сајан

kamp-sajan-(4)

U Sajanu će se ponovo začuti koraci narodnog kola, zvuci citre i narodne pesme. Osmi Severnobanatski kamp mađarskih narodnih igara, pesama i muzike naredne sedmice organizuje Kulturno društvo „Adi Endre“, s ciljem da mladima približi bogatstvo tradicije i narodne umetnosti.

– Kamp je namenjen deci uzrasta od 7 do 20 godina. Očekujemo decu iz našeg mesta, ali i iz Padeja, Kikinde, Ostojićeva, kao i mališane koji letnji raspust provode kod baka i deka u Srbiji. Prijavljeno je već oko 40 učesnika – rekla je Šara Benjocki, predsednica Kulturnog društva „Adi Endre“.

Dolazak dece planiran je za sredu, kada će se zajednički izraditi i zastava kampa – simbol zajedništva i dobre energije.

Učesnici će biti raspoređeni u dve folklorne grupe – mlađu i stariju, koje će voditi iskusni mentori iz Bačkog Petrovog Sela i Ade. Pored folklora, deca će imati priliku da uče i narodnu muziku, kao i tehniku sviranja na citri. Za to će biti zaduženi stručni predavači.

– Planirana je i radionica rukotvorina, koju će voditi studentkinje Pedagoške akademije. Osim što uče tradicionalne veštine, deca sklapaju prijateljstva i stiču lepe uspomene – dodaje Šara.

Sve aktivnosti će se odvijati u Domu kulture, dok će smeštaj biti obezbeđen u zgradi Osnovne škole. Kamp će trajati do subote.

Organizatori poručuju da još uvek nije kasno za prijave – mogu se obaviti do srede preko Fejsbuk stranica Šare Benjocki (Benyócki Sára), Atile Benjocki (Attila Benyócki) i Roberta Tapaija (Tápai Róbert).

Kulturno društvo „Adi Endre“, koje broji tridesetak članova, ovim kampovima ne samo da čuva kulturno nasleđe, već i podstiče mlade da mu se približe i postanu njegovi budući nosioci. Suorganizator je Pedagoški savet „Pastor Vera“ iz Kikinde, a podršku pružaju i Mesna zajednica i Pokrajinska vlada.

Cilj je da pridobijemo nove članove i da zajedno nastavimo misiju očuvanja kulturnog i muzičkog nasleđa, poručuju iz Društva.

S. V. O.

sajan-zetva-2025-(1)

Sajan je bio domaćin 28. Severnobanatskim žetelačkim svečanostima. Manifestacija  je okupila je ekipe  iz Crne Bare, Mađarske iz mesta Aparthalom, Sente i Sajana.

Najstariji kosac bio je 88-godišnji Ferenc Hereši iz Sente.

-I danas, kroz ovakva okupljanja, podsećamo kako se nekada teško dolazilo do hleba. Prvi put sam kosu uzeo u ruke  sa 15 godina i prvo sam kosio detelinu, dok nisam naučio dobro da radim sa kosom. Ranije nismo imali kombajne samo kose, srpove i naše ruke. Radilo se od ujutro do uveče. Žito smo vezivali u snopove koje su vukli konji na kolima. Za kosce je najvažniji dobar alat, kosa, koja mora da bude oštra. U suprotnom kosac bi se brzo umorio. Kosu sam nasledio od oca i ona je generacijama u našoj porodici – istakao je Ferenc Hereši.

U senćanskoj ekipi bio je mladić Kristof. On će naslediti tradiciju ručnog košenja žita porodice Fekete. Naučio da kosi od bake Margite Šarvari čiji je zadatak bio da spremi ukusan fruštuk ekipi kosaca. Ona je pripremila barena jaja, baren krompir, slaninu, pogačice sa čvarcima, sir, proju i još mnogo toga. Bilo je i slatkih kolača za one koji su mogli da ih priušte

Fruštuk, pre ulaska u njivu, mora da bude sit, potvrdila nam je Ildika Abraham iz Crne Bare.

-Kao što je to moja baka radila nekada i ja sam umesila domaći hleb. Nije bilo teško. Ona je to radila maltene svakog dana, a ja nekoliko puta godišnje. Na parčad smo mazali mast i papriku, uz kobasicu, krastavce, slaninu. Zadatak žena je sakupljaju pokošeno žito i da klasje ređaju u krst. Već 15 godina, kao članica kulturnog udruženja iz našeg mesta učestvujem na žetelačkoj svečanosti –  navela je naša sagovornica.

