сајан

vodomeri-1

Javno preduzeće za komunalnu infrastrukturu i usluge „Kikinda“ obaveštava potrošače da u narednom period počinje redovno očitavanje stanja vodomera u kategoriji domaćinstva, u Kikindi i Sajanu.

Očitavanje će se obavljati svakog radnog dana od 7 do 15 časova.

Tačno očitano stanje potrošnje na vodomeru u obostranom je interesu, ze iz pomenutog preduzeća mole korisnike da u tom vremenskom periodu omoguće radnicima JP „Kikinda“ nesmetan pristup vodomerima, da sa poklopaca šahtova i iz samih šahtova uklone sve što bi otežalo ili onemogućilo očitavanje stanja.

Održavanje šahta u kojem se vodomer nalazi obaveza je potrošača i zato je neophodno da vode brigu o njima.

Ukoliko se neko od potrošača za vreme očitavanja ne bude nalazio na adresi lokacije vodomera, biće ostavljeno pismeno obaveštenje o poseti sa brojem telefona na koji su u obavezi da jave stanje sa svojih vodomera u roku od pet dana, na broj telefona 422-509 svakog radnog dana od 8 do 13 časova. Takođe, korisnici koji u narednom periodu ne budu kod kuće mogu obaveštenje o stanju vodomera da istaknu na vidnom mestu na svojim objektima (kapija, prozor…) kako bi ih čitači evidentirali.

Podsećamo da JP „Kikinda“ svakako nudi mogućnost prijave stanja vodomera u periodu od 10. do poslednjeg dana u mesecu brzo i jednostavno preko aplikacije na sajtu jpkikinda.rs, klikom na baner PRIJAVA STANJA VODOMERA i unosom podataka sa prve strane računa ili pozivom na broj 422-509 od 20. do 25. svakog meseca.

Prijava stanja vodomera moguća je samo za fizička lica, vlasnike pojedinačnih vodomera.

sajan-fetahi-(1)

Sead Fetahi i Tatjana Bonjecka odlučili su da užurban život Italije i Švedske zamene za mir i spokoj u Sajanu. Sead, rodom iz Prištine i Tatjana, Ukrajinka upoznali su se u Bergamu gde su bili zaposleni kao kuvari u restoranu. Životni put odveo ih je Stokholm u kom je Tatjana odlučila da se presele u Srbiju.

-Duži period tražila sam kuda ćemo da se preselimo. Na internetu sam videla da se prodaje imanje u Sajanu. Kada sam ga prvi put pokazala suprugu bio je izričit u tome da ne želi da dođe ovde. Prošlo je pola godine i ponovo sam naišla na isti oglas i tada sam ga nagovorila da dođemo i pogledamo šta je to što se nudi. Za manje od sedam dana kupili smo kuću i okućnicu i već tri godine gradimo sebi život na severu Banata – otkrila nam je Tatjana.

Sead je 1994. godine iz rodne Prištine trbuhom za kruhom otišao u Italiju. Kako kaže nakon srednje ekonomske škole želja mu je bila da upiše Policijsku akademiju u Beogradu, međutim život je imao druge planove.

-Posle služenja vojnog roka i boravka na ratištu otišao sam u Italiju. Učio sam jezik i bio kuvarski šegrt. Zavoleo sam taj posao, pa sam jedno vreme imao i sopstvene restorane – priča Sead.

Dobio je ponudu da ode u Švedsku koju nije želeo da odbije, a Tatjana, takođe kuvarica, pratila ga je.

-U Stokholmu smo bili zaposleni u američkom restoranu. Bio sam šest godina šef kuhinje, ali naš cilj oduvek je bio da se preselimo u mirno mesto i sami proizvodimo hranu. Pre tri godine taj san se ostvario dolaskom u Sajan. Kuvanja se nismo odrekli. Pravimo svoj sir, a konstantno imamo i prijatelje koji nas posećuju i budu naši gosti više dana, te im spremamo specijalitete na koje smo ih navikli. Sređujemo kuću koja će biti etno kuća, za sve naše drage goste koji dolaze da uživaju u jelu i zdravoj hrani koji sami proizvodimo – napominje naš sagovornik.

