnovljenje Hrama Svetog Georgija – Đurđic, koji se slavi 16. novembra.

 

5481c1c4-a6d5-47e1-922d-f2c518b6ed96

Srpska pravoslavna crkvena opština i Grad Kikinda, povodom obeležavanja uspomene na prvog srpskog prosvetitelja, Rastka Nemanjića organizovali su, u Narodnom pozorištu, drugu Svetosavsku akademiju. Kumovi slave bili su profesori i učenici Tehničke škole. Učenici su uzeli učešće u programu tako da se predstavio hor, ali i učenice koje su govorile besedu, istakla je direktorica Milanka Halilović.

-Velika je čast što smo odabrani ove godine da budemo domaćini Svetosavske akademije. Hvala Gradu i Pravoslavnoj crkvenoj opštini što su nam to omogućili. Naša škola ove godine slavi 100 godina postojanja i uz monografiju koju ćemo izdati i drugim događajima obeležićemo vek rada – rekla je Milanka Halilović.

Svetog Savu, koji se smatra jednom od najznačajnijih ličnosti srpske istorije. Savindan se obeležava u čast prvog srpskog arhiepiskopa, prosvetitelja i tvorca zakonodavstva, kazao je kikindski arhijerejski namesnik protojerej otac Boban Petrović.

-Veoma nam znači što smo, uz podršku lokalne samouprave, i ove godine organizovali Svetosavsku akademiju. Veliki je značaj za crkvu, čitav grad, prosvetare, ali i za nacionalni identitet. Srećan sam što su i ove godine učenici kumovi slave jer je Sveti Sava centar svih duhovnih vrednosti – naveo je protojerej Boban Petrović.

Pored sveštenika, sugrađana i predstavnika škola Svetosavskoj akademiji prisustvovali su predstavnici Grada sa gradonačelnikom Nikolom Lukačem, koji se i obratio prisutnima, pokrajinski poslanik Miodrag Bulajić i načelnik Severnobanatskog okruga.

-Ovo je prilika da još jednom promovišemo najuspešnije učenike, ali i koliko je važno obrazovati se i sticati nova znanja. Sa jedne strane prava je prilika da našim đacima, ali i prosvetnim radnicima pokažemo da mislimo na njih, a sa druge da uksžemo na to koliko je Rastko Nemanjić odnosno Sveti Sava bio važan u našoj istoriji jer se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti i zaštitnikom prosvetnih ustanova – dodao je Bogdan.

U programu su, pored učenika, učestvovali hor KCK „Atendite“ i dečiji hor „Kikindijanci“, Ženska pevačka grupa ADZNM „Gusle“, dečiji hor „Čuperak“, hor OŠ „Jovan Popović“ – „Jovine zvezde“ i hor pri hramu Svetih Kozme i Damjana „Sveti Josif Temišvarski“. U holu pozorišta ovom prilikom izloženi su likovni radovi na temu Svetog Save.

ep_ikona_krstovdan_6077791

Srpska pravoslavna crkva slavi Krstovdan, kao uspomenu na prve hrišćane koji su primili veru na samom početku hrišćanske propovedi. Zimski Krstvovdan, praznik uoči Bogojavljenja, slavi se kao uspomena na prve Hrišćane i kada se strogo posti. Po predanju, 18. januara ukrštaju se vetrovi.

Praznik se vezuje za Bogojavljenje i krštenje Isusa Hristosa, kao i za dan posvećen Svetom Jovanu Krstitelju, koji ga je krstio u reci Jordanu. Krstovdan se uvek slavi uoči Bogojavljenja i spada u nepokretne praznike.

Često se čuje izreka – “ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti“. Po narodnom predskazivanju, koji vetar duva na Krstovdan, taj vetar će najčešće duvati tokom godine. Veruje se da se večeras u ponoć, pred Bogojavljenje, otvara nebo i Bog javlja ljudima. Ko bude napolju i to vidi, uz molitvu, treba da izgovori jednu želju.

sveti-arhidjakon-stefan

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik posvećen Svetom prvomučeniku i arhiđakonu Stefanu.  Slavi ga veliki  broj građana, a pošto pada na treći dan Božića, to je prva krsna slava u godini.

Sveti Stefan je prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva Prvomučenik. Telo svetog Stefana krišom je uzeo i sahranio na svom imanju potajni hrišćanin i knez jevrejski Gamalil.

Kod Srba postoji veliki broj narodnih običaja vezanih za Stevanjdan. Najrašireniji običaj je da se na Stevanjdan iznosi božićna slama iz kuće, koja se, zbog verovanja u njenu plodotvornu moć, prvo pažljivo pometena i sakupljena, ostavlja u štalu, privredne objekte, voćnjak ili među pčele, radi podsticanja roda ili napretka.

U Vojvodini je tradicija da slamu iznose žene, tiho, da se ne bi čulo kako odlazi Božić. One metlu kojom je božićna slama pometena, ne koriste tokom godine, već radi zdravlja čuvaju.

CDA_1803-w1024

Pravoslavni vernici danas slave najradosniji hrišćanski praznik Božić, rođenje Isusa Hrista. Božić, zajedno sa Vaskrsom, predstavlja jedan od najvećih hrišćanskih praznika i praznuje se kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg.

SPC i vernici, Božić slave tri dana. Drugi dan Božića je Sabor Presvete Bogorodice, u znak zahvalnosti što je rodila Spasitelja, dok se trećeg dana slavi Sveti Stefan.

Na Božić ujutro, pre svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima i objavljuje se dolazak Božića i božićnog slavlja.Vernici se tradicionalno pozdravljaju sa Mir Božji, Hristos se rodi – Vaistinu se rodi.

Božić je praznik rađanja novog života, praznik dece i detinjstva, praznik roditeljstva – očinstva i materinstva.

Kod Srba taj praznik je ukrašen najlepšim verskim običajima i obredima, koji imaju jedan osnovni smisao i cilj: umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina.

Božić je uvek mrsni dan, kojem je prethodio četrdesetodnevni božićni post, koji predstavlja pročišćenje duha i tela. U Srbiji je na svečanoj božićnoj trpezi najvažnija je česnica, pogača u koju se stavlja zlatni ili srebrni novčić, a ona se za ručkom lomi isključivo rukama. Ko u svom parčetu pronađe novčić, prema verovanju, imaće sreće u narednoj godini.

Najradosniji hrišćanski praznik 7. januara, pored Srpske pravoslavne crkve, proslavljaju Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti, koji poštuju julijanski kalendar.

error: Content is protected !!