U ekipi iz Crne Bare bio je i Dalibor Stojkov, kosac.

 

-Sa 15, 16 godina naučio sam da kosim od dede. Dobra kosa je pola posla i uz dobar doručak čitav dan može da se radi. Važno je da mladi nauče kako je to bilo nekada. Sada uz, uz dobar kombajn, žetva se završi za deset dana. Ranije je ona trajala i po mesec dana – naveo je Stojkov.

Domaćini iz Sajana imali su najmlađu ekipu. Članovi KUD-a „Adi Endre“ Atila Benjocki, Akoš Benjocki, Aleksandar Mitrevski i i Henrik Koso nastavljaju seosku tradiciju.

-Imamo od 15 do 19 godina i četvrti put učestvujemo u kosidbi. Naučili smo od očeva i deda da držimo kosu, da je oštrimo i da radimo u polju sa njom. Nije teško ali želimo da sačuvamo ono tradicionalnu manifestaciju u našem selu – rekao nam je Atila Benjocki.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

Sa gostima iz mađarskog grada Aparthalma Sajan se pobratimio 2013. godine i već 11 godina oni su deo svečanosti. Susedi vole okupljanje koje ih vraća u prošlost i rado dolaze.

Manifestaciju je podržala i lokalna samouprava,a ovom događaju prisustvovali su gradonačelnik Mladen Bogdan, pomoćnica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski i članica Gradskog veća Melita Gombar. I prvi čovek grada oprobao se u ručnom košenju „hlebnog zrna“.

-Važno je očuvati običaje, jer ukoliko ne znate prošlost svog naroda, ostajete bez korena. Sajanske žetelačke svečanost su tu i da nas podsete kako je to nekada bilo, a na nama je da mi ovu tradiciju prenesemo na mlade. Ovo je ujedno i počast precima bez kojih ni nas ne bi bilo – precizirao je gradonačelnik Bogdan.

Vršidba žita je jedan od najvažnijih poljoprivrednih radova, a kosidba je imala i ulogu jačanja zajednice.

-Značaj ovakvih manifestacija je, osim što neguju tradiciju, i promocija pravih porodične vrednosti. Važno nam je da mladi to uvide i da znaju da za sve treba da se potrude i da sopstvenim radom stignu do rezultata – kazao je predsednik Saveta MZ Sajan Zoltan Tot.

KUD „Adi Endre“ čuva ovu manifestaciju jer je žetva  bila dan radosti i zajedništva.

-Naša dužnost je da očuvamo narodnu tradiciju i da je prenesemo na mlade. Kada vide kako se teško dolazilo do hrane na trpezi, mladi će više ceniti ono što sada imaju – napomenula je Šara Benjocki, predsednica KUD-a.

Pomoć žetelačkim svečanostima pružili su i Pokrajina i fondacija „Betlen Gabor“ iz Mađarske.

A.Đ.

Sajan-crkva

Letnji kampovi veronauke za decu i mlade održavaju se u Sajanu, u dvorištu Rimokatoličke crkve Svetog Ištvana Kralja, u organizaciji Zrenjaninske biskupije već osam godina. Prvi ovogodišnji kamp, održan od 23. do 26. juna, okupio je 120 učenika nižih razreda osnovne škole, kao i trideset volontera – sveštenika, veroučitelja i saradnika iz cele biskupije.

– Na kamp su stigla deca iz celog Banata, iz svih delova Zrenjaninske biskupije. Cilj nam je da sačuvamo duhovne vrednosti i prenesemo ih onima kojima je veronauka manje dostupna. Deca su pohađala predavanja, učestvovala u radionicama ručnog rada i u sportskim aktivnostima – objasnio je župnik Laslo Beviz.

Kako ističu organizatori, kamp svake godine privuče veliki broj dece, koja najčešće biraju da spavaju u šatorima, iako imaju mogućnost smeštaja u kući. Ovogodišnji moto, u Svetoj godini Crkve, glasi: „Živimo u Crkvi, Hristos je naša nada“.