Imanje je Tatjana tražila pet godina.

-Ovde sve imamo infrastrukturu neophodnu za život, u blizini je grad sa Bolnicom, supermarketima i svim neophodnim za život, a u selu imamo svoj mir. Ništa nam ne fali, u domaćinstvu imamo koze, ovce, živinu, patke, guske. Pravimo sireve i uživamo. Kao strana državljanka imam sva prava i ovo je sada moja kuća – dodaje Tatjana.

Domaćinstvo ima pet hektara i u njemu preovladavaju koze rase alpina.

-Ovakvo domaćinstvo postoji samo u snu. Živimo i jedemo u skladu sa prirodom, a toga više nema u Evropi i svetu. Cilj nam je da povećamo broj koza, sada ih je četrdeset i ima mesta za još dvadeset. To će nam omogućiti da razvijemo proizvodnju sireva koji ljudi ovde još nisu probali. Imam i avasi ovce i želja mi je da imam umatičeno stado. Ovu mlečnu vrstu ima svega pet, šest domaćinstava u Srbiji, a mi se nadamo da ćemo ih imati tridesetak. One su nam neophodne za izradu poznatog sira – precizira Fetahi.

U toku je izgradnja pogona za proizvodnju sireva. Mašine su poručene i vrlo brzo će stići, kako bi se proširila proizvodnja. Na pomoćnim objektima nalaze se table sa nazivom ulica Lenjinova i JNA. Fetahi je table pronašao u domaćinstvu i želeo je da ih sačuva jer ga podseća na ulice u Prištini u kojima je živeo.

Međusobno komuniciraju na italijanskom jeziku, iako Tatjana odlično govori srpski jezik i kako je rodom iz Ukrajine mentalitet Srba joj potpuno odgovara.

ITALIJANSKI I FRANCUSKI SIREVI
Na imanju porodice Fetahi proizvode se italijanski i francuski sirevi. Za proizvodnju koriste klasične italijanske recepte u čemu imaju nesebičnu pomoć italijanskih kolega.
-Za Srbiju, ukusi naših sireva nisu uobičajeni. Pravimo sir kaćotu koji u sebi sadrži paradajz, a osmislili smo i dva naša recepta. Eksperimentišemo sa tradicionalnim receptima jer nam je želja da u prodaju uvrstimo još nekoliko vrsta sireva koje sami osmišljavamo. Sve prodamo od kuće i naši kupci su uglavnom iz Beograda i Novog Sada – napomenula je Tatjana.

DOBAR GLAS DALEKO SE ČUJE
O lepom iskustvu koje imaju pričaju svojim prijateljima.
-Pomogli smo četvoročlanoj porodici Bočar iz Belorusije da se dosele u Sajan. Poreklom Rusi, želeli su da započnu sopstvenu proizvodnju. Kupili su kuću sa okućnicom i bave se plasteničkom proizvodnjom – kažu Sead i Tatjana.

PODRŠKA GRADA
Preko konkursa lokalne samouprave namenjenih poljoprivredi i ruralnom razvoju supružnici Fetahi dobili su sredstva sa kojima su kupili foliju za plastenik, muzilicu, kao i dve ture autohtone sorte živine „banatski gološijani“.
-Takve pomoći su retke u evropskim državama – saznajemo od Tatjane Donjecka.

A.Đ.

 

 

sajan-poljoprivrednici-(2)

Mesna zajednica Sajan bila je domaćin državnom sekretaru Ministarstva za poljoprivredu Atili Juhasu i pomoćniku pokrajinskog sekretara za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Zoltanu Totu, koji je ovoga puta bio i u ulozi domaćina, a koji su predstavili konkurse koji će biti na raspolaganju proizvođačima.

-Kolega Atila Juhas okupljenima je predstavio IPARD 3, indirektna i direktna davanja koja će doprineti razvoju poljoprivrede – saznajemo od Zoltana Tota.

Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu ove godine raspisaće 25 konkursa, a do sada su objavljena dva koja se odnose na poljoprivredne srednje škole i studentske zadruge, kao i za unapređenje organske proizvodnje.