Sveta godina, kao poseban jubilej Katoličke crkve, posvećena je promovisanju svetosti života, učvršćivanju vere, delu solidarnosti i bratskog zajedništva. Vernici se podstiču na iskreniji i dosledniji odnos prema veri u Hrista Spasitelja. U godini pomirenja i obraćenja, Crkva nudi i posebne oproste, stečene delima pobožnosti, pokajanja i milosrđa.

Iako je kamp bio osmišljen za osamdesetoro dece, interesovanje je bilo znatno veće, pa su aktivnosti organizovane u osam grupa. Sledeće okupljanje, namenjeno starijim osnovcima i srednjoškolcima, biće održano od 8. do 11. jula, i takođe se očekuje više od stotinu učesnika.

skole-sredstva

Na konkurs za finansiranje i sufinansiranje modernizacije infrastrukture odnosno nabavku opreme za ustanove osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja na teritoriji Vojvodine  koji je raspisao Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, propise upravu i nacionalne manjine, osnovne škole „Žarko Zrenjanin“ i „Mora Karolj“ iz Sajana dobile su sredstva za nabavku školskog nameštaja, dok je Osnovnoj muzičkoj školi „Slobodan Malbaški“ odobren novac za kupovinu nastavnih sredstava.

-Škola „Žarko Zrenjanin“ dobila je 400.000 dinara. Novac ćemo iskoristiti da zanovimo školski nameštaj, pre svega klupe i stolice – saznajemo od direktorice Slavice Lazić – Jako nas je obradovala vest da smo dobili sredstva koja će biti utrošena da zamenimo nameštaj koji je dotrajao i decenijama nije menjan, tako da nam podrška nadležnog pokrajinskog sekretarijata puno znači.

 

U sajanskoj školi za 167.000 dinara biće kupljen novi nameštaj za školsku salu koji im nedostaje, a postojeći nikada nije obnovljen. OMŠ „Slobodan Malbaški“, na pomenutom konkursu, dobila je 96.000 dinara.

Škola „Mora Karolj“ zahvaljujući sredstvima dobijenim na konkursu za sufinansiranje programa i projekata očuvanja i negovanja multikulturalnosti i međunacionalne tolerancije u Vojvodini, koji je takođe raspisao Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, propise upravu i nacionalne manjine, realizovaće interesantan projekat.

-Za program „Zaustavimo nasilje zajedno“ odobreno nam je 90.000 dinara. Cilj je da učenike edukujemo da, najpre, prepoznaju nasilje, a potom i da je važno da bilo kakvo nasilje prijave i spreče ga. Tokom realizacije projekta razgovaraćemo i o toleranciji i različitostima – navela je direktorica Lidija Kikić Bari.

Osim pomenutog, škola u Sajanu nedavno je dobila i 300.000 dinara za zanavljanje sportske opreme za časove fizičkog vaspitanja. Novac će biti iskorišćen za kupovinu, lopti, strunjača, sprava i sportskih rekvizita koji nedostaju za kvalitetno odvijanje nastave.

A.Đ.

 

 

sajan-vrtic-krov-(3)

Mladen Bogdan, gradonačelnik i Tihomir Farkaš, član Gradskog veća posetili su Sajan. Zajedno sa domaćinom, predsednikom Saveta Mesne zajednice Zoltanom Totom, postili su vrtić „Medenjak“ na kom je saniran krov.

-Znamo u  kakvom je stanju bio krov pre radova i sada smo imali priliku da se uverimo da je urađeno sve ono što je planirano. Zajedno sa zaposlenima u vrtiću obišli smo  sve prostorije. U pojedinim su nastala oštećenja, na zidovima i podovima, od vlage usled prokišnjavanja krova. Ovo ulaganje je bilo preko potrebno, što su potvrdili i oni koji svakog dana rade u vrtiću. Ovo je bila prilika da čujemo šta je to što još nedostaje i kako možemo da pomognemo jer nam je cilj da što više dece bude u vrtićima – istakao je gradonačelnik Bogdan.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

U rekonstrukciju krova uloženo je 11,7 miliona dinara. U planu su dalja ulaganja u objekat.

-Potrebno je osvežiti postojeću stolariju, kao srediti zidove. Važno je da vrtić bude i energetski efikasan i na nama je da učino sve da, objekat bude što funkcionalniji. Vrtić je izuzetno važan za selo i osim mališana predškolskog uzrasta, koriste ga i školarci koji se igraju u dvorištu. Na nama je da se potrudimo da uradimo što više za razvoj Sajana i ono što je napomenuto je kotlarnica kojoj je potrebna sanacija – naveo je prvi čovek grada.

Objekat „Medenjak“ je otvoren 1989. godine, a danas ima 22 dece od tri do šest godina.

-Rekonstrukcija krova bila je jedna od najvažnijih investicija u Sajanu – dodao je Zoltan Tot. – Radovi su obuhvatili i termo i hidro izolaciju krova i zamenu limarije jer je ona bila razlog zbog kog je krov prokišnjavao. Pošto je ovaj posao završen, na zadovoljstvo svih, možemo da planiramo dalje poslove poput zamene stolarije i uređenje fasade. Najpre je neophodno uraditi projekte koji će omogućiti da sredstva zatražimo na konkursima. Ulaganje u obrazovanje je ulaganje u budućnost i naš zadatak je deci obezbedimo što bolje uslove.

I Sajan je jedno od mesta iz kog mladi odlaze.

-Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku jedino u Beogradu, Novom Sadu i Nišu ima porasta broja stanovnika, dok se svi ostali gradovi i opštine suočavaju sa odlaskom, posebno mladih ljudi. Sreća je što u Kikindi ima firmi u kojima seosko stanovništvo može da se zaposli. Naša prednost je što je život na selu jeftiniji, naročito kada je reč o cenama nekretnina i upravo ovu mogućnost treba da iskoristimo i privučemo nove stanovnike u Sajan i zadržimo stare – zaključio je Tot.

Predstavnici lokalne samouprave i mesne zajednice razgovarali su i o ostalim potrebama u selu, zbog čega Sajanci odlaze u inostranstvo, kako još bolje promovisati program kupovine kuća na selu Ministarstva za brigu o selu.

Interesantno je da u Sajanu, pored srpskih i mađarskih porodica, ima i Kineza i Rusa koji su skućili ovde.

A.Đ.

sajan-igre-(2)

Sajan će i ove godine, u subotu, 12. aprila, biti domaćin tradicionalne manifestacije „Uskršnje narodne igre“. U organizaciji Društva za negovanje tradicije i ekologije ,,Delibab“, uz podršku lokalne samouprave i Mesne zajednice Sajan, druženje dece, mladih i udruženja žena održaće se 31. put.

Centralni deo svečanosti je posvećen deci, istakla je Silvija Tosegi, predsednica „Delibaba“. Otvaranje manifestacije u 10 časova, a u 11 sati počinje takmičenje u kom učestvuju osnovci od prvog do četvrtog razreda.

 

-Posetioci će imati priliku da učestvuju i vide izložbu uskršnjih farbanih jaja koje pripremaju članice udruženja žena, naše gošće. Za mlađe osnovce pripremili smo interesantne igre u kojima će se nadmetati Planiramo četiri igre: trčanje sa plastičnim jajetom u kašiki, bacanje jaja u korpu, a poslednja igra je traženje jaja oko Doma kulture, gde će se sve dešavati. Najbolju ekipu očekuju nagrade, a imamo stotinak prijavljene dece – pojasnila je Silvija Tosegi, predsednica „Delibaba“.

Očekuju se učesnici iz Kikinde, Mokrina, Banatskog Velikog Sela, Sente, Iđoša, Čoke, Novih Kozaraca, Padeja i ostalih mesta posetiće i etno kuću.

A.Đ.

vodomeri-1

Javno preduzeće za komunalnu infrastrukturu i usluge „Kikinda“ obaveštava potrošače da u narednom period počinje redovno očitavanje stanja vodomera u kategoriji domaćinstva, u Kikindi i Sajanu.

Očitavanje će se obavljati svakog radnog dana od 7 do 15 časova.

Tačno očitano stanje potrošnje na vodomeru u obostranom je interesu, ze iz pomenutog preduzeća mole korisnike da u tom vremenskom periodu omoguće radnicima JP „Kikinda“ nesmetan pristup vodomerima, da sa poklopaca šahtova i iz samih šahtova uklone sve što bi otežalo ili onemogućilo očitavanje stanja.