-Od ukupnog neto iznosa investicije Pokrajina finansira uglavnom 60 odsto. Ukoliko konkurišu poljoprivrednici mlađi od 40 godina, mogu da ostvare refundaciju troškova do 70 procenata. Privilegovana kategorija onih koji apliciraju su žene nosioci poljoprivrednog gazdinstva i povrat sredstava je, takođe, 70 odsto neto vrednosti – kaže Tot.

Fokus u ovoj godini su konkursi na navodnjavanje.

-Imali smo četiri sušne godine, tako da smo u ovoj godini opredelili 450 miliona dinara za ulaganja u sisteme za navodnjavanje, što je više u odnosu na prošlu godinu. I razvoj stočarstva podržaćemo sa većom sumom novca jer smo svedoci da se iz godine u godinu smanjuje stočni fond. Za nabavku priplodnih grla: telad, svinje, ovce i koze subvencija je 90 procenata neto vrednosti ukupne investicije. Za stočarstvo je planirano 250 miliona dinara. Važno je i da pomognemo mladima od 18 do 40 godina koji su prvi put registrovali svoje poljoprivredo gazdinstvo. Povrat za investicije u proizvodnju biće 90 odsto ukupnog ulaganja – napominje naš sagovornik.

Preostali konkursi pomenutog Pokrajinskog sekretarijata biće raspisani do kraja aprila.

-I ove godine podržaćemo sve sektore poljoprivrede uz akcenat na individualnog poljoprivrednika. I za razvoj seoskog turizma povećali smo izdvajanja tako da je opredeljeno 50 miliona dinara. Nisu zaboravljeni ni pčelari, voćari, vinari, prerađivačku industriju za mini mlekare, mesare, proizvodnju alkoholnih pića. lokalne samouprave za uređenje atarskih puteva, izgradnju otresišta, uklanjanje divljih deponija, ulaganje u mrežu otpadnih voda. Pomažemo i dobrovoljna vatrogasna društva, ali i udruženja građana – dodaje naš sagovornik.

Za sredstva mogu da konkurišu registrovana poljoprivredna gazdinstva, koja nemaju dug za porez i navodnjavanje, kao i za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta.

KONKURSI FONDA ZA RAZVOJ POLJOPRIVREDE

Predstavljeni su i konkursi za kreditiranje Pokrajinskog fonda za razvoj poljoprivrede. Ovaj fond na raspolaganju ima 800 miliona dinara za 13 konkursa namenjenih raznim ulaganjima. Očekuje se da će kreditne linije biti dostupne od kraja marta do kraja oktobra. Kamatna stopa za ove kredite je jedan odsto godišnje i ne naplaćuje se posebna naknada za obradu kredita. Minimalan iznos je 300.000, a maksimalan sedam miliona dinara. Rok otplate većine kredita je četiri godine sa grej periodom od 12 meseci.

SAJANCI NAJVIŠE ZAINTERESOVANI ZA STOČARSTVO
U Sajanu je stočarstvo glavna poljoprivredna grana, tako da su poljoprivrednici najviše zainteresovani za ovu oblast. Ima dosta proizvođača mleka, te su investicije u ovaj segment važne poljoprivrednicima. Pored opreme, tu si u priplodna grla, priključne mašine.
-I kupovina priključnih mašina u ranijem periodu bila je popularna za poljoprivrednike sa teritorije grada. Očekujem da će i ove godine biti velika zainteresovanost za ovu meru – saznajemo od Zoltana Tot.

A.Đ.

sajan-svinjokolj-(3)

Članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Sajanu svake godine organizuju svinjokolj nakon kog se meso i mesne prerađevine poklanjaju socijalno ugroženim meštanima. Aleks Nađ, predsednik sajanskih vatrogasaca kaže da je prvobitni cilj bio da se mlađe generacije nauče tradicionalnom svinjokolju.