Održavanje šahta u kojem se vodomer nalazi obaveza je potrošača i zato je neophodno da vode brigu o njima.

Ukoliko se neko od potrošača za vreme očitavanja ne bude nalazio na adresi lokacije vodomera, biće ostavljeno pismeno obaveštenje o poseti sa brojem telefona na koji su u obavezi da jave stanje sa svojih vodomera u roku od pet dana, na broj telefona 422-509 svakog radnog dana od 8 do 13 časova. Takođe, korisnici koji u narednom periodu ne budu kod kuće mogu obaveštenje o stanju vodomera da istaknu na vidnom mestu na svojim objektima (kapija, prozor…) kako bi ih čitači evidentirali.

Podsećamo da JP „Kikinda“ svakako nudi mogućnost prijave stanja vodomera u periodu od 10. do poslednjeg dana u mesecu brzo i jednostavno preko aplikacije na sajtu jpkikinda.rs, klikom na baner PRIJAVA STANJA VODOMERA i unosom podataka sa prve strane računa ili pozivom na broj 422-509 od 20. do 25. svakog meseca.

Prijava stanja vodomera moguća je samo za fizička lica, vlasnike pojedinačnih vodomera.

sajan-fetahi-(1)

Sead Fetahi i Tatjana Bonjecka odlučili su da užurban život Italije i Švedske zamene za mir i spokoj u Sajanu. Sead, rodom iz Prištine i Tatjana, Ukrajinka upoznali su se u Bergamu gde su bili zaposleni kao kuvari u restoranu. Životni put odveo ih je Stokholm u kom je Tatjana odlučila da se presele u Srbiju.

-Duži period tražila sam kuda ćemo da se preselimo. Na internetu sam videla da se prodaje imanje u Sajanu. Kada sam ga prvi put pokazala suprugu bio je izričit u tome da ne želi da dođe ovde. Prošlo je pola godine i ponovo sam naišla na isti oglas i tada sam ga nagovorila da dođemo i pogledamo šta je to što se nudi. Za manje od sedam dana kupili smo kuću i okućnicu i već tri godine gradimo sebi život na severu Banata – otkrila nam je Tatjana.

Sead je 1994. godine iz rodne Prištine trbuhom za kruhom otišao u Italiju. Kako kaže nakon srednje ekonomske škole želja mu je bila da upiše Policijsku akademiju u Beogradu, međutim život je imao druge planove.

-Posle služenja vojnog roka i boravka na ratištu otišao sam u Italiju. Učio sam jezik i bio kuvarski šegrt. Zavoleo sam taj posao, pa sam jedno vreme imao i sopstvene restorane – priča Sead.

Dobio je ponudu da ode u Švedsku koju nije želeo da odbije, a Tatjana, takođe kuvarica, pratila ga je.

-U Stokholmu smo bili zaposleni u američkom restoranu. Bio sam šest godina šef kuhinje, ali naš cilj oduvek je bio da se preselimo u mirno mesto i sami proizvodimo hranu. Pre tri godine taj san se ostvario dolaskom u Sajan. Kuvanja se nismo odrekli. Pravimo svoj sir, a konstantno imamo i prijatelje koji nas posećuju i budu naši gosti više dana, te im spremamo specijalitete na koje smo ih navikli. Sređujemo kuću koja će biti etno kuća, za sve naše drage goste koji dolaze da uživaju u jelu i zdravoj hrani koji sami proizvodimo – napominje naš sagovornik.

Imanje je Tatjana tražila pet godina.

-Ovde sve imamo infrastrukturu neophodnu za život, u blizini je grad sa Bolnicom, supermarketima i svim neophodnim za život, a u selu imamo svoj mir. Ništa nam ne fali, u domaćinstvu imamo koze, ovce, živinu, patke, guske. Pravimo sireve i uživamo. Kao strana državljanka imam sva prava i ovo je sada moja kuća – dodaje Tatjana.

Domaćinstvo ima pet hektara i u njemu preovladavaju koze rase alpina.

-Ovakvo domaćinstvo postoji samo u snu. Živimo i jedemo u skladu sa prirodom, a toga više nema u Evropi i svetu. Cilj nam je da povećamo broj koza, sada ih je četrdeset i ima mesta za još dvadeset. To će nam omogućiti da razvijemo proizvodnju sireva koji ljudi ovde još nisu probali. Imam i avasi ovce i želja mi je da imam umatičeno stado. Ovu mlečnu vrstu ima svega pet, šest domaćinstava u Srbiji, a mi se nadamo da ćemo ih imati tridesetak. One su nam neophodne za izradu poznatog sira – precizira Fetahi.

U toku je izgradnja pogona za proizvodnju sireva. Mašine su poručene i vrlo brzo će stići, kako bi se proširila proizvodnja. Na pomoćnim objektima nalaze se table sa nazivom ulica Lenjinova i JNA. Fetahi je table pronašao u domaćinstvu i želeo je da ih sačuva jer ga podseća na ulice u Prištini u kojima je živeo.

Međusobno komuniciraju na italijanskom jeziku, iako Tatjana odlično govori srpski jezik i kako je rodom iz Ukrajine mentalitet Srba joj potpuno odgovara.

ITALIJANSKI I FRANCUSKI SIREVI
Na imanju porodice Fetahi proizvode se italijanski i francuski sirevi. Za proizvodnju koriste klasične italijanske recepte u čemu imaju nesebičnu pomoć italijanskih kolega.
-Za Srbiju, ukusi naših sireva nisu uobičajeni. Pravimo sir kaćotu koji u sebi sadrži paradajz, a osmislili smo i dva naša recepta. Eksperimentišemo sa tradicionalnim receptima jer nam je želja da u prodaju uvrstimo još nekoliko vrsta sireva koje sami osmišljavamo. Sve prodamo od kuće i naši kupci su uglavnom iz Beograda i Novog Sada – napomenula je Tatjana.

DOBAR GLAS DALEKO SE ČUJE
O lepom iskustvu koje imaju pričaju svojim prijateljima.
-Pomogli smo četvoročlanoj porodici Bočar iz Belorusije da se dosele u Sajan. Poreklom Rusi, želeli su da započnu sopstvenu proizvodnju. Kupili su kuću sa okućnicom i bave se plasteničkom proizvodnjom – kažu Sead i Tatjana.

PODRŠKA GRADA
Preko konkursa lokalne samouprave namenjenih poljoprivredi i ruralnom razvoju supružnici Fetahi dobili su sredstva sa kojima su kupili foliju za plastenik, muzilicu, kao i dve ture autohtone sorte živine „banatski gološijani“.
-Takve pomoći su retke u evropskim državama – saznajemo od Tatjane Donjecka.

A.Đ.

 

 

sajan-poljoprivrednici-(2)

Mesna zajednica Sajan bila je domaćin državnom sekretaru Ministarstva za poljoprivredu Atili Juhasu i pomoćniku pokrajinskog sekretara za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Zoltanu Totu, koji je ovoga puta bio i u ulozi domaćina, a koji su predstavili konkurse koji će biti na raspolaganju proizvođačima.

-Kolega Atila Juhas okupljenima je predstavio IPARD 3, indirektna i direktna davanja koja će doprineti razvoju poljoprivrede – saznajemo od Zoltana Tota.

Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu ove godine raspisaće 25 konkursa, a do sada su objavljena dva koja se odnose na poljoprivredne srednje škole i studentske zadruge, kao i za unapređenje organske proizvodnje.

-Od ukupnog neto iznosa investicije Pokrajina finansira uglavnom 60 odsto. Ukoliko konkurišu poljoprivrednici mlađi od 40 godina, mogu da ostvare refundaciju troškova do 70 procenata. Privilegovana kategorija onih koji apliciraju su žene nosioci poljoprivrednog gazdinstva i povrat sredstava je, takođe, 70 odsto neto vrednosti – kaže Tot.

Fokus u ovoj godini su konkursi na navodnjavanje.

-Imali smo četiri sušne godine, tako da smo u ovoj godini opredelili 450 miliona dinara za ulaganja u sisteme za navodnjavanje, što je više u odnosu na prošlu godinu. I razvoj stočarstva podržaćemo sa većom sumom novca jer smo svedoci da se iz godine u godinu smanjuje stočni fond. Za nabavku priplodnih grla: telad, svinje, ovce i koze subvencija je 90 procenata neto vrednosti ukupne investicije. Za stočarstvo je planirano 250 miliona dinara. Važno je i da pomognemo mladima od 18 do 40 godina koji su prvi put registrovali svoje poljoprivredo gazdinstvo. Povrat za investicije u proizvodnju biće 90 odsto ukupnog ulaganja – napominje naš sagovornik.