-Želja nam je bila da zajedno provedemo vreme i da se družimo. Kupili smo dve svinje od proizvođača u selu i pošto smo završili sa poslom shvatili smo da nam je ostalo dosta mesa, tako da smo rešili smo da pomognemo onima koji nemaju. Meso i mesne prerađevine poklonimo samačkim staračkim domaćinstvima, ali i našim vatrogascima koji imaju više dece, kako bi i oni uživali u praznicima  – kaže Aleks Nađ.

Prvi humanitarni svinjokolj organizovan je pre sedam godina.

-Dobrovoljno vatrogasno udruženje u Sajanu broji 122 aktivna člana. Najmlađi ima šest, a najstariji 93 godine. Najmasovnije smo udruženje u selu i biti dobrovoljan vatrogasac je postalo porodična tradicija – napominje naš sagovornik.

Sajanski vatrogasci odazivaju se svakom pozivu.

-Hvala bogu, prošle godine intervenisali smo u manjem broju požara, tri su bila van sela i dva u selu. Naši dobrovoljci učestvovali su i u gašenju šumskog požara koji je 25. avgusta izbio u Kučevu. Ljudi, spremnih da pomognu imamo, a prošle godine na konkursu Pokrajine dobili smo 450.000 dinara za kupovinu tri odela. Od lokalne samouprave takođe dobijamo pomoć, a ono što bi nam bilo neophodno su kvalitetna motorna testera i velike makaze za sečenje koje su nam dotrajale – naveo je Nađ.

A.Đ.

pregledi-pritisak

Članice Crvenog krsta iz Sajana, u subotu, 14. decembra, organizuju besplatno merenje krvnog pritiska i šećera u krvi. U zgradi Mesne zajednice pregledi će se obavljati od  8 do 9 časova.

-Volonterke Crvenog krsta iz Sajana periodično, tokom čitave godine, organizuju preventivne preglede za starije meštane, kako bi prekontrolisali krvni pritisak i šećer u krvi. Ovo je prava podrška zdravstvenom sistemu, a ujedno je i najvažnija pomoć starijima. Ovom prilikom, svi koji dođu na pregled, moći će da popričaju sa volonterima i dobiju savete. Ukoliko rezultati ne budu u granicama normale, naše volonterke daće preporuku da se jave izabranom lekaru – istakla je sekretarka Crvenog krsta Danijela Bjeljac.

mikulas-sajan-(2)

Sve mališane u Sajanu na sam 6. decembar Mikulaš je nagradio 27. godinu za redom. Običaj ustanovljen u ovom selu je da Mikulaš ide od kuće do kuće, razgovara sa decom i deli im paketiće. Njega u ovom pohodu prati Krampusi, zaduženi za neposlušnu decu koji na sreću nikada nemaju puno posla.

 

-Ove godine Savet Mesne zajednice obezbedio je više od 140 paketića. Ovom narodnom običaju, koliko se raduju deca, toliko ga vole i odrasli s obzirom na da ih vraća u detinjstvo. Sve bebe, ali i deca i mladi do 15 godina dobili su paketiće pune voća, slatkiša i slaniša. Veliku zahvalnost dugujemo udruženjima u selu, kao i pojedincima da darovi budu bogati i lepi – istakao je Zoltan Tot, predsednik Saveta MZ.

 

Na dan Svetog Mikloša deca treba da očiste cipele i čizme jer, ako se Mikulaš ne pojavi lično, u tajnosti ostavlja poklone u cipele.
Prema legendi sveti Mikloš bio je biskup i pomogao je siromašnom čoveku koji je imao tri ćerke. U toku noći im je u tajnosti u prozor ostavio vrećicu zlatnika. Najmlađa ćerka je čula korake i samo je uspela kroz prozor da vidi siluetu koja odlazi, dok legenda kaže i da je prozor bio zatvoren i zbog toga je Mikulaš kroz dimnjak ubacio vrećicu zlata. Ćerka je baš tada ostavljala mokre čarape na peć da se suše i zlatnici su upali u čarapu.

Zbog radova na električnoj mreži, u ponedeljak, 18. novembra od 7.30 do 14. 30 sati povremeno će bez struje ostajati sledeće ulice u Sajanu: Petefi Šandora od Košut Lajoša prema Padeju,  polovina ulice Petefi Šandora prema ulici  Velika, Velika od kućnog broja 134 do kućnogbroja 108, Velika od Đure .Đakovića prema ulici Vetrenjača do kućnog broja 40, kompletna  Egete Jožefa i ulica Adi Endre od Sabove do Kraljevića Marka

RAMONA-KNJIGE-(4)-(1)

Đaci prvaci na teritoriji grada koji nastavu pohađaju na mađarskom jeziku s polaskom u školu dobili su poklone Saveta mađarske nacionalne manjine i iz Mađarske preko Fondacije „Rakoci“.

-Mališane smo obradovali sa školskim torbama i školskim priborom. Školske torbe obezbedila je vlada Mađarske, a nacionalni Savet mađarske nacionalne manjine kupio je pribor za prvake u vrednosti od 8.000 dinara za svakog đaka – saznajemo od Ramone Tot, članice Saveta mađarske nacionalne manjine.

Pokloni su dodeljeni prvacima u Osnovnoj školi „Feješ Klara“ kojih ima sedam, u OŠ „Mora Karolj“, gde ih je četvoro, koliko ih je i OŠ „Gligorije Popov“ u Ruskom Selu.

-Svake godine obradujemo prvake na ovaj način. Ujedno, ovo je način da pomognemo porodicama na samom početku školovanja njihove dece – navela je naša sagovornica.

A.Đ.

sajan-zetva-(4)

Oštre kose i srpovi, vredne ruke i želja da se očuva tradicija u ručnom košenju žita, slika je koja je iz Sajan poslata u okviru 27. Severnobanatskih žetelačkih svečanosti. Tradicionalna manifestacija okupila je sedam ekipa  iz Crne Bare, Mađarske i Sente i Sajana.

Najstariji kosac bio je 87-godišnji Ferenc Hereši iz Sente.

-Ranije nismo imali kombajne samo kose, srpove i naše ruke. Žito smo vezivali u snopove koje su vukli konji na kolima. Postojala je samo mašina koja od klasja odvaja seme. Za kosce je najvažniji dobar alat, kosa, koja mora da bude oštra. U suprotnom kosac bi se brzo umorio. Kao mali imao sam kratke pantalone i još uvek se sećam kako je strnjište bilo oštro – istakao je Hereši sa kojim je bio i Kristof Sabadoš koji će naslediti ovu tradiciju porodice Fekete. Otkrio nam je da je naučio da kosi od bake Margite Šarvari čiji je zadatak ovoga puta bio da spremi ukusan fruštuk ekipi kosaca.

-Ja sam četvrta generacija kosaca i ponosan sam na tu činjenicu. U našoj porodici ovo je tradicija koja se nasleđuju sa kolena na koleno – saznali smo od Kristofa.

 

Sa gostima iz mađarskog grada Aparthalma Sajan se pobratimio 2013. godine i već 11 godina oni su deo svečanosti.

-Prvi put smo u Sajanu kosili žito, svidela nam se manifestacija i dolazimo svake godine. Volimo ovo okupljanje koje nas vraća u prošlost, u detinjstvo. Drago nam je što smo deo tradicije koja se čuva i svima u Mađarskoj pričamo o njoj – otkrio je Đerđ Vinca iz Aparthalma.

Ekipa iz Crne Bare bila je najveselija. Za jelo su pripremili prave poslastice.

-Nekada je bilo teško doći do žita, znatno teže nego danas. Čitavu sezonu radili su za džak žita, a mi ga danas zaradimo za jedan da. Treba da cenimo ono što imamo – kaže Lajko Maćaš iz Crne Bare.

Nekada se za vreme žetve ustajalo u četiri ujutro i kretalo na njivu. Radilo se dok se vidi. Koscima su velika pomoć bil žene koje su vezivale žito u snopove, ali i pripremale obilan doručak. Fruštuk je činio hleb, barena jaja i krompir, luk, slanina, rakije, kajsija, šljiva i višanja, ali i slatkih kolača, ko  je mogao da ih priušti.