Preostali konkursi pomenutog Pokrajinskog sekretarijata biće raspisani do kraja aprila.

-I ove godine podržaćemo sve sektore poljoprivrede uz akcenat na individualnog poljoprivrednika. I za razvoj seoskog turizma povećali smo izdvajanja tako da je opredeljeno 50 miliona dinara. Nisu zaboravljeni ni pčelari, voćari, vinari, prerađivačku industriju za mini mlekare, mesare, proizvodnju alkoholnih pića. lokalne samouprave za uređenje atarskih puteva, izgradnju otresišta, uklanjanje divljih deponija, ulaganje u mrežu otpadnih voda. Pomažemo i dobrovoljna vatrogasna društva, ali i udruženja građana – dodaje naš sagovornik.

Za sredstva mogu da konkurišu registrovana poljoprivredna gazdinstva, koja nemaju dug za porez i navodnjavanje, kao i za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta.

KONKURSI FONDA ZA RAZVOJ POLJOPRIVREDE

Predstavljeni su i konkursi za kreditiranje Pokrajinskog fonda za razvoj poljoprivrede. Ovaj fond na raspolaganju ima 800 miliona dinara za 13 konkursa namenjenih raznim ulaganjima. Očekuje se da će kreditne linije biti dostupne od kraja marta do kraja oktobra. Kamatna stopa za ove kredite je jedan odsto godišnje i ne naplaćuje se posebna naknada za obradu kredita. Minimalan iznos je 300.000, a maksimalan sedam miliona dinara. Rok otplate većine kredita je četiri godine sa grej periodom od 12 meseci.

SAJANCI NAJVIŠE ZAINTERESOVANI ZA STOČARSTVO
U Sajanu je stočarstvo glavna poljoprivredna grana, tako da su poljoprivrednici najviše zainteresovani za ovu oblast. Ima dosta proizvođača mleka, te su investicije u ovaj segment važne poljoprivrednicima. Pored opreme, tu si u priplodna grla, priključne mašine.
-I kupovina priključnih mašina u ranijem periodu bila je popularna za poljoprivrednike sa teritorije grada. Očekujem da će i ove godine biti velika zainteresovanost za ovu meru – saznajemo od Zoltana Tot.

A.Đ.

sajan-svinjokolj-(3)

Članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Sajanu svake godine organizuju svinjokolj nakon kog se meso i mesne prerađevine poklanjaju socijalno ugroženim meštanima. Aleks Nađ, predsednik sajanskih vatrogasaca kaže da je prvobitni cilj bio da se mlađe generacije nauče tradicionalnom svinjokolju.

-Želja nam je bila da zajedno provedemo vreme i da se družimo. Kupili smo dve svinje od proizvođača u selu i pošto smo završili sa poslom shvatili smo da nam je ostalo dosta mesa, tako da smo rešili smo da pomognemo onima koji nemaju. Meso i mesne prerađevine poklonimo samačkim staračkim domaćinstvima, ali i našim vatrogascima koji imaju više dece, kako bi i oni uživali u praznicima  – kaže Aleks Nađ.

Prvi humanitarni svinjokolj organizovan je pre sedam godina.

-Dobrovoljno vatrogasno udruženje u Sajanu broji 122 aktivna člana. Najmlađi ima šest, a najstariji 93 godine. Najmasovnije smo udruženje u selu i biti dobrovoljan vatrogasac je postalo porodična tradicija – napominje naš sagovornik.

Sajanski vatrogasci odazivaju se svakom pozivu.

-Hvala bogu, prošle godine intervenisali smo u manjem broju požara, tri su bila van sela i dva u selu. Naši dobrovoljci učestvovali su i u gašenju šumskog požara koji je 25. avgusta izbio u Kučevu. Ljudi, spremnih da pomognu imamo, a prošle godine na konkursu Pokrajine dobili smo 450.000 dinara za kupovinu tri odela. Od lokalne samouprave takođe dobijamo pomoć, a ono što bi nam bilo neophodno su kvalitetna motorna testera i velike makaze za sečenje koje su nam dotrajale – naveo je Nađ.

A.Đ.