Najveću podršku manifestaciji pruža grad Kikinda,a ovom događaju prisustvovali su gradonačelnik Nikola Lukač, njegova zamenica Dijana Jakšić Kiurski i su članica Gradskog veća Melita Gombar. Otvarajući žetelačke svečanosti gradonačelnik Lukač istakao je važnost čuvanja običaja, ali i dobrosusedskih odnosa među narodima.

-Zajednička saradnja je ključ uspeha i bolje budućnosti a kada smo udruženi možemo mnogo toga. Sajanske žetelačke svečanost su tu i da nas podsete kako je to nekada bilo, a na nama je da mladi budu ti koji će je dalje čuvati – precizirao je Lukač.

Vršidba žita je jedan od najvažnijih poljoprivrednih radova, a kosidba je imala i ulogu jačanja zajednice.

-Značaj ovakvih manifestacija je, osim što neguju tradiciju, je što promovišemo prve porodične vrednosti, gde je porodica stub društva i zajedno dolaze do hleba na stolu. Važno nam je da mladi to uvide i da znaju da za sve treba da se potrude i da sopstvenim radom stignu do rezultata – navela je Dijana Jakšić Kiurski.

Mladi se priključuju manifestaciji, tako da će ona da se organizuje još dugo godina  dodala Šara Benjocki, predsednica KUD-a „Adi Endre“, koji je i organizator žetelačkih svečanosti.

-Puno mi je srce kada vidim koliko i mladima u Sajanu znači ova manifestacija. Još uvek imaju priliku da o ručnom košenju žita uče od naših najstarijih kosaca, koji su i sami nekada ručno kosili žito sa svojim roditeljima. Oni na pravni način mogu da dočaraju kako je to nekada bilo, ali i da im pokažu kako se ručno kosi hlebno zrno. Kroz ovu manifestaciju želimo da im pokažemo kako je nekada puno rada trebalo da se dođe do parčeta hleba. Svima nam je isti cilj, da sačuvamo tradiciju i da je prenesemo na mlade – rekla je Šara Benjocki.

Mesna zajednica čuva ovu manifestaciju i želi da je učini još boljom.

-Žetva je bila dan radosti i zajedništva. Posao je zahtevao angažovanje čitave porodice, ali i komšija i prijatelja. Naša dužnost je da očuvamo narodnu tradiciju i da je prenesemo na mlade. Kada vide kako se teško dolazilo do hrane na trpezi, mladi će više ceniti ono što sada imaju – napomenuo je Zoltan Tot, predsednik Saveta  MZ Sajan i zamenik pokrajinskog sekretara za poljoprivredu.

Pomoć žetelačkim svečanostima pružili su i Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje ,propise, upravu i nacionalne manjine, kao i fondacija Betlen Gabor iz Mađarske.

A.Đ.

 

 

 

kamp-sajan-(2)

Kulturno-umetničko društvo „Adi Endre“ iz Sajana i udruženje prosvetnih radnika Banata „Pastor Vera“ domaćini su sedmog kampa folklora. I ove godine četrdesetak učesnika ima priliku da nauči više o tradiciji raznih naroda sa  ciljem da zavole folklor i da upoznaju običaje i tradiciju.

-Deca uče o tradicionalnim igrama sa područja Karpatskog basena. Osim toga učesnike učimo i pesmama, ali i da sviraju na instrumentu citra. Trudimo se da programi budu što bogatiji, tako da postoje i radionice veza i crtanja – istakao je Robert Tapai, predsednik udruženje prosvetnih radnika Banata „Pastor Vera“.

Kamp, koji traje četiri dana, svakodnevno posećuju učesnici iz Sajana, Kikinde, Bečeja i Padeja.

-Svake godine imamo i novih učesnika i drago nam je zbog toga. Sve novo što se nauči, kasnije se primenjuje u radu folklornih grupa sajanskog društva „Adi Endre“. Primera radi od prošle godine oformljene su dve citraške grupe – napomenuo je Tapai.

Pomoć u održavanju kampa pružili su lokalna samouprava, MZ Sajan, Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine, kao i fondacije „Betlen Gabor“ i „Čori Šandor“ iz Mađarske.

A.Đ.

error: Content is protected